REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4106/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Srđan Simić, odvjetnik u Puli, protiv tuženice Opće bolnice Pula – Ospedale Generale di Pola, OIB 16089706543, Zagrebačka 30,koju zastupa Tea Tončić, odvjetnica u Puli, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-628/2023-2 od 20. veljače 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-111/22-57 od 2. svibnja 2023., na sjednici održanoj 23. listopada 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-628/2023-2 od 20. veljače 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-111/22-57 od 2. svibnja 2023. zbog sljedećih pravnih pitanja:
"1. Kako se pravilno računa redovan mjesečni fond radnih sati primjenom Zaključka 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora?
2. Da redovan mjesečni fond sati mora biti jednak za sve radnike sukladno Zaključku 153?
3. Da li se državni blagdani mogu smatrati radnim danima u smislu Zaključka 153., a sve obzirom na odredbu iz čl. 1. st. 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH (NN br. 110/19), vezano za odredbu iz čl. 9. st. 3. Zakona o radu?“
2. U odnosu na postavljena pitanja tužiteljica, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je o postavljenim pitanjima zauzeto shvaćanje u nizu odluka županijskih sudova (u presudi Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž R-5/2022 od 6. srpnja 2022. i dr.) pri čemu tvrdi da sudska praksa viših sudova nije jedinstvena.
3. Tužiteljica ujedno u prijedlogu tvrdi da joj je donošenjem pobijane presude povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje time što je drugostupanjski sud odstupio od već zauzetih stajališta u sudskoj praksi, kao i što su joj povrijeđena ustavna prava na jednakost pred zakonom, jednakost pred sudom i drugim državnim tijelima koje imaju javne ovlasti, u vezi ustavnog prava jednaki rad te da joj je povrijeđeno konvencijsko pravo na djelotvorno pravno sredstvo.
4. Na prijedlog nije odgovoreno.
5. Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice nije dopušten.
6. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7.1. Naime, predlagateljica postavljenim pitanjima problematizira način izračuna mjesečnog fonda radnih sati prema Zaključku broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora.
7.2. Međutim, u odnosu na postavljena pitanja drugostupanjski sud nije izrazio pravno shvaćanje koje bi bilo u suprotnosti s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci Rev 290/2021 od 1. lipnja 2021., a ovaj sud u navodima prijedloga tužiteljice ne nalazi razloga preispitivati navedeno pravno shvaćanje.
7.3. Stoga postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
8. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP te odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
9.1. Također, u vezi dijela prijedloga za dopuštenje revizije koji se tiče povrede prava na pravično suđenje, a pozivom na čl. 14. st. 2. i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17, dalje: Ustav) i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17, dalje: Konvencija), predlagateljici valja odgovoriti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice. Donesene presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa iz navoda prijedloga ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje.
9.2. Također, u vezu navoda predlagatljice da joj je bilo povrijeđeno ustavno pravo na jednakost pred zakonom, zajamčeno čl. 14. st. 2. i čl. 26. Ustava u vezi s ustavnim pravom na rad iz čl. 55. i 56. Ustava, valja reći da, postupku u kojem pojedinac prigovara da je ta zaštita izostala ili da mu je bila uskraćena, uloga suda ograničena je na ocjenu je li ta zaštita bila djelotvorna. Ocjena djelotvorne zaštite prava na rad i slobodu rada podrazumijeva, između ostalog, ispitivanje jesu li u okolnostima konkretnog slučaja odluke sudova bile arbitrarne ili na drugi način očito nerazumne. Odluke sudova neće se smatrati arbitrarnima ako su sudovi u provedenim postupcima uspjeli utvrditi i u odlukama predočiti relevantne, dostatne i uvjerljive razloge za svoju ocjenu o osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva, odnosno zakonitosti ili nezakonitosti otkaza (tako i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/4880/2023 od 13. srpnja 2022.). Kao što je već rečeno, niži sudovi su svojim presudama detaljno odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice pa i one koje bi se ticale prava na jednaki rad, a donesene presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima.
9.3. Vezano uz navode koji se tiču povrede prava na djelotvorno pravno sredstvo pred državnim tijelom, u smislu čl. 13. Konvencije, predlagateljici valja reći da je na raspolaganju imala prijedlog za podnošenje revizije kojom se i koristila. Činjenica da nije uspjela u sporu ne čini to pravno sredstvo nedjelotvornim.
10. Kako predlagateljica nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na osnovi odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 23. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
