REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4367/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, doc. dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VI, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Vladimir Koprivnjak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Centra za odgoj i obrazovanje Dubrava, OIB 31982620821 iz Zagreba, prilaz Tomislava Špoljara br. 2, kojeg zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž R-73/2023-5 od 6. lipnja 2024., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1416/2022-25 od 24. svibnja 2023., na sjednici održanoj 23. listopada 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž R-73/2023-5 od 6. lipnja 2024., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1416/2022- 25 od 24. svibnja 2023.
1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:
1. Primjenjuje li se odredba čl. 203. st. 8. Zakona o radu koja glasi:
“Kada je poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više proširenih kolektivnih ugovora, u slučaju spora o primjeni kolektivnog ugovora primijenit će se onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac.”
… i na druge kolektivne ugovore čija primjena nije proširena pošto zakonski tekst izričito propisuje primjenu na proširene kolektivne ugovore, a županijski sudovi su do sada imali stav da se čl. 203. st. 8. ZR-a odnosi samo na proširene kolektivne ugovore, što je u suprotnosti s predmetnom neobrazloženom i arbitrarnom odlukom suda drugog stupnja protiv koje se podnosi ovaj prijedlog za dopuštenje revizije?
2. (Pitanje je uvjetovano pogrešnom primjenom odluke VS RH posl. br. Rev- 520/23 od 23.04.2024. god. koju je, nakon saznanja za istu, tuženik kao propagandno sredstvo dostavljao u spise županijskih sudova nakon podnošenja žalbe pa tako i u ovaj spis, što je za posljedicu, zbog pravnih mehanizama koji su propisani odredbom čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima i koji postoje radi izjednačavanja sudske prakse, imalo potpuno nekritičko primjenjivanje odluke VS RH posl. br. Rev-520/23 od 23.04.2024. god. na ovaj predmet iz straha i neznanja detalja oko upisa i razvrstavaja u NKD. S navedenim u svezi potrebno je znati da je dana 11.07.2024. god. donesena odluka Suda Europske Unije kojom se utvrđuje da mehanizmi ujednačavanja sudske prakse temeljeni na čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima nisu u skladu s pravom Unije radi čega se ovaj VS RH poziva da bude samostalan i ne uvjetovan spomenutim mehanizmima ujednačavanja prakse koje će RH ionako morati promjeniti zbog rečene odluke Europskog suda od 11.07.2024. god.):
Ako se dozvoli tumačiti odredbu čl. 203. st. 8. ZR-a na način kako to čini osporavana Odluka ŽS Sisak iz ovog prijedloga te primjenjivati istu i na neproširene kolektivne ugovore, može li se onda, unatoč jasnoj zabrani iz čl. 1. Zakona o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti NN98/94 kojom se zabranjuje primjena razvrstavanja po NKD-u radi utvrđivanja pojedinačnih prava fizičkih i pravnih osoba, primjenjivati razvrstavanje po NKD-u kao kriterij za primjenu kolektivnog ugovora na ovaj ili sve druge takve slučajeve? Kako je i kada čl. 1. Zakona o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti NN98/94 stavljen izvan snage?
3. (Moli se VS RH da na predmetno pitanje pokuša odgovoriti tek kad detaljno pročita niže ispisane navode kojima se ukazuje na povredu čl. 14. st. 2. Ustava RH te da posebno razmotri priložene upite poslane odvjetničkom uredu od strane stranaka CRO EKSPRES d.o.o., koji dobit ostvaruje iz otpremničke djelatnosti i td IRUNDO d.o.o., koji dobit ostvaruje iz ugostiteljske djelatnosti, time da oba ta trgovačka društva ostvaruju vrlo visoke godišnje promete, i koji, primjenom NKD-a na način koji proizlazi iz odluke VS RH Rev-520/23 od 23.04.2024. god., dobivaju veliku mogućnost zarade te koje tvrtke imaju potrebu i žele znati mogu li uštedjeti veliku količinu novca zaobilazeći plaćanja državi i radnicima putem izbjegavanja primjene kolektivnog ugovora za graditeljstvo kao najskupljeg kolektivnog ugovora u RH tako da se pozovu na količinu radova svega 1,00 Euro cent manje nego je u protekloj godini ostvareno u njihovim temljenim djelatnosti na legalan način putem primjene arbitrarne i na ovaj slučaj neprimljenjive odluke VSRH Rev-520/23 od 23.04.2024. god., a koju je odluku zbog straha od ujednačavanja sudske prakse ŽS Sisak, bez ulaženja u dubinu problema, primijenio u ovom slučaju):
Je li odredba čl. 203. st. 8. ZR-a (koja nas ne zanima ako se ne primjenjuje i na neproširene kolektivne ugovore ali jest problem za sve proširene KU samom činjenicom postojanja svojeg teksta) protivna odredbi čl. 14. 2. Ustava RH odnosno pravu na jednakost svih pred zakonom ako omogućuje pravnom subjektu da može za doslovce 1,00 Euro cent manji iznos (što u primjerima tvrtki CRO EKSPRES d.o.o. i IRUNDO d.o.o. znači 1,00 Euro cent manje od 30.000.000,00 kuna godišnjeg prometa odnosno 8.000.000,00 kuna godišnjeg prometa) od onog kojeg ostvaruje u djelatnosti u koju je razvrstan po NKD-u obavljati građevinske radove tako da doslovce sve radnike plati minimalnom plaćom + stanom i hranom angažirajući radnike NEPALA ili drugih država nižeg standarda na poslovima na kojima su i “kineski izvođači Pelješkog mosta” do sada morali poštivati Kolektivni ugovor za graditeljstvo u kojem je i minimalna plaća za najednostavnije radove veća od zakonom propisane minimalne plaće, a bez da takva nejednakost ima srazmjera u bilo kojem zakonom zaštićenom dobru ili pravu?
4. Da li je tužiteljici grubo povrijeđeno pravo na pravičan postupak zajamčeno čl. 29. Ustava RH, a tako i odredbama Zakona o parničnom postupku putem bitnih povreda postupka kada najprije po tužiteljici predloženi dokazi usmjereni dokazivanju da je tuženik prema zakonskim kriterijima krivo razvrstan u djelatnost socijalne skrbi nisu provođeni od prvostupanjskog suda budući da taj sud činjenicu razvrstavanja po NKD-u nije ni smatrao relevantnom da bi, zatim, ovom pobijanom drugostupanjskom presudom bez obrazloženja prvostupanjska presuda preinačena čime je, ustvari, tužiteljica onemogućena u dokazivanju i u sudjelovanju u postupku? (tužiteljica je predlagala dokaze da javna isprava, tj., tzv. “obavijest o razvrstavanju po NKD-u”, koja je javna isprava, a ne upravni akt, nije istinitog sadržaja odnosno da je nastala temeljem neistinitih podataka, a što je prema ZPP-u dopušteno i zove se pobijanje javne sprave koja ima samo presumpciju istinitosti).
Kao razloge važnosti postavljenih pitanja navodi odluku ovoga suda broj Rev- 1103/14 od 6. svibnja 2015., Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-119/2023 od 10. siječnja 2024.i broj Gž R-120/2023 od 30. listopada 2023., Županijskog suda u Zagrebu u broj Gž R-86/2024 od 5. ožujka 2024. Županijskog suda u Varaždinu (SS Koprivnica) u broj Gž R-19/2024 od 4. lipnja 2024., Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-164/2024 od 11. srpnja 2024.
Tužiteljica ističe i razlog iz čl. 385.a st. 2. ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) u vidu osobito teške povrede parničnog postupka uslijed pogrešne i neobrazložene primjene materijalnog prava čime da je počinjena povreda temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to prava na privatni i obiteljski život i dom i na pravično i pošteno suđenje.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387., čl. 389.a i 389.b ZPP-a, revizijski sud je u odnosu na prva tri postavljena pitanja u prijedlogu tužiteljice ocijenio slijedeće. Pitanja se u suštini svode na primjenu čl. 203. st. 8. Zakona o radu. U vezi te problematike ovaj je sud u odlukama povodom dopuštenih revizija (Rev-520/2023 od 23. travnja 2024., čiju pravilnost tužiteljica ovim prijedlogom osporava, ali i Rev- 797/2024-3 od 18. lipnja 2024. kojom je reafirmirano pravno shvaćanje iz prethodne odluke) izrazio pravno shvaćanje s kojim je istovjetno pravno shvaćanje izneseno u pobijanoj odluci. U odnosu na pitanje pod 4. kojim tužiteljica ističe zapravo povredu temeljnog prava na pravično suđenje, a što ponavlja i u ostalom dijelu prijedloga. Međutim, ne iznosi što je konkretno predložila u vezi osporavanja istinitosti javne isprave, a niti o tome u smislu čl. 387. st. 4. ZPP-a dostavlja dijelove spisa. Stoga je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
4. Tužiteljica se poziva i na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP-a koja daje mogućnost dopuštenja revizije u slučajevima povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenim Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, o prijepornom pitanju postoji jasna i stabilna praksa ovoga suda iznesena u revizijama po dopuštenju, pa svojim navodima u prijedlogu nije učinila vjerojatnim postojanje razloga iz čl. 385. a st. 2. ZPP-a. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a te je odlučeno kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 23. listopada 2024.
Predsjednica vijeća:
Goranka Barać-Ručević
