REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4557/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Vedranu Pajiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o., Zagreb, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1090/2023-2 od 13. lipnja 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama poslovni broj P-686/2019-48 od 15. lipnja 2023., u sjednici održanoj 23. listopada 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1090/2023-2 od 13. lipnja 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama poslovni broj P-686/2019-48 od 15. lipnja 2023. zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
"(i.) Je li tužba tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača (''Udruga Potrošač''), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005)?
(ii.) Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?
(iii.) Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to dijela odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?
(iv.) Protivi li se odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019), određenje tužbenog zahtjeva u pogledu glavne stvari i sporednih traženja primjenom čl. 186. b. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019), nakon zaključenja prethodnog postupka?
(v.) Je li počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a u okolnostima kada je tuženiku naloženo u cjelokupnom iznosu isplatiti stečeno bez osnove temeljem odredbe o načinu promjene kamatne stope i odredbe u valutnoj klauzuli u CHF iz potrošačkog ugovora o kreditu, a sve na način da nije razvidno s koje osnove je dosuđen koji iznos?".
2. Nadalje, tuženik još navodi da su mu tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, pravo na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 13. toč. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. toč. 1. Konvencije.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda.
5. Prvo pitanje koje tuženik postavlja u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanju glede kojeg navedena odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u presudama broj Revt 249/2014 od 9. travnja 2015., Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Rev 3142/2018 od 19. ožujka 2019. i dr., te je riječ o pitanju u odnosu na koju nije potrebno preispitivati sudsku praksu (tako i ovaj sud u Revd 1155/2022 od 8. lipnja 2022. i Revd 3653/2024- 2 od 3. rujna 2024.).
6. U odnosu na drugo pitanje koje se odnosi na početak tijeka zatezne kamate, treba reći, da ono nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer pobijana odluka ne odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojoj su banke dužne vratiti stečeno zajedno s kamatama od dana stjecanja (tako i ovaj sud u Rev 2245/2017 od 20. ožujka 2018.). U tom smislu i ovaj sud u Revd 5086/2022 od 11. siječnja 2023.
7. U odnosu na treće pitanje koje tuženik postavlja u prijedlogu za dopuštenje revizije, revizijski sud je izrazio pravno shvaćanje u odluci poslovni broj Rev 308/2022 od 19. travnja 2022.:
"Potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika",
pa ni ono nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
8. U odnosu na četvrto pitanje ukazuje se na ovosudnu odluku broj Rev 587/2024-2 od 29. svibnja 2024. u kojoj je pod toč. 12. navedeno:
"Naime, u situaciji kada tužitelj tijekom cijelog postupka potražuje povrat utuženog iznosa iz iste činjenične osnove te da tijekom postupka nije došlo do promjene istovjetnosti zahtjeva, odnosno da nije mijenjana ni činjenična ni pravna osnova tužbenog zahtjeva to nije došlo do preinake tužbe u smislu čl. 191. st. 1. ZPP-a i do zastarijevanja tužiteljeve tražbine, jer izmjena valute u takvoj pravnoj situaciji, ne predstavlja preinaku tužbe.".
9. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP (st. I. izreke).
10. Nadalje, prema ocjeni ovoga suda tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije. Stoga je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučeno kao u st. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 23. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
