REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4276/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli- Pola poslovni broj Gž-909/2023-2 od 3. listopada 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1064/21-24 od 24. travnja 2023., u sjednici održanoj 23. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja odbija se.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv Županijskog suda u Puli- Pola poslovni broj Gž-909/2023-2 od 3. listopada 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1064/21-24 od 24. travnja 2023.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je postavio slijedeća pitanja:

"1. Je li potreban pristanak tuženika na smanjenje tužbenog zahtjeva/djelomično povlačenje tužbe i kada do istog dolazi uslijed objektivnog razloga, odnosno bez krivnje tužitelja- nakon provedenog medicinskog vještačenja?

2. Može li sud odlučivati o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i kada se tuženik protivi smanjenju tužbenog zahtjeva, ako sud utvrdi kako je do smanjenja zahtjeva došlo uslijed objektivnih razloga, bez krivnje tužitelja i kao rezultat raspravljanja u postupku- nakon provedenog medicinskog vještačenja?

3. Postupa li drugostupanjski sud suprotno odredbi iz čl.154., st.2. Zakona o parničnom postupku kada odluku o uspjehu stranaka u parničnom postupku utvrđuje na temelju posljednjeg tužbenog zahtjeva kojem se tuženik nije protivio umjesto na temelju konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja, kojim se zahtjev usklađuje sa rezultatima raspravljanja i provedenih vještačenja?

4. Je li konačni tužbeni zahtjev iz čl.154., st.2. Zakona o parničnom postupku, posljednji tužbeni zahtjev tužitelja ili je to onaj zahtjev kojem se tuženik ne protivi?

5. Primjenjuje li pogrešno drugostupanjski sud odredbu iz čl.3. Zakona o parničnom postupku i posljedično time čini povredu odredbi parničnog postupka, ako ne odlučuje o konačnom tužbenom zahtjevu tužitelja već o onom posljednjem kojem se tuženik ne protivi?".

3. Nadalje, tužitelj još u prijedlogu ističe da je pred nižestupanjskim sudovima došlo do povrede prava na pravično suđenje – pravo na obrazloženu sudsku odluku, sve zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. toč. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

– dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da se pitanja koja je tužitelj postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije ne mogu smatrati važnim pravnim pitanjima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, iz sadržaja postavljenih pitanja, kao i cjelokupnog obrazloženja prijedloga, jasno proizlazi da istima tužitelj pokušava dovesti u sumnju pravilnost i zakonitost odluke o troškovima u konkretnom predmetu, slijedom čega pitanjima nedostaje element univerzalnosti, a da bi se mogla smatrati važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP. Stoga, nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu dopuštenja revizije.

6. Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno je kao u toč. I. izreke.

7. Nadalje, prema ocjeni ovoga suda tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to tvrdi u prijedlogu. Stoga je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučeno kao u toč. II. izreke.

Zagreb, 23. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina