Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1459/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja te Ive Smokvina Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. B., OIB: ..., M., zastupanog po punomoćniku Z. B., odvjetniku u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S., Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1651/19 od 23. prosinca 2020., 23. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje točka I izreke presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1651/19 od 23. prosinca 2020. u dijelu u kojem je tuženici naloženo da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 48.160,00 kn / 6.391,93 eur[1] s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose na način i po stopi kako je to pobliže opisano točkom I izreke citirane presude, kao i u dijelu točke II izreke kojom je tuženici naloženo da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 20.802,40 kn / 2.760,95, s pripadajućim zateznim kamatama.

II Prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačavaju se točke I i II izreke prvostupanjske presude u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen, kao i u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška, te sudi:

'' Nalaže se tuženici da tužitelju, u roku 15 dana, na ime naknade štete isplati daljnji iznos glavnice od 35.000,00 kn / 4.645,30 eur zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1.000,00 kuna / 132,72 eur od 1. lipnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kuna / 132,72 eur od 1. srpnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kuna / 132,72 eur od 1. kolovoza 2013. pa do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kuna / 132,72 eur od 1. rujna 2013. pa do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kuna / 132,72 eur od 1. listopada 2013. pa do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kuna / 132,72 eur od 1.studenog 2013. pa do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kuna / 132,72 eur od 1.prosinca 2013. pa do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kuna / 132,72 eur od 1.siječnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kuna / 132,72 eur od 1.veljače 2014 pa do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kuna / 132,72 eur od 1.ožujka 2014. pa do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kuna / 132,72 eur od 1.travnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kuna / 132,72 eur od 1.svibnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kuna / 132,72 eur od 1. lipnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kuna / 132,72 eur od 1. srpnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kuna / 132,72 eur od 1. kolovoza 2014. pa do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kuna / 132,72 eur od 1. rujna 2014. pa do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kuna / 132,72 eur od 1. listopada 2014. pa do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kuna / 132,72 eur od 1. studenog 2014. pa do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kuna / 132,72 eur od 1. prosinca 2014. pa do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kuna / 132,72 eur od 1. siječnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kuna / 132,72 eur od 1. veljače 2015. pa do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kuna / 132,72 eur od 1. ožujka 2015. pa do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kuna / 132,72 eur od 1. travnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kuna / 132,72 eur od 1. svibnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kuna / 132,72 eur od 1. lipnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kuna / 132,72 eur od 1. srpnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kuna / 132,72 eur od 1. kolovoza 2015. pa do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kuna / 132,72 eur od 1. rujna 2015. pa do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kuna / 132,72 eur od 1. listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kuna / 132,72 eur od 1. studenog 2015. pa do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kuna / 132,72 eur od 1. prosinca 2015. pa do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kuna / 132,72 eur od 1. siječnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kuna / 132,72 eur od 1. veljače 2016. pa do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kuna / 132,72 eur od 1. ožujka 2016. pa do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kuna / 132,72 eur od 1. travnja 2016. pa do isplate,

po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 6.405,00 kn / 850,09 eur zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 23. listopada 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je E. s. b. primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja E. s. b., za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.'' III Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.262,50 kn / 300,29 eur, sve u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu tog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Točkom I izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženici da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 48.160,00 kn / 6.391,93 eur, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose na način i po stopi pobliže specificiranoj u navedenoj točki, dok je za više traženi iznos od 35.000,00 kn / 4.645,30 eur, s pripadajućim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Točkom II izreke naloženo je tuženici da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 20.802,40 kn / 2.760,95 eur, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, dok je za više traženi iznos na ime parničnog troška tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

2. Protiv presude žalbu podnose obje stranke. Tužitelj pobija citiranu presudu u dijelu točke I izreke kojim je njegov tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan za iznos od 35.000,00 kn / 4.645,30 eur, pozivajući se pritom na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da tužitelju dosudi daljnji iznos od 35.000,00 kn/ 4.645,30 eur, kao i da, sukladno uspjehu stranaka u sporu, preinači odluku o troškovima postupka, pritom potražujući i trošak žalbenog postupka.

3. Tuženik pobija citiranu presudu u dijelu u kojem je tužitelj uspio iz razloga propisanih čl. 353. toč. 2. i 3. ZPP-a. Sukladno odredbi čl. 365. st. 1. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, ako se i žalbe ne vidi u kom se djelu presuda pobija, drugostupanjski sud će odrediti da se pobija u dijelu u kojem se nije uspjelo. Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Odgovor na žalbu podnio je tužitelj 25. siječnja 2021. kojom osporava navode žalbe u cijelosti, potražujući pritom trošak sastava odgovora na žalbu te pristojbe na isti.

5. Žalba tužitelja je osnovana, dok je žalba tuženice neosnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa koji predstavlja razliku između tržišne najamnine koju bi tužitelj kao vlasnik stana mogao ostvariti iznajmljivanjem stana i zaštićene najamnine koju dobiva od zaštićenog najmoprimca A. R. u razdoblju od svibnja 2013 do travnja 2016, odnosno ukupno 35 mjeseci.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud u bitnome utvrđuje:

- da je tužitelj vlasnik dva stana u zgradi koja se nalazi u S. na adresi ...,

- da u jednom od stanova, i to stanu na III. katu površine 50,73 m[2] , stanuje korisnik A. R., koji tužitelju mjesečno plaća na ime najamnine iznos od 124,00 kn / 16.46 eur,

- da je 2. svibnja 1997. A. R. sa S. B. pok. I., prednikom tužitelja, sklopio Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom,

- da se tužitelj prije pokretanja parničnog postupka obratio nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora, a koji je njegov zahtjev odbio kao neosnovan,

- da je iz dopisa P. u. od 19. svibnja 2015. vidljivo da se u ulicama koje su blizu ulice ... za stanove površine 50-ak metara kvadratnih može postići mjesečna najamnina od 2.000,00 kn / 265,45 eur do 3.000,00 kn / 398,17 eur mjesečno,

- da je uvidom u spis Općinskog suda u Splitu, poslovnog broja IIP-131/05 (ranije IIP638/98), utvrđeno da je A. R., zajedno s članovima njegova obiteljskog kućanstva, u predmetnom stanu temeljem valjanog pravnog osnova, da je isti u trenutku stupanja na snagu Zakona o najmu stanova u studenom 1996. bio nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu, a članovi njegovog obiteljskog domaćinstva su bili N. R., K. R. i E. R., dok je vlasnik stana bio S. B., prednik tuženika, slijedom čega je A. R. u trenutku sklapanja Ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom s prednikom tužitelja udovoljavao uvjetima iz čl. 8. Zakona o najmu stanova (N/N 91/1996, 48/1998, 66/1998, 22/2006-dalje ZNS-a),

- da je nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina M. T., dipl. inž. grad., utvrđena vrijednost zakupa na predmetnom području u iznosu od 2.500,00 kn / 331,81 eur mjesečno, uz napomenu da je predmetno područje iznimno privlačno za apartmane koji se iznajmljuju tijekom turističke sezone i koji donose višestruko veću zaradu u odnosu na mjesečnoj iznajmljivanje, odnosno da je iznimno teško pronaći stan koji se mjesečno iznajmljuje na tom području,

- da je nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo A. B. dipl. oec., utvrđena razlika mjesečnog iznosa najamnine u visini od 83.160,00 kn / 11.037,23 eur za traženi period.

8. Tijekom postupka proveden je i dokaz saslušanjem tužitelja. Slijedom opisanih utvrđenja, prvostupanjski sud djelomično prihvaća tužbeni zahtjev pri čemu se poziva na utvrđenja Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) u predmetu S. protiv H. (Zahtjev br. 12027/10 od 10. srpnja 2014.), na odredbe čl. 8. i čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08. i 125/11., 78/15., 29/18. - dalje ZOO) te na odredbe čl. 4. st. 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.).

9. Pritom prvostupanjski sud zaključuje da tuženica ne bi trebala naknaditi razliku između tržišne i zaštićene najamnine u cijelosti već da bi pravična naknada tužitelju, u smislu čl. 1089. ZOO-a, trebala biti u primjerenom iznosu u odnosu na tržišnu cijenu najma. Uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja tužitelju je dosuđen iznos od 1.500,00 kn / 199,08 eur mjesečno, a koji je umanjen za iznos zaštićene najamnine koju mjesečno prima od zaštićenog najmoprimca (124,00 kn / 16,46 eur).

10. Temeljem čl. 29. ZOO-a prvostupanjski sud odlučuje o obvezi isplate zatezne kamate, i to od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, a primjenom čl. 154. st 2., čl. 155. i čl. 164. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13. i 89/14., 70/19.), i u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/04., 107/15. – dalje: Tarifa), odlučuje o parničnom trošku.

11. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP- a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a. Također, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži neproturječne razloge o odlučnim činjenicama te je izreka iste razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, slijedom čega nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

12. Međutim tužitelj osnovano ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava jer je i po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud neutemeljeno dosudio tužitelju umanjeni iznos naknade štete.

13. Člankom 1090. ZOO-a propisano je da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

14. Sustav zaštićenog najma nameće teret stambenog zbrinjavanja zaštićenih najmoprimaca i predstavlja miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva koje vlasnicima nameće nerazmjeran i pretjeran teret, protivno odredbi čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu S. protiv Hrvatske od 10. srpnja 2014.) i zbog povrede Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom zajamčenog prava vlasništva Republika Hrvatska je dužna vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci naknaditi štetu u visini razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine. (tako u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Broj: Rev 2364/2016-3).

15. Obzirom da je nalazom i mišljenjem vještaka M. T. utvrđena vrijednost mjesečnog zakupa (najma) u iznosu od 2.500,00 kn / 331,81 eur te da tužitelj prima mjesečni iznos zaštićene najamnine u iznosu od 124,00 kn / 16,46 eur, to proizlazi da isti ima pravo na naknadu štete u visini od 2.376,00 kn / 315,35 eur mjesečno, budući da upravo taj iznos tužitelj gubi zbog nemogućnosti ekonomskog iskorištavanja predmetnog stana. Uzimajući u obzir utuženo razdoblje koje obuhvaća period od 35 mjeseci, proizlazi da bi pravilnom primjenom materijalnoga prava tužitelju trebalo dosuditi naknadu štete u ukupnom iznosu od 83.160,00 kn / 11.037,23 eur.

16. Budući je prvostupanjskom presudom tužitelju dosuđen iznos od 48.160,00 kn / 6.391,93 eur, prihvaćanjem tužiteljeve žalbe, pozivom na odredbu čl. 373. st. 3. ZPP-a, valjalo je preinačiti toč. I izreke prvostupanjske presude u odbijajućem dijelu i naložiti tuženici da tužitelju naknadi daljnji iznos štete u visini od 35.000,00 kn / 4.645,30 eur, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose na način kako je to opisano toč. I. izreke ove presude.

17. U odnosu na navode tuženice glede prigovora da bi naknadu koja pripada tužitelju trebalo umanjiti za iznos koji bi tužitelj bio obvezan platiti na ime poreza na dohodak od imovine na temelju najma ili zakupa nekretnina, ističe se da su isti navodi po prvi puta u postupku iznijeti na ročištu za glavnu raspravu 1. lipnja 2020., slijedom čega iste, pravilnom primjenom čl. 299. st. 3. ZPP-a, prvostupanjski sud nije uzeo u obzir.

18. Pritom valja naglasiti da je predmet ovoga spora zahtjev za isplatu, odnosno naknadu štete u sklopu kojega prvostupanjski sud nije ovlašten utvrđivati ikakvu poreznu obvezu, već se o eventualnom nastanku porezne obveze, koja predstavlja upravnu stvar, može se rješavati u upravnom postupku pred nadležnim tijelima.

19. Također, neosnovani su žalbeni navodi tuženice kojima ističe da je tužitelj bio dužan dokazati da je poduzeo odgovarajuće pravne radnje kako bi u svezi s platnim mogućnostima članova obiteljskog domaćinstva zaštićenog najmoprimca možebitno ishodio veći iznos zaštićene najamnine od propisanog minimuma. Navedene okolnosti u kontekstu svih pravno odlučnih činjenica kojima se rukovodio prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane odluke, nisu pravno relevantne, te su kao takve bez utjecaja na ishod spora među strankama. Vođenje računa o imovinskim prilikama najmoprimaca pri određivanju zaštićene najamnine ne može biti riješeno prevaljivanjem tereta na najmodavce. Kao što je to pravilno prvostupanjski sud i zaključio, tuženica nije predložila niti jedan dokaz u pogledu navedene tvrdnje niti iznijela činjenice na temelju kojih bi sud mogao steći uvjerenje u njihovu istinitost. Pritom se ističe da je država ta koja je donijela zakon i koja je odredila, odnosno propisala iznos zaštićene najamnine, a pritom se nije vodilo računa o imovnom cenzusu zaštićenog najmoprimca.

20. Obzirom na prethodno iznijeto, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka. Prvostupanjski sud je izračunao omjer uspjeha tužitelja u sporu u visini od 58%, slijedom čega je istome dosudio iznos (na ime troškova sastava podnesaka i zastupanja na ročištima) od 8.845,00 kn / 1.173,93 eur (od ukupnog opravdanog troška od 15.250,00 kn / 2.024,02 eur). Uz navedeno, tužitelju je dosuđen trošak pristojbi na tužbu, žalbu i presudu te trošak očevida i vještačenja, odnosno ukupan parnični trošak od 20.802,40 kn / 2.760,95 eur. Ističe se da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom čl. 155. ZPP-a uzeo u obzir u presudi opisane radnje. Tužitelj je u konačnici uspio u sporu u pogledu osnove i visine 100%, stoga je istome valjalo dosuditi daljnji trošak od 6.405,00 kn / 850,09 eur (15.250,00 kn - 8.845,00 kn).

21. Slijedom svega navedenog, temeljem čl. 368. st. 1. te čl. 373. toč. 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

22. Obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio žalbom, istome je valjalo dosuditi i trošak sastava žalbe u visini od 1.562,50 kn/ 207, 38 eur (Tbr. 10 . toč. 1. Tarife, uvećano za PDV 25%) te trošak pristojbi na žalbu u zatraženoj visini od 700,00 kn / 92,91 eur. Zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu, kao i troška pristojbi odgovora na žalbu, odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

U Rijeci 23. listopada 2024.

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec, v.r.