REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-55/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, Palmotićeva 50, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-924/2021-2 od 16. srpnja 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 2294/2019-29 od 28. siječnja 2021., u sjednici održanoj 23. listopada 2024.

p r e s u d i o j e:

I. Preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R- 924/2021-2 od 16. srpnja 2021. tako da preinačena odluka glasi:

1. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2294/2019-29 od 28. siječnja 2021. u dijelu pod toč. II. i III. izreke te u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova parničnog postupka.

2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava žalbe, kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troškova revizijskog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati na ime razlike manje isplaćenih plaća ukupan iznos od 871,27 kuna bruto, zajedno s zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućom na:

- za travanj 2015. godine, na iznos od 127,60 kuna od 16.05.2015. godine,

- za svibanj 2015. godine, na iznos od 133,68 kuna od 16.06.2015. godine,

- za lipanj 2015. godine, na iznos od 263,12 kuna od 16.07.2015.godine,

- za kolovoz 2015. godine, na iznos od 134,32 kuna od 16.09.2015. godine,

- za rujan 2015. godine, na iznos od 84,31 kuna od 16.10.2015. godine,

- za listopad 2015. godine na iznos od 128,24 kune od 16.11.2015. godine, po stopi

koja se do 31. srpnja 2015.g. određivala za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječen kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od osam dana.

II/ Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva i to za iznos od 134,32 kune s kamatama od 16.02.2016. godine, za iznos od 126,53 kune s kamatama od 16.04.2016. godine, za iznos od 45,55 kune s kamatama od 16.05.2016. godine, za iznos od 10,43 kune s kamatama od 16.07.2016. godine, za iznos od 11,55 kune s kamatama od 16.08.2016. godine, za iznos od 124,51 kune s kamatama od 16.09.2016. godine, za iznos od 140,16 kune s kamatama od 16.12.2016. godine, za iznos od 131,44 kune s kamatama od 16.02.2017. godine, za iznos od 4,53 kune s kamatama od 16.03.2017. godine, za iznos od 144,56 kune s kamatama od 16.05.2017. godine, za iznos od 138,68 kuna s kamatama od 16.06.2017. godine, za iznos od 262,88 kuna s kamatama od 16.07.2017. godine, za iznos od 157,94 kunes kamatama od 16.09.2017. godine, za iznos od 73,48 kune s kamatama od 16.10.2017. godine, za iznos od 137,40 kuna s kamatama od 16.12.2017. godine, za iznos od 143,92 kune s kamatama od 16.01.2018. godine, za iznos od 131,40 kune s kamatama od 16.02.2018. godine, za iznos od 143,92 kune s kamatama od 16.05.2018. godine, za iznos od 148,09 kune s kamatama od 16.06.2018. godine, za iznos od 157,83 kuna, s kamatama od 16.07.2018. godine, za iznos od 70,94 kune s kamatama od 16.09.2018. godine, za iznos od 11,82 kuna s kamatama od 16.12.2018. godine, za iznos od 0,75 kune s kamatama od 16.01.2019. godine, za iznos od 148,36 kune s kamatama od 16.02.2019. godine, za iznos od 24,14 kune s kamatama od 16.03.2019. godine, za iznos od 57,75 kune s kamatama od 16.04.2019. godine, iznos od 17,44 kune s kamatama od 16.05.2019. godine, kao neosnovan.

III/ Odlučuje se da svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 2294/2019-29 od 28. siječnja 2021. pod točkama II. i III. izreke, pa se o tome ovako sudi:

1. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati na ime razlike manje isplaćenih plaća ukupan iznos od 2.700,32 kuna bruto, zajedno sa zateznim kamatama na svaki pojedinačni iznos, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim na:

- iznos od 134,32 kune od 16. veljače 2016. godine,

- iznos od 126,53 kune od 16. travnja 2016. godine,

- iznos od 45,55 kune od 16. svibnja 2016. godine,

- iznos od 10,43 kune od 16. srpnja 2016. godine,

- iznos od 11,55 kune od 16. kolovoza 2016. godine,

- iznos od 124,51 kune od 16. rujna 2016. godine,

- iznos od 140,16 kune od 16. prosinca 2016. godine,

- iznos od 131,44 kune od 16. veljače 2017. godine,

- iznos od 4,53 kune od 16. ožujka 2017. godine,

- iznos od 144,56 kune od 16. svibnja 2017. godine,

- iznos od 138,68 kuna od 16. lipnja 2017. godine,

- iznos od 262,88 kuna od 16. srpnja 2017. godine,

- iznos od 157,94 kune od 16. rujna 2017. godine,

- iznos od 73,48 kune od 16. listopada 2017. godine,

- iznos od 137,40 kuna od 16. prosinca 2017. godine,

- iznos od 143,92 kune od 16. siječnja 2018. godine,

- iznos od 131,40 kune od 16. veljače 2018. godine,

- iznos od 143,92 kune od 16. svibnja 2018. godine,

- iznos od 148,09 kune od 16. lipnja 2018. godine,

- iznos od 157,83 kuna, od 16. srpnja 2018. godine,

- iznos od 70,94 kune od 16. rujna 2018. godine,

- iznos od 11,82 kuna od 16. prosinca 2018. godine,

- iznos od 0,75 kune od 16. siječnja 2019. godine,

- iznos od 148,36 kune od 16. veljače 2019. godine,

- iznos od 24,14 kune od 16. ožujka 2019. godine,

- iznos od 57,75 kune od 16. travnja 2019. godine,

- iznos od 17,44 kune od 16. svibnja 2019. godine

po stopi koja se od 1. kolovoza 2015. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od osam dana.

2. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici 5.406,25 kuna na ime naknade troška postupka, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici 781,25 kuna na ime naknade troška žalbe, u roku od 15 dana."

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-4911/21-2 od 7. prosinca 2021. dopustio tuženiku reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja koja glase:

"1. Ubrajaju li se sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan i neradni dan u mjesečni fond radnih sati te evidentiraju li se kao redovan rad uzimajući u obzir odredbe čl. 51. čl. 52. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13 i 96/15) te obvezujuća tumačenja Kolektivnog ugovora posebice Zaključak 153. Zajedničkog povjerenstva za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 21. prosinca 2015. kojim je utvrđeno da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati kao i da se sati rada blagdanom i neradnim danom i dan Uskrsa evidentirao kao redovan rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu?

2. Jesu li radni dani koji ulaze u umnožak za izračun redovnog mjesečnog fonda radnih sati svi dani od ponedjeljka do petka obzirom je Zaključkom 153. Zajedničkog povjerenstva za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 21. prosinca 2015. potvrđeno da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati ili se dan blagdana koji padne u radni dan izuzima iz izračuna?

3. Da li je rad blagdanom automatski i prekovremeni rad čak i u uvjetima kada nije ostvaren redovni mjesečni fond radnih sati?

4. Da li je sud u primjeni Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13 i 96/15) vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora obzirom na odredbe čl. 18. i 19. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13 i 96/15)? "

4. Tuženik je zbog navedenih pravnih pitanja podnio reviziju protiv drugostupanjske presude, sukladno odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se revizija prihvati, drugostupanjska presuda preinači, podredno da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tužiteljica nije odgovorila na reviziju tuženika.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

8. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev za isplatu razlike plaće za razdoblje od 1. travnja 2015. do 30. travnja 2019. koji tužiteljica temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik pogrešno primjenjujući odredbu čl. 51. st. 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15 - dalje: KU/13), odnosno odredbe čl. 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18 – dalje: KU/18), pogrešno obračunao mjesečni fond radnih sati, a posljedično tome i broj prekovremenih sati.

9. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena proizlazi da je u ovom stupnju postupka sporan način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati, jer prema tvrdnji tužiteljice u mjesečni fond radnih sati računaju se svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženika mjesečni fond sati računa na način da se od dana u tjednu odbiju samo subota i nedjelja, a ne i blagdan koji eventualno pada u tjednu. Dakle, sporno je tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13, odnosno istovjetne odredbe čl. 49. st. 10. KU/19.

10. Odredbom čl. 51. st. 10. KU/13 određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

11. Prema shvaćanju ovoga suda, s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13, prema kojoj tumačenje povjerenstva ima pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je prilikom primjene KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako i ovaj sud u odlukama poslovni broj Rev-587/2021, Revr-630/2017 i dr.). Pri tome, nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili sl. 12. Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo. Na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015. članovi Povjerenstva donijeli su Zaključak broj 148. koji glasi: "Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen."

13. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak br. 153. koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni po redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju se u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada na radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148."

14. Ovaj sud ne nalazi da bi s obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13.

15. Zaključak br. 153. razlikuje se od Zaključka br. 148. (koji Zaključak je stavljen izvan snage nakon donošenja Zaključka br. 153.) u tome što po njemu redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati. Zaključak broj 153. o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage.

16. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je Zaključak broj 169. koji glasi:

"Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene."

17. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13, doneseno po povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, primjenjuje se od njegovog stupanja na snagu.

18. S obzirom na to da je tumačenje broj 148. izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broj 153. od 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju bi redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se tumačenje broj 153.

19. Kao što je već navedeno, tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora obvezuju te predstavljaju sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13), pa je samim time djelomično osnovan navod tuženika da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dan blagdana u tom mjesecu.

20. Odredbom čl. 51. KU/13, odnosno čl. 49. KU/18 određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenski rad i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati se uvećavaju u postocima navedenim u čl. 52. KU/13, odnosno čl. 50. KU/18. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike) tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbi čl. 51. st. 9. KU/13, odnosno čl. 49. KU/18.

21. S obzirom na to da tužiteljica zahtjev za isplatu iznosa od 358,39 € / 2.700,32 kuna temelji na djelomično neosnovanoj tvrdnji o pogrešno obračunatim mjesečnim fondovima radnih sati, a time i postojanju razlike između tako utvrđenih fondova sati i utvrđenih mjesečnih odrađenih fondova sati, koje u svom opsegu ne spori, to je drugostupanjski sud pogrešno primijenilo materijalno pravo kada je u tom dijelu za cijelo utuženo razdoblje, neovisno o različitim tumačenjima izračuna mjesečnog fonda sati, tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenio osnovanim u cijelosti.

22. Zbog navedenog, a kako je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je osnovanost tužbenog zahtjeva za razdoblje do 21. prosinca 2015. raspravio primjenom Zaključka broj 148, a nakon 21. prosinca 2015. primjenom Zaključka broj 153, to je temeljem čl. 395. st. 1. ZPP-a valjalo prihvatiti reviziju tuženika i preinačiti pobijanu presudu na način kako je to odlučeno pod toč. I. izreke ove presude. Pritom valja istaknuti kako ovaj sud prihvaća odluku o troškovima parničnog postupka, sadržanu u toč. III. izreke prvostupanjske presude, koja se ukazuje pravilnom i zakonitom (čl. 154. st. 4. ZPP-a).

23. S obzirom na to da je žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana, odbijen je i zahtjev za naknadom troška sastava žalbe te je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u toč. I. 2. izreke presude.

24. Tuženiku nije priznat trošak sudskih pristojbi na reviziju, budući da spisu ne prileži dokaz da je ista plaćena.

Zagreb, 23. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek