REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1227/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Damira Kotreca člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RR pok. R iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Meri Blaslov- Pavasović, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Jadranskog osiguranja d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Rinaldo Mešin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1180/2018-2 od 8. veljače 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-441/17 od 15. listopada 2018., u sjednici održanoj 23. listopada 2024.,
r i j e š i o j e:
Ukida se presuda Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1180/2018-2 od 8. veljače 2021. i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe s naslova naknade materijalne štete na ime izgubljene dobiti isplatiti tužitelju, za razdoblje od 01. listopada 2010. g. do 01. travnja 2015. g. iznos od po neto 1.137.86 kn mjesečno, sve to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje kamate a svaki pojedini mjesečni iznos teku od 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec, obračunatim po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. g., a od 01. kolovoza 2015. g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa do konačne isplate.
Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak, sve to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od presuđenja pa do konačne isplate."
II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.750,00 kuna, sve to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od presuđenja 15. listopada 2018.g. pa do konačne isplate.".
2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:
„1. Usvaja se žalba tužitelja te se preinačava presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-441/17 od 15. listopada 2018. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke i sudi:
Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju sa osnova naknade imovinske štete za vrijeme od 1. listopada 2010. pa do 1. veljače 2012. ukupno neto iznos od 18.205,76 kn zajedno sa pripadajućom kamatom koja teče na iznose od:
- 1.137,86 kn od 15. studenog 2010.,
- 1.137,86 kn od 15. prosinca 2010.,
- 1.137,86 kn od 15. siječnja 2011.,
- 1.137,86 kn od 15. veljače 2011.,
- 1.137,86 kn od 15. ožujka 2011.,
- 1.137,86 kn od 15. travnja 2011.,
- 1.137,86 kn od 15. svibnja 2011.,
- 1.137,86 kn od 15. lipnja 2011.,
- 1.137,86 kn od 15. srpnja 2011.,
- 1.137,86 kn od 15. kolovoza 2011.,
- 1.137,86 kn od 15. rujan 2011.,
- 1.137,86 kn od 15. listopada 2011.,
- 1.137,86 kn od 15. studenoga 2011.,
- 1.137,86 kn od 15. prosinca 2011.,
- 1.137,86 kn od 15. siječnja 2012.,
- 1.137,86 kn od 15. veljače 2012., pa do isplate obračunatoj po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. a počam od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.“.
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-4834/2021 od 26. travnja 2022. dopušteno je podnošenje revizije tuženiku protiv presude suda drugog stupnja u odnosu na pravno pitanje:
„Je li parnični sud u smislu odredbe čl. 12. ZPP vezan drugom odlukom parničnog suda donesenoj između istih stranaka, koja se odnosila na različito vremensko razdoblje potraživanja naknade štete, a u pogledu uzroka postojanja štete ili je tuženiku dopušteno u parnici dokazivati da djelomična radna (ne)sposobnost tužitelja nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetom koja nastaje u drugom/različitom vremenskom periodu?“.
4. Koristeći navedeno ovlaštenje tuženik je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude u odnosu na navedeno pravno pitanje s prijedlogom ovom sudu usvojiti reviziju.
5. U svom odgovoru na reviziju tužitelj predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu uz naknadu troškova revizijskog postupka.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je zahtjev za naknadu imovinske štete koju trpi tužitelj u vidu izgubljene zarade zbog posljedica ozljeda zadobivenih u štetnom događaju od 29. ožujka 2007. a za koju prometnu nezgodu je odgovoran osiguranik tuženika.
8. Na temelju utvrđenja:
- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1878/08 od 25. kolovoza 2014. tuženik obvezan naknaditi tužitelju neimovinsku štetu, imovinsku štetu s osnove naknade troškova liječenja, štetu zbog uništene obuće i odjeće te štetu zbog gubitka zarade u vremenu od 31. ožujka 2007. pa do 1. listopada 2010. u ukupnom iznosu od 34.168,76 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,
- da je predmet postupka naknada štete u ovom postupku zahtjev za izgubljenu zaradu od 1. listopada 2010. do 15. veljače 2012., koji potječe iz istog štetnog događaja kao zahtjevi u gore navedenom postupku,
- utvrđenja iz nalaza vještaka specijaliste medicine da je kod tužitelja zbog štetnog događaja nastupila invalidnost i smanjenje radne sposobnosti uz postojanje preostale radne sposobnosti za poslove prodavača-voditelja-direktora koje je poslove tužitelj i obavljao do ozljeđivanja,
- da tužitelj poslove prodavača-direktora nije obavljao kod drugog poslodavca normiranim ili stalnim ritmom rada, već je to obavljao u vlastitom obrtu i prostoru, da tužitelj može sjediti u radnom prostoru kada nema kupaca, obavljati poslove i za nabavu koristiti automobil odnosno organizirati poslove nabave, dakle da tužitelj ima preostalu radnu sposobnost,
sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev tužitelja zaključivši da nije vezan za utvrđenja u postupku pred Općinskim sudom u Splitu koji je okončan pravomoćnom presudom poslovni broj P-1878/08 od 25. kolovoza 2014., a glede postojanja preostale radne sposobnosti.
10.1. Međutim, sud drugog stupnja smatra da u ovom parničnom postupku nema mjesta ponovnom utvrđivanju i ocjeni je li tužitelj kod kojeg je utvrđena profesionalna nesposobnost za rad s preostalom radnom sposobnošću, sposoban obavljati konkretne poslove koje je obavljao prije ozljeđivanja, obzirom što je o tome svoju ocjenu već dao sud u ranijoj pravomoćnoj odluci.
10.2. Kao argumentaciju za svoje pravno shvaćanje, sud drugog stupnja poziva se na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu po zahtjevu 42009/10 Brletić protiv Republike Hrvatske, prema kojem dva sklopa postupka, čak i pod pretpostavkom i da nisu istovjetni, odnosno da se ne radi o istovjetnim tužbenim zahtjevima prema mjerodavnom nacionalnom pravu, ali koji obuhvaćaju iste stranke i odnose se na iste pravne odnose i iste okolnosti, spadaju pod isti materijalnopravni opseg, te bi ponovno raspravljanje ugrozilo načelo vladavine prava i pravne sigurnosti iz čl. 6. st. 1. Konvencije. Također, sud se poziva i na izneseno stajalište u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-3902/2015 od 4. listopada 2017.
11. Međutim, u predmetu poslovni broj Revt-469/2017-2 od 11. ožujka 2020. ovaj sud izrazio je pravno shvaćanje koje glasi:
''Naime, kada je u drugoj parnici odlučeno o odgovornosti tuženika samo na razini prethodnog pitanja, bez obzira što je u toj parnici uzročna veza utvrđena na temelju izvedenog vještačenja, sud tom odlukom nije vezan u novoj parnici, neovisno o tome što u njoj tužitelj postavlja zahtjev u vezi istog štetnog događaja i od tuženika zahtijeva isplatu po osnovi regresnog zahtjeva tužitelja radi isplaćenog razmjernog dijela invalidske mirovine. Ocjena suda u pogledu uzročne veze, vezala je samo sud u postupku u kojem je donesena odluka o odgovornosti tuženika za naknadu štete osiguraniku tužitelja i ona ima pravni učinak samo u postupku u kojem je o njoj odlučeno, a nema ni značaj presuđene stvari, budući da pitanje ocjene uzročne veze nije uneseno u izreku, već je sadržano samo u obrazloženju (čl. 333. ZPP) ....''.''.
12.1. Ovo vijeće smatra da navedeno pravno shvaćanje pod 11. obrazloženja nije potrebno mijenjati. Pri tome, u odnosu na navode suda drugog stupnja da se u ovom predmetu treba primijeniti pravno shvaćanje Europskog suda za ljudska prava u predmetu Brletić protiv Republike Hrvatske (zahtjev 42009/10) valja navesti da se Odluka ESLJP poziva na načelo presuđene stvari, res iudicata. Navedeno načelo je u našem pravnom sustavu izraženo u odredbi čl. 333. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11-proč. tekst,148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22P). Tom odredbom propisano je da presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje pravomoćna ako je njom odlučeno o zahtjevu tužbe ili protutužbe, te da prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno odbacit će tužbu. Dakle, da bi bila riječ o pravomoćno presuđenoj stvari nužno je postojanje subjektivnog i objektivnog identiteta spora. I upravo u objektivnom identitetu spora postoji razlika ovog spora i spora o kojem je presudio ESLJP, na koji se poziva sud drugog stupnja.
12. 2. U ovom predmetu nije sporno da su ova parnica i pravomoćno okončana parnica vođena pred Općinskim sudom u Splitu poslovni broj P-1878/08 subjektivno identične, međutim, iste nisu objektivno identične, u ovom predmetu zahtjev se odnosi na naknadu štete u vidu izgubljene zarade za razdoblje od 1. listopada 2010. pa do 1. veljače 2012., dok se u drugom zahtjev odnosi na izgubljenu zaradu u vrijeme od 31. ožujka 2007. do 1. listopada 2010. Dakle postoji vremenska nepodudarnost, vremenskih granica pravomoćnosti parnica. Dakle, radi se o dvije različite parnice.
13. Slijedom navedenog, ova dva predmeta nisu objektivno identična jer se odnose na druge vremenske periode, uslijed čega odluka suda o prethodnom pitanju (čl. 12. ZPP), u ranijoj parnici ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno, a ne i u naknadnoj, dakle ovoj parnici. To tim više, što se preostala radna sposobnost tokom vremena može mijenjati, pogotovo u odnosu na različite subjektivne ili objektivne okolnosti kao što su poboljšanje ili pogoršanje zdravstvenog stanja kao posljedica nezgode, vrste poslova koje oštećenik može obavljati, ili tržišna potražnja za određenim poslovima.
14. Dakle, kako ne postoji objektivni identitet dvije parnice u ovom predmetu zbog gore navedenog nepodudaranja u vremenskom periodu na koji se odnosi pravomoćnost presuda to sud u narednom predmetu, dakle, u ovom predmetu, nije bio vezan pravnim shvaćanjem prvog suda o prethodnom pitanju, već ga je mogao sam rješavati.
14. Stoga, valjalo je pozivom na odredbu čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.
Zagreb, 23. listopada 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
