Poslovni broj: Usž-3823/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja ovoga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijaliste Blaženke Drdić kao zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grad Zagreb, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4244/2023-8 od 28. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2024.

r i j e š i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4244/2023-8 od 28. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana od dostave pravomoćnog rješenja naknadi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura sa zateznim kamatama. U točki II. izreke rješenja odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora preko iznosa iz točke I. izreke tog rješenja.

2. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv točke II. izreke pobijanog rješenja suda iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnome navodi da je sud u odnosu na tu točku počinio apsolutno bitnu povredu odredaba upravnog spora te pogrešno utvrdio činjenično stanje, što je dovelo do pogrešnog odlučivanja o troškovima postupka koji se odnose na sastavljanje podneska u iznosu od 1.250,00 eura. Osporava ocjenu suda da ona tim podneskom nije doprinijela sporu nakon što je tuženik postupio prema tužbenom zahtjevu. Tvrdi da je iz izreke rješenja tuženika očito da nije udovoljio tužbi, niti je postupak obustavljen radi toga, nego isključivo zahvaljujući činjenici što je ona u spornom podnesku predložila obustavu. Ukazuje na zaključak broj: 6 Su-577/2013-3 od 14. listopada 2013. kojim je ovaj Sud zauzeo pravni stav prema kojemu je u sporu pokrenutom radi šutnje uprave moguće proširiti tužbeni zahtjev na novo doneseni akt, jer se radi o sporu o istoj upravnoj stvari. Ukazuje na sudsku praksu prema kojoj su tužbeni zahtjevi radi šutnje uprave odbijani u istovjetnim slučajevima u kojima tužitelji nisu disponirali tužbenim zahtjevom na način kako je to ona učinila. Smatra da navedeno čini predmetni podnesak opravdanim i svrsishodnim, te time i sam trošak. Navodi da je sud zanemario da je tuženik skrivio isključivo svojim ponašanjem podnošenje tog podneska, jer je u odgovoru na tužbu u cijelosti istu osporavao i predlagao da se tužba odbije. Smatra da je sud povrijedio pravila postupka jer je o trošku odlučivao primjenom članka 79. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS/10), budući da je do troška za sastavljanje podneska došlo isključivo radi nužnosti da se opovrgnu navodi iz odgovora na tužbu te zahtjev za odbijanje tužbenog zahtjeva, u kojem slučaju bi za nju nastao i preveliki trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu. Ističe da kao stranka u postupku ne može predvidjeti kako sud razmišlja i kako će odlučiti, pa da je tim više bilo nužno i legitimno, te razmjerno postupku i narušenim pravima da se očituje na odgovor na tužbu na način kako je to učinila te doprinese zakonitoj odluci suda. Smatra da je odluka u osporenom dijelu arbitrarna jer je sud očito dodijelio trošak za koji smatra da je razuman a ne temeljem propisa, iako navodi da je imala pravo dostaviti podnesak. Ističe da je ostvarivanje prava građana kroz postupanje u skladu s propisima, što svakako predstavlja očitovanje na navode suprotne strane u sudskom sporu, predstavlja opravdano postupanje jer ga dopušta zakon, a da nerazumno i neproporcionalno ograničavanje građana u odnosu na državu da ostvaruju svoja prava na trošak onog tko skrivi spor, predstavlja neopravdan čin. Navodi stoga da su povrijeđena načela razmjernosti i proporcionalnosti, jer nije uzeta u obzir činjenica da ona i tuženik nisu u istovjetnom položaju, jer je tuženik u biti država a ona je oštećena fizička osoba. Smatra stoga da je suprotno načelo razmjernosti uskratiti joj u takvim okolnostima pravo na naknadu propisanog troška navedene radnje koju je poduzela u zaštiti svog prava, jer bi se tako dodatno narušila i jednakost oružja stranaka. Poziva se na pravo da se kao stranka upravnog spora očituje na navode suprotne strane i disponira tužbenim zahtjevom. Poziva se i na praksu Europskog suda za ljudska prava (presuda Č protiv Republike Hrvatske), u kojoj je utvrđeno da nezakonita odluka o troškovima postupka na štetu oštećenih građana u biti predstavlja narušavanje prava vlasništva. Ističe i da pobijano rješenje proturječi pravomoćnim rješenjima Visokog upravnog suda donesenima u proteklom razdoblju u skoro istovjetnim činjeničnim slučajevima. Predlaže da ovaj Sud točku II. izreke pobijanog rješenja poništi te tuženiku naloži da joj naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura zajedno sa zateznim kamatama. Potražuje i trošak za sastav žalbe u ukupnom iznosu od 1.562,50 eura.

3. Tuženik nije dostavio Sudu odgovor na žalbu tužiteljice.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu točku II. izreke rješenja prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a/10, koji se primjenjuje na temelju članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje žalbom pobija niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Člankom 79. stavkom 1. ZUS-a/10 propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.

7. Prema članku 79. stavku 4. ZUS-a/10 stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

8. Prema podacima spisa proizlazi da je tužiteljica na temelju članka 22. stavka 2. točke 2. ZUS-a/10 pokrenula upravni spor radi šutnje uprave, jer tuženik nije u propisanom roku odlučio o njenom prigovoru od 27. lipnja 2023. izjavljenom protiv rješenja Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku od 14. travnja 2023. Tužbenim zahtjevom tražila je da sud naloži tuženiku da u roku od 30 dana od donošenja presude odluči o navedenom prigovoru. Tuženik je tijekom spora, u odgovoru na tužbu od 9. listopada 2023., obavijestio Sud da je o prigovoru tužiteljice na predmetno prvostupanjsko rješenje odlučio rješenjem klasa: UP/II-551-06/23-014/150, od 18. srpnja 2023. S obzirom na navedeno, prvostupanjski je sud rješenjem poslovni broj: UsI-4244/2023-7 od 28. lipnja 2024. obustavio upravni spor na temelju članka 46. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 43. stavkom 1. ZUS-a/10, s obzirom da je tuženik postupio u cijelosti prema tužbenom zahtjevu.

9. Odlučujući o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora, sud je pravilno točkom I. izreke pobijanog rješenja utvrdio obvezu tuženika da tužiteljici nadoknadi opravdane troškove upravnog spora i to za sastav tužbe sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 1.250,00 eura. Sud je pri tome valjano obrazložio opravdanost dosuđenog troška u konkretnom upravnom sporu.

10. Nakon što je tuženik prekinuo šutnju uprave donošenjem rješenja o izjavljenom pravnom lijeku tužiteljice, navodi tužiteljice izneseni u podnesku od 18. listopada 2023. i 8. siječnja 2024. više nisu relevantni za rješavanje spora odnosno obustavu upravnog spora u konkretnom slučaju, pa je zaključak prvostupanjskog suda da se ne radi o opravdanom izdatku u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a/10 pravilan. Pri tome je sud imao u vidu da je tužiteljica u podnesku od 18. listopada 2023., kojim se očitovala na odgovor tuženika na tužbu, nakon iznošenja navoda kojima je osporavala navode tuženika predložila obustavu spora.

11. Suprotno navodima žalbe iz naprijed iznesenog proizlazi da je donošenjem rješenja u tijeku upravnog spora tuženik u cijelosti postupio prema tužbenom zahtjevu te su time ispunjeni uvjeti za obustavu spora iz članka 43. stavka 1. ZUS-a/10. Kraj nesporne činjenice da tužiteljica nije proširila tužbeni zahtjev na novo doneseni akt, navodima iz podneska od 18. listopada 2023. nije ni na koji način doprinijela okončanju predmetnog upravnog spora niti su isti bili od utjecaja na drukčije rješavanje stvari. Također, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio da niti sastav podneska od 8. siječnja 2024. ne predstavlja opravdani izdatak u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a/10, jer tužiteljica u tom podnesku samo ukazuje sudu na činjenicu da je 25. studenog 2023. na snagu stupila Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023.), na temelju koje je sud tužiteljici i odredio opravdane troškove. Pri tome tužiteljica obrazlaže svoje mišljenje zašto joj treba priznati nagradu i za sastavljanje tog istog podneska, pozivajući se na sudsku praksu koja nije primjenjiva u ovom upravnom sporu, kako to prvostupanjski sud pravilno navodi.

12. S obzirom na navedeno, prema ocjeni ovoga Suda pobijanim rješenjem o troškovima upravnog spora nije povrijeđen zakon niti su povrijeđena načela na koja se tužiteljica u žalbi poziva, te nije došlo do ograničavanja njenog prava na pristup sudu u konkretnom slučaju.

13. Kako navodi žalbe u pogledu nužnosti i opravdanosti troška za sastav spornog podneska, kao i ostali navodi tužiteljice nisu osnovani i ne utječu na donošenje drukčije odluke, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a riješeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.

14. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka nije osnovan u smislu odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a/10, te je riješeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 23. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska