Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4585/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, po sucu toga suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. o. d.d. sa sjedištem u Z., OIB:…, kojega zastupaju kao punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., protiv tuženika Z. G. sa posljednjim poznatim prebivalištem u Z., OIB:…, kojega zastupa kao privremeni zastupnik N. B., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3663/2016-72 od 9. svibnja 2024., dana 24. listopada 2024.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se kao osnovana žalba tužitelja, preinačava se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3663/2016-72 od 9. svibnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke tako da se odbija kao neosnovan zahtjev privremenog zastupnika za naknadu troškova postupka u iznosu od 653,23 eura.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak postupka u povodu žalbe u iznosu od 62,58 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja određen je trošak privremenog zastupnika tuženika, odvjetnika N. B., u iznosu od 653,23 eura (točka I.), te je naloženo tužitelju da naknadi privremenom zastupniku parnični trošak u iznosu od 653,23 eura (točka II.).

2. Protiv prvostupanjskog rješenja tužitelj je izjavio žalbu, pobijajući odluku pod točkom II. izreke zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje.

3. Žalba je osnovana.

4. Suprotno žalbenom navodu, u izreci i obrazloženju pobijanog rješenja ne postoje proturječnosti koje ima u vidu odredba čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih njegovu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati dok žalitelj sadržajem navoda opisno ističe žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

5. Odlučne činjenice nisu sporne i proizlaze iz dokaza u spisu.

6. Ovaj parnični postupak je pokrenut tužbom podnesenom 5. prosinca 2016., rješenjem suda prvoga stupnja od 4. svibnja 2017. tuženiku je postavljen privremeni zastupnik temeljem odredbe čl. 84. st. 1. i st. 2. t. 4. ZPP jer je bio nepoznatog boravišta, nije imao punomoćnika a redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika bi trajao dugo. Postupak je okončan pravomoćnom presudom kojom je prihvaćen regresni zahtjev tužitelja za isplatu.

7. Sporna je obveza tužitelja da naknadi troškove zastupanja privremenom zastupniku tuženika.

8. Odluku kojom je tužitelju naložio naknadu troškova privremenom zastupniku tuženika prvostupanjski sud je donio primjenom odredbe čl. 85. st. 3. ZPP koja propisuje da je sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika dužan predujmiti tužitelj, osim ako se privremeni zastupnik postavlja tužitelju zbog razloga iz čl. 84. st. 2. t. 4. i t. 5., na temelju rješenja suda protiv kojega nije dopuštena žalba. Ako tužitelj ne predujmi ta sredstva u roku koji je odredio sud u svom rješenju, sud će odbaciti tužbu.

9. Nadalje, obrazlaže da je navedena odredba dodana kao st. 3. u čl. 85. ZPP odredbom čl. 9. Zakona o izmjena i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 70/19, dalje: ZID ZPP 19) time da se prema odredbi čl. 117. st. 2. ZID ZPP 19 primjenjuje na sve postupke u tijeku.

10. Neovisno o odredbi čl. 117. st. 2. ZID ZPP 19 koja propisuje primjenu odredbe čl. 85. st. 3. ZPP na sve postupke u tijeku, u ovom slučaju ne postoji obveza tužitelja na naknadu troškova zastupanja privremenom zastupniku.

11. Prije svega, čl. 85. st. 3. ZPP propisuje obvezu plaćanja predujma troškova a u ovom slučaju nije u pitanju predujam nego naknada već nastalih troškova zastupanja, za radnje koje je privremeni zastupnik obavio u zastupanju tuženika. Plaćanje predujma odnosi se na troškove koji će tek nastati poduzimanjem određenih radnji a koje prema ovoj zakonskoj odredbi neće biti uopće poduzete ako tužitelj ne predujmi sredstva u roku koji sud odredi te će sud u tom slučaju odbaciti tužbu. U ovom slučaju sud nije niti pozvao tužitelja na uplatu predujma jer za to u vrijeme postavljanja privremenog zastupnika nije bilo zakonske osnove.

12. Obzirom na navedeno, u okolnostima ovoga slučaja nije stvarno moguća primjena odredbe čl. 85. st. 3. ZPP, neovisno o odredbi 117. st. 2. ZID ZPP 19. jer podrazumijeva obvezu tužitelja da predujmi a ne podmiri ili snosi troškove i koja je kao takva sada bespredmetna. Treba uvažiti i legitimna očekivanja tužitelja da ga se tereti samo sa onim što je znao i mogao znati kod pokretanja sudskog postupka, onim što je razumno u parnici koju je pokretao mogao predvidjeti jer se u parničnom postupku niti jedna stranka ne može teretiti obvezom plaćanja za neku radnju ako ta obveza nije bila propisana ili naložena prije nego je započela i nastala odnosno ako za nju nije znala niti mogla znati. Suprotno shvaćanje u ovim konkretnim okolnostima vodilo bi retroaktivnosti djelovanja ZPP-a, a zabrana bilo kakve retroaktivnosti je ustavna kategorija (tako Rev-1266/22).

13. Iz izloženog proizlazi da je prvostupanjski sud temeljem nespornih činjenica pogrešnom primjenom materijalnoga prava naložio tužitelju naknadu troškova privremenom zastupniku pa je temeljem odredbe čl. 380. t. 3. ZPP žalba tužitelja uvažena i prvostupanjsko rješenje preinačeno kao u izreci ovoga rješenja.

14. Kako je tužitelj uspio u žalbenom postupku, temeljem odredbe čl. 154. st. 1. u svezi čl. 166. st. 2. ZPP-a i primjenom Tbr. 10. t. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23) dosuđen mu je trošak žalbe.

U Zagrebu, 24. listopada 2024.

Sudac:

Jasenka Grgić, v.r.