Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-711/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Laptalo, predsjednice vijeća, Michala Danečeka, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Stokrp, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Dora Ljevar, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Nacional News Corporation d.o.o., OIB 76663423558, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Stigleitner Gotovac, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 3183/2020-14 od 3. kolovoza 2022., u sjednici održanoj 23. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3183/2020-14 od 3. kolovoza 2022. u točkama I., III. i IV. izreke i u tom dijelu sudi Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Tuženik Nacional News Corporation d.o.o., [adresa], OIB 76663423558 dužan je platiti tužiteljici KP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 15.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 1.10.2020. do plateža, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku NACIONAL NEWS CORPORATION d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 76663423558 da s mrežnih stanica www.nacional.hr u cijelosti ukloni: članak naslova „SP prozivaju da je omogućio da uz HROTE uredbu o poticajima kreiraju i ljudi povezani s njegovom suprugom“ objavljen 3. rujna 2020. godine, te da ukloni sve komentare koji su objavljeni uz navedeni članak, kao i poveznicu na taj članak sa Facebook stranice i svake druge stranice pod kontrolom tuženika, u roku od 24 sata od pravomoćnosti presude.".

II Nalaže se KP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] naknaditi Nacional News Corporation d.o.o., OIB 76663423558, sa sjedištem u [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu 4.375,00 kn/580,67 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 3. kolovoza 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi 5,31% godišnje, do 30. lipnja 2023. po stopi 5,50% godišnje, do 31. prosinca 2023. po stopi 7,00% godišnje, do 30. lipnja 2024. po stopi 7,50% godišnje, a od 1. srpnja 2024. do isplate, po stopi 7,25% godišnje, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu 293,65 EUR/2.212,50 kn, u roku 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23. listopada 2024. do isplate po stopi 7,25% godišnje, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Tuženik Nacional News Corporation d.o.o., [adresa], OIB 76663423558 dužan je platiti tužiteljici KP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 15.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 1.10.2020. do plateža, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za platež iznosa od 15.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1.10.2020.

III. Nalaže se tuženiku NACIONAL NEWS CORPORATION d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 76663423558 da s mrežnih stanica www.nacional.hr u cijelosti ukloni: članak naslova „SP prozivaju da je omogućio da uz HROTE uredbu o poticajima kreiraju i ljudi povezani s njegovom suprugom“ objavljen 3. rujna 2020. godine, te da ukloni sve komentare koji su objavljeni uz navedeni članak, kao i poveznicu na taj članak sa Facebook stranice i svake druge stranice pod kontrolom tuženika, u roku od 24 sata od pravomoćnosti presude.

IV. Svaka stranka snosi svoj trošak."

2. Tuženik je protiv odluke pod točkama I., III. i IV. izreke podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih povreda odredaba parničnog postupka uključujući i bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a žali se i protiv odluke o trošku postupka. Predlaže da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te da naloži tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak uključujući i trošak sastava žalbe, sve sa zakonskim zateznim kamatama, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu pobija žalbene navode i predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu tuženika i potvrdi pobijanu presudu te da tuženiku naloži da tužitelju naknadi trošak žalbenog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koji trošak ne navodi.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredaba članka 365. ZPP-a, ovaj je sud utvrdio da sud prvog stupnja pobijanom presudom nije ostvario koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ali da je pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Neosnovano se u žalbi prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a u smislu da se presuda ne može ispitati, obzirom na to da pobijana presuda sadrži razloge o svim činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji su razlozi jasni i međusobno ne proturječe, tako da je presuda jasna i može se ispitati unatoč pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

7. Pobijanom presudom nije ostvarena ni bitna povreda odredaba ZPP-a iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 5. ZPP-a, ostvarena, prema navodima tuženika, time što je sud odbio saslušati zakonskog zastupnika tuženika IP iako je na prethodno održanom ročištu proveo dokaz saslušanjem tužiteljice. U vezi ovog žalbenog navoda ističe se da je na ročištu održanom 1. veljače 2022. saslušana tužiteljica, potom je na ročištu održanom 9. lipnja 2022. održano ročište na kojem je saslušana svjedokinja KPĐ autorica spornog članka, i na tom je ročištu predloženo saslušanje IP, zakonskog zastupnika tuženika, a nakon što je svjedokinja KPĐ iskazala da on ni na koji način ne bi bio involviran u sadržaj članka.

8. Prema odredbi članka 5. stavak 1. ZPP-a sud će svakoj stranci dati mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke. Uzimajući u obzir naprijed navedenu zakonsku odredbu, kao i stanje spisa, utvrđuje se da je tuženiku dana mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima stranke tako da naprijed opisanim postupkom suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koji se tuženik poziva. U vezi ovog valja napomenuti da prema odredbi članka 264. ZPP-a sud sporne činjenice važne za odluku može utvrđivati i saslušanjem stranaka kao i odredbu članka 265. stavak 1. ZPP-a kojom je propisano da ako se uvjerio da stranci, odnosno osobi koja se ima saslušati za stranku, nisu poznate sporne činjenice ili ako saslušanje te stranke nije moguće, sud može odlučiti da se sasluša samo druga stranka. Prema tome, kada se utvrđuju sporne činjenice važne za odluku sud može, a ne mora saslušati stranku (zakonskog zastupnika stranke), posebno ako se uvjerio da toj osobi sporne činjenice nisu poznate (što proizlazi iz dijela iskaza svjedokinje SPĐ).

9. Dakle, u konkretnom slučaju nije bilo potrebno saslušavati zakonskog zastupnika tuženika gospodina IP jer njegovo nesaslušavanje ne utječe na prava tuženika niti u smislu odredbe članka 5. ZPP-a, a niti u pogledu utvrđenja činjeničnog stanja, jer zakonski zastupnik u prikupljanju informacija na kojima se temelji članak nije sudjelovao niti mu je o tome što poznato.

10. Predmet spora je naknada neimovinske štete u pogledu povrede prava osobnosti zbog objave netočne informacije, odnosno objavljenog novinskog članka na mrežnim stranicama wwwnacional.hr pod naslovom "SP prozivaju da je omogućio da uz HROTE uredbu o poticajima kreiraju i ljudi povezani s njegovom suprugom", objavljenom 3. rujna 2020. Sud je djelomično usvojio tužbeni zahtjev radi isplate te je usvojio i dio zahtjeva za uklanjanje spornog članka, uključujući i komentare koji su objavljeni uz taj članak, smatrajući da je objavom informacije tužiteljici povrijeđeni ugled i čast i da jačina povrede prava osobnosti opravdava dosuđenje pravične novčane naknade. Sporni članak se bavi premijskim modelima proizvodnje električne energije i okolnostima donošenja Uredbe o kvotama za poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije, te utjecaj gospodarsko interesnog udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske (dalje OIEH), kojeg je udruženja direktorica upravo tužiteljica, na donošenje te Uredbe u kontekstu povezanosti i bliske suradnje tužiteljice i supruge tadašnjeg ministra SP, IPĐ. Sud prvog stupnja je utvrdio da je dio teksta koji problematizira način donošenja navedene Uredbe sačinjen u dobroj vjeri, ali da se tuženik ne može pozivati na dobru vjeru u pogledu odnosa tužiteljice i IPĐ prikazanom u spornom članku jer tuženik od tužiteljice nije zatražio očitovanje o tome (očitovanje u vezi odnosa tužiteljice i IPĐ je zatraženo samo od IPĐ, koja na upit tuženika nije odgovorila).

11. Tuženik, s druge strane, u žalbi prigovara da je sud prvog stupnja, u bitnom, podcijenio činjenice koje se tiču javnog interesa smatrajući da se uslijed pobijane presude neopravdano ograničava sloboda izražavanja bez prijeke društvene potrebe i da ne postoje opravdani razlozi za dosudu naknade štete i podredno, radi naloga da se ukloni sporni članak.

12. Prema odredbi članka 21. Zakona o medijima (Narodne Novine 59/04, 84/11, 81/13, 114/22 – dalje ZM), nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi izuzev u slučajevima propisanim tim Zakonom. Stavkom 2. istog članka je propisano da je šteta umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta), a prema odredbi stavka 3. istog članka na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju se propisi o obveznim odnosima ako tim Zakonom nije drugačije određeno.

13. Odredbom članka 21. stavak 4., alineja 6, propisano je da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri.

14. Prema odredbi članka 21. stavak 6. ZM-a postojanje pretpostavke odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz stavka 4. tog članka dokazuje tuženik.

15. U obrazloženju pobijane presude sud prvog stupnja pravilno zaključuje da je način donošenja Uredbe o kvotama za poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i visokoučinkovitih kogeneracija, kojom se osigurava sufinanciranje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora iz Državnog proračuna pitanje od opravdanog zanimanja javnosti i da tužiteljica kao direktorica Udruženja OIEH mora prihvatiti činjenicu da može biti izložena javnoj kritici ukoliko je to u interesu razmatranja pitanja od javnog interesa, u dobroj vjeri. S druge strane, tuženik ima pravo na slobodu izražavanja što obuhvaća slobodu mišljenja, primanja i širenja informacija i ideja od interesa za javnost, ali je ta sloboda uvjetovanja postupanjem novinara u dobroj vjeri, u skladu s novinarskom etikom i da sloboda medija ne može prekoračiti određene granice, posebno koje se tiču zaštite uvjeta i prava drugih.

16. U pogledu odnosa slobode izražavanja i prava pojedine osobe na zaštitu privatnosti, časti i ugleda Europski sud za ljudska prava je u nizu odluka, što je prihvaćeno i od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, iznio pravno shvaćanje da sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Pravo na slobodu izražavanja odnosi se ne samo na "informacije" ili "ideje" koje su blagonaklono prihvaćene i koje se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju nikakvu reakciju, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju. To zahtijeva pluralizam, tolerancija i slobodoumlje bez kojih nema "demokratskog društva". Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni. Ta ograničenja moraju biti strogo tumačena, a potreba za njima mora biti uvjerljivo utvrđena.

17. Test nužnosti u demokratskom društvu zahtijeva da sud pred kojim se nađe "zahtjev" za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno, je li ono razmjerno legitimnom cilju, te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge.

18. Priroda i ozbiljnost nametnute sankcije također su čimbenici koje treba uzeti u obzir pri ocjenjivanju razmjernosti odnosno nužnosti miješanja u pravo na slobodu izražavanja. Dosuđivanje naknade štete oštećenoj osobi mora biti u razumnom odnosu razmjera s pretrpljenim narušavanjem ugleda.

19. Kako bi se osigurala dosljednost i izbjeglo diskrecijsko odlučivanje pri odgovaranju na pitanje koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu od njih je potrebno pružiti zaštitu, Europski sud za ljudska prava je u predmetu Axel Springer AG protiv Njemačke (broj 39954/08, presuda od 7. veljače 2012.), naveo slijedeće okolnosti prema kojima načelno ocjenjuje je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava:

- doprinos raspravi u javnom interesu

- u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava - prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi

- metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost,

- sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije

- ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak.

20. Ustavni sud Republike Hrvatske je u nizu svojih odluka prihvatio takvo pravno shvaćanje i ta je načela, koja je u osnovi definirao Europski sud za ljudska prava, dodatno razradio kroz sudsku praksu, uspostavivši mehanizam ocjene je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava – test nužnosti (npr. u III 2944/2018 od 26. lipnja 2019.). Stoga žalbene navode treba cijeniti u kontekstu dva kriterija – testa nužnosti utvrđenog kroz praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske i to 1. je li ograničenje slobode mišljenja i izražavanja misli prijeko potrebno u demokratskom društvu i 2. je li dosuđivanje pravične novčane naknade razmjerno legitimnom cilju.

21. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja je negativno po tuženika cijenio okolnost da novinarka SPĐ nije od tužiteljice zatražila očitovanje u pogledu njenog odnosa s IPĐ, suprugom tadašnjeg ministra SP, iako je novinarka od tužiteljice tražila očitovanje na pitanja vezano uz stručni dio članka, koje očitovanje je tužiteljica novinarki i dostavila. Autorica članka SPĐ je u svom iskazu navela da je u pogledu odnosa tužiteljice i supruge tadašnjeg ministra zatražila očitovanje od IPĐ, ali IPĐ nije odgovorila na taj upit. Svjedokinja je potom izjavila da je smatrala da nema potrebe o tome pitati tužiteljicu jer bi ona utjecaj IPĐ na sudjelovanje tužiteljice u donošenju naprijed navedene Uredbe demantirala.

22. Tako jedan o više dijelova spornog članka, koji upućuje na povezanost tužiteljice i IPĐ, glasi: "Sadržaj Uredbe, kako navode isti izvori, osigurava sporno sufinanciranje investicija samo pojedinim privilegiranim investitorima na štetu Državnog proračuna. Zbog toga su neki članovi napustili to udruženje, uvjereni da sugerirani prihvaćeni model proizvodi štetu hrvatskim građanima. Ti izvori navode da je ključni neformalni utjecaj na sadržaj sporne Uredbe imala KP, direktorica logističkog udruženja OIEH, istovremeno predsjednica Hrvatske udruge lobista (HDL) u kojem funkciju potpredsjednice obnaša Ćorićeva supruga IPĐ s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.”.

23. U pogledu odnosa tužiteljice i IPĐ navode se izvori koji upućuju na blisku povezanost tužiteljice i ministrove supruge, što ide u prilog tuženikovoj tvrdnji o pogodovanju interesnoj udruzi kojoj je načelu tužiteljica, dok su, s druge strane, navedeni i izvori koji tvrde da tužiteljica i IPĐ nisu u nikakvim, odnosno nisu u dobrim odnosima, da IPĐ nije ni na koji način pogodovala tužiteljici, odnosno da OIEH da nije utjecao na kreiranje naprijed navedene Uredbe.

24. Međutim, naprijed navedeno tumačenje sadržaja članka je pojednostavljeno i svedeno na tumačenje odnosa tužiteljice i IPĐ jer se u članku sveobuhvatno obrađuje problematika financiranja obnovljivih izvora energije, iznošenjem argumenata pro et contra za jedan ili drugi model financiranja, ali se, na kraju, izražava sumnja u pravilnost izbora modela obzirom da u postupku donošenja Uredbe nisu sudjelovali npr. predstavnici Instituta Hrvoje K ili predstavnici Instituta Hrvatske gospodarske komore koji se bave obnovljivim izvorima energije, a od modela prihvaćenog uredbom bi najveću korist trebali imati upravo članovi gospodarsko interesnog udruženja OIEH.

25. Pri tome, iako se na više mjesta izričito spominje ime i prezime tužiteljice, što je i za očekivati - jer je ona osoba koja predstavlja to udruženje, u članku se problematizira utjecaj OIEH kao udruge, pojedinih članova udruge, različitih od tužiteljice koja udrugu predstavlja, kao npr. CEMP, NP, bivšeg direktor HEP-ova Sektora za strategiju, investicije i korporativni razvoj (zamjenik predsjednika nadzornog odbora OIEH prema izvatku iz sudskog registra (list 19 spisa) ili JP (član nadzornog odbora OIEH, prema istom izvatku iz sudskog registra). Stoga se neformalni utjecaj OIEH nadonošenje navedene Uredbe ne može tumačiti samo kroz (objektivno nedokazani – opaska suda) odnos između tužiteljice i IPĐ, već na djelovanje cjelokupnog interesnog udruženja OIEH kako bi Udredba što više odgovarala interesima njegovih članova.

26. S tim u vezi valja naglasiti da je sama tužiteljica iskazala da Udruga kojoj je ona na čelu okuplja najveće proizvođače električne energije iz obnovljivih izvora i stoji iza 80% „zelenih projekata”, što upućuje na snagu i utjecaj Udruge, koja svoje interese može ostvariti, odnosno štititi ih, i bez navodne bliske veze tužiteljice kao direktorice Udruge s suprugom ministra u čijoj je nadležnosti bio resor zaštite okoliša i energetike. U spornom članku se, unatoč "bombastičnom" naslovu (i podnaslovu) obrađuje neformalni utjecaj Udruge OIEH na donošenje Uredbe o kvotama za poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora i visoko učinkovitih kogeneracija kroz široki spektar djelovanja članova OIEH iz kojeg proizlazi da Udruga djeluje i po svojim članovima, a ne samo po tužiteljici kao osobi ovlaštenoj za zastupanje, tako da sve i da je tužiteljica iskoristila svoj bliski odnos sa IPĐ (što prema mišljenju ovog suda nije dokazano), doseg tog utjecaja ne bi bio od većeg značaja za položaj i djelovanje Udruge kojoj je na čelu prilikom donošenja spominjane Uredbe, jer su se pri realizaciji navedene Uredbe, jednako ili više, isticali i drugi članovi OIEH (kao npr. u članku spomenuti NP ili JP ili drugi članovi Udruge).

27. Navođenje tužiteljice u kontekstu njenog utjecaja na donošenje sporne Uredbe zbog pogodovanja od strane nadležnog ministra s čijom je suprugom tužiteljica navodno u bliskim odnosima, može povrijediti tužiteljicu na način kako je to opisala u svojem iskazu, što prihvaća sud prvog stupnja, a i ovaj sud. Međutim, u tekstu je težište na opisivanju utjecaja članova Udruge OIEH na donošenje Uredbe o kvotama, uz opis djelovanja pojedinih članova Udruge, koja svoje interese može ostvariti i bez utjecaja supruge ministra, obzirom da Uredba o kvotama nije donesena ad hoc nego u postupku koji je trajao određeno vrijeme i koji je obuhvatio niz zainteresiranih osoba. Kako je Uredbom riješeno pitanje financiranja obnovljivih izvora energije, a tužiteljica predstavlja najutjecajniju Udrugu, u tom smislu realno je za očekivati da će ona najviše učiniti, formalno ili neformalno, da tom Uredbom budu ostvareni interesi članova Udruge.

28. U spornom tekstu je tužiteljica predstavljena kao direktorica OIEH, ali i kao predsjednica Udruge hrvatskih lobista, što pretpostavlja da je osoba sa širokim krugom poslovnih poznanstava, očigledno uspješna poduzetnica, koja je u svojoj karijeri morala donositi ne samo lagane i ugodne odluke, zbog čega mora prihvatiti činjenicu da može biti izložena javnoj kritici ukoliko je to u interesu razmatranja pitanja od javnog interesa i da su granice prihvatljive kritike u ovom slučaju šire od tolerancije na kritiku "običnog građanina", kako to pravilno ističe sud prvog stupnja. U spornom članku se propituje djelovanje članova udruge kojoj je na čelu tužiteljica pri čemu se, ipak, prosudba o mogućem utjecaju bliskih veza tužiteljice i ĐP IPĐ na donošenje Uredbe o kvotama prepušta čitatelju, obzirom da se u tekstu citiraju izvori koji tvrde da je postojalo pogodovanje ministra IPĐ u odnosu OIEH, ali i izvori koji tvrde drugačije, odnosno da tužiteljica i IPĐ nemaju nikakvu komunikaciju ("njih dvije čak niti kavu ne piju zajedno"). O tome što se događalo u postupku donošenja Uredbe o kvotama, bilo na formalnoj, bilo na neformalnoj razini, mogu iskazivati samo oni koji su u tome sudjelovali, tako da stvarne okolnosti donošenja Uredbe o kvotama autorici članka ne mogu biti poznate jer ona ne ulazi u krug osoba, čak ni bliži krug, koji imaju o tome izvornu informaciju. Stoga se tuženiku ne može predbaciti da je zaključak o relevantnim činjenicama, uključujući i o mogućem pogodovanju ministra IPĐ u korist OIEH, posredstvom njegove supruge, temeljio na izjavama trećih osoba koje su iz kruga osoba čija je djelatnost energetika ili koji neposredno ovise o Uredbi o kvotama.

29. Novinarima je temeljem odredbe članka 38. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje Ustav), u vezi sa odredbom članka 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne Novine – Međunarodni ugovor broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 – dalje Konvencija), zajamčena sloboda izražavanja mišljenja, dok je odredbom članka 35. Ustava jamčeno svakom građaninu štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti. Stoga novinar mora pronaći ravnotežu između prava da u medijima istinito i potpuno izvješćuje o nečijim postupcima i prava te osobe na zaštitu osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.

30. Autorica članka je u pogledu problematike financiranja obnovljivih izvora energije poduzela sve potrebno da provjeri točnost navoda o neformalnom utjecaju interesne Udruge OIEH na donošenje Uredbe o kvotama pa je tako i zatražila očitovanje tužiteljice o stručnom dijelu spornog članka, ali nije zatražila očitovanje o njenim odnosima s IPĐ. Razlozi koje SPĐ navodi za takvo postupanje nisu nerazumni - to je učinila jer joj IPĐ nije odgovorila na upit u vezi njenog odnosa s tužiteljicom, pa je smatrala da je nepotrebno isti upit poslati tužiteljici jer bi ona tu vezu s IPĐ demantirala – zbog čega se samo zbog te okolnosti tuženiku ne može prigovoriti izostanak dobre vjere.

31. Sumnje o nedopuštenom utjecaju iznesene u članku čine zaokruženu cjelinu, realno ostvarivu, posebno kada se uzme u obzir trećim osobama - tako i autorici članka - najuočljivija veza tužiteljice i IPĐ kroz funkcije predsjednice i potpredsjednice Udruge hrvatskih lobista. S druge strane, tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi povezanost tužiteljice i IPĐ putem funkcija u UHL doista bila od utjecaja na donošenje Uredbe i na (nedokazano) povlašteni status OIEH u postupku donošenja Uredbe. Međutim, po prirodi stvari, tužiteljica je po svojoj funkciji u OIEH sasvim sigurno bila i formalno i neformalno angažirana, uz druge članove udruženja OIEH, u postupku donošenja Uredbe, i posvećena tomu da Uredba bude u najboljem interesu članova OIEH, Stoga, iako negativni ton članka u odnosu na djelovanje tužiteljice u kontekstu donošenja Uredbe o kvotama njoj može prouzročiti duševne boli, povrijediti joj čast ili ugled, javnost ima pravo znati o moguće nedopuštenim vezama javne vlasti i privatnopravnih udruženja osoba prilikom donošenja odluka od javnog interesa, u smislu nedopuštenog pogodovanja određenom krugu osoba, a upravo je uloga medija u razotkrivanju tih veza nezaobilazna.

32. Stoga ovaj sud smatra, suprotno od stava suda prvog stupnja, da je tuženik dokazao postojanje okolnosti iz članka 21. stavak 4. alineja 6. ZM, zbog čega je valjalo temeljem odredbe članka 370. točka 3. ZPP-a presuditi kao pod točkom I izreke.

33. Točka II izreke temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 155. ZPP-a jer je tuženik u cijelosti uspio u parnici zbog čega mu se dosuđuje cjelokupni osnovani trošak postupka.

34. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 – u daljnjem tekstu: OT), koja je bila na snazi u vrijeme zaključenja glavne rasprave i podnošenja žalbe, s time da je vrijednost boda 10,00 kn sukladno Tbr. 50. OT i da je na radnje odvjetnika uračunat porez na dodanu vrijednost po stopi 25% sukladno Tbr. 42. OT. Tako se tuženiku priznaje trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu 1.250,00 kn (Tbr. 8. točka 1. OT), 625,00 kn na ime troška zastupanja na ročištu održanom 5. srpnja 2021. (Tbr. 9. točka 2. OT) te po 1.250,00 kn na ime troška zastupanja na ročištima održanim 1. veljače i 9. lipnja 2022. (Tbr. 9. točka 1. OT) što čini trošak zastupanja za prvostupanjski postupak od 4.375,00 kn/580,66 EUR. Na ovaj iznos troška tuženiku se dosuđuje i zakonska zatezna kamata od donošenja prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a, dok je kamatna stopa utvrđena sukladno odredbi članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje ZOO).

35. Točka III izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav žalbe u iznosu 1.562,50 kn (Tbr. 10. točka 1. OT), na koji iznos se dodaje trošak plaćene sudske pristoje na žalbu u iznosu 650,00 kn, čime se dobiva trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.212,50 kn/293,65 EUR, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od donošenja drugostupanjske odluke u smislu odredbe članka 151. stavak 3. ZPP-a, po stopi utvrđenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a, koji iznos je tužiteljica dužna platiti tuženiku u roku naznačenom u izreci.

U Karlovcu 23. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Alenka Laptalo