Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-412/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Željki Kupčerić- Trcović, odvjetnici iz Đakova, Stjepana Radića 1, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, OIB 66486182714, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3/2020-34 od 10. lipnja 2024., 23. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3/2020-34 od 10. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženici da mu isplati ukupni iznos od 53.057,76 eura na ime razlike plaće za ostvarene prekovremene sate rada sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na mjesečne iznose od dospijeća do isplate, a koji su pobliže navedeni u točki I. izreke. Istom presudom odbijen je i zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženici da mu isplati ukupni iznos od 16.747,90 eura na ime razlike plaće za ostvarene dodatke za rad noću, subotom, nedjeljom i praznikom sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na mjesečne iznose od dospijeća do isplate, a koji su pobliže navedeni u točki II. izreke. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u točki III. izreke presude, odbijen je i zahtjev tužitelja da mu tuženica naknadi troškove postupka, dok je u točki IV. izreke, naloženo tužitelju da naknadi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 6.029,40 eura.

2. Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužitelj jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i praznikom.

5. Prvostupanjski je sud nakon provedenog postupka utvrdio sljedeće:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlenik tuženice na poslovima djelatne vojne osobe,

- da je u utuženom razdoblju radio na postaji Papuk,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi kako je da je radio na postaji Papuk, i to od 2011. do 2014. na način što je tri dana radio bez prestanka i to petak, subota, nedjelja, u ponedjeljak je išao kući sve do idućeg ponedjeljka, kada je odradio opet do petka, pa bio slobodan do idućeg petka i tako da su trajali ti turnusu, dok je nakon 2014. radio tjedan, odnosno sedam gore, a sedam dana slobodno, a kada je bio na radu odnosno dežurstvu radio je 24 sata u kojima nije mogao napuštati postaju, a cijelo vrijeme mu se pisalo uobičajeni fond mjesečnih sati, kao da je radio osam sati,

- da iz kartice evidencije rada tužitelja proizlazi kako je tužitelju isplaćen dodatak za rad noću, dodatak za rad subotom, za rad nedjelom, blagdanom i dodatak za aktivno dežurstvo,

- da je tužitelj dolazio na radarski položaj na temelju rotacije 4-3-4, koja je organizirana na način da je nakon četiri dana dežurstva na radarskom položaju tjedan dana bio na odmoru od posebnog oblika rada ili ako je nedostajalo radnih sati za ostvarivanje mjesečnog fonda sati, dolazi raditi u redovno radno vrijeme na radarski položaji ili na mjesto gdje se obnaša redovno radno vrijeme, pa nakon toga da ponovno dolazi na tri dana dežurstva na radarski položaj nakon kojeg je ponovno ima odmor od posebnog oblika rada.

5.1. Nadalje je prvostupanjski sud na temelju financijskog vještačenja po vještaku Petri Blašković, Centar za financijska vještačenja d.o.o. utvrdio da je vještak dao nalaz i mišljenje, a sve pod pretpostavkom da tužitelju pripada pravo na dodatak za prekovremeni rad u razdoblju od 1. travnja 2012. do zaključno 30. rujna 2016. da isti iznosi bruto 399.763,71 kuna, a pod pretpostavkom da tužitelju pripada pravo na dodatke za rad noću, subotom, nedjeljom i praznikom u razdoblju od 1. travnja 2012. do zaključno 30. rujna 2016. da isti ukupno iznosi bruto 126.187,05 kn, pri čemu je vještak na prigovore tuženice naveo da nije ovlašten ulaziti u pravna pitanja pripada li tužitelju pravo na isplatu po navedenim osnovama, s time što je naveo kako su isplaćena uvećanja plaće za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom i da su uzeta u obzir pri izračunu jer su prikazana i u obračunskim listama i nisu sporna.

6. Pravilno je prvostupanjski sud naveo da se u konkretnom slučaju na tužitelja, kao djelatnu vojnu osobu primjenjuju Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika ("Narodne novine" broj: 118/09. i 118/12.), Odluka o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“, broj 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18, 46/18 – u daljnjem tekstu: Odluka), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj: 118/09.), Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj 33/14., 41/14., 53/14., 114/14., 72/15., 5/17., 116/17., 39/18., 44/19. i 87/19. - u daljnjem tekstu: Pravilnik), kao i Zakon o službi u oružanim snagama RH ("Narodne novine" broj 73/13 i 75/15 , 50/16, 30/18, 125/19. – u daljnjem tekstu: ZSOS).

6.1. Navedenom Odlukama bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama RH te pravo na uvećanu plaću za rad noću, rad subotom i nedjeljom te blagdanom, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba, dok je Pravilnicima regulirano pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu koje je tužitelj ostvario i koja su mu isplaćena u utuženom razdoblju.

7. Odredbom članka 136. ZOSO-a propisano je da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću.

7.1. Prema odredbi članka 139. stavku 1. istoga Zakona, propisano je da su dodaci na plaću oni dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te je za deficitarna zvanja i struka. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak na vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe, dok dodatka za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti sa otegotnim uvjetima rada, a stavkom 6. istoga članka, propisano je da ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka kao i deficitarna zanimanja iz struke koji se utvrđuje pravo na dodatak.

7.2. Odredbom članka 153. ZOSO-a, propisano da je služba u oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan, dok raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane.

7.3. Prema odredbi članka 155. Zakona, djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba.

8. Ocjenjujući sve navedeno na temelju odredbe članka 8. ZPP-a, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelju, kao djelatnoj vojnoj osobi ne pripada pravo na uvećanje plaće za rad noću, subotama, nedjeljama, te blagdanima ili drugim neradnim danima jer takvo pravo za tužitelja kao djelatnu vojnu osobu nije propisano kakvim propisom, tim više što je tužitelju u utuženom razdoblju rad bio organiziran u turnusima, a za koji rad je izričito isključeno pravo na uvećanje plaće. Pritom je pravilno prvostupanjski sud naveo kako se prema odredbi članka 136. ZSOS-a plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, a plaća se određuje Odlukom o rasporedu koja Odluka nije upravna stvar, a rad dulji od punog radnog vremena djelatna vojna osoba službenik i namještenik obvezan je obavljati: kad su zapovjeđene mjere pripravnosti, u slučaju uzbune u vojnoj postrojbi, tijekom vojne vježbe, tijekom elementarnih nepogoda i drugih opasnosti, tako da se na isti ne primjenjuju vremenska ograničenja propisana općim propisima, najdulje trideset radnih dana tijekom kalendarske godine.

8.1. Dakle, kada je tužitelj višednevno obavljao poslove dežurstva ili straže, životno je i logično, da kao djelatna vojna osoba koja zbog same činjenice izvršavanja takve vrste rada ne može napustiti mjesto rada, ima pravo na slobodno vrijeme, u kojem se odmara po osam sati dnevno. Tako provedeno vrijeme, izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč obveznoj prisutnosti tužitelja na mjestu rada, ne može se smatrati prekovremenim radom, pa se i prilikom isplate plaće ne može vrednovati kao neprekidan rad u trajanju od 24 sata.

9. Stoga se u pogledu žalbenih navoda tužitelja u vezi pitanja organizacije i odvijanja radnog vremena tužitelja i primjene navedeni važećim materijalno-pravnih propisa, ističe, da bi se u ovom slučaju radilo o posebnom rasporedu iz točke III. Odluke tj. radu u turnusu u smjenama koji predstavlja višednevni kontinuirani rad i boravak na izdvojenim objektima i na izoliranim lokacijama.

9.1. U takvoj situaciji, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ni temeljem točke IV. Odluke, djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, iz razloga što ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

9.2. Za navesti je da se redovno radno vrijeme u smislu Odluke smatra punim radnim vremenom u trajanju od 40 sati tjedno, koje je raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka i u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati, pa je redoviti mjesečni fond sati umnožak broja radnih dana u mjesecu pomnožen s osam sati redovnoga radnog vremena dok osim rada u redovitom radnom vremenu, rad u pojedinim ustrojstvenim jedinicama ovisno o potrebi službe može biti organiziran kao rad u smjenama te kao rad u turnusima, a prema točki XI stavku 4. Odluke - kada djelatna vojna osoba radi mjesec dana u turnusu u skladu s tom točkom, smatra se da ima redoviti mjesečni fond radnih sati utvrđen u skladu s točkom V., te prema točki XI. stavku 5. Odluke - djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

9.3. Kako se redoviti mjesečni fond sati utvrđuje kao umnožak broja radnih dana u mjesecu pomnožen s osam sati redovnog radnog vremena, a kako i iz tužiteljevog iskaza proizlazi da je za njegov rad obavljena preraspodjela radnog vremena (korištenjem višednevnih slobodnih dana nakon njegovog rada u turnusima), a kako iz nalaza i mišljenja vještaka kao i obračunskih listi o isplaćenim plaćama tužitelju za sporno razdoblje, proizlazi da su mu isplaćena uvećanja plaće za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da prema prethodno citiranim odredbama (kojima je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego da ostvaruje posebne dodatke na plaću u skladu s odredbom člankom 139. ZSOS-a, koji se propis primjenjuje na tužitelja kao djelatnu vojnu osoba kao lex specialis), tužitelju ne pripada pravo na tražene iznose, zbog čega je pravilno postupio kada je odbio njegov tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

10. Isto tako, i odluka o troškovima postupka pravilno je donesena na temelju odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. stavka 1. ZPP-a, u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23.).

11. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku te odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Splitu 23. listopada 2024.

Predsjednica vijeća:

Arijana Bolanča