REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4431/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, doc. dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CP, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Loboja, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika LP, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Barović i Gavranović j.t.d., odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž- 464/2024-2 od 3. lipnja 2024., kojom je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9312/2023-4 od 1. veljače 2024., na sjednici održanoj 23. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-464/2024-2 od 3. lipnja 2024., kojom je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9312/2023-4 od 1. veljače 2024.

1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:

1. Mora li prethodno osporavanje tražbine iz čl. 446. st. 3. Zakona o parničnom postupku biti izričito ili isto može biti i konkludentno?

2. Da li se prethodno osporavanje iz čl. 446. st. 3. Zakona o parničnom postupku nužno mora dogoditi prije samog formalnog podnošenja tužbe ili se predmetno osporavanje može dogoditi i u pisanom odgovoru na tužbu podnesenom sudu, tj. prije izlaganja tužbe pred sudom na pripremnom ročištu?

3. Mora li osporavanje tražbine iz čl. 446. st. 3. Zakona o parničnom postupku biti dokazano ispravama već u trenutku podnošenja tužbe iz čl. 446. st. 1. Zakona o parničnom postupku ili takvo osporavanje tužitelj mora samo navesti?

4. Može li osporavanje tražbine iz čl. 446. st. 3. Zakona o parničnom postupku biti dokazano u postupku u dijelu izlaganja tužbe i odgovora na tužbu na pripremnom ročištu i/ili u fazi glavne rasprave?

5. Mora li i u pogledu prethodnog osporavanja tražbine iz čl. 446. st. 3. Zakona o parničnom postupku u vidu presumiranog pravnog interesa tužitelj sukladno čl. 446. st. 2. posebno u tužbi navoditi razloge za podnošenje tužbe iz čl. 446. st. 1. Zakona o parničnom postupku ili se takvo posebno navođenje razloga odnosi samo na ostale razloge koji nisu pokriveni predmnjevama iz čl. 446. st. 3. Zakona o parničnom postupku?

Kao razloge važnosti postavljenih pitanja navodi odluku ovoga suda broj Rev 458/2006 od 07.06.2006., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 327/2023-2 od dana 21. ožujka 2023. i odluku Županijskog suda u Splitu, posl. br. Gž-748/2021-3 od 20.07.2021.

Tužitelj se poziva i na to da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava u drugostupanjskom postupku povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to prava na pravično i pošteno suđenje i djelotvoran pravni lijek.

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387., čl. 389. a i 389.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je u odnosu na postavljena pitanja u prijedlogu tužitelja ocijenio slijedeće. Na dio pitanja odgovor jasno daju odredbe ZPP-a, dok pitanje konkludetnosti prethodnog osporavanja tražbine i procjena o tome ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Stoga postatvljena pitanja nisu pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pa niti priložena praksa nije od utjecaja te je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

4. Tužitelj se poziva i na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP-a koja daje mogućnost dopuštenja revizije u slučajevima povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenim Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, pobijana je odluka sasvim jasna i precizna pri čemu je odgovoreno na sve žalbene navode tužitelja, pa svojim navodima u prijedlogu nije učinio vjerojatnim postojanje razloga iz čl. 385. a st. 2. ZPP-a. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a te je odlučeno kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 23. listopada 2024.

:

Predsjednica vijeća:

Goranaka Barać-Ručević