REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-947/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AT, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Danija Budimir, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, koju zastupa punomoćnica Sanja Porobija i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3980/2022-2 od 6. prosinca 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2605/2020-23 od 21. srpnja 2022., u sjednici održanoj 23. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužitelju isplati ukupan iznos 57.112,80 kuna s pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedinačni mjesečni iznos od dospijeća do isplate (točka I. izreke), tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan za iznos 14.078,54 kuna s pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke) te je tuženici naloženo naknaditi tužitelju trošak parničkog postupka u iznosu 5.325,00 kuna sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, u roku 15 dana (točka II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom je žalba tuženice djelomično odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te u dijelu pod točkom III. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu 4.200,00 kuna/557,43 Eur-a s pripadajućim zateznim kamatama od 21. srpnja 2022. do isplate (točka I. izreke), prvostupanjska presuda je preinačena u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 4.200,00 kuna/557,43 Eur-a (za iznos 1.125,00 kuna/149,31 Eur-a) i suđeno je na način da je odbijen dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu 1.125,00 kuna/149,31 Eur-a kao neosnovan (točka II. izreke), te je ujedno odbijen kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadom troškova žalbenog postupka.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 1748/2023-2 od 10. svibnja 2023. tuženici dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:
„Može li sud u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe u CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama, na temelju materijalno pravnih prigovora tuženika koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predložila je ovom sudu preinačiti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, podredno ukinuti drugostupanjsku presudu te vratiti predmet na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu.
5. U odgovoru na reviziju, tužitelj je predložio odbiti reviziju tuženice kao neosnovanu.
6. Revizija je neosnovana.
7. U povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).
8. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem je tražio isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbi o CHF valutnoj klauzuli, a na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka, pri čemu nižestupanjski sudovi nisu uzimali u obzir i nisu umanjivali tzv. potplaćene iznose kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita.
9. Prema shvaćanju tuženice, a vezano za postavljeno pitanje, posljedice ništetnosti se odnose na obje ugovorne strane pa stoga ne može samo tužiteljica ostvarivati svoja prava na temelju ništetnosti pojedine ugovorene odredbe već je svaka ugovorna strana dužna vratiti dugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a to u konkretnom slučaju znači da je sud trebao uzeti u obzir i ono što je tužitelj platio manje od ugovorenog, jer je nesporno da je tužitelj u određenom razdoblju plaćao anuitete po tečaju CHF/HRK koji je bio niži od tečaja CHF/HRK na dan isplate kredita. Smatra da su nižestupanjski sudovi bili dužni postupiti po materijalnopravnom prigovoru tuženice da je nužno uzeti u obzir i manje plaćeno od strane tužitelja i za iznos negativnih tečajnih razlika umanjiti zahtjev tužitelja.
10. Navedeno shvaćanje tuženice nije pravilno.
11. Naime, ovaj sud je u proširenom vijeću iz čl. 390. st. 2. ZPP u odluci broj: Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023., odlučio o pravnom pitanju postavljenom u predmetnoj reviziji i izrazio pravno shvaćanje, koje glasi:
„U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK
– CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita.“.
12. Navedeno pravno shvaćanje je obrazloženo na sljedeći način:
„17. Prošireno vijeće prije svega smatra da temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO kod ništetnih ugovora, a isto tako kod djelomično ništetnih odredbi ugovora, svaka strana ima pravo na restitucijski zahtjev pri čemu je osnovna pretpostavka za odlučivanje o osnovanosti takvog zahtjeva da takav svoj restitucijski zahtjev pravilno postavi i istakne. Međutim da bi se uopće moglo odlučivati o potraživanju jedne od strane ugovora koji je djelomično ništetan potrebno je da takva strana u tom smislu postavi tužbeni zahtjev, odnosno ako se radi o tuženiku da postavi protutužbeni zahtjev ili procesnopravni prigovor radi prebijanja. Također je moguće da se postavi materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO. Jedino tada sud može odlučivati o potraživanju tuženice na ime restitucije temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu.
18. Kod toga prošireno vijeće ističe da se protutužba i procesnopravni prigovor radi prebijanja mogu staviti do zaključenja prethodnog postupka, a materijalnopravni prigovor prijeboja može se istaknuti do zaključenja glavne rasprave, s time da sukladno odredbi čl. 288.a st. 6. ZPP se radi opravdanja takvog prigovora ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi osim u slučaju iz čl. 299. st. 2. ZPP.
18.1. Slijedom toga, valja naglasiti da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smilsu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl. 333. st. 3. ZPP-a, kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288.a st. 6. ZPP-a.
19. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.
20. Obzirom na navedeno, kada tuženica samo općenito, kao u ovom slučaju (a istovjetno i u predmetu Rev 1277/2022), stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate.“.
13. Ovaj sud ostaje pri navedenom odgovoru na postavljeno pitanje, pa s obzirom na činjenicu da ni iz utvrđenja nižestupanjskih sudova niti iz revizije tuženice ne proizlazi da je tuženica u ovom postupku iznosila prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. st. 1. ZPP odbiti reviziju tuženice kao neosnovanu.
14. Zahtjev tužitelja za naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju je odbijen kao neosnovan jer je ocijenjeno da ta radnja u postupku nije bila potrebna, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.
15. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22 i 88/22 - dalje: Zakon o uvođenju eura) nužno je prilagoditi sudske odluke vezano uz uvođenje eura kao službene valute (čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura) uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450, preračunati u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe čl. 14. Zakona o uvođenju eura.
Zagreb, 23. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
