Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-11289/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog CŠ, zbog prekršaja iz članka 133. stavka 1. točke 24. Zakona o trošarinama („Narodne novine“, br. 106/18. i 121/19.), odlučujući o žalbi okrivljenog CŠ, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, VI Vijeća za prekršaje, KLASA: 413-01/22-26/126, URBROJ: 513-02-8002/25-22-7 od 31. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

IOdbija se kao neosnovana žalba okrivljenog CŠ i potvrđuje pobijano rješenje o prekršaju.

IINa temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni CŠ dužan je naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u paušalnom iznosu od 25,00 (dvadesetpet) eura, u roku od 8 (osam) dana računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Rješenjem o prekršaju prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak okrivljeni CŠ proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 132. stavka 1. točke 24. Zakona o trošarinama, pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju, za koji mu je na temelju istog propisa, uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna.

2.Navedenim rješenjem o prekršaju okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna

3.Protiv pobijanog rješenja o prekršaju okrivljenik je podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanje, pogrešne primjene materijalnog prava i nepravilne primjene propisa, navodeći u bitnome da je pobijano rješenje doneseno na temelju Obavijesti o trošarinskoj provjeri Carinske uprave, Carinskog ureda Zadar od 21.09.2021. nisu točno utvrdili o kojoj se količini od 48,20 litara energenata radi, no ta količina je utvrđena prostom procjenom djelatnika sektora za nadzor jer tolika količina lož ulja nije nađena, već su korišteni podaci o kupnji goriva za razdoblje od 16.02.2019 godine pa do 4. listopada 2021., što je razdoblje za koje se sumnja da je nastupila i zastara utvrđivanja prekršaja, što Vijeće za prekršaje nije cijenilo kao niti njegovu izjavu, gdje pogrešno navodi ;…kako je kupljeno loživo ulje koristio za pranje auto dijelova i dijelova poljoprivrednih strojeva, što nije točno…“, jer količinu od toliko litara ne može nikako potrošiti za pranje u spomenutom razdoblju. Rješenje o prekršaju nije utemeljeno na zakonu iz razloga što je kupljeno loživo ulje koristio isključivo za grijanje, nikako u tolikoj količini za pranje i odmašćivanje auto dijelova i poljoprivrednih strojeva pa stoga navedeno rješenje nije utemeljeno na zakonu. Žalitelj ističe i to kako je sudjelovao u postupku 4. svibnja 2022., gdje je u svojstvu stranke razjasnio određene nejasnoće, koje Vijeće za prekršaje nije uopće cijenili niti naveo u svom obrazloženju pa taj propust čini to rješenje o prekršaju ništavnim.

4.Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5.Žalba nije osnovana.

6.Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno primijenilo materijalno prekršajno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa te da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7.Glede žalbenih navoda u kojima žalitelj ističu da je nastupila zastara napominje se da je člankom 14.c Prekršajnog zakona propisano da se na zastaru prekršajnog progona i zastaru izvršenja prekršajnopravne sankcije primjenjuje rok zastare propisan za vrijeme počinjenja prekršaja. Člankom 13. stavkom 1. citiranog zakona propisano je da prekršajni progon zastarijeva nakon četiri godine, a odredbom članka 13. stavka 2. istoga Zakona propisano je: „Prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog“. Odredbom članka 239. stavka 1. točka 2. Prekršajnog zakona, propisano je da je ovlašteni tužitelj obavezan izdati prekršajni nalog (obavezni prekršajni nalog), između ostalog, i za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 663,61 euro za fizičku osobu.

8.Slijedom navedenog, a imajući u vidu visinu propisane kazne za prekršaj koji je okrivljeniku stavljen na teret od 30.000,00 do 100.000,00 kuna (u iznosu od 3.981,68 eura do 13.272,28 eura prema fiksnom tečaju konverzije - 7.53450), očigledno je da se ne radi o prekršaju za koji je ovlašteni tužitelj, prema izričitoj odredbi članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, dužan izdati obavezni prekršajni nalog pa obzirom da se u konkretnom slučaju okrivljenika tereti za prekršaj počinjen 21. listopada 2021., što je dan provedbe nadzora kojim je uočeno da su energent iz članka 96. stavka 2. Prekršajnog zakona predmet nezakonitog postupanja, to pravilnom primjenom odredbe članka 13. stavka 1. Prekršajnog zakona zastara prekršajnog progona nastupa 21. listopada 2025.

9.Razmatrajući dalje žalbu okrivljenika i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju, ovaj Sud je utvrdio da navodi žalbi kojima se pokušava dovesti u sumnju pravilan zaključak prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak o odgovornosti žalitelja nisu osnovani. Ocjena je Suda da prvostupanjska odluka sadrži primjereno obrazloženje razloga na kojima se krivnja temelji i iz kojih je nesporno utvrđeno da je okrivljenik počinio prekršaj na način činjenično opisan u izreci pobijane prvostupanjske odluke, a odlučne činjenice žalitelj objektivno i argumentirano žalbenim navodima ne dovodi u pitanje, tako da su neosnovani žalbeni navodi usmjereni na pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Ovaj Sud nalazi da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, budući je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak provelo glavnu raspravu 4. svibnja 2022. na kojoj je okrivljenik iznio svoju obranu te je tijekom dokaznog postupka na istoj glavnoj raspravi izvršen uvid i pročitana je materijalna dokumentacija spisa, između ostalog, zapisnik o ispitivanju osumnjičenika KLASA: 471-01/21-18/3384, URBROJ: 513-02-8030/1-21-3 od 21. listopada 2022. (dalje u tekstu: zapisnik o ispitivanju osumnjičenika) i zapisnik o obavljenoj provjeri zakonitosti nabave i uporabe loživog ulja u razdoblju od 01. 01.2019. do **.**.2021. kod CŠ, KLASA: 471-01/21-18/3384, URBROJ: 513-02-8030/19-21-4 od 21. listopada 2021. (dalje u tekstu: zapisnik o nadzoru), time da je okrivljeniku omogućeno da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i koje mu idu u korist te je imao pravo na glavnoj raspravi predlagati izvođenje dokaza, davati druge prijedloge i očitovanja o izvedenim dokazima, sukladno članku 165. stavku 9. Prekršajnog zakona. Međutim, na pročitane dokaze nije imao primjedbe niti je imao daljnjih dokaznih prijedloga, te je slijedom navedenog, ispunjeno ostvarenje prava na obranu iz članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona i nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka.

10.Prema stajalištu ovog Suda, upravo zbog toga što je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno nije bilo razloga za daljnjim provođenjem dokaza, te je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno utvrdilo sve činjenice koje su odlučne za donošenje ispravne odluke u ovom prekršajnom predmetu na temelju obrane okrivljenika i vjerodostojne dokumentacije, evidencije o kupcima označenih plinskih ulja 2019. i evidencije o kupcima označenih plinskih ulja 2020., zapisnika o ispitivanju osumnjičenika, te zapisnika o nadzoru, koji zapisnici su sastavljeni od strane ovlaštenih carinskih službenika koji su obavili nadzor, a koji predstavljaju valjani dokaz u postupku u smislu članka 158. stavka 5. i 6. Prekršajnog zakona, te je tijelo koje je provodilo prethodni postupak, pravilno u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzor, postupilo sukladno članku 158. stavku 6. Prekršajnog zakona te ispitalo osumnjičenika sukladno odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju okrivljenika i pritom ga upozorilo da ima pravo na branitelja koji može biti nazočan njegovu ispitivanju te da nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja (članak 171. stavak 2.), a u vjerodostojnost navedene dokumentacije nije bilo razloga sumnjati.

11.Sukladno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i predmetu priložene materijalne dokumentacije, imalo je valjane osnove zaključiti da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja koji mu je stavljen na teret. Analizirajući provedene dokaze te činjenice o kojima ovisi opstojnost prekršaja, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupka za svoja utvrđenja i stajališta dalo je valjane pravne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, dok navodi žalbe ne upiru na postojanje novih činjenica u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona kojima bi okrivljenik doveo u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke, a o kojima nije odlučeno u provedenom postupku pa se izvođenje daljnjih dokaza ukazuje nepotrebnim.

12. Ispitujući prvostupanjsko rješenje o prekršaju glede odluke o kazni, ovaj Sud je utvrdio da je okrivljeniku izrečena novčana kazna razmjerna težini djela koji je počinio i stupnju njegove odgovornosti te ista nije prestrogo odmjerena, posebno kad se ima u vidu da je primjenom odredbe o ublažavanju kazne, odmjerena znatno ispod zakonom propisanog posebnog minimuma. Obrazlažući svoju odluku o kazni, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak dalo je dostatne razloge koji su prihvatljivi i ovom drugostupanjskom sudu, pritom je kao olakotnu okolnost cijenilo dosadašnju nekažnjavanost okrivljenika, invalidnost kao posljedica stradavanja u Domovinskom ratu i imovinsko stanje okrivljenika, smatrajući da će se novčanom kaznom u ublaženom iznosu postići svrha kažnjavanja.

13. Imajući u vidu težinu počinjenog prekršaja, kao i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, u konkretnom slučaju, otklonjena je mogućnost za preinaku odluke o kazni daljnjim ublažavanjem jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona ne bi mogla postići blažom novčanom kaznom.

14.Nadalje, treba napomenuti da će se, sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako okrivljenik u roku određenom prvostupanjskim rješenjem o prekršaju za obročno plaćanje novčane kazne, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, računajući od dana primitka ove drugostupanjske odluke.

15.Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenika određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

16.Iz izloženih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 23. listopada 2024.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Split, VI Vijeću za prekršaje u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.