REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2490/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice – protutuženice (dalje: tužiteljica) ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Slaven Šoša, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika – protutužitelja (dalje: tuženik) Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Branko Bulat, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž – 774/2023-3 od 5. listopada 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj 16 P - 204/2015 od 30. siječnja 2023., u sjednici održanoj 23. listopada 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž – 774/2023-3 od 5. listopada 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj 16 P - 204/2015 od 30. siječnja 2023.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.
4. Naime, riječ je o pitanjima glede kojih pobijana presuda ne odstupa od prakse revizijskog suda (pravnog shvaćanja koje je revizijski sud zauzeo na sjednici Građanskog odjela održanoj 30. siječnja 2020., te pravnog shvaćanja zauzetog u odlukama broj: Revt – 249/14 od 9. travnja 2015., Rev – 221/18 od 3. rujna 2019., Rev – 2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev – 3146/20 od 3. studenog 2020., Revd – 135/22 od 7. rujna 2022., Rev – 3142/18 od 19. ožujka 2019., Rev – 308/22 od 19. travnja 2022., Rev-549/23-2 od 18. prosinca 2023. i dalje), a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu. Isto tako, treba reći da je Vrhovni sud RH uspostavio ujednačenu praksu glede posljedica utvrđenja ništetnim odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, prema kojoj se savjesnost prosuđuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije. U odnosu na naznačena pitanja koja se odnose na procesnu ravnopravnost stranaka kod donošenja zaključka da se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo bez izvođenja dokaza saslušanjem predloženih svjedoka na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi, treba reći da je sud navedene okolnosti cijenio prema sadržaju iskaza tužiteljice, te iskaza saslušane svjedokinje FĐ, djelatnice tuženika i tako utvrdio da djelatnici tuženika nisu klijentima predočavali rizike promjenjivosti kamatne stope niti valutne klauzule.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.
6. Isto tako, postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tuženik dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, tuženik se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvao i na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da mu je u postupcima pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.
Zagreb, 23. listopada 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
