Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7720/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od suca Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća te sudaca Marija Solječića i Katice Lučić, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Omazić Pavličić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene ES, zbog prekršaja iz članka članka 51. stavka 1. i 5. i članka 175. stavka 1. točke 3. i stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022 i 114/2022, 133/2023 – dalje u tekstu: ZSPC), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu, posl. broj: Pp-509/2024 od 5. srpnja 2024. u sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

IOdbija se prigovor okr. ES kao neosnovan te se u pobijanom dijelu potvrđuje prekršajni nalog.

IINa temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018 i 114/2022 – dalje u tekstu: PZ), okr. ES je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 25 eura (dvadesetpeteura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Prekršajnim nalogom Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu, posl. broj: Pp-509/2024 od 5. srpnja 2024. proglašena je krivom okr. ES da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 175. st. 1. toč. 1. kažnjiv po čl. 175. st. 3. ZSPC-a i prekršaj iz članka 51. stavka 1. i 5. istog zakona za koji joj je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 600,00 eura, a koju je okrivljena dužna platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

1.Istim prekršajnim nalogom, okrivljena je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 56,00 eura.

2.Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljena ES je pravodobno podnijela prigovor zbog izrečene joj novčane kazne, slijedom čega je ovaj sud, temeljem čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba tog zakona o žalbenom postupku.

2.U navedenom prigovoru okrivljena ne poriče počinjenje prekršaja, izražava kajanje te moli sud da ublaži izrečenu novčanu kaznu jer živi u sedmeročlanoj obitelji te je jedina zaposlena. Navodi da radi u trgovini Studenac i to na više lokacija slijedom čega moli sud da ukine zaštitnu mjeru jer svakodnevno upravlja automobilom u svrhu odlaska na posao. Navodi da je platila novčanu kaznu.

3.Prigovor nije osnovan.

4.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 238. st. 11. PZ-a ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5.Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjene prekršaje izreklo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Naime, za prekršaj iz članka 51. stavka 1. zakonom je propisana novčana kazna u fiksnom iznosu od 130,00 eura (stavak 5.), dok je za prekršaj iz članka 175. stavka 1. zakonom je propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora do 60 dana (stavak 3.), a okrivljenoj su utvrđene novčane kazne za oba prekršaja znatno ispod zakonom propisane kazne za svaki od prekršaja.

3.U odnosu na navode iz prigovora vezane za imovinsko stanje okrivljene treba navesti kako okrivljena nije dokazala vlastite navode (dostavom potvrde o primanjima i sl.), a što je bila dužna učiniti sukladno članku 237. stavku 2. PZ-a. S obzirom na navedeno, ovaj sud u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne. Cijeneći težinu počinjenog prekršaja te imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti, ovaj sud smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne i da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. PZ-a te svrha kažnjavanja iz članka 32. istog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.

6.U odnosu na navode o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom valja navesti kako prvostupanjsko tijelo nije okrivljenoj niti izreklo navedenu zaštitnu mjeru slijedom čega sud u tom dijelu nije razmatrao prigovor.

7.Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) PZ-a propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. PZ-a, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

8.Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 23. listopada 2024.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Iva Omazić Pavličić, v.r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Korpivnici, u 2 ovjerena prijepisa: za spis i okrivljenika.