Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Kž-294/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, Antonije Bagarić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Dajane Barberić-Valentić kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženika S. C. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98-ispravak, 50/00, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. – dalje u tekstu KZ/97.), odlučujući o žalbama 1. optuženika S. C. i 2. optuženika W. B., protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj K-605/2011 od 13. rujna 2022., u javnoj sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2024. u nazočnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru Brune Moslavca,

p r e s u d i o  j e

Žalbe 1. optuženika S. C. i 2. optuženika W. B. odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Rijeci proglasio je krivima 1. opt. S. C. i 2. opt. W. B. zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 2. Kaznenog zakona (KZ/97.), za koje djelo ih je osudio svakoga na kaznu zatvora u trajanju od po jedne godine. Na temelju čl. 56. KZ/11. izrečena je uvjetna osuda kojom je određeno da se kazne zatvora na koje su 1. i 2. optuženici osuđeni neće izvršiti ako u roku provjeravanja od tri godine ne počine novo kazneno djelo. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje ZKP) ošt. trg. društvo P. d.o.o. iz I. se sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a 1. i 2. optuženici dužni su naknaditi troškove kaznenog postupka s naslova paušala svaki u iznosu od po 1.000,00 kn.

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli 1. optuženik po branitelju K. D. i 2. optuženik po branitelju O. S., odvjetnicima iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sa prijedlozima da se pobijana presuda preinači i 1. i 2. optuženici oslobode optužbe, odnosno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru je, sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP-a, nakon razgledanja vratilo spis sudu.

5. Budući su branitelji 1. i 2. optuženika K. D. i O. S., odvjetnici iz R., u podnesenim žalbama zahtijevali da ih se, kao i njihove branjenike, izvijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća (čl. 475. st. 1. ZKP-a), sjednica je održana u nazočnosti zamjenika ŽDO u Bjelovaru Brune Moslavca, koji je predložio da se žalbe 1. i 2. optuženika odbiju kao neosnovane i potvrdi prvostupanjska presuda te u odsutnosti uredno izvješćenih branitelja 1. i 2. optuženika K. D. i O. S., odvjetnika iz R., kao i 2. opt. W. B., dok se 1. opt. S. C. poziv nije mogao uručiti jer nije izvijestio sud o promjeni boravišta ili stana (čl. 475. st. 3. ZKP-a).

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Želeći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a, 1. i 2. optuženici općenito navode, parafrizirajući zakonski tekst, da je izreka pobijane presude nerazumljiva i proturječna razlozima, da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su isti nejasni te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava danih u postupku.

8. Budući navedena žalbena osnova nije konkretizirana ni obrazložena, ovdje treba reći da je izreka pobijane presude potpuno jasna i razumljiva, a sud je u obrazloženju presude dao dovoljno jasne i argumentirane razloge u odnosu na sve odlučne činjenice, temeljem kojih se njegovi zaključci mogu uspješno ispitati, neovisno o tome što se žalitelji sa tim zaključcima ne slažu. Obrazloženje pobijane presude sadrži valjanu analizu i ocjenu izvedenih dokaza te određene i prihvatljive razloge o svim odlučnim činjenicama, koje tvore biće terećenog kaznenog djela, među kojim razlozima nema nikakvog proturječja niti postoji znatna proturječnost između onoga što se u presudi navodi o sadržaju izvedenih dokaza i samih tih dokaza. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP-a, drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena neka od postupovnih povreda na koju u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

9. Žalbenim prigovorima činjenične prirode ukazuje se na pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da su 1. i 2. optuženici postupali sa prijevarnom namjerom prema oštećenom trg. društvu P. d.o.o. I. da preuzetu robu s odgodom od 30 dana ne plate, ističući da u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora račun trg. društva A.

V. d.o.o. R. nije bio u blokadi pa se u konkretnom slučaju može eventualno raditi o građanskopravnoj, a nikako o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika.

10. Suprotno istaknutim žalbenim navodima, ocjena je ovoga vijeća da je prvostupanjski sud, nakon što je pravilno i potpuno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, savjesnom ocjenom izvedenih dokaza pouzdano zaključio da su 1. i 2. optuženici ostvarili obilježja terećenog kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. KZ/97., za koje utvrđenje je dao logične, argumentirane i uglavnom prihvatljive razloge.

11. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda ispravno se temelji na materijalnoj dokumentaciji u spisu, odnosno ugovoru o kupoprodaji, koji je zaključen između trg. društva P. d.o.o. I., P. R., zastupanog po direktoru A. T. i trg. društva A. V. d.o.o. zastupanog po 1. i 2. optuženicima kao članovima uprave, a sastavni dio tog ugovora je bjanko zadužnica na iznos od 50.000,00 kn koju je vlastoručno potpisao 2. opt. W. B. 20. svibnja 2010. Iz knjigovodstvene dokumentacije trg. društva P. d.o.o. – stavke računa i plaćanja (list 14-43), vidljivo je da je to društvo u više navrata od mjeseca svibnja do kraja mjeseca rujna 2010. isporučivalo robu tvrtki A. V. d.o.o. u ukupnom iznosu od 89.479,36 kn, od čega je kupac A. V. platio 6.273,30 kn te je ostao dužan prodavatelju P. d.o.o. iznos od 83.206,06 kn. Suprotno žalbenim navodima, predmetna dokumentacija dostatna je za utvrđenje da su navedena trgovačka društva doista poslovala temeljem zaključenog ugovora o kupoprodaji, uz odgodu plaćanja preuzete robe na rok od 30 dana.

12. Analizirajući podatke o solventnosti i bruto bilancu trg. društva A. V. d.o.o. opravdano se može zaključiti da je to trgovačko društvo u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora sa trgovačkim društvom P. d.o.o. bilo u financijskim problemima, jer je, poslujući svega nekoliko mjeseci, obzirom da je račun trgovačkog društva A. V. otvoren 16. veljače, a zatvoren 8. studenog 2010., napravilo dug od preko 1.000.000,00 kuna (list 9-26 spisa).

13. Iako se ispravno u žalbama 1. i 2. optuženika ističe da je neprekidna blokada računa tvrtke A. V. d.o.o. nastupila 17. rujna 2010., iz očevidnika o redoslijedu plaćanja (list 19-52 spisa), vidljivo je da je A. V., uz bjanko zadužnicu trgovačkom društvu P. d.o.o. u iznosu od 50.000,00 kuna, izdalo i dvije bjanko zadužnice drugim trgovačkim društvima u iznosu od preko 60.000,00 kuna, koje su došle na naplatu 17. rujna, 15. listopada i 21. listopada 2010. Stoga je pravilan i prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da su 1. i 2. optuženici, kao odgovorne osobe trgovačkog društva A. V. bili svjesni da se ošt. trg. društvo P. d.o.o. izdanom bjanko zadužnicom na iznos od 50.000,00 kn neće moći naplatiti, jer zbog prezaduženosti društva na računu neće biti dostatnih novčanih sredstava.

14. Kod takvog stanja stvari neuvjerljive su i neprihvatljive obrane 1. i 2. optuženika da o predmetnom kupoprodajnom ugovoru ne znaju ništa i da su prije prodaje društva sve svoje obveze uredno podmirili, jer suprotno proizlazi iz materijalne dokumentacije u spisu i iskaza ošt. M. T., direktora trg. društva P. d.o.o., koji je potvrdio da su predstavnici trg. društva A. V., nakon što se po izdanoj bjanko zadužnici P. d.o.o. nije mogao naplatiti, naprosto „preko noći“ nestali i sa njima se više nije moglo stupiti u kontakt.

15. Slijedom navedenog, promašeni su svi oni žalbeni prigovori koji se iscrpljuju u tvrdnjama kako na strani 1. i 2. optuženika nisu ostvarena ni objektivna ni subjektivna obilježja terećenog kaznenog djela, budući je prvostupanjski sud ispravno utvrdio da su 1. i 2. optuženici, već u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora s ošt. trg. društvom P. d.o.o. i izdavanja bjanko zadužnice na 50.000,00 kn, znali da zbog financijskih problema i prezaduženosti svog trg. društva preuzetu robu ni s odgodom od 30 dana neće moći platiti niti će se oštećenik moći naplatiti iz izdane bjanko zadužnice, jer na računu njihovog trg. društva neće biti dostatnih novčanih sredstava. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda potvrđuju i podaci o solventnosti trg. društva A. V. d.o.o. (list 19-51 spisa), iz kojih je vidljivo da je na dan 8. studenog 2010. ukupan priljev na račun društva u zadnjih 30 dana bio svega 1.811,52 kn, što nedvojbeno govori u prilog očitoj prezaduženosti trg. društva A. V., čiji su predstavnici uporabom nenaplativih instrumenata osiguranja plaćanja, doveli u zabludu predstavnika ošt. trg. društva P. d.o.o. i naveli ga da im isporuči robu koju u ukupnoj vrijednosti od 83.206,06 kn nikada nisu platili.

16. Drugostupanjski sud, dakle, smatra da je činjenično stanje opisano izrekom pobijane presude pravilno i u potpunosti utvrđeno, koje utvrđenje žalbenim navodima 1. i 2. optuženika nije dovedeno u sumnju, a na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe starog Kaznenog zakona (KZ/97.), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, kada je optuženike proglasio krivima za kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 2. KZ/97., jer je taj Zakon po visini zaprijećene kazne blaži za počinitelje od kaznenog djela iz čl. 247. st. 2. KZ/11.

17. Budući podnesene žalbe sadrže u sebi i žalbu zbog odluke o kazni (čl. 478. ZKP- a), drugostupanjski sud je ispitao primjerenost i opravdanost izrečenih kazni i uvjetnih osuda.

18. Ocjena je ovoga vijeća da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pravilno utvrdio sve okolnosti pod kojima je kazneno djelo počinjeno i ispravno ih doveo u vezu sa nađenim olakotnim okolnostima na strani 1. i 2. optuženika, koji su neosuđivani pa imajući u vidu i protek vremena od počinjenja djela, pravilno je 1. i 2. optuženike osudio na kaznu zatvora u trajanju od po jedne godine, uz izricanje uvjetnih osuda sa duljim rokovima provjeravanja od tri godine, na temelju čl. 56. KZ/11., jer su opće odredbe tog Zakona u pogledu izricanja uvjetne osude povoljnije za optuženike od starog KZ/97.

19. Iz navedenih razloga žalbe 1. i 2. optuženika odbijene su kao neosnovane te je, na temelju čl. 482. ZKP-a, presuđeno kao u izreci.

Bjelovar, 23. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Milenka Slivar v. r.