REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4868/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Marković Palaić, odvjetnici u Sisku, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-679/2022-2 od 18. kolovoza 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P- 205/2021-16 od 14. ožujka 2022., na sjednici održanoj 23. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-679/2022-2 od 18. kolovoza 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-205/2021-16 od 14. ožujka 2022., postavljajući tri pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:

"1. Obzirom na primijenjeni stav VSRH-a da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav VSRH-a sa sjednice Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?

2. Ima li se stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženik), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, smatrati poštenim/savjesnim ili nepoštenim/nesavjesnim stjecateljem tih iznosa, i to sve u smislu odredbe članka 1115. (ranije članak 214.) ZOO-a?

3. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF, na način kako je ista ugovorena odredbom članka 6. stavka 1. predmetnog Ugovora o kreditu, isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?"

2. Tuženica smatra da su naznačena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer se radi o pitanjima koja se primjenjuju na veliki broj CHF ugovora s promjenjivom kamatnom stopom. Kao razlog važnosti istaknuta je nepodudarnost s praksom Suda EU (odluke broj C- 81/2019, C-243/2020), ovoga revizijskoga suda (poslovni broj Rev-2288/2000 od 28. siječnja 2004. i dr.), kao i neujednačenu praksu drugostupanjskih sudova (Županijski sud u Puli poslovni broj Gž-948/2016 od 17. rujna 2018. i dr.).

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.

5. Postupajući prema odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da naznačena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6. Naime, pravno shvaćanje na kojemu je utemeljena pobijana presuda u odnosu na postavljena pitanja podudarno je s dosljednim pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim u brojnim odlukama, primjerice Revt-249/19 od 9. travnja 2015., Rev- 2245/17 od 17. ožujka 2018., Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. i dr., a u navodima tuženikovog prijedloga ovaj sud ne nalazi razloga preispitivati ustaljenu sudsku praksu.

7. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci ovog rješenja, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP.

Zagreb, 23. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina