Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: Gž-836/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Dujmović, predsjednice vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Eugena Škunce, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. z. z. m.o., OIB: …, Z., (ulica), zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnici M. V., dipl. iur., protiv tuženika T. d.d., OIB: … iz Z., (ulica), zastupanog po zakonskom zastupniku a ovaj po punomoćnici M. I., dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8734/2021-17 od 18. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika T. d.d., Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8734/2021-17 od 18. lipnja 2024.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja je suđeno:
„Tuženik T. d.d. Z., (ulica), OIB … dužan je platiti tužitelju H.z.m.o. OIB …, Z., (ulica), iznos od 5.514,53 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 2. studenog 2021. godine pa do isplate, s time da se za razdoblje do 31. prosinca 2022. stopa zatezne kamate određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. stopa se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je (banka) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate stopa se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“
2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik iz svih zakonskih razloga. Smatra kako pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama te kako su u postupanju suda ostvarene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st.
1. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, smatra kako je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno te kako je na isto pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osiguranik tužitelja I. H. prije umirovljenja raspolagao je preostalom radnom sposobnošću. Navedeno znači da mu je radna sposobnost bila smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku, ali da raspolaže preostalom radnom sposobnošću, uz isključenje rada na visini, stajanja i hodanja. Slijedom navedenog, osiguranik tužitelja bio je sposoban za obavljanje drugih poslova, u skladu sa svojom stručnom spremom, uz isključenje poslova koji uključuju rad na visini, stajanje i hodanje. Međutim, iz dokumentacije koja prileži spisu razvidno je kako je osiguranik tužitelja umirovljen i zbog postojanja bolesti, i to u omjeru od 50%, obzirom da ima dijagnosticiran anksiozno depresivni poremećaj, organski poremećaj ličnosti i organski poremećaj s emocionalnom labilnošću. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženog u odluci Revr-1047/2012 od 21. rujna 2016., u situaciji kad je uzrok nesposobnosti za rad dijelom ozljeda na radu, a dijelom bolest samog radnika, potrebno je utvrditi prevladavajući uzrok koji je doveo do radne nesposobnosti. U predmetnom postupku nije utvrđeno koja dijagnoza je bila pravno relevantni uzrok umirovljenja osiguranika tužitelja, je li to bila ozljeda na radu ili je bolest koja je dijagnosticirana nevezano uz ozljedu na radu dovela do njegovog umirovljenja. S obzirom da iz spisu priležeće dokumentacije, odnosno iz Nalaza i mišljenja o invalidnosti osiguranika tužitelja od 14. siječnja 2009. proizlazi kako je primarni razlog umirovljenja njegova bolest, a koja je u tablici na listu 2/3 navedena kao glavna bolest i primarni razlog umirovljenja, te kako je osiguranik tužitelja, usprkos ozljedi na radu raspolagao preostalom radnom sposobnošću uz isključenje rada na visini te dugog stajanja ili hodanja, tuženik ističe kako odlučujući razlog njegova umirovljenja nije ozljeda na radu već bolest. Slijedom navedenog, ozljeda na radu nije bila prevladavajući razlog umirovljenja i osiguranik tužitelja je raspolagao preostalom radnom sposobnosti radi čega, da nije bilo bolesti dijagnosticirane izvan rada, do umirovljenja ne bi ni došlo čime je narušena uzročno posljedična veza te dovedeni u pitanje elementi odgovornosti za štetu. Nadalje, mirovina osiguranika tužitelja bila je povišena i zbog njegovog statusa hrvatskog branitelja a što nikako ne može teretiti tuženika već državni proračun. Radi navedenog pravnog pristupa prvostupanjski sud uopće nije cijenio prigovor tuženika glede opsega i visine stvarne štete. Predlaže žalbenom sudu žalbu usvojiti te preinačiti pobijanu presudu te odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka USRH i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP), a na koju neutemeljeno ukazuje žalba, jer je sud u obrazloženju pobijane presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te se ista presuda može ispitati.
6. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja usmjeren protiv tuženika, radi naknade štete nastale tužitelju isplatom invalidske mirovine u smislu odredbe čl. 161. st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21 - dalje: ZOMO).
8. Iz stanja spisa predmeta proizlazi:
- da je osiguranik tužitelja I. H. pretrpio dana 16. srpnja 2004. povredu na radu kod tuženika,
- da je odgovornost poslodavca utvrđena u postupku pred Prekršajnim sudom u Zagrebu broj G-4672/205 za predmetni štetni događaj,
- da je osiguraniku tuženika priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad rješenjem broj 504884 od 11. rujna 2009. koja je nastala 50% zbog ozljede na radu (predmetna ozljeda) i 50% zbog bolesti i
- da je tuženik istaknuo prigovor postojanja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja, predmetne ozljede i umirovljenja osiguranika tužitelja, međutim isti nije predujmio zatraženi iznos za provođenje medicinskog vještačenja na koje je bio pozvan rješenjem od 21. ožujka 2023. pa je sud odustao od provođenja istog.
9. Slijedom navedenog, opravdano je sud, i po mišljenju ovog suda, zaključio da je iz pravomoćnog rješenja od 11. rujna 2009. Područne službe u Zagrebu, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, klasa: …, ur. broj: … utvrđeno da je invalidnost osiguranika tužitelja I. H. nastupila zbog štetnog događaja, iz čega proizlazi uzročno- posljedična veza, što znači da je tužitelj dokazao pravnu osnovu, a u odnosu na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva sud opravdano smatra da je tužitelj dostavio javnu ispravu i to obračun isplata na teret tužitelja od 26. listopada 2021. iz koje je razvidno da je ukupno tužitelj za razdoblje od 10. studenog 2018. do 31. listopada 2021. isplatio iznos od 83.098,50 kuna a da 50% navedenog iznosa predstavlja iznos od 41.549,25 kuna.
10. Naglašava se da je upravo tužitelj tijelo s javnim ovlastima specijalizirano za obavljanje navedenih ocjena radne sposobnosti (presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt 275/14 i Rev911/12, Rev-x 425/17 i Rev 2038/19) te ukoliko bi eventualno postojala mogućnost nepravilne ocjene invalidnosti, za koju bi tuženik naknadno saznao, utoliko bi na tuženiku bio teret dokaza o nepostojanju uzročno- posljedične veze, a što tuženik u ovom postupku nije dokazao.
11. Na žalbene navode tuženika kako je osiguranik tužitelja I. H. prije umirovljenja raspolagao preostalom radnom sposobnošću i da je u ovom postupku bilo potrebno utvrditi prevladavajući uzrok koji je doveo do radne nesposobnosti, valja ponoviti, da je upravo na tuženiku u ovom dijelu teret dokaza, koji je predložio da se provede vještačenje, ali budući nije uplatio predujam, sud je odustao od izvođenja istog.
12. Slijedom iznesenog valjalo je presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.
U Zadru, 23. listopada 2024.
Predsjednica vijeća
Sanja Dujmović, v.r.
