REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3532/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Kačićeva 26, Zagreb, OIB 62924153420, kojeg zastupa punomoćnik Eduard Geber, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Geodetske tehničke škole, Avenija V. Holjevca 15, Zagreb, OIB 40458377517, kojeg zastupa punomoćnik Dragomir Jukić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije i reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2381/2014-6 od 27. ožujka 2024., kojim je odbijen prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka pravomoćno završenog presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2381/14-4 od 12. ožujka 2019., u sjednici održanoj 23. listopada 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Revizija tužitelja se odbacuje kao nedopuštena.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
III. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2381/2014-6 od 27. ožujka 2024., kojim je odbijen prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka pravomoćno završenog presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2381/14-4 od 12. ožujka 2019.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju nije podnesen.
3. Sukladno odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.
3.1. Budući da u konkretnom slučaju ovaj sud nije prethodno rješenjem dopustio podnošenje revizije, revizija tužitelja je nedopuštena (čl. 392. st. 2. ZPP) te je stoga valjalo na temelju odredbe čl. 391. st. 1. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke rješenja.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije predlagatelj je podnio zbog razloga određenih čl. 385.a ZPP, u vezi s odredbom čl. 400. ZPP, zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te iz razloga što smatra da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
5. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5.1. Prvo naznačeno pitanje, kojim tužitelj pita odnose li se razlozi za ponavljanje postupka iz čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP na činjenice koje su objektivno postojale u vrijeme donošenja odluke o tužbenom zahtjevu, ali je stranka za njih saznala naknadno, ili je naknadno stekla mogućnost upotrijebiti nove dokaze o tim činjenicama, nije važno za odluku u sporu. Naime, razlozi za ponavljanje postupka iz čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP moraju se odnositi na činjenice koje su objektivno postojale u trenutku zaključenja glavne rasprave, ali je stranka za njih saznala naknadno ili je naknadno stekla mogućnost upotrijebiti nove dokaze o tim činjenicama; dok nije dopušteno ponavljanje postupka zbog objektivno novih činjenica (tako i revizijski sud u odluci Gž 26/13-4 od 25. veljače 2014., na koju se je pozvao predlagatelj) - što nije u suprotnosti s pravnim shvaćanjem iznesenim u pobijanom odluci. Pobijanom odlukom prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka je odbijen zbog drugih razloga - jer je sud ocijenio da isprave te iskazi svjedoka na koje se tužitelj poziva u prijedlogu za ponavljanje postupka ne predstavljaju nove dokaze na temelju kojih je za tužitelja mogla biti donesena povoljnija odluka da su ti dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, pri čemu je sud zaključio da je tužitelj bio u mogućnosti te razloge iznijeti i prije nego što je postupak pravomoćno završen (čl. 422. st. 2. ZPP). Stoga se prvo pitanje naznačeno u prijedlogu tužitelja za ponavljanje postupka ne može smatrati važnim za donošenje odluke u konkretnom sporu.
5.2. Drugim pitanjem tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije problematizira ocjenu dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP u postupku koji se vodio pred drugostupanjskim sudom povodom njegovog prijedloga za ponavljanje postupka. Navedeno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer pobijana odluka nije u suprotnosti s odlukom ovog suda Gzz 15/1990 od 21. studenog 1990. na koju se je tužitelj pozvao argumentirajući važnost postavljenog pitanja, radi čega nema potrebe za intervencijom revizijskog suda zbog ujednačavanja sudske prakse.
6. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao pod točkom II. izreke.
7. U odnosu na navode tužitelja o povredi prava na pravično suđenje i nepovredivosti prava vlasništva zajamčenih čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) i čl. 48. st. 1. Ustava, te čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02 i 13/03 - dalje: Konvencija), odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, tužitelj u prijedlogu nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred drugostupanjskim sudom navedena prava povrijeđena.
8. Kako predlagatelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP u tom dijelu odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije koji se temelji na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te riješiti kao pod točkom III. izreke.
Zagreb, 23. listopada 2024.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Ante Perkušić
