REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1253/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Vukšić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova Zagreb, OIB: 36162371878, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji i dopuni revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-374/2021-2 od 28. ožujka 2022., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-352/2019-12 od 28. listopada 2020., u sjednici održanoj 23. listopada 2024.

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija tuženice, preinačava se presuda Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R-374/2021-2 od 28. ožujka 2022. u dijelu pod toč. I. i II. izreke kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr- 352/2019-12 od 28. listopada 2020. i sudi:

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-352/2019-12 od 28. listopada 2020. u dosuđujućem dijelu zahtjeva, kao i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka.

r i j e š i o  j e:

I. Dopuna revizija tužitelja odbacuje se, kao nepravovremena.

II. Tuženici se nalaže da tužitelju nadoknadi trošak revizijskog postupka u iznosu od 497,72 €, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I/ Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da tužitelju ŽU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati iznos od 16.780,19 kuna (šesnaesttisućasedamstoosamdestkunaidvetnaestlipa) bruto i to kako slijedi:

-za mjesec listopad 2013. godine iznos od 488,38 kuna,

-za mjesec studeni 2013. godine iznos od 480,51 kuna;

-za mjesec prosinac 2013. godine iznos od 508,26 kuna;

-za mjesec siječanj 2014. godine iznos od 534,33 kuna;

-za mjesec veljaču 2014. godine iznos od 500,28 kuna;

-za mjesec ožujak 2014. godine iznos od 254,05 kuna;

-za mjesec travanj 2014. godine iznos od 381,97 kuna;

-za mjesec svibanj 2014. godine iznos od 516,00 kuna;

-za mjesec lipanj 2014. godine iznos od 543,82 kuna;

-za mjesec srpanj 2014. godine iznos od 502,46 kuna;

-za mjesec kolovoz 2014. godine iznos od 269,48 kuna;

-za mjesec rujan 2014 godine iznos od 527,68 kuna;

-za mjesec listopad 2014. godine iznos od 547,91 kuna;

-za mjesec studeni 2014. godine iznos od 555,62 kuna;

-za mjesec prosinac 2014. godine iznos od 491,05 kuna;

-za mjesec siječanj 2015. godine iznos od 334,97 kuna;

-za mjesec veljaču 2015. godine iznos od 504,72 kuna;

-za mjesec ožujak 2015. godine iznos od 253,18 kuna;

-za mjesec travanj 2015. godine iznos od 536,74 kuna;

-za mjesec svibanj 2015. godine iznos od 400,71 kuna;

-za mjesec lipanj 2015. godine iznos od 490,78 kuna;

-za mjesec srpanj 2015. godine iznos od 505,20 kuna;

-za mjesec kolovoz 2015. godine iznos od 76,71 kuna;

-za mjesec rujan 2015. godine iznos od 284,06 kuna;

-za mjesec listopad 2015. godine iznos od 532,91 kuna;

-za mjesec studeni 2015. godine iznos od 513,20 kuna;

-za mjesec prosinac 2015. godine iznos od 562,14 kuna;

-za mjesec siječanj 2016. godine iznos od 348,42 kuna;

-za mjesec ožujak 2016. godine iznos od 543,42 kuna;

-za mjesec travanj 2016. godine iznos od 197,57 kuna;

-za mjesec svibanj 2016. godine iznos od 560,87 kuna;

-za mjesec lipanj 2016. godine iznos od 560,87 kuna;

-za mjesec srpanj 2016. godine iznos od 535,23 kuna;

-za mjesec kolovoz 2016. godine iznos od 282,12 kuna;

-za mjesec rujan 2016. godine iznos od 548,83 kuna;

-za mjesec listopad 2016. godine iznos od 585,99 kuna;

zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koju određuje članak 29. Zakona o obveznim odnosima a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nastavnim odlukama Hrvatske Narodne banke o izmjenama Odluke o kamatnim stopama do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine prema čl. 29. st.2 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima i to uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, koja teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, u roku 15 dana.

Odbija se zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, kao neosnovan.

II/ Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 13.000,00 kn, u roku 15 dana."

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Prihvaća se žalba tuženice te se djelomično preinačuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-352/2019-12 od 28. listopada 2020. u dosuđujućem dijelu točke I. izreke i u točki II. izreke i sudi:

Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:

Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju na ime razlike plaće iznos od 8.390,09 kn bruto sa zakonskim zateznim kamata kako slijedi:

- za mjesec listopad 2013. godine iznos od 244,19 kuna,

- za mjesec studeni 2013. godine iznos od 240,25 kuna;

- za mjesec prosinac 2013. godine iznos od 254,13 kuna;

- za mjesec siječanj 2014. godine iznos od 267,16 kuna;

- za mjesec veljaču 2014. godine iznos od 250,14 kuna;

- za mjesec ožujak 2014. godine iznos od 127,02 kuna;

- za mjesec travanj 2014. godine iznos od 190,98 kuna;

- za mjesec svibanj 2014. godine iznos od 258,00 kuna;

- za mjesec lipanj 2014. godine iznos od 271,91 kuna;

- za mjesec srpanj 2014. godine iznos od 251,23 kuna;

- za mjesec kolovoz 2014. godine iznos od 134,74 kuna;

- za mjesec rujan 2014 godine iznos od 263,84 kuna;

- za mjesec listopad 2014. godine iznos od 273,95 kuna;

- za mjesec studeni 2014. godine iznos od 277,81 kuna;

- za mjesec prosinac 2014. godine iznos od 245,52 kuna;

- za mjesec siječanj 2015. godine iznos od 167,48 kuna;

- za mjesec veljaču 2015. godine iznos od 252,36 kuna;

- za mjesec ožujak 2015. godine iznos od 126,59 kuna;

- za mjesec travanj 2015. godine iznos od 268,37 kuna;

- za mjesec svibanj 2015. godine iznos od 200,35 kuna;

- za mjesec lipanj 2015. godine iznos od 245,39 kuna;

- za mjesec srpanj 2015. godine iznos od 252,60 kuna;

- za mjesec kolovoz 2015. godine iznos od 38,35 kuna;

- za mjesec rujan 2015. godine iznos od 142,03 kuna;

- za mjesec listopad 2015. godine iznos od 266,45 kuna;

- za mjesec studeni 2015. godine iznos od 256,60 kuna;

- za mjesec prosinac 2015. godine iznos od 281,07 kuna;

- za mjesec siječanj 2016. godine iznos od 174,21 kuna;

- za mjesec ožujak 2016. godine iznos od 271,71 kuna;

- za mjesec travanj 2016. godine iznos od 98,78 kuna;

- za mjesec svibanj 2016. godine iznos od 280,43 kuna;

- za mjesec lipanj 2016. godine iznos od 280,43 kuna;

- za mjesec srpanj 2016. godine iznos od 267,61 kuna;

- za mjesec kolovoz 2016. godine iznos od 141,06 kuna;

- za mjesec rujan 2016. godine iznos od 274,41 kuna;

- za mjesec listopad 2016. godine iznos od 292,99 kuna;

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koja je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena te nastavnim odlukama Hrvatske Narodne banke o izmjenama Odluke o kamatnim stopama do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. do isplate prema članku 29. stavak 2 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima i to uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, koja teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, u roku 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od4.750,00 kn (preko iznosa od 8.250,00 kn do iznosa od 13.000,00 kn) sa zateznom kamatom."

2.1. Drugostupanjskim rješenjem je odlučeno:

"I. Prihvaća se žalba tuženice te se djelomično preinačuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-352/2019-14 od 28. listopada 2020. i rješava:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška (za pristup ročištu za objavu i uručenje presude) u iznosu od 375,00 kn.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 375,00 kn u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tuženice za naknadu žalbenog troška odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu."

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2555/2022-2 od 29. lipnja 2022. dopustio tužitelju reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja koje glasi:

"Može li se vrijeme obvezne prisutnosti na radnom mjestu, provedeno u policijskoj postaji i nakon odlaska u postaju s graničnog prijelaza radi razduženja službe, priznati tužitelju kao redovan rad, odnosno kao "vrijeme stvarno provedeno na radu dulje od propisanog radnog vremena" i time mu omogućiti ostvarenje svih dodataka na plaću (osim dodataka za prekovremeni rad) u smislu odredbe članka 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike?".

4. Tužitelj je zbog navedenog pravnog pitanja podnio reviziju protiv drugostupanjske presude, sukladno odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se revizija prihvati, drugostupanjska presuda preinači, podredno da se drugostupanjska presuda ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tuženica nije odgovorila na reviziju tuženika.

6. Revizija je osnovana, dok je dopuna revizije nepravovremena.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

8. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće za vrijeme provedeno nakon završetka smjene u vozilu tuženice koji je prevozio tužitelja od mjesta rada do policijske postaje radi razduženja službe.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženice u Policijskoj upravi Osječko-baranjskoj, Policijska postaja Dalj, Graničnom prijelazu Erdut; da je rad tužitelja bio organiziran u turnusima,

- da tužitelj tvrdi da je prilikom dolaska na rad u turnus dolazio u Policijsku postaju Dalj pola sata prije početka radnog vremena i odlaska na granični prijelaz Erdut radi preuzimanja službe; da je tužitelj sa ostalim državnim službenicima organiziranim prijevozom tuženice bio prevezen na granični prijelaz Erdut, tako da je nakon završetka radnog vremena na graničnom prijelazu također organiziranim prijevozom bio prevezen do Policijske postaje Dalj.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je na temelju odredbi čl. 41. i 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 104/13, 104/13, 150/13, 153/13 i 71/16 - dalje: KU) ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti. U tom smislu prvostupanjski sud poziva se i na i zaključak br. 10/44 sa sjednice Komisije za tumačenje primjene Kolektivnog ugovora od 13. lipnja 2013. koja je zaključila da "se uvećanje plaće za rad u turnusu odnosi na sve sate rada koje službenik i namještenik odradi u turnusu tijekom mjeseca". Dakle, tužitelju za sve sate rada, odnosno obveznog dolaska na posao i izvan radnog vremena (od 7-19, tj. od 19-7 sati) pripada plaća za rad u turnusu i svi dodaci na plaću prema Kolektivnom ugovoru, osim dodatka za prekovremeni rad i rad noću, a koji su predviđeni KU.

11. Drugostupanjski sud djelomično je preinačio prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim u dijelu koji se odnosi na vrijeme koje je tužitelj proveo nakon završetka smjene u vozilu tuženice, koji je prevozio tužitelja od mjesta rada do policijske postaje radi razduženja službe, cijeneći da tužitelju za vrijeme provedeno u prijevoznim sredstvima ne pripada naknada plaće.

12. S obzirom na sadržaj pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena, proizlazi da je u ovoj fazi postupka sporno ima li tužitelj pravo na isplatu razlike plaće za vrijeme provedeno nakon završetka smjene, kada mu je organiziran prijevoz od mjesta rada do policijske postaje radi razduženja službe.

13. Tužitelj se u reviziji poziva na više odluka ovog suda u kojima je izraženo pravno shvaćanje koje je suprotno od onog iz pobijane odluke te navodi kako se radno vrijeme tijekom kojega je tužitelj prisutan u policijskoj postaji radi primopredaje službe prije, odnosno nakon što je završio s obavljanjem poslova svoje smjene na graničnom prijelazu, ne može smatrati prekovremenim radom, ali mu se treba honorirati kao redovan rad preko formalno propisanog radnog vremena.

14. Osnovani su revizijski navodi tužitelja s obzirom na to da se tužiteljevo vrijeme provedeno u policijskoj postaji prije upućivanja na granični prijelaz i nakon dolaska s graničnog prijelaza radi zaduženja po obavljenom poslu ne može podvesti pod pojam prekovremenog rada, ali mu se to vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena treba vrednovati po osnovu rada u smjenama i rada u turnusima (tako i ovaj sud u odlukama Revr-466/07 od 5. rujna 2007. i Rev-1155/21- 2 od 30. studenoga 2022.).

15. Slijedom navedenog, pogrešno je pravno shvaćanje iz pobijane odluke kako tužitelju ne pripada naknada plaća za vrijeme provedeno u prijevoznom sredstvu nakon završetka smjene radi razduženja službe, s obzirom na to da je pravilnom primjenom čl. 44. st. 10. KU tužitelju po osnovi rada u turnusima potrebno navedeni rad priznati kao rad dulji od formalno propisanog radnog vremena.

16. Drugostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim za vrijeme provedeno na radu nakon završetka smjene, pa je, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a, valjalo prihvatiti reviziju tužitelja, preinačiti drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen (iznos od 1.113,56 € / 8.390,09 kuna s pripadajućim zateznim kamatama), kao i u dijelu koji se odnosi na troškove postupka te odbiti žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu.

17. Budući da je tužitelj dopunu revizije prvostupanjskom sudu podnio protekom prekluzivnog roka određenog čl. 382. st. 2. ZPP-a, dopuna revizije je nepravovremena pa ju je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 5. ZPP-a odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

18. Tužitelj je u cijelosti uspio sa revizijom pa mu je, shodno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 164. st. 4. ZPP-a, dosuđen trošak prijedloga za dopuštenje revizije i revizije, svaki u zatraženom iznosu od po 248,86 € / 1.875,00 kuna, sve sukladno odredbama Tbr. 10. u vezi s Tbr.7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) (toč. II. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 23. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek