Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2529/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika EĆ, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), prekršaja iz članka 199. stavka 7. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 163. stavka 8. istog Zakona, odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave bjelovarsko bilogorske, Policijske postaje Daruvar, protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru od 9. veljače 2022., poslovni broj: 55. Pp-1506/2021-5, na sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave bjelovarsko bilogorske, Policijske postaje Daruvar, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda, te se izriče:

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) protiv okrivljenika EĆ (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

ODBIJA SE OPTUŽBA

Ida bi dana 7. travnja 2021. u 16,30 sati u mjestu Donje Cjepidlake kbr. 10, bio zatečen da upravlja osobnim automobilom marke „Opel Astra“, reg. oznaka [registarska oznaka], a da za vrijeme vožnje nije koristio sigurnosni pojas,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 163. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

II. Uslijed odluke iz točke I., žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave bjelovarsko bilogorske, Policijske postaje Daruvar postala je bespredmetna glede djela činjenično opisanog pod točkom III. izreke.

III. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave bjelovarsko bilogorske, Policijske postaje Daruvar, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

IV. Uslijed odluka iz točke I. i III. ove presude, preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okrivljeniku EĆ, primjenom članka 37. Prekršajnog zakona za prekršaj iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22) činjenično opisanog pod točkom I. izreke pobijane presude, utvrđuje novčana kazna u iznosu od 132,72 (stotridesetdva eura i sedamdesetdva centa), dok mu se za prekršaj iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama činjenično opisanog pod točkom II. izreke pobijane presude utvrđuje novčana kazna u iznosu od 199,08 (stodevedesetdevet eura i osam centi) te se okrivljeniku EĆ, primjenom članka 39. Prekršajnog zakona, za navedene prekršaje izriče novčana kazna u ukupnom iznosu od 331,80 (tristotridesetjedan euro i osamdeset centi) koju je okrivljenik VĆ dužan platiti u roku od 3 (tri) mjeseca od primitka pisanog otpravka ove presude, s time da će se, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim i primjenom instituta ublažavanja kažnjen novčanom kaznom u ukupnom iznosu od 2.800,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prekršaja iz članka 199. stavka 7. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 163. stavka 8. istog Zakona, činjenično opisanih u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom, okrivljenik je dužan platiti troškove prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 280,00 kuna.

3. Protiv pobijane presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

4. U žalbi tužitelj navodi da se ne slaže s odlukom suda, jer smatra da ista nije primjerena težini prekršaja, kao i posljedicama koje su mogle nastati uslijed nepropisne brzine u naselju (za 37 km/h veća od dopuštene) te istovremenog upravljanja vozilom pod utjecajem alkohola u koncentraciji od 1,06 g/kg u litri izdahnutog zraka. Sa takvim prekoračenjem brzine kao i koncentracijom alkohola u organizmu, okrivljenikova percepcija kao i motoričke sposobnosti da su bile u bitnoj mjeri smanjene čime da je doveo u opasnost sebe i druge sudionike u prometu. Okrivljenik da se svjesno doveo u stanje alkoholiziranosti i s namjerom sjeo za upravljač. Smatra da su bili ispunjeni svi zakonski uvjeti za izricanje veće novčane kazne i zaštitne mjere.

5. Žalba je u odnosu na prekršaj činjenično i pravno opisan u točki I. i II. izreke neosnovana, dok je u odnosu na prekršaj iz točke III. izreke bespredmetna.

6. U povodu pravodobne žalbe tužitelja ovaj Sud je po službenoj dužnosti ispitao prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 70/17, 118/18 i 114/22), i utvrdio da se protiv okrivljenika u ovom predmetu prekršajni postupak glede djela pod točkom III. izreke više ne može voditi, jer je od vremena kada je prema okrivljenju prekršaj počinjen (13. veljače 2021.) proteklo više od tri godine, pa je u smislu članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona.

7. Naime, za počinitelja prekršaja činjenično i pravno opisanog u točki III. izreke pobijane presude propisana je novčana kazna u iznosu od 130,00 eura, pa kako je od dana 7. travnja 2021., kada je prema okrivljenju prekršaj počinjen, proteklo više od tri godine, to je u smislu članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona, budući da je za inkriminirani prekršaj propisana novčana kazna do iznosa prema kojem ulazi u režim obaveznog prekršajnog naloga (članak 239. stavak 1. točka 1. i 2. Prekršajnog zakona), sa zastarnim rokom od 3 godine.

8. Trebalo je stoga, u smislu odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, donijeti presudu kojom se optužba protiv okrivljenika za djelo činjenično opisano pod točkom III. izreke odbija, zbog čega je žalba tužitelja u tom dijelu postala bespredmetna.

9. Postupajući dalje po službenoj dužnosti u odnosu na prekršaje činjenično i pravno opisane pod točkama I. i II. izreke ovaj sud nije utvrdio da bi pobijanom presudom bile povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, niti da su počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona.

10. Suprotno žalbi tužitelja, novčana kazna izrečena u izreci ove presude za djela pod točkama I. i II. izreke, ublažena primjenom članka 37. Prekršajnog zakona razmjerna je prirodi i težini počinjenih prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i od strane prvostupanjskog suda utvrđenim olakotnim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne (priznanje, dosadašnju nekažnjavanost okrivljenika, kajanje), s time da valja napomenuti da je iz prekršajne evidencije dostupne ovom sudu vidljivo da okrivljenik niti nakon navedenih prekršaja nije kažnjavan pa imajući u vidu sve navedene okolnosti, te protek vremena od počinjenog prekršaja, nije bilo osnove za povećanje kazne za djela pod točkama I. i II. izreke.

11. Stoga ovaj sud smatra da će se izrečenom novčanom kaznom pod točkom IV. izreke ove presude, postići svrha kažnjavanja i utjecati na okrivljenika da se ubuduće kloni činjenja ovakvih ili sličnih prekršaja, odnosno da će se istom postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.

12. Sukladno članku 183. stavku 2. Prekršajnog zakona okrivljenik je upozoren da će se, ako plati dvije trećine izrečene novčane kazne u dodijeljenom roku, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini.

13. Nadalje, neosnovani su navodi žalbe o nužnosti izricanja zaštitne mjere okrivljeniku, pri čemu ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pobijanom presudom osnovano i zakonito odlučio da okrivljeniku neće izreći zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije jer ne postoji opasnost da bi okrivljenik ponovio isti prekršaj, odnosno da primjena iste nije nužna za otklanjanje okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja, a imajući u vidu da su utvrđene samo olakotne okolnosti, a koje sve okolnosti je prvostupanjski sud detaljno obrazložio u pobijanoj presudi, pa sud nije našao razloga za izricanjem zaštitne mjere.

14. Dakle, ovlašteni tužitelj u svojim žalbenim navodima nije naveo bilo kakve dodatne okolnosti koje bi opravdavale izricanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, a da iste prvostupanjski sud nije imao u vidu prilikom odlučivanja o zaštitnoj mjeri i za to dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

15. Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 23. listopada 2024.

Zapisničarka

Predsjednik vijeća

Marcela Soljačić-Prester, v. r.

Nediljko Boban, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.