Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-7952/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog J. E., zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. i 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 114/22. i 133/23.), rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru od 9. srpnja 2024., broj: Pp-8430/2024, u sjednici vijeća održanoj 24. listopada 2024.
p r e s u d i o j e
I Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o prekršajno pravnoj sankciji, na način da se okrivljeniku J. E. za svaki počinjeni prekršaj iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 15 (petnaest) dana, a na temelju odredbe članka 39. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona okrivljeniku se izriče ukupna kazna zatvora u trajanju od 30 (trideset) dana, u koju se na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme oduzimanja slobode 9. srpnja 2024. u 8,30 sati do 11,50 sati istog dana, kao 1 (jedan) dan zatvora, pa je na ime izrečene kazne preostalo za izdržati 29 (dvadesetdevet) dana zatvora.
II U ostalom dijelu, odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. J. E. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio dva djela prekršaja iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je primijenjena uvjetna osuda, na način da je izrečena kazna zatvora u trajanju od 60 dana koja se neće izvršiti ako okrivljenik u roku jedne godine ne počini ovakvo ili slično djelo za koje mu je izrečena ista ili teža kazna.
1.1. Na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku je vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem dana 9. srpnja 2024. uračunato u izrečenu kaznu kao 1 dan zatvora.
1.2. Okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura.
1.3. Istom presudom odlučeno je da se privremeno oduzeti predmet osobni automobil marke VW, bijele boje, registarske oznake xxxx zajedno s pripadajućim ključevima, sukladno potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Trogir broj:xxxx od 9. srpnja 2024., imaju vratiti vlasniku po pravomoćnosti presude.
1.4. Okrivljenik je na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona oslobođen od optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude u točki c) počinio prekršaj iz članka 286. stavka 7. i 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
2. Protiv osuđujućeg dijela prvostupanjske presude tužitelj je podnio pravodobnu žalbu zbog odluke o kazni, neizricanju zaštitne mjere i odluke o vraćanju privremeno oduzetog vozila.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Ispitujući navode žalbe u pogledu odluke o kazni i ovaj sud je mišljenja da je u pravu žalitelj kada ističe da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne za počinjene prekršaje nije pravilno cijeno ranije ponašanje okrivljenika, težinu i opasnost djela, a precijenio je tvrđene olakotne okolnosti. Iako je prvostupanjski sud okrivljeniku utvrdio kao otegotnu okolnost raniju višestruku kažnjavanost za prometne prekršaje, tu okolnost nije pravilno vrednovao kod odmjeravanja kazne. U pravu je žalitelj da je okrivljenik specijalni povratnik teških prometnih prekršaja, izrazite upornosti u činjenju i da ga ranije kazne ne sprečavaju u opetovanom protupravnom postupanju u prometu na cestama. Iz mjerodavne prekršajne evidencije nadležnog Ministarstva proizlazi da je prethodno četiri puta, u kratkim vremenskim razmacima pravomoćno kažnjavan zbog istog djela prekršaja, dakle bez potrebnih znanja i vještina za samostalno upravljanje vozilom te uz to u stjecaju i s drugim prekršajima, pa i zbog vožnje s visokim stupnjem alkoholiziranosti, za koje prekršaje je već bila primijenjena uvjetna osuda te izricana blaža novčana kazna, pa pri takvom utvrđenju nisu ostvareni uvjeti za ponovnu primjenu mjere upozorenja (uvjetne osude) jer se očito može zaključiti da ranije sankcioniranje nije utjecalo na počinitelja da se kloni činjenja najtežih prometnih prekršaja, već pokazuje ustrajnost i bezobzirnost, pa je i ovaj sud mišljenja da je okrivljeniku trebalo izreći strožu vrstu kazne. Stoga je prihvaćanjem žalbe, imajući na umu posebnim zakonom propisanu kaznu za predmetne prekršaje (od 1320 do 2650 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana), za svako pojedino djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju od po 15 dana, odnosno izrekao ukupnu kaznu zatvora jednaku zbroju pojedinačno utvrđenih kazni, kako je to i označeno u točki I izreke ove presude. Naime, ovaj sud je mišljenja da se u predmetnom slučaju samo izricanjem strože vrste kazne može postići svrha kažnjavanja i utjecati na okrivljenika i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje, s time da se u trajanje kazne uračunava vrijeme oduzimanja slobode, pa mu je preostalo za izdržati 29 dana zatvora.
6. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je okrivljeniku uz kaznu trebalo izreći i zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom, budući da je ista fakultativne naravi, a iz pobijane odluke i stanja prvostupanjskog spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud na temelju pravilno utvrđenih svih okolnosti od utjecaja na prekršajno pravnu sankciju izveo na zakonu osnovan zaključak da predložena mjera nije svrhovita u predmetnom slučaju, s obzirom na izostanak praktičnog značenja, budući da počinitelj nije niti stekao pravo na upravljanje i po prirodi stvari ne smije upravljati vozilom u prometu na cesti, s time da je prema počinitelju, zbog pravne posljedice osude rješenjem PP Trogir već određeno i da ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole do rujna 2025.
7. Prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju pravilno odbio prijedlog tužitelja za oduzimanje osobnog automobila koji je bio predmet počinjenja djela, a privremeno je oduzet od počinitelja (i nije njegovo vlasništvo). Suprotno tvrdnji žalitelja da okrivljenika nije moguće na drugi način odvratiti od činjenja prekršaja, ovaj sud je ranije ponašanje okrivljenika u prometu, na koje upire kao razlog za oduzimanje vozila, u dovoljnoj mjeri cijenio izricanjem strože vrste sankcije primjerenog trajanja, a sve u cilju postizanja pravednosti i svrhe kažnjavanja za predmetna protupravna postupanja, jer se na temelju dosadašnjeg sankcioniranja ne može zaključivati da su ranije poduzete sve mjere kako bi se okrivljenika odvratilo od činjenja prekršaja. Slijedom navedenog, i ovaj sud je mišljenja da za sada nisu ostvareni uvjeti iz članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona za oduzimanje vozila, pri tome imajući na umu i načelo razmjernosti koje se primjenjuje kod svakog ograničenja slobode ili prava, sukladno članka 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 85/10., 5/14.) te mjerodavnih odredbi konvencijskog prava, koje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju u cilju postizanja tražene poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinaca na mirno uživanje vlasništva.
8. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 24. listopada 2024.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
