Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8035/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: predsjednice vijeća Goranke Ratković, te članica vijeća Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika specijalista kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog EŽ, zbog prekršaja iz članka 39. stavka 1. točke 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03, 71/06, 43/09 i 34/11) odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Solinu broj: Pp-4879/2022 od 5. svibnja 2022. na sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2024.,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbe okrivljenog EŽ po službenoj dužnosti se preinačuje prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, na način da se izriče da je okrivljeni EŽ djelom za koje je proglašen krivim, činjenično opisanim u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 39. stavka 1. točke 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03, 71/06, 43/09, 34/11 i 114/22) za koji mu se izriče novčana kazna 260,00 € (dvjesto šezdeset eura), koju je dužan platiti u roku 1(jednog) mjeseca od primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II.Žalba okrivljenog EŽ odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

III.Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljeni EŽ je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 15,00 € (petnaest eura), u roku 1 (jednog) mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen zbog prekršaja iz članka 39. stavka 1. točke 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima činjenično opisanog u izreci iste, te mu je izrečena novčana kazna 2.000,00 kuna, dok je na temelju članka 138. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona, obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 150,00 kuna.

2.Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama. Žalitelj navodi u bitnom, da mu je žao zbog počinjenja koji je rezultat njegove nesmotrenosti. Navodi da će se ubuduće kloniti takva ponašanja, da se radi o izoliranom incidentu koji je za njega prošlost, a da do sada nije kažnjavan, otplaćuje stambeni kredit te živi sa ženom i troje maloljetne djece, pa bi ovakva kazna ugrozila njegovu egzistenciju. Stoga moli da se iz navedenih razloga žalba prihvati i izrekne mjera upozorenja.

3. Žalba nije osnovana.

4.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelji navode, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

5.Ispitujući odluku o novčanoj kazni, u konkretnom slučaju ovaj Sud je uzeo u obzir i činjenicu da se nakon počinjenja prekršaja izmijenio, odnosno s 1. siječnja 2023. kao danom uvođenja eura kao službene valute Republike Hrvatske, stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“ broj 114/22.). U skladu sa odredbom članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, kojom se propisuje da ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja, ovaj Sud je trebao razmotriti koji zakon je blaži za okrivljenika te je utvrđeno da je „novi“ zakon blaži jer uslijed konverzije kune u euro propisuje nešto nižu novčanu kaznu za predmetni prekršaj.

Kako je žalitelju prvostupanjskom presudom izrečena novčana kazna u visini posebnog minimuma, ovaj drugostupanjski sud je postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

6. Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), te ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, žalitelju za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru prekršajnopravne sankcije primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Cijeneći da su izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ovaj sud nalazi da i sve olakotne okolnosti u ukupnosti koje navodi okrivljenik u žalbi, ne opravdavaju izricanje kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma. Ovaj sud smatra da je novčana kazna u visini zakonom propisanog posebnog minimuma za predmetni prekršaj primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja, zbog čega je pobijana prvostupanjska presuda preinačena u novčanoj kazni samo kao posljedica primjene blažeg propisa, što je ranije obrazloženo.

Po ocjeni ovog Suda, uzimajući u obzir sve okolnosti događaja i vrednujući razmjere i objektivnu težinu djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja i analitičkog postupka pri sudskom odmjeravanju kazne, upravo ovako izrečena novčana kazna je primjerena i dostatna težini i načinu počinjenja prekršaja, ličnosti okrivljenika i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, držeći da se njome postići kako opća svrha kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona.

7.Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, žalitelj se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci ove presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

8.Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona žalitelj je dužan naknaditi paušalni trošak ovog žalbenog postupka koji je određen u gotovo minimalnom mogućem iznosu s obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske, te okrivljenikovo imovinsko stanje.

9.Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 23. listopada 2024.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v. r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.