REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1361/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Zoran Skelin, odvjetnik u Trogiru, protiv I-tuženika HR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II-tuženika JR, OIB [osobni identifikacijski broj], sina Š iz [adresa], III-tužene SR, OIB [osobni identifikacijski broj], ud. H, [adresa] i IV-tuženog KR, OIB [osobni identifikacijski broj], pok. H iz [adresa], koje sve zastupa punomoćnik Tomislav Grgurić, odvjetnik u Trogiru, radi ukidanja pravne služnosti, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-951/2024-3 od 11. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-4334/2022 od 26. siječnja 2024., u sjednici održanoj 23. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
r i j e š i o j e:
Odbacuje se revizija tužitelja u odnosu na dio pitanja koje se odnosi na ukidanje stvarne služnosti kolnika.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim se traži ukidanje prava služnosti staze pobliže označene u izreci presude. Presudom je odlučeno i o troškovima postupka.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-3058/2024-2 od 16. srpnja 2024. tužiteljici je dopuštena revizija protiv presude suda drugog stupnja u odnosu na pravno pitanje:
„Može li se pravo stvarne služnosti staze ukinuti ukoliko postoji drugi prikladniji ili put iste vrijednosti za povlasne nekretnine preko javnog puta?“.
4. Tužiteljica je podnijela reviziju s prijedlogom ukinuti presudu suda drugog stupnja i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija u odnosu na dio pravnog pitanja koje se odnosi na ukidanje prava služnosti kolnika nije dopuštena.
7. U preostalom dijelu revizija nije osnovana.
U odnosu na rješenje.
8. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11-proč. tekst,148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacit će nedopuštenu reviziju bez održavanja ročišta i ne pozivajući stranku da je izmijeni ili dopuni.
9. Odredbom čl. 391. st. 2. ZPP propisano je, između ostalog, da je revizija nedopuštena ako revizija nije podnesena zbog pitanja iz čl. 385.a ovog Zakona zbog kojeg je dopuštena.
10. U konkretnom slučaju, revizija nije dopuštena u odnosu na pravno pitanje koje se odnosi na pravo služnosti kolnika, pa zbog tog pitanja revizija nije dopuštena.
11. Zbog navedenog, pozivom na odredbu čl. 391. st. 1. i 2. ZPP valjalo je riješiti kao u izreci rješenja.
U odnosu na presudu.
12. Predmet postupka je zahtjev za ukidanje prava služnosti staze pozivom na odredbu čl. 242. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZOV).
13. Na temelju utvrđenja da postojanje drugog javnog puta koji je duži 500 m, u okolnostima konkretnog slučaja, ne može se prihvatiti kao postojanje drugog prikladnijeg prolaza ili jednako prikladnog, kada se rečena služnost koristi samo kao pješački prolaz i ne može se smatrati da je u funkciji komoditeta tužene, kao i činjenice što se dio nekretnine preko koje se vrši pravo služnosti teško može privesti poljoprivrednoj svrsi, i konačno, zbog toga što je šteta koju zbog prolaza pješice trpi vlasnica poslužnog dobra, neznatna, sudovi nižeg stupnja su zaključili da se nisu ostvarili zakonski uvjeti za ukidanje prava služnosti staze.
14. Odgovor na postavljeno pravno pitanje nedvosmisleno je sadržan u odredbi čl. 242. st. 1. i 2. ZOV, koja odredba je jasna i ne traži tumačenje.
15. Naime, prema gore navedenoj odredbi, izgubi li pravo služnosti razumnu svrhu, vlasnik poslužne stvari može zahtijevati da se ono ukine; ako nije što posebno određeno, odluku o ukinuću donijet će sud na zahtjev vlasnika poslužne stvari, bez obzira na pravni temelj na kojem je ta služnost osnovana. Nadalje, sud će na zahtjev vlasnika poslužne nekretnine svojom odlukom ukinuti nužni prolaz, a i drugu služnost puta, bez obzira na to na kojem je temelju osnovana, ako utvrdi da postoji drugi prikladniji prolaz, ili drugi jednako prikladan prolaz, koji vlasniku poslužnog zemljišta čini manje štete, ili pak jednako prikladan javni prolaz.
16. Obzirom na zaključak da postojanje javnog puta u okolnostima konkretnog slučaja se ne može prihvatiti kao postojanje jednako prikladnog javnog prolaza, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da se nisu ostvarili razlozi za ukinuće služnosti puta (staze) pozivom na odredbu čl. 242. st. 2. ZOV.
17. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu čl. 391. st. 6. ZPP, reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 23. listopada 2024.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
