Poslovni broj: Usž-3243/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŽU iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-131/2024-8 od 3. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-131/2024-8 od 3. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda, točkom I. izreke, tužba se odbacuje. Točkom II. izreke rješenja odbijen je zahtjev za naknadu troška upravnog spora.

2. Tužiteljica je protiv pobijanog rješenja podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga iz Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17. i 110/21,– dalje: ZUS). Poziva se na odredbe članka 122. i 156. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), te osporava zaključak suda, koji je zaključio da je tužba prijevremena. Smatra da sud ne utvrđuje razlog za odbačaj tužbe već iznosi premisu „nije pravni lijek propisan odredbama ZUP-a“, što smatra pogrešnim. Smatra da se ne može uslijediti upravni spor, ako se nije proveo upravni postupak, te da je trebalo primijeniti odredbu članka 28. stavka 2. ZUS-a, a ne članak 30. ZUS-a. Drži da se ne može ispitati koji je propis propisao rok ili neki dodatni uvjet za izjaviti prigovor predviđen u članku 156. ZUP-a, kada je u članku 122. stavku 3. propisan samo rok za riješiti prigovor. Navodi da je tuženik neposredno po podnošenje tužbe odlučio o prigovoru. Smatra da je rješenje arbitrarno, te da je imala puno pravo po proteku roka iz članka 122. ZUP-a, iskoristiti pravni lijek, jer postupanje po prigovoru spada u članak 156. ZUP-a. Stoga drži da je prigovor koji je prethodio tužbi pravni lijek iz članka 12. stavka 3. ZUP-a u vezi s člankom 156. ZUP-a. Također, ukoliko je uputa o pravnom lijeku pogrešna te je pravni lijek žalba, a ne prigovor, tada ni tuženik ne bi bio nadležan već ministarstvo, kako to proizlazi iz članka 164. Statuta Grada Zagreba. Navodi da je tužbu trebalo odbaciti zbog pogrešne upute o pravnom lijeku, te se poziva na shvaćanje izraženo u presudama poslovni broj: UsI-5921/23, UsI-5902/23, UsI-5934/23, rješenje ovoga Suda, poslovni broj: Usž-2681/22, kao i na shvaćanje Europskog suda za ljudska prava u predmetu Gashi protiv Hrvatske, te smatra da posljedice odbačaja ne smiju biti na njezin teret. Poziva se i na razne druge Ustavnog suda Republike Hrvatske. Ističe i shvaćanje vezano za postupanje po pravnom lijeku izjavljenom temeljem članka 122. ZUP-a nenadležnom tijelu (UsI-3581/2021-8 od 13. studenoga 2021.), te smatra da sud postupa protivno načelu dosljednosti u suđenju, te s tim u vezi poziva na shvaćanje Europskog suda za ljudska prava (odluke Vusić protiv Hrvatske i razne druge odluke toga suda). Smatra mjerodavnom i Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj:

U-III-4066/2021, te U-III-4174/2021. Navodi i da je prigovor uložio na temelju članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba, 10/18, 20/21, 29/21 i 25/22) koja je ocijenjena zakonitom odlukom ovoga Suda, poslovni broj: Usoz-254/2023, te tumačenje donositelja općeg akta danog u predmetu, poslovni broj: Usoz-8/2022. Drži da je sud zanemario da su mu u sporu radi šutnje ovlasti ograničene, te da ne može postupati kao tijelo pune jurisdikcije kada u biti još nema upravnog akta koji se razmatra odnosno pobija u sporu. Navodi da je, posljedično iznesenom, rješenje nezakonito i u dijelu u kojem je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova spora. Predlaže da ovaj Sud pobijano rješenje poništi i predmet vrati na ponovno postupanje. Potražuje i naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 1.562,50 eura.

3. Tuženik nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužiteljice.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1., u svezi članka 67. stavka 3. i 79. ZUS-a, koji je primjenjuje u skladu s odredbom članka 169. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24), ovaj Sud nalazi da je tužba pravilno odbačena, te da je pravilna odluka o trošku upravnog spora.

6. Prema podacima spisa proizlazi da je tužiteljica 4. siječnja 2024. podnijela tužbu radi šutnje uprave sukladno članku 22. stavka 2. točke 2. i članku 3. stavku 1. točki 3. ZUS-a, navodeći da tuženik nije odlučio o njenom prigovoru izjavljenom 18. prosinca 2023. na rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23-014/1923, URBROJ: 251-09-22-1/004-23-03 od 31. listopada 2023., a koji je podnijela prema uputi o pravnom lijeku. Tužbom je zahtijevala da sud naloži tuženiku donošenje odluke o prigovoru izjavljenom na naprijed navedeno rješenje od 31. listopada 2023. godine.

7. Prema ocjeni ovoga Suda, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da u konkretnom slučaju nisu postojale pretpostavke za vođenje spora sukladno mjerodavnim propisima, te da je tužba podnesena prijevremeno.

8. Prema članku 24. stavku 2. ZUS-a, pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba se sudu podnosi najranije osam dana nakon proteka propisanog roka.

9. Odredbom članka 10. stavka 1. Odluke propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dostave pojedinačnog akta preko nadležnoga gradskog upravnog tijela.

10. Mjerodavnom Odlukom nije propisan rok za donošenje odluke o izjavljenom pravnom lijeku protiv prvostupanjskog rješenja (pojedinačne odluke) pa u konkretnom slučaju valja odgovarajuće primijeniti odredbu članka 121. ZUP-a, prema kojoj je drugostupanjsko tijelo, u ovom slučaju čelnik tijela, rješenje o pravnom lijeku - prigovoru Sui generis izjavljenom protiv rješenja dužno donijeti i dostaviti stranci što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje pravnog lijeka, ako zakonom nije propisan kraći rok.

11. U konkretnoj upravnoj stvari uređenoj općim aktom (status i pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja) nadležno prvostupanjsko tijelo donijelo je rješenje kojim je odlučeno o pravu i pravnom interesu stranke, koje se prema pravnom shvaćanju ovoga Suda izraženom u presudi poslovni broj: Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. (kao i presudi poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023., potvrđenom u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1744/2023 od 14. studenog 2023., smatra pojedinačnom odlukom (upravnim aktom), čija se zakonitost preispituje prvo prigovorom čelniku, a potom pred nadležnim upravnim sudom.

12. Stoga se ovdje ne radi o prigovoru niti o jednoj od situacija u kojima ZUP propisuje prigovor, odnosno ne radi se o situaciji iz članka 42. (inicijativa za pokretanje postupka po službenoj dužnosti), ne radi se o situaciji iz članka 155. (traženje obavijesti o uvjetima, načinu i postupku ostvarivanja ili zaštite prava ili pravnog interesa zainteresirane osobe u određenoj upravnoj stvari), ne radi se o situaciji iz članka 156. (zaštita od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela) niti se radi o situaciji iz članka 157. i 158. ZUP-a (zaštita od postupanja pružatelja javnih usluga).

13. S obzirom na navedeno, prema ocjeni ovoga Suda, neovisno o tome što je propisani pravni lijek protiv predmetne pojedinačne odluke u općem aktu nazvan prigovorom, imajući pri tome u vidu i članak 12. stavak 1. i 3. ZUP-a, ne dolazi do primjene odredba članka 122. ZUP-a.

14. Naime, prema članku 12. stavku 1. ZUP-a protiv prvostupanjske odluke, odnosno ako javnopravno tijelo nije o upravnoj stvari riješilo u propisanom roku, stranka ima pravo žalbe, ako zakonom nije drukčije propisano, dok prema stavku 3. istog članka ZUP-a stranka pravo na prigovor ima protiv upravnog ugovora ili drugog postupanja javnopravnog tijela ili pružatelja javnih usluga.

15. Slijedom naprijed iznesenog te s obzirom da zakonom nije drukčije propisano, u konkretnom slučaju, tijelo kojem se, prema općem aktu, podnosi prigovor (gradonačelnik) nema obvezu o izjavljenom pravnom lijeku odlučiti u roku od osam dana od dana njegovog izjavljivanja sukladno članku 122. stavku 3. ZUP-a.

16. Stoga, ovaj Sud nalazi da u vrijeme podnošenja tužbe nisu bili ispunjeni procesni uvjeti za njeno podnošenje jer nije protekao krajnji instruktivni rok propisan odredbom članka 121. ZUP-a, u kojem javnopravno tijelo mora odlučiti o pravnom lijeku. Konkretni prigovor tužiteljice podnesen je 18. prosinca 2023., pa je predmetna tužba zbog propuštanja tuženika da u zakonom propisanom roku odluči o pravnom lijeku, podnesena prije isteka roka iz odredbe članka 24. stavka 2. ZUS-a.

17. Imajući u vidu navedeno, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora u povodu tužbe tužiteljice te je tužbu zakonito odbacio na temelju članka 30. stavka 1. točke 1. ZUS-a kao prijevremeno podnesenu, pri čemu je za svoju odluku dao valjane i dostatne razloge.

18. Odluka o trošku temeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a koji propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako Zakonom nije drukčije propisano. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u sporu, nije osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.

19. Kako navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke, na temelju članka 74. stavka 1. i 79. stavka 6. u vezi s člankom 67. stavkom 3. ZUS- a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 23. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska