Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1961/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Nenad Horvat, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Porobija, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4791/22-46 od 22. travnja 2024., 23. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana, a djelomično se uvažava, pa se presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 4791/22-46 od 22. travnja 2024.;

a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnim ugovorne odredbe i u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati 631,13 eura sa zakonskim zateznim kamatama, kao što se potvrđuje i u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke, kojim je naloženo tuženiku da naknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 2.314,66 eura s dosuđenim kamatama,

b) preinačuje u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke, kojim je tužiteljici dosuđen trošak postupka i u iznosu od 375,00 eura, tako da se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka za ovaj iznos skupa s dosuđenim kamatama odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 3214852051 kreditna partija br. 7104379379, sklopljenog između tužitelja i tuženika od 7. studenog.2008., sadržana u čl. 3. Ugovora o kreditu, a koja glasi: „Redovna kamatna stopa je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. (točka I. izreke). Istom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici na ime stjecanja bez osnova iznos od 631,13 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u izreci presude (točka II. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 2.689,66 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. travnja.2024. do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači tako da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tuženik je zatražio troškove žalbenog postupka.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba nije osnovana u odnosu na glavnu stvar, dok je djelomično osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka.

3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu od 7. studenog 2008. i to u dijelu članka 3. kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odlukama banke, pa posljedično tome i zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa kamata.

5. Iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi sljedeće:

- da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor 7. studenog 2008. sklopili ugovor o kreditu broj: 7104379379 za kupnju stana,

- da je odredbom članka 3. predmetnog Ugovora ugovorena kamatna stopa od 6,50 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika (kreditora),

- da iz odredbe članka 2. predmetnog Ugovora proizlazi kako je tuženik stavio na raspolagane tužiteljici iznos kredita 87.160,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate i da je odredbom članka 4. istog Ugovora predviđen rok otplate od 240 mjeseci,

- da se tijekom otplatnog razdoblja mijenjala visini kamate stope sukladno odlukama tuženika,

- da je na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka FORENZIKA PRIMA d.o.o. utvrđeno kako ukupna razlika između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema početnom planu primjenom redovno ugovorene kamatne stope u visini 6,50 % godišnje, utvrđen više plaćeni iznos od 4.755.26 kuna / 631,13 eura.

5.1. S obzirom na navedena činjenična utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao da se pravni učinci pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj PŽ- 6632/17 od 14. lipnja 2018. protežu i na odredbu predmetnog ugovora, s obzirom na razdoblje u kojemu je predmetni ugovor o kreditu sklopljen, kao i s obzirom na to da je njime ugovorena promjena kamatne stope čija visina će se mijenjati u skladu s odlukom tuženika o kamatnoj stopi, zbog čega je utvrdio da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetena.

5.2. Prije svega ističe se da pogrešno prvostupanjski sud u svojoj presudi dovodi u vezu tužbeni zahtjev tužiteljice glede ništetnosti kamatne klauzule s navedenom presudom donesenoj prema kolektivnoj tužbi Udruge potrošača za kredite u protuvrijednosti CHF. Naime, prema odredbi Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 19/22) zahtjev za utvrđenje da su određene odredbe ugovora nepoštene može podnijeti svaki potrošač vezano uz svoj ugovor s trgovcem tako da je prvostupanjski sud bio dužan ocjenjivati, vezano uz činjenične navode tužiteljice, je li upravo sporni ugovor o kreditu sadržavao nepoštene odredbe koje bi zbog nekoga zakonskog razloga koji se odnosio na zaštitu potrošača bile ništetne odredbe.

5.3. Međutim, unatoč tomu po ocjeni ovoga suda prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na ništetenost odrede o promjenjivosti kamatne stope i dosuđeni iznosi na ime više plaćenih iznosa zbog promjena kamatne stope je pravilna jer na temelju činjenica i dokaza koji postoje u spisu uz pravilnu primjenu materijalnog prava treba donijeti odluku kojom se prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice.

5.4. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice, ali ne iz činjenica koje se temelje na iskazu tužiteljice koji je dokaz njezinim saslušanjem predložila u fazi glavne rasprave, što osnovano tvrdi tuženik, već zbog postojanja drugih odlučnih činjenica čije postojanje je bilo moguće utvrditi na temelju dokaza i isprava koji se nalaze u spisu, pa je ovaj sud prvostupanjsku presudu potvrdio u tom dijelu na temelju odredbe članka 373.a stavka 1. i 2. ZPP-a.

5.5. Učinci odluka donesenih u kolektivnom sporu Udruge Franak ne odnose se automatski na tužiteljicu, koja je bila korisnik kredita čija je glavnica vezana uz valutu euro, ali su u tim odlukama postavljeni standardi za ocjenu ništetnosti po odredbama Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ("Narodne novine", broj 96/03., 46/07. i 79/07. – u daljnjem tekstu: ZZP/03.).

5.6. Radi utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva bilo je potrebno utvrditi je li ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke, radi li se o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, je li odredba i/ili nejasna, i/ili teško razumljiva i/ili teško uočljiva, kao i da li suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

6. Odredbom članka 96. stavaka 1. Zakon o zaštiti potrošača (»Narodne novine«, broj: 79/07., 112/12., 143/13., 147/13., 09/15., 78/15., 102/15. i 52/16. – u daljnjem tekstu: ZZP/07.) (ranije članka 81. ZZP/03.), koji je na snazi od 7. kolovoza 2007., dakle, u vrijeme sklapanja ugovora, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nedopuštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, a na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to dokazati.

6.1. Prema odredbi članka 99. ZZP/07. (ranije članka 84. ZZP/03.) nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

6.2. Odredbom članka 100. ZZP/07. (ranije članka 85. ZZP/03.) propisano je, da ako na temelju Zakona ili sporazuma stranaka Ugovor mora biti u pisanom obliku, tada njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo i biti lako uočljive.

6.3. Odredbom članka 101. ZZP/07. (ranije članka 86. stavak 1. ZZP/03.) propisano je, da dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača.

6.4. Konačno odredbom članka 102. ZZP/07. (ranije članka 87. stavak 1. ZZP/03.) propisano je, da nepoštena ugovorna odredba ništava, a ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači za sobom i ništavost samog ugovora, ako on može opstati bez takve ništave odredbe.

7. Iz sadržaja samog Ugovora o kreditu vidljivo je da je u članku 3. stavku 2. ugovoreno plaćanje redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama banke, koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 6,50 % godišnje.

7.1. Iz navedenog proizlazi da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke pa tužiteljica prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije mogla sagledati opseg svoje obveze jer nije mogla predvidjeti način kretanja kamatne stope (pri čemu na sadržaj ugovora kojim se tražio njen bezuvjetni pristanak na promjenjivu kamatnu stopu u skladu s odlukama o kamatama banke, nije mogla utjecati) uzrokovala je upravo takvu, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice.

8. Za navesti je, da je u presudi poslovni broj C-26/13 od 30. travnja 2014., u odnosu na tumačenje i primjenu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ, izraženo stajalište prema kojem se članku 4. stavku 2. Direktive 93/13/EEZ treba tumačiti na način „da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što u ovom konkretnom slučaju znači da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.“.

8.1. Dakle, unatoč tome što je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila gramatički razumljiva i uočljiva, ona je ipak bila nejasna jer tužiteljica kao potrošač nije mogla razumjeti doseg te odredbe niti predvidjeti ekonomske posljedice koje iz takve odredbe proizlaze za nju, pa su sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene u smislu odredbe članka 96. stavka 1. ZZP/07-a.

9. Drugačija pravna shvaćanja tuženika iznesena u njegovoj žalbi kojima, vezano za ništetne odredbe ugovora nisu prihvatljiva, pa na pravilnost pobijane odluke ne utječu žalbeni navodi tuženika koji se odnose na deklaratorni dio presude, a time i na spajanje parnica jer prvostupanjski sud ima procesno ovlaštenje odlučivanja kada će spojiti određene parnice koje teku pred istim sudom. Kako iz stanja spisa proizlazi da su se u ovom slučaju ispunili uvjeti iz odredbe članka 313. stavka 1. ZPP-a, za spajanje parnica prvostupanjskog suda poslovni broj P-29051/21. i P-7983/19., a kako je to sve navedeno i u rješenju prvostupanjskog sud od 13. rujna 2021. (list 136. spisa), to su neosnovani svi žalbeni navodi tuženika izneseni u tom pravcu.

10. Na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, ne utječe ni žalbeni navod da tužiteljica nema status potrošača. kada iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da tužiteljica ima status potrošača u smislu članka 3. ZZP/07., jer je sklopila predmetni pravni posao za kupnju stana kako bi to proizlazilo iz sadržaja ugovora o kreditu i drugih izvedenih dokaza, dakle, kredit nije namijenjen njezinom zanimanju niti njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, a tuženik nije dokazao suprotno. Stoga je tužiteljica kao korisnica kredita u ovom sporu aktivno legitimirana prema tuženiku za sporno potraživanje, a ta njezina legitimacija proizlazi iz građanskopravnog odnosa koje je nastao njezinim sklapanjem ugovora o kreditu s tuženikom kao kreditorom, bez obzira je li tijekom otplate kredita treća osoba (bračni drug, djeca i dr.) otplatila pojedine rate kredita.

11. U odnosu na žalbeni navod tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 190. ZPP-a, kada je dopustio preinaku tužbe, ističe se, da je pravilno taj sud postupio kada je dopustio preinaku tužbe u skladu s tom odredbom iz razloga što je tužiteljica svoj zahtjev uskladila s nalazom i mišljenjem vještaka, a za navesti je, kako tužiteljica ne raspolaže stručnim financijsko-knjigovodstvenim znanjima da bi u tužbi mogla postaviti precizan zahtjev u odnosu na visinu potraživanja.

11.1. Ukazuje se da je i prema Zaključku poslovni broj Su IV- 162/2021 sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. studenog 2021., u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem, zbog čega neosnovano tuženik u žalbi ponavlja da se protivio preinaci tužbe.

11.2. Budući da ništetnosti odredbi ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo, to je pravilno prvostupanjski sud primijenio i materijalno pravo, tj. odredbu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZOO), kada je tuženiku naloženo da tužiteljici vrati utuženi iznos sukladno izračunu vještaka na ime utvrđene razlike uz pripadajuću zateznu kamatu na temelju odredbe članka 1115. ZOO-a, koja regulira opseg vraćanja kod stečenog bez osnove, i koja se odgovarajuće primjenjuju i kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba, jer je tuženik kao banka u konkretnom slučaju bila nepoštena već u trenutku stjecanja, točnije, u trenutku kada je tužiteljica izvršila sporne uplate u svrhu vraćanja kredita.

12. Dakle, unatoč tome što je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi klauzuli bila gramatički razumljiva i uočljiva, ona je ipak bila nejasna jer tužiteljica kao potrošač nije mogla razumjeti doseg te odredbe niti predvidjeti ekonomske posljedice koje iz takve odredbe proizlaze za nju. Stoga je i po ocjeni ovog suda sporna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena u smislu odredbe članka 96. stavka 1. ZZP/07., i time ništetna u smislu članka 322. ZOO-a.

13. Ni ostali žalbeni navodi tuženika ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a u biti su sadržajno prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih utvrđenja i zaključaka, koja su suprotna svemu prethodno iznesenom.

14. Međutim, osnovano tuženik tvrdi da je pogrešno prvostupanjski sud postupio kada je tužiteljici zastupanoj po punomoćniku u osobi odvjetnika priznao trošak za sastavljanje podnesaka od 15. srpnja 2020., 19. siječnja 2021., 1. listopada 2021. i 16. rujna 2022. prema Tbr. 8. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23. – u daljnjem tekstu: Tarifa) u punom iznosu, kada joj primjenjujući odredbu članka 154. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a, za te radnje pripada prema Tbr. 8. točki 3. Tarife po 18,75 bodova, kao što osnovano tuženik tvrdi i da joj za zastupanje na ročište 13. prosinca 2022. ne pripada puni iznos prema Tbr. 9. točki 1. Tarife, već 50 % prema točki 2. tog Tbr. Tarife 37,5 bodova i da joj za pristup na ročište za objavu presude prema točki 3. istog Tbr. pripada 37,5 bodova, što čini ukupno 150 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura prema Tbr. 54. Tarife i pripadajući PDV-e čini iznos od 375,00 eura, za koji je iznos zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka trebalo odbiti, a za više dosuđeni trošak u iznosu od 2.314,66 eura odluku potvrditi jer je u tom dijelu pravilno trošak obračunat.

15. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je, iz razloga što nije uspio u odnosu na odluku o glavnoj stvari, a u pogledu djelomičnog uspjeha u odnosu na troškove postupka nisu mu nastali posebni troškovi u smislu odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a.

16. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbi članka 368. stavka 1. ZPP- a i članka 380. točke 2. i 3. ZPP-a u svezi s člankom 381. ZPP-a, odlučiti kao u točkama I. i II. izreke, ove presude.

U Splitu 23. listopada 2024.

Sutkinja:

Arijana Bolanča