Poslovni broj: K-1483/2024-58

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivani Milički, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Mirjane Kovačić-Kavaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog OM, zbog kaznenih djela iz članka 311. stavak 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24), povodom optužnica Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu (u daljnjem tekstu: OKDO Zagreb) broj KO-DO-1290/2024 od 23. kolovoza 2024. godine, te broj KO-DO-773/2023 od 08. kolovoza 2023. godine, izmijenjenih 22. listopada 2024. godine, nakon javne rasprave održane 16. rujna 2024. godine, 07. listopada 2024. godine i 22. listopada 2024. godine, u prisutnosti zamjenice OKDO-a Zagreb OMB, optuženog OM i tada branitelja po službenoj dužnosti optuženog, odvjetnika Zdravka Balenovića, dana 23. listopada 2024. godine objavio je, a dana 22. listopad 2024. godine

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24; u daljnjem tekstu: ZKP/08) stavlja se izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1090/23-4 od 04. listopada 2023. godine.

II. Optuženi RM, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin O i R rođene N, rođen **.**.1955. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], sada u istražnom zatvoru Zatvora u Zagrebu, državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju vozač i autoelektričar, sa završenom SSS, umirovljenik sa mirovinom u iznosu od oko 300,00 eura mjesečno, vlasnik osobnog automobila marke Golf VW, godina proizvodnje 1997. i vlasnik kuće na adresi prebivališta površine 100 m[2] , srednjeg imovnog stanja, udovac, otac jednog punoljetnog djeteta, služio vojsku 1974. u Beloj Crkvi i Zemunu, nema vojni čin, niti odlikovanje, kazneno osuđivan, prekršajno kažnjavan, vodi se drugi kazneni postupak k r i v  j e

što je

1. - dana 26. srpnja 2024., oko 15:20 sati, u [adresa], kod obiteljske kuće u kojoj stanuje NM, iako svjestan da su mu rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kv-1625/22 od 20. prosinca 2022. izrečene samostalne mjere opreza, i to samostalna mjera opreza zabrane približavanja NM na udaljenost manju od 50 metara i samostalna mjera zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s istom, u nakani da ne postupa po navedenom rješenju, zastao ispred dvorišta obiteljske kuće na navedenoj adresi, te s udaljenosti od 30 metara gledao ČM, da bi otišao do njezine obiteljske kuće na adresi u [adresa], gdje je tada bila NM, pokušao otvoriti ogradu, u čemu nije uspio, pa je sjeo pokraj ograde,

- dakle, nije se pridržavao samostalnih mjera opreza koje su mu određene sudskom odlukom,

2. - 26. ožujka 2023., u vremenskom razdoblju od 16.00 do 22.15 sati u [adresa], u nakani da prekrši samostalne mjere opreza, iako svjestan da su mu rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kv-1625/22 od 20. prosinca 2022. određene samostalne mjere opreza i to mjera zabrane približavanja NM na udaljenost manju od 50 metara i mjera zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s NM, četiri puta svojim vozilom ušao u dvorište NM, gdje se zadržavao oko pet minuta, a za koje vrijeme je turirao motor vozila, da bi u 22.15 sati stao na kolni ulaz, ispred dvorišta NM, gdje je turirao minutu ili dvije, a čime je prekršio samostalne mjere opreza,

- dakle, kršio samostalnu mjeru opreza koja mu je određena pravomoćnom presudom,

- čime je počinio dva kaznena djela protiv pravosuđa - neizvršenjem sudske odluke – opisana u članku 311. stavak 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, u daljnjem tekstu: KZ/11), a kažnjiva po članku 311. stavak 1. KZ/11.

III. Temeljem članka 311. stavak 3. KZ/11 optuženom OM se za kazneno djelo iz točke 1. izreke

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 10 (DESET) MJESECI.

IV. Temeljem članka 311. stavak 3. KZ/11 optuženom OM se za kazneno djelo iz točke 2. izreke

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 3 (TRI) MJESECA.

V. Temeljem članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 optuženi RM se

o s u đ u j e  n a

JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 11 (JEDANAEST)

MJESECI.

VI. Temeljem članka 54. KZ/11 optuženom OM se u jedinstvenu kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme uhićenja od 27. ožujka 2023. godine do 28. ožujka 2023. godine, te vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. srpnja 2024. godine pa nadalje, najdulje do pravomoćnosti presude, odnosno, najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, odnosno, najdulje do isteka izrečene kazne zatvora, ali ne dulje od rokova iz članka 133. ZKP/08.

VII. Temeljem članka 69. KZ/11 optuženom OM se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje do proteka izrečene kazne zatvora.

VIII. Temeljem članka 148. stavak 6. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 optuženi RM se u cijelosti oslobađa dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka, kao i troškova na ime nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti, koji padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim optužnicama, koje su u konačnici izmijenjene na raspravi dana 22. listopada 2024. godine, OKDO Zagreb optužilo je optuženog RM [adresa] za počinjenje kaznenih djela neizvršenja sudske odluke iz članka 311. stavak 3. KZ/11, počinjenih na način opisan u izreci presude, s time da se povodom optužnice broj KO- DO-773/2023 protiv optuženog pred ovim sudom vodio postupak pod brojem K- 1090/2023, a povodom optužnice broj KO-DO-1209/2024 postupak pod brojem K- 1483/2024, koji postupci su spojeni rješenjem izvanraspravnog vijeća ovog suda broj Kv-1142/2024-3 od 09. listopada 2024. godine (list 188 spisa) na način da se vodi jedinstveni postupak pod brojem K-1483/2024, u kojem je donesena ova presuda.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnica, optuženi RM je naveo da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenih djela stavljenih mu na teret optužnicama.

3. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stanaka pročitana je i pregledana dokumentacija koja prileži spisu, i to službena zabilješka o dojavi Policijske postaje Sveti Ivan Zelina od 27. srpnja 2024. godine, osim dijelova koji sadrže obavijesti građana policiji (list 7-8 spisa), rješenje Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kv- 1625/22 od 20. prosinca 2022. godine (list 11-15 i 202-205 spisa), službena zabilješka o dojavi Policijske postaje Sveti Ivan Zelina od 26. ožujka 2023. godine, osim dijelova koji sadrže obavijesti građana policiji (list 200-201 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za OM od 27. ožujka 2023. godine (list 213 spisa) i od 26. srpnja 2024. godine (list 20 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. PM od 26. rujna 2024. godine (list 167-177 spisa), zatim su na raspravi ispitani sudski vještak dr. PM te oštećena NM u svojstvu svjedoka, kao što su i pročitani iskazi na raspravi ispitanog svjedoka ĐM i na ranijoj raspravi ispitane NM (prije spajanja postupaka), te je pročitana izreka presude ovog suda broj K-1352/2023-10 od 11. listopada 2023. godine, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Kž- 344/23-5 od 20. studenog 2023. godine, a na kraju dokaznog postupka su pročitani izvaci iz kaznene evidencije (list 307-308 spisa) i prekršajne evidencije (list 84-86 spisa) za optuženog.

4. U svojoj obrani danoj na kraju dokaznog postupka, optuženi RM je naveo da vezano za događaj od 26. ožujka 2023. godine želi objasniti da je on taj dan želio razgovarati sa kćerkom od NM, sa kojom je inače u dobrim odnosima, te da je htio pitati što ona misli o maminom slučaju i da je zato svojim automobilom ušao u dvorište, vidio je da su vrata kćerkine kuće zatvorena i da nema njenog auta te je zaključio da ona nije kod kuće pa kako se ne bi sa zadnjim krajem auta približavao izlazu i cesti, da se polukružno okrenuo u dvorištu i da je onda s prednjim dijelom automobila izašao iz dvorišta. Nadalje je naveo da nije stao niti u jednom trenutku, niti je turirao, kao i da je u tom trenutku i zaboravio da ima samostalnu mjeru opreza na snazi. Zatim je naveo da ne zna kako bi ga NM mogla vidjeti ako je sjedila u kuhinji, te da nema nikakvih svjedoka koji bi ga taj dan vidjeli u dvorištu, a da se nasuprot Č [adresa] preko puta nalazi jedna prazna kuća, a iza te prazne kuće da se nalazi kuća njegovog nećaka i da ta prazna kuća prijeći pogled iz kuće njegovog nećaka prema Ljubičinoj kući, tako da ne zna kako bi on točno to mogao vidjeti jer ne vjeruje da je izlazio van iz kuće. Nadalje je naveo, a vezano za događaj od 26. srpnja 2024. godine, da je taj dan bilo lijepo vrijeme, da je imao vremena i odlučio je otići do kuma pješice, da je hodao po cesti, javnoj površini, te da je možda u nekom trenutku i malo zastao i gledao oko sebe putem jer ga dugo nije bilo, ali da nije nikoga vidio pa tako niti u kući Ljubičine kćeri, čuo je zvuk košnje trave, ali nije nikoga vidio, niti je Ljubičin zet vidio njega, a kao što je to on rekao pa kako ga (optuženog) nije vidio da nije niti mogao biti svjedok. Potom je optuženi naveo da nije niti koraknuo na njihovo dvorište, već da je hodao po cesti koja je javna površina, te da nije znao da se NM preselila, kao i da ga je o tome netko trebao obavijestiti. Zatim je naveo da mu nije jasno kako bi se ona njega bojala kad ga nije bilo godinu dana i nema logike da bi se ona njega bojala te da se pita zašto se ona njega boji, a on je bio sa svojom suprugom u braku 40 godina, nikad se nisu svađali i nikad nikoga nije ozlijedio pa da mu nije jasno zašto bi se njega netko bojao. Nadalje je naveo da njegov kum ima kuću negdje tri kuće iza Ljubičine i da on nije mogao taj prostor obići jer bi morao do kuma doći preko njive i da je zato tamo morao prolaziti, a da nije znao da se "gleda" i to kad je on u autu, odnosno da se i to smatra kršenjem mjera. Potom je naveo da želi istaknuti da je cesta koja ide kroz mjesto uska i da se dogodilo da su se mimoišli autima, ali da se nije ništa događalo, te da mu nije jasno zašto ga je NM tužila i da mu nije jasno zašto je ona zvala policiju, a sve je počelo s time kad se s autom maknuo u grabu, dalje od njezine kuće, na suprotnoj strani ceste, ali kako na njezinoj strani dvorišta nije bilo ograde, da su onda auto izvukli iz grabe u njeno dvorište, da je on pitao da li slobodno auto ostavi tamo i da li će joj auto smetati, ali da mu je ona rekla da miče taj auto što prije, što da mu nije jasno jer ima dvorište od 5 hektara i nije joj taj auto mogao smetati te da zato misli da je zvala policiju, ali da on nije vidio da ona zove policiju, već da on to misli. Na pitanja zastupnice optužbe odgovorio je da je bio alkoholiziran kad je došao pješice do NM, odnosno, kad je hodao po cesti, a što je sad opisivao u obrani, ali da nije bio alkoholiziran dok je automobilom ulazio u njeno dvorište, kao i da se sjeća kojeg točno datuma i dana je ulazio automobilom u Ljubičino dvorište kako bi razgovarao sa njenom kćeri, a da je to bilo samo jednom, kada je napravio taj krug, kao i da je možda turirao kad je izlazio na cestu. Nadalje je odgovorio da kad je pješice dolazio, da nije razgovarao sa Ljubičinim zetom jer da nije vidio niti njega niti ikog drugog, i da ne zna zašto je on rekao drugačije na sudu jer da on njega (Ljubičinog zeta) sigurno nije vidio, niti ikog drugog. Na pitanja branitelja po službenoj dužnosti odgovorio je da je prilikom ulaska automobila u dvorište ušao u dvorište kod kućnog broja 14, odnosno, kod Ljubičine kćeri, kao i da je njegova supruga umrla **.**.2021. i da se od tada vrlo loše osjeća, da je toliko bio u šoku da je pomišljao da bi se mogao ubiti, odnosno, da je tako nešto rekao, ali da nije to zbilja mislio pa i kad je rekao NM da ubija da je upravo mislio na to, a ne da bi on nekome naudio.

5. U svom iskazu kod policijskog istražitelja 02. kolovoza 2024. godine (list 67-68 spisa) oštećena NM je navela da od prošle godine od desetog mjeseca živi kod kćeri AM i zeta BM na adresi [adresa], gdje ima i prijavljeno boravište. Nadalje je navela da se 26. srpnja negdje oko 15,20 sati nalazila na toj adresi ispred ulaza u obiteljsku kuću, dok se u dvorištu nalazio njen zet BM koji se pripremao za košnju trave, a kćer AM se nalazila u kući. Potom navodi da je tada vidjela kako je na cesti na mostu, a koji se nalazi ispred te kuće na adresi [adresa], zastao RM koji se kretao pješice, a kada je zastao, pogledao je prema kući te ne zna da li ju je tada vidio, nakon čega je prošao cestom pokraj kuće te je došao na adresu kuće gdje je živjela sve do desetog mjeseca prošle godine. Potom je navela da je RM tada pokušao preskočiti ogradu od te njene kuće, ograda je bila zaključana i zatvorena, a kako nije mogao preskočiti ogradu, da je sjeo na bankinu na cesti koja se nalazi uz ogradu te njene kuće, na kojoj bankini je sjedio nekih pet do deset minuta, a čim da je vidjela da je RM sjeo na bankinu, da je ona iz straha odmah ušla u kuću njene kćerke i zeta. Nadalje je navela da RM zbog kaznenog djela prijetnje počinjenog na njenu štetu, a temeljem rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, ima određene mjere opreza zabrane približavanja na udaljenost manju od pedeset metara, te zabranu uspostavljanja ili održavanja veze s njom pa obzirom da joj se tog dana približio na udaljenost od nekih trideset metara, dok je zastao na mostu ispred kuće njene kćeri i zeta, te na udaljenosti od cca trideset metara dok je pokušao preskočiti ogradu na njenoj adresi prebivališta, te dok je sjedio na bankini na udaljenosti od cca trideset metara, odlučila je navedeni događaj tada prijaviti policiji. Zatim je navela da se ona i njena obitelj zbog toga svega boje optuženog, tim više što je isti stalno alkoholiziran.

5.1. U svom iskazu kod policijskog istražitelja 13. travnja 2023. godine (list 242-243 spisa) oštećena je u bitnome navela da joj je susjed RM negdje u rujnu prošle godine, točnog vremena se ne sjeća, prijetio ubojstvom, koje prijetnje je shvatila vrlo ozbiljno pa ga je prijavila policiji u Zelini. Nadalje je navela da zna da je nakon te njene prijave isti bio priveden u zatvor u Remetincu, te je negdje oko božićnih blagdana prošle godine došao kući u [adresa], a da je par dana nakon toga poštom na svoju kućnu adresu dobila rješenje od suda u Zagrebu, iz kojeg je vidjela da je optuženom određena zabrana prilaska njoj na udaljenosti ne manjoj od 50 metara. Potom je navela da se optuženi nije pridržavao te mjere, odnosno, da je negdje sredinom mjeseca ožujka te godine (2023.) u vremenu od oko 16,00 sati pa sve do oko 21,00 sati, kada se nalazila sama u svojoj kući na adresi prebivališta, optuženi u četiri ili pet navrata sa svojim vozilom, misli da je marke Volkswagen, tamnozelene boje, kroz otvorena dvorišna vrata ušao u njeno dvorište, te se sa vozilom svaki put približio njenoj kući na oko pet metara, te da ga je svaki put gledala iz prizemlja svoje kuće, kroz prozor kuhinje, navodeći dalje da mu se nije pokazivala niti je izlazila van iz kuće, bojeći se za život, bila je u strahu. Potom je navela da se svaki put optuženi na njenom dvorištu zadržavao oko pet minuta, turirao je motor vozila, te je istoga dana oko 22,15 sati došao ponovno sa svojim vozilom do njene kuće, ali da taj put nije ulazio u njeno dvorište, već je stao na kolni ulaz, na njen most, turirao je motor vozila, što je trajalo jako kratko, minutu ili dvije, nakon čega je vozilom otišao u njoj nepoznatom smjeru. Potom je navela da je ona tada zbog svega toga postala strašno preplašena i u stresu te da se bojala da joj RM nešto ne napravi, tim više što živi sama i nema se kome obratiti za pomoć pa je odmah zvala policiju u Zelini, te je policiji sve ovo ispričala kad je policija došla.

5.2. U svom iskazu na raspravi 16. rujna 2024. godine prije spajanja postupaka, za vrijeme kojeg iskaza je oštećena u jednom dijelu bila na rubu plača, oštećena je u bitnome navela da neka si svi zamisle kako je to kada netko namjerno pravi od vas budalu, što RM čini već dulje vrijeme, te da kada je trijezan, da od njega niti riječi za čuti, a da kada se napije da u potpunosti promijeni svoje ponašanje i ćud te stalno provocira. Nadalje je navela da joj je jako žao što se ovo događa jer su susjedi i praktički su odrasli zajedno te je razlika u godinama između njih svega par mjeseci i zato joj nije jasno zašto joj se sveti, što mu smeta i što mu je učinila i s čime je zaslužila takvo njegovo ponašanje. Potom je navela da je došao iz zatvora, napio se i vozikao se pored njenog dvorišta i po dvorištu, da su joj rekli susjedi, a da ona ne zna što on želi od nje jer da ona od njega ne želi ništa, osim da se prestane ovako ponašati. Zatim je navela da je to njegovo ponašanje krenulo nakon smrti njenog supruga kada je RM sletio sa autom u grabu te da je on uvjeren da ga je ona prijavila policiji, što nije istina, i da je od tada provocira i da joj neda mira, da ga se boji i da ne zna što je u stanju učiniti, da se boji za svoju djecu, da on popije i onda tako vozi auto. Potom je navela, a što se tiče događaja od 26. srpnja ove godine, da se sjeća da je optuženi došao ispred kuće njene kćeri, koja stanuje u istoj [adresa] na kućnom broju 14, a da se pored kuće njene kćeri nalazi njena kuća na kućnom broju 16 te da se radi o kućama koje imaju zajedničko dvorište i zajedničku vanjsku ogradu, a da ona sada već gotovo godinu dana živi sa kćeri na kućnom broju 14. Potom je navela da je optuženi pokušavao otvoriti ogradu na dijelu ispred njene kuće na kućnom broju 16, u čemu nije uspio, a da je ona to vidjela jer se tada nalazila na ulazu u kuću njene kćeri te kada ga je vidjela da se povukla unutra u kuću, te da ne zna da li je on tom prilikom nešto govorio, da ona nije čula, kao i da je njen zet BM kosio dvorište.

5.3. Na pitanja zastupnice optužbe odgovorila je da optuženi nije pokušavao ući u dvorište ispred kućnog broja 14, već da je stajao na mostu, a da ona pretpostavlja da se nije usudio jer je mislio da živi na kućnom broju 16, kao i da je pokušao otvoriti ogradu ispred kućnog broja 16, da je vidjela da se nagnuo, ali da ne može sada reći na koji način je pokušao svladati tu ogradu. Na pitanja branitelja po službenoj dužnosti optuženog odgovorila je da je put ispred kuća o kojima je govorila javni put, da je uspjela vidjeti da se optuženi naginje preko ograde, odnosno, da je pokušava prijeći, iako je već u tom trenutku bila u kući svoje kćeri, budući ta kuća ima prozore sa sjeverne strane. Nakon što je oštećenoj od strane suca predočeno da je kod policijskog istražitelja navela da je vidjela kako je RM na cesti na mostu koji se nalazi ispred kuće na adresi [adresa] zastao, a koji se pješice kretao, pa kada je zastao da je pogledao prema kući i da ne zna da li ju je tada vidio, nakon čega da je prošao po cesti pored kuće te došao na adresu [adresa], kao i da je tada pokušao preskočiti ogradu od te njene kuće, a da je ograda bila zaključana i zatvorena pa da kako je nije mogao preskočiti, da je sjeo na bankinu na cesti koja se nalazi uz ogradu te kuće, a na kojoj je sjedio nekih 5-10 minuta, pa da kad je vidjela da je sjeo na bankinu, da je iz straha odmah ušla u kuću kćerke i zeta, dok je na današnjoj raspravi izjavila da je ušla u kuću i onda kroz prozor vidjela da je pokušavao otvoriti ogradu, oštećena je navela da je bilo toliko događaja sa optuženim da ona više jednostavno ne zna kada se što dogodilo i ne može se sjećati svih detalja, s time da se na samom početku nije bojala jer je mislila da će se smiriti i da će takvo njegovo ponašanje prestati, ali da se sada boji jer to već traje više od dvije godine. Na posebno pitanje suca, a nakon što joj je predočeno da je kod policijskog istražitelja navela da joj se RM tog dana približio na udaljenost od nekih 30 metara, dok je zastao na mostu ispred kuće njene kćeri i zeta, na udaljenosti od cca 30 metara dok je pokušao preskočiti ogradu na njenoj adresi prebivališta te na udaljenosti od cca 30 metara dok je sjedio na bankini, odgovorila je da bi po njenoj procjeni udaljenost od 50 metara gledajući od mjesta gdje sada sjedi u sudnici, bila do zgrade koja se vidi kroz prozor suda u Ilici preko ceste. Potom je istaknula da je krivo zapisnički konstatirana ova udaljenost jer je udaljenost između njene kuće i kuće njene kćeri 30 metara, dok je udaljenost od ulaza u kuću njene kćeri pa do mjesta gdje je optuženi bio nekih 6 metara, a udaljenost od ulaza njene kuće do mjesta gdje je optuženi bio da je nekih 10 metara. Potom je navela da postoje dva ulaza u kuću njene kćeri te da je ona tog dana kad je vidjela optuženog, stajala na donjem ulazu, kao i da ne zna kolika je udaljenost između lokacije na kojoj je optuženi stajao ispred kbr. 14 i lokacije do koje je hodajući cestom došao ispred kbr. 16, kada je pokušao preskočiti, otvoriti ogradu. Potom je optuženi komentirao da se radi o velikoj udaljenosti. Na kraju iskaza oštećena je navela da je njena kćer zvala policiju jer se nije usudila niti otići u dućan, a inače niti djecu ne puštaju u dvorište jer ne znaju što bi se loše moglo dogoditi.

5.4. Na raspravi dana 22. listopada 2024. godine, nakon spajanja postupaka, oštećena je navela da je tog dana, ali da se ne sjeća više točno kojeg dana jer je prošlo već više od godinu i pol, bila u svojoj kući na adresi [adresa], te je ograda od njenog dvorišta bila otvorena. Potom je navela da je optuženi u više navrata svojim automobilom ulazio u njeno dvorište, vozikao se gore dolje, pa stao, pa turirao i onda izlazio van iz dvorišta, i da se to ponovilo više puta, ali da se više ne sjeća koliko dugo je to vremenski trajalo, da je ona cijelo vrijeme sjedila u svojoj kuhinji, a da zna da je ulazio u dvorište jer ga je gledala kroz prozor koji iz kuhinje gleda na dvorište, te da je ona to njegovo ponašanje shvaćala kao neku vrstu provokacije da izađe iz kuće, ali da ona iz kuće nije htjela izaći. Također je navela da se takvo njegovo ponašanje ponavljalo i kasnije pa da je čak znao traktorom stati na ulaz kako nitko ne bi mogao ući u njeno dvorište.

5.5. Na pitanja zastupnice optužbe odgovorila je da je tada živjela sama u kući, a da sada živi kod kćeri, kao i da je optuženi znao da je ona u kući jer je vidio svjetlo u kući i vidio ju je kroz prozor pa pita kako ne bi znao. Na pitanja branitelja po službenoj dužnosti odgovorila je da ne zna koliko vremenski je to sve trajalo jer nije gledala na sat jer je bila u strahu, kao i da su taj dan njegovo postupanje vidjeli njen zet, njena kćer, nećak od optuženog i susjed, koji su očito bili vani, a ne u njenoj kući. Obzirom na neke razlike te na navod oštećene da se nekih detalja ne sjeća, istoj je od strane suca pročitan iskaz kod policijskog istražitelja od 13. travnja 2023. godine, nakon čega je upitana za razlike u iskazima te je ista navela da se ona nakon godinu i pol dana više ne sjeća detalja zato što je prošlo puno vremena i ne sjeća se niti što je jučer jela, a kako je ovakvih postupanja optuženog bilo mnogo, te kako ona niti nije uvijek prijavljivala policiji, da se više ne sjeća svakog detalja svakog pojedinog događaja pa da sad kad joj je pročitan iskaz kod policijskog istražitelja, da može reći da je ono što je tada rekla točno, a i da joj je sjećanje tada bilo svježije, nego sada, godinu i pol dana poslije. Na posebno pitanje suca da se izjasni o tome da je danas navela da ju je optuženi vidio kroz prozor, a da je kod policijskog istražitelja rekla da mu se nije pokazivala, odgovorila je da to znači da je sjedila u kuhinji i gledala kroz prozor te da ju je on vidio kroz prozor, ali da ona nije odlazila sa tog mjesta niti izlazila iz kuće jer je to njena kuća i nije htjela izlaziti van pa da je na to mislila kad je rekla da mu se nije pokazivala.

6. U svom iskazu kod policijskog istražitelja dana 02. kolovoza 2024. godine (list 70- 71 spisa) svjedok BM je naveo da na adresi prebivališta [adresa] živi zajedno sa suprugom AM i njihovom djecom P i Đ, a da kod njih od listopada prošle godine živi i njegova punica NM, koja kod njih ima i prijavljen boravak, a da je inače do tada živjela u svojoj kući na adresi [adresa], te da se radi o zajedničkom dvorištu, ograđenom, kao i da svaka kuća ima svoj ulaz. Potom je naveo da je prije tjedan dana, prošli petak, 26. srpnja, u popodnevnim satima on bio kod svoje kuće, oko 14,00 sati, te da je bio na dvorištu ispred svoje kuće, spremao se kositi travu i tada je vidio da je susjed RM došao do ograde od ulaza u dvorište njegove punice, htio je otvoriti tu ogradu, ali nije mogao jer je istu on (svjedok) osigurao. Nadalje je naveo da kako RM nije mogao otvoriti ogradu, da je odmah sjeo na betonski most ispred toga ulaza, a da se njegova punica NM tada nalazila ispred ulaza u njegovu kuću i vidjela je da RM želi ući u njeno dvorište, te je zbog straha odmah ušla u njegovu kuću. Potom je naveo da koliko može procijeniti, da je udaljenost RM u tom trenutku, dok je sjedio na tom mjestu, pa do njegove punice, bila 45 do 50 metara. Nadalje je naveo da je on tada počeo sa košnjom trave te da nije obraćao pažnju na RM, a da je RM nakon pola sata ušao u njegovo dvorište, došao je na oko 5 metara do kuće i tako stajao nekih dvadesetak minuta, pričao je sam sa sobom te mu (svjedoku) rekao da neka zove policiju. Nadalje je svjedok naveo da je RM u više navrata lijepim tonom zamolio da ode, te mu je rekao da su zvali policiju i neka sad pričeka policiju, na što da je RM nekuda pobjegao. Zatim je naveo da se njegova cijela obitelj boji RM, da mu se djeca boje ići u trgovinu, da se sve zaključava kad je on na poslu, te da se i njegova punica boji RM, zbog čega je došla i živjeti kod njih. Zaključno je naveo da zna da RM ima od suda određene neke zabrane prema njegovoj punici zbog prijetnji, ali da ne zna o čemu se točno radi.

6.1. Svjedok BM je u svom iskazu na raspravi u bitnome naveo da se sjeća da je tog dana kosio travu, optuženi je došao, bio je pijan te je sjeo u grabu ispred njegovog dvorišta na ulazu u njegovo dvorište na kućnom broju 14, da je tamo sjedio oko 45 minuta, da se on (svjedok) na njega nije obazirao i da je kosio travu, da zna da su njegova djeca htjela ići u dućan, ali da su odustala te da su se zaključali u kuću jer se boje optuženog, što i nije tako čudno budući da je on tamo sjedio pijan i buljio u kuću, a da ga se on (svjedok) inače ne boji. Potom je naveo da je optuženi nakon 25 minuta htio pričati s njim, da je počeo nešto govoriti i mahati rukama, ali da ga je on ignorirao, te da je nakon nekog vremena došla i policija, a da misli da je njegova punica zvala policiju, te da je ona za to vrijeme stajala ispred svog stana koji se nalazi u prizemlju njihove kuće. Pojasnio je da se nakon smrti punca njegova punica, a koja je inače živjela u svojoj kući koja se nalazi u istom dvorištu kao i njihova kuća, ali na kućnom broju 16, doselila kod njih u stan u prizemlju njihove kuće jer je optuženi znao dolaziti u njeno dvorište sa autom, turirati i trubiti, zbog čega se onda ona doselila kod njih.

6.2. Na pitanje branitelja po službenoj dužnosti optuženog odgovorio je da ne može znati da li se optuženi ikada obratio njegovoj djeci, budući da je u 90% slučajeva optuženi pijan dolazio u vrijeme kada je on (svjedok) bio na poslu. Na daljnje pitanje branitelja po službenoj dužnosti optuženog odgovorio je da ima saznanja da je optuženi fizički nasrnuo na nekoga u svojoj kući i kod lokalnog dućana. Nakon što mu je predočeno od strane suca da je kod policijskog istražitelja naveo da je optuženi došao do ograde od ulaza u dvorište njegove punice, da je htio otvoriti tu ogradu, ali da nije mogao jer ju je on (svjedok) osigurao, pa da je onda sjeo na betonski most ispred tog ulaza, kao i da se njegova punica tada nalazila ispred ulaza u njegovu kuću i vidjela da je RM želio ući u njeno dvorište pa da je zbog straha odmah ušla u njegovu kuću, odgovorio je da se to upravo tako dogodilo, a da nije znao o čemu on sve danas treba ovdje govoriti i koliko duboko u detalje mora ići. Pojasnio je da se radi o jednoj zajedničkoj ogradi koja ima dva ulaza ispred kbr. 14 i ispred kbr. 16 te da se radi o kliznim vratima. Nadalje je naveo da za vrijeme dok je njegova punica živjela u svojoj kući da je optuženi vrlo često dolazio automobilom u njeno dvorište te da se ona zbog straha preselila kod njih, a da je onda on (svjedok) osigurao ta klizna vrata ispred njenog ulaza jer se njegova djeca voze biciklima i nije htio da se dogodi da optuženi opet sa autom ulazi u dvorište, tim više što je ranije u pijanom stanju dolazio s automobilom. Nakon što mu je predočeno od strane suca da je u iskazu kod policijskog istražitelja naveo da koliko može procijeniti udaljenost RM u tom trenutku dok je sjedio na mostu, odnosno, u grabi do njegove punice, da je to bilo oko 45 do 50 metara, te da je isti u jednom trenutku ušao u njegovo dvorište na oko 5 metara do kuće i tako stajao nekih 20-tak minuta te pričao sam sa sobom, nakon čega da ga je zamolio da ode i rekao mu da su zvali policiju, na što da je on nekuda pobjegao, odgovorio je da se to tako dogodilo, da se više zbog proteka vremena ne sjeća točnih detalja, a da je kod policije iskazivao neposredno nakon tog događaja pa da mu je sjećanje bilo svježije. Na posebno pitanje suca odgovorio je da je udaljenost između mosta ispred kućnog broja 16 i njegove kuće negdje između 45 i 50 metara, dok je udaljenost između mosta ispred njegove kuće i same njegove kuće puno manja, negdje oko 20 metara. Pojasnio je da se radi o ulici gdje je uz cestu graba i onda od te grabe do dvorišta ispred svake kuće postoji mostić preko kojeg ljudi prelaze tu grabu da bi došli u svoje dvorište, a kad govori o grabi, da se zapravo radi o odvodu.

7. Iz službene zabilješke o dojavi sa lista 7-8 spisa razvidno je da je AM dojavila Policijskoj postaji Sveti Ivan Zelina da susjed RM ulazi u dvorište u [adresa] iako ima mjeru zabrane približavanja, uspostave veze i uznemiravanja njene majke, povodom koje dojave je na mjesto događaja stigla policija koja je zatekla AM i njenog supruga BM, kao i da je obilaskom šireg mjesta događaja zatečen optuženi RM, koji je prevezen u službene prostorije Policijske postaje Sveti Ivan Zelina, gdje mu je utvrđena koncentracija alkohola od 2,50 g/kg, što je razvidno iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za OM od 26. srpnja 2024. godine (list 20 spisa).

8. Iz službene zabilješke o dojavi sa lista 200-201 spisa razvidno je da je NM iz [adresa] dojavila Policijskoj postaji Sveti Ivan Zelina da joj je susjed došao u dvorište i da je maltretira, povodom koje dojave je na mjesto događaja stigla policija koja je zatekla NM, dok je dolaskom na adresu [adresa] u kući zatečen optuženi.

9. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za OM od 27. ožujka 2023. godine (list 213 spisa) razvidno je da je isti odbio alkotestiranje.

10. Iz rješenja ovog suda broj Kv-1625/22-14 od 20. prosinca 2022. godine (list 11-15 i 202-205 spisa), razvidno je da je tim rješenjem protiv optuženog ukinut istražni zatvor u kojem se isti nalazio od 20. rujna 2022. godine po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08, te su mu određene samostalne mjere opreza zabrane približavanja oštećenoj NM na udaljenost manju od 50 (pedeset) metara, te zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s oštećenom NM, uz upozorenje da ako se optuženi ne bude pridržavao određenih samostalnih mjera opreza, da time čini kazneno djelo neizvršavanja sudske odluke iz članka 311. stavak 3. KZ/11. Nadalje je iz tog rješenja razvidno da su te samostalne mjere opreza optuženom određene u drugom ovosudnom predmetu broj K-1535/2022, u kojem se protiv njega tada vodio postupak za kaznena djela prijetnje prema oštećenoj NM, koji postupak je u međuvremenu pravomoćno okončan osuđujućom presudom.

11. U pisanom nalazu i mišljenju sudskog vještaka u bitnome je navedeno da je optuženi osjetljiv, pretjerano sumnjičav i strukturalno rigidan, da može biti niske frustracijske tolerancije i impulzivan, te agresivan, slabije samokontrole i samozaštite, pogotovo u afektivno nabijenim stanjima, u stanjima emocionalne lišavanosti ili pak alkoholom dezinhibiran. Nadalje se navodi da optuženi prema svemu izrečenom ima verbalno slabo kritičan stav, uz nedostatan uvid te da je inače aktualno nezadovoljan životnom situacijom, da je psihomotorno miran, uz tremor, intrapsihički blago napet, da može biti razdražljiv i da je temeljno svestrano maladaptivan, da otežano odgađa zadovoljenja primarnih potreba, kao i da negira žudnju. Potom se navodi da je optuženi psihoorganski izmijenjen ovisnik o alkoholnim pićima, koji minorizira i negira probleme duševnog zdravlja i idealizira svoju anamnezu, te da su jasni stručni pokazatelji potvrde njegove ovisnosti o alkoholu koja najviše problema pokazuje u sukobima sa zakonom. Potom se navodi da se kod optuženog potvrđuje dijagnoza mentalnog poremećaja i poremećaja ponašanja vezanih za uporabu alkoholnih pića-sindrom ovisnosti s psihoorganskim oštećenjima, kao što se i navodi da optuženi ne pije samo zato jer je u zaštićenim uvjetima istražnog zatvora. Nadalje se navodi da je optuženi zbog dezinhibicijskog odlučujućeg utjecaja alkoholiziranosti i negativnih crta ličnosti, patološki fiksiran na žrtvu, uz opisanu psihopatološku dinamiku odnosa i događaja, te da je bio oštećenih i mentalnih i voljnih sposobnosti upravljanja vlastitom voljom, ali ne u bitnome stupnju. Nadalje vještak navodi da je optuženi sada radi dobi i toksičnog djelovanja alkohola blago prema umjereno i psihoorganski oštećena osoba, koja je zadnjih par godina ovisna o alkoholnim pićima, s razvijenim sekundarnim oštećenjima, najviše psihičkog i socijalnog zdravlja, da je povišene tolerancije, da je nekritičan i bez dostatnog uvida u sebe i svoja ponašanja. U zaključku vještak navodi da je optuženi solidnih općih mentalnih sposobnosti za dob, iako je blago prema umjereno psihoorganski izmijenjen, te da je izmijenjene osobnosti. Nadalje vještak navodi da se optuženi opisuje kao primarno osjetljiva, psihoorganski izmijenjena, emocionalno nestabilna, pomalo depresivna i impulzivna osoba projektivne obrade realiteta kod koje se potisnut snažan agresivan naboj olako izrazi pod dezinhibicijskim utjecajem alkoholiziranosti, kod koje je zadnjih godina razvidna i ovisnost o alkoholnim pićima s povišenjem tolerancije i uz sekundarna oštećenja duševnog i socijalnog zdravlja, te nedostatnog uvida i kritičnosti. Potom se navodi da je optuženi tempore criminis u odnosu na inkriminaciju bio smanjeno ubrojiv, ali ne i u bitnome/znatnijem stupnju, što proizlazi iz odlučujućeg utjecaja i na mentalne i na voljne mu sposobnosti njegove strukturalne psihopatologije i patološke fiksacije do žrtve, te dokazane alkoholiziranosti, a u pretpostavljeno opisanoj psihopatološkoj dinamici nemilog događaja. Nadalje se navodi da se ne može objektivno točno utvrditi u kojem je stupnju alkoholiziranosti bio tempore criminis, jer je naveo da je pio i prije i nakon događaja prije uhićenja. Zaključno vještak predlaže izreći optuženom psihijatrijsku mjeru sigurnosti iz članka 69. KZ/11, i to obvezno liječenje od ovisnosti o alkoholnim pićima, navodeći da istu uvijek treba izreći kroz zakonom najduže dozvoljeno vrijeme, te koju mjeru predlaže usmjeriti u penalni sustav, sve zato da se umanji opasnost da zbog utvrđenih okolnosti optuženi ne ponovi kakvo slično, pa i teže kazneno djelo.

11.1. U dopunskom nalazu i mišljenju na raspravi dana 22. listopada 2024. godine (list 313-314 spisa) sudski vještak je naveo da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja kojeg je dao u pisanom obliku, kao i da ga vezano za dodatnu inkriminaciju dopunjuje. Tako je vještak naveo da se svi zaključci mogu primijeniti i na pripojeno mu inkriminirano kazneno djelo počinjeno godinu i nešto prije ovog za koje ga je vještačio u pisanom obliku. Nadalje je naveo da su isti psihijatrijski forenzički modeli, da dominira alkoholizam koji optuženom umanjuje ubrojivost i za ovo prvo nedjelo, ali ne u znatnom ili bitnom stupnju. Potom je branitelj po službenoj dužnosti naveo da ima primjedbu na dopunski nalaz i mišljenje, ističući da se mišljenje vještaka ne može odnositi i na ranije kazneno djelo jer nije utvrđeno da bi optuženi postupao u alkoholiziranom stanju, na što je sudski vještak odgovorio da iz stanja spisa proizlazi da je u zapisniku o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu optuženi naveo da je konzumirao alkoholna pića, ali je 27. ožujka 2023. godine odbio ispitivanje oko 13,00 sati i 40 minuta, koji zapisnik je odbio i potpisati pa da točno navodi odvjetnik da nema nedvojbenog dokaza da bi nedjelo počinio alkoholiziran, ali da je optuženi odbio ispitivanje, a da je kod ovisnika o alkoholu, pogotovo njegove strukture ličnosti i psihoorganskih oštećenja, da upravo tada alkohol, a što proizlazi iz njegovog mišljenja da je optuženi fiksiran na oštećenu, dovodi do stanja da inkriminirana nedjela i počini jer alkoholom umanjuje samokontrolu i radi nešto "protiv oštećene", koji njihov međusobni odnos je odavno narušen. Nadalje je vještak naveo da se optuženog tereti za dva gotovo istovrsna kaznena djela protiv iste oštećene, susjede koju poznaje odmalena jer su skupa odrasli, kojoj zamjera trajno što je pozvala policiju, a nije trebala, kada je on prije svih tih nedjela sletio autom u njeno dvorište, umjesto da mu je pomogla i policiju nije zvala. Potom je vještak istaknuo da je vrlo vjerojatno i životno da je i tada bio popio, za što nema dokaza ni da je tako bilo, ni da tako nije bilo. Zatim je branitelj po službenoj dužnosti stavio primjedbu navodeći da u zaključku nalaza i mišljenja nigdje nije navedeno da je optuženi fiksiran na ČM, dok je u odluci vijeća županijskog suda jasno navedeno koji je zaštitni objekt kaznenih djela koja se stavljaju na teret optuženom. Na upit branitelja po službenoj dužnosti da li se iz provedenog vještačenja može utvrditi koliko dugo vremenski bi optuženi bio alkoholičar, vještak je odgovorio da to točno nije moguće jer nema pouzdane podatke kod sebe, ali da se opravdano pretpostavlja da vjerojatno od umirovljenja jer je i sam optuženi rekao da je kao profesionalni vozač morao od alkohola više-manje apstinirati. Na daljnje pitanje branitelja po službenoj dužnosti da li je u trenutku vještačenja uočen sindrom apstinencijske krize kod optuženog, vještak je odgovorio da nije, ali da je alkoholizam dijagnosticiran temeljem njegovih navoda i podataka da mu je tolerancija prema alkoholu povišena i činjenice da je zbog alkohola imao i prije problema u obitelji i sa zakonom. Nadalje je vještak naveo da se prisjeća da u spisu piše da je početkom 2022. godine optuženi bio liječen i radi akutnog pijanstva i radi ovisnosti o alkoholu i apstinencijske krize te oštećenja mozga, što zbog dobi, što zbog alkohola, a radi se o podatku sa lista 37-39 spisa, dakle, da je u Vrapču dokazana alkoholna kriza u liječenju od 16. do 27. srpnja 2021. godine, koji direktni medicinski zapis nije imao na uvid, već je taj podatak pročitao na navedenim stranama spisa iz optužnice KO-DO-711/2023. Na daljnje pitanje branitelja po službenoj dužnosti da li bi optuženi mogao sam kontrolirati konzumaciju alkohola, a obzirom da je izjavio (vještak) da nije uočio apstinencijsku krizu, vještak je odgovorio da apstinencijske krize nije moglo biti jer je kod njega (vještaka) optuženi bio nakon što je u istražnom zatvoru bio već dva mjeseca, a apstinencijska kriza se javlja u roku od 24 do 48 sati nakon prestanka pijenja, te apstinencijska kriza nema nikakve veza sa njegovom žudnjom za pijenjem i samo je zadnji dijagnostički kriterij koji alkoholizam potvrđuje. Na daljnje pitanje branitelja po službenoj dužnosti da li bi se predloženo liječenje moglo provoditi ambulantno, vještak je odgovorio da liječenje i provođenje mjere svakako uvijek preporuča izreći na najdulji zakonom dopušteni vremenski period, te da je najbolja zagrebačka alkohološka škola koja kaže da se liječenje započinje provoditi mjesec dana u bolnici, te dva do tri mjeseca dnevno potom u dnevnoj bolnici i dalje ambulantno, isprva kontrolama jednom tjedno, a kasnije rjeđe, uz obaveznu obiteljsku terapiju i odlaske u klubove liječenih alkoholičara, te uz potrebne psihofarmake, a da je zbog nedostatnog uvida i samokritičnosti i prema alkoholizmu i prema oštećenoj, predložio da se isto usmjeri u penalne uvjete, ali da, naravno, sud o tome odlučuje. Potom je vještak naveo da se naknadno prisjeća i da piše u njegovom zaključku pod točkom 2. da je optuženi patološki fiksiran na oštećenu. Na daljnje pitanje branitelja po službenoj dužnosti o tome da li je optuženi u inkriminirano vrijeme s obzirom na izmjerenu koncentraciju alkohola mogao biti svjestan što čini, vještak je odgovorio da su podaci o tome detaljno opisani u njegovom nalazu i mišljenju, odnosno, da je točno navedeno kad je mjerena koncentracija i što mu je optuženi rekao o tome kad je konzumirao alkohol.

12. Iz izreke ovosudne pravomoćne presude broj K-1352/2023 razvidno je da je optuženi proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela iz članka 311. stavak 3. KZ/11 i kaznenog djela prijetnje na štetu NM, počinjenih na način da je 17. kolovoza 2023. godine prekršio samostalne mjere opreza koje su mu u odnosu na oštećenu NM izrečene u drugom ovosudnom predmetu broj K-1535/22 rješenjem broj Kv-1625/22-14 od 20. prosinca 2022. godine, i to na način da je došao do obiteljske kuće iste na adresi [adresa], ušao u dvorište gdje se ona tada nalazila, došao do nje, te joj zaprijetio da će je ubiti nakon što mu je rekla da joj se ne smije približavati, a za koja kaznena djela je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci.

13. Iz svega navedenog slijedi da u odnosu na kazneno djelo opisano u točki 2. izreke presude nije sporno da su optuženom rješenjem ovog suda broj Kv-1625/22-14, K- 1535/22 od 20. prosinca 2022. godine određene samostalne mjere opreza zabrane približavanja oštećenoj NM na udaljenost manju od 50 (pedeset) metara, te zabrane uspostavljanja ili održavanja veze sa oštećenom NM, a što proizlazi iz materijalne dokumentacije koja prileži spisu, iskaza oštećene te obrane optuženog. Također nije sporno da je dana 26. ožujka 2023. godine u [adresa], optuženi svojim vozilom ušao u dvorište NM, a što proizlazi iz iskaza oštećene te obrane optuženog.

13.1. U odnosu na kazneno djelo opisano u točki 2. izreke presude je sporno da li je optuženi dana 26. ožujka 2023. godine u vremenskom razdoblju od 16,00 sati do 22,15 sati kršio samostalne mjere opreza prema oštećenoj, odnosno, sporno je da li je u nakani da iste prekrši četiri puta svojim vozilom ušao u dvorište oštećene, gdje bi se zadržavao oko pet minuta, a za koje vrijeme je turirao motor vozila, da bi u 22,15 sati stao na kolni ulaz, ispred dvorišta oštećene, i turirao minutu ili dvije, pa da je takvim cjelokupnim opisanim svojim ponašanjem ostvario sva obilježja kaznenog djela neizvršenja sudske odluke, stavljenog mu na teret jednom od uvodno naznačenih optužnica.

13.2. Naime, optuženi u svojoj obrani poriče da bi kršio samostalne mjere opreza koje su mu izrečene prema oštećenoj u drugom postupku koji se vodio protiv njega na ovom sudu zbog kaznenog djela na štetu ovdje oštećene. Isti je u obrani naveo da želi objasniti da je on taj dan želio razgovarati sa kćerkom od NM, sa kojom je inače u dobrim odnosima, te da je htio pitati što ona misli o maminom slučaju i da je zato svojim automobilom ušao u dvorište, vidio je da su vrata kćerkine kuće zatvorena i da nema njenog auta te je zaključio da ona nije kod kuće pa kako se ne bi sa zadnjim krajem auta približavao izlazu i cesti, da se polukružno okrenuo u dvorištu i da je onda s prednjim dijelom automobila izašao iz dvorišta. Nadalje je naveo da nije stao niti u jednom trenutku, niti je turirao, kao i da je u tom trenutku i zaboravio da ima samostalnu mjeru opreza na snazi. Zatim je naveo da ne zna kako bi ga NM mogla vidjeti ako je sjedila u kuhinji, te da nema nikakvih svjedoka koji bi ga taj dan vidjeli u dvorištu, a da se nasuprot Č [adresa] preko puta nalazi jedna prazna kuća, a iza te prazne kuće da se nalazi kuća njegovog nećaka i da ta prazna kuća prijeći pogled iz kuće njegovog nećaka prema Ljubičinoj kući, tako da ne zna kako bi on točno to mogao vidjeti jer ne vjeruje da je izlazio van iz kuće. Na pitanje zastupnice optužbe odgovorio je da je možda turirao kad je izlazio na cestu. Također je naveo da nije znao da se "gleda" i to kad je on u autu, odnosno, da nije znao da se i to smatra kršenjem mjera. Nasuprot njegovoj obrani, koja je već sama po sebi kontradiktorna jer je optuženi naveo da je ušao u dvorište, ali da je u tom trenutku zaboravio da ima samostalnu mjeru opreza, istodobno ističući da je htio razgovarati sa majkom oštećene o tome što ona misli u vezi slučaja s njenom mamom, iz čega je razvidno da je isti bio svjestan i samostalnih mjera opreza i postupaka protiv njega za kaznena djela na štetu NM, oštećena je detaljno opisala što se dogodilo tog dana te je navela kako je optuženi u više, četiri ili pet, navrata, svojim automobilom ulazio u njeno dvorište, vozikao se gore dolje, pa stao, pa turirao i onda izlazio van iz dvorišta, i da se to ponovilo više puta, ali da se više ne sjeća koliko dugo je to vremenski trajalo, da je ona cijelo vrijeme sjedila u svojoj kuhinji u prizemlju, a da zna da je ulazio u dvorište jer ga je gledala kroz prozor koji iz kuhinje gleda na dvorište, te da je ona to njegovo ponašanje shvaćala kao neku vrstu provokacije da izađe iz kuće, ali da ona iz kuće nije htjela izaći. Nadalje je navela da je taj dan oko 22,15 sati ponovno došao vozilom do njene kuće, ali da nije ulazio u dvorište, već da je stao na kolni ulaz, na njen most, turirao motor vozila, što je trajalo minutu ili dvije, nakon čega je otišao vozilom u njoj nepoznatom smjeru. Uzimajući u obzir iskaz oštećene, koji je sud cijenio u cijelosti vjerodostojnim i životno logičnim, a koji je potvrđen materijalnom dokumentacijom, odnosno, pročitanom dojavom, a iz koje je razvidno da je ista odmah te večeri u 22,20 sati dojavila policiji da joj je susjed došao u dvorište te da je maltretira, sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženi počinio kazneno djelo opisano u točki 2. izreke presude, odnosno, da je prekršio samostalnu mjeru zabrane približavanja oštećenoj na udaljenost manju od 50 metara jer je ušao u njeno dvorište u više navrata, te vozio istim i turirao motor, te je sud njegovu obranu cijenio nevjerodostojnom i očito usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti, uz napomenu da optuženi očito ne želi preuzeti odgovornost za svoje protupravno ponašanje, već ga nastoji opravdati nelogičnim i neživotnim argumentima, istodobno te svoje argumente pobijajući stalnim vraćanjem na svoje navode da ga je oštećena prijavila policiji kad je sletio autom u jarak, što ista tvrdi da nije učinila, ali u čemu se nedvojbeno nalazi "okidač" za njegovo protupravno postupanje prema oštećenoj, a koje njegovo ponašanje je suprotno sudskoj odluci koja je donijeta radi zaštite oštećene. Valja istaknuti da je oštećena navela da je sjedila u kuhinji u prizemlju kuće i gledala optuženog kroz prozor koji gleda na dvorište, a da se on krećući se po dvorištu približavao vozilom na udaljenost od pet metara, iz čega je razvidno da je ista mogla optuženog vidjeti, te ga je u konačnici i prijavila policiji, a i sam optuženi je priznao da je došao u dvorište vozilom, iako navodi drugi motiv za dolazak u dvorište i ograničava se na jedan ulazak, tako da je očito da je oštećena optuženog vidjela, a samo ponašanje optuženog ukazuje na istinitost njenog iskaza da je i on nju morao vidjeti i da je njegovo ponašanje shvatila kao provokaciju jer je upravo životno logično da osoba kojoj druga osoba koja ima prema njoj samostalne mjere opreza ulazi u dvorište autom, vozi se, turira motor, takvo ponašanje shvati, osim kao kršenje samostalne mjere opreza, i kao svojevrsnu provokaciju, te su njen strah i uznemirenost reakcija koja bi se u takvoj životnoj situaciji opravdano mogla očekivati od svake prosječne osobe. Napominje se ovdje da i u slučaju da je utvrđeno da optuženi nije znao da je oštećena kod kuće u tom trenutku i da je nije vidio, a utvrđeno je upravo suprotno, isto ne bi bilo odlučno budući optuženi ima zabranu približavanja na udaljenost manju od 50 metara te zabranu uspostavljanja i održavanja bilo kakve veze sa oštećenom, što onda svakako podrazumijeva da optuženi nema što raditi u dvorištu njene kuće bilo kad, te se ulazak u dvorište njene kuće za vrijeme trajanja samostalne mjere opreza, pa čak i da je samo jednom, a što isti tvrdi u svojoj obrani, ne može opravdati bilo kojim razlozima, pa tako niti namjerom razgovora sa kćerkom oštećene i to o postupku koji optuženi ima za kazneno djelo počinjeno na štetu oštećene, a koja eventualna komunikacija bi već sama po sebi mogla upućivati na mogućnost pokušaja posredne komunikacije sa oštećenom preko njene kćeri, uz naglasak da se svijest optuženog o postojanju samostalnih mjera opreza ogleda i u okolnosti da je isti u svojoj obrani naveo da nije znao da se "gleda" i to kad je on u autu, odnosno, da nije znao da se i to smatra kršenjem mjera, iz čega je razvidno da je isti svakako htio približiti se oštećenoj pa se poslužio automobilom jer je zaključio da se to ne "gleda", a što ukazuje na njegovu upornost i neodgovorno ponašanje. Ovdje se ne radi o nekom javnom prostoru ili slučajnom susretu, već o namjernom ulasku u dvorište osobe kojoj se optuženi ne smije približavati niti s njom uspostavljati bilo kakav kontakt, što uključuje sve vrste bilo kakve izravne i neizravne komunikacije. Očito je da je impuls optuženog na takvo ponašanje prema oštećenoj njemu teško izbjeći, što potvrđuje i navod vještaka da se optuženi patološki fiksirao na oštećenu jer smatra da ga je neosnovano prijavila policiji kad je sletio automobilom u jarak, što ona inače poriče, ali i da je to učinila, isto ne opravdava njegovo ponašanje.

14. Nadalje, u odnosu na kazneno djelo opisano u točki 1. izreke presude nije sporno da su optuženom rješenjem ovog suda broj Kv-1625/22-14, K-1535/22 od 20. prosinca 2022. godine određene samostalne mjere opreza zabrane približavanja oštećenoj NM na udaljenost manju od 50 (pedeset) metara, te zabrane uspostavljanja ili održavanja veze sa oštećenom NM, a što proizlazi iz materijalne dokumentacije koja prileži spisu, iskaza oštećene i svjedoka te obrane optuženog.

14.1. U odnosu na kazneno djelo opisano u točki 1. izreke presude je sporno da li je optuženi dana 26. srpnja 2024. godine, iako svjestan da su mu izrečene samostalne mjere opreza, u nakani da ne postupa po rješenju kojim su iste određene, zastao ispred dvorišta obiteljske kuće na adresi u [adresa] te s udaljenosti od 30 metara gledao oštećenu, te potom otišao do njene obiteljske kuće na adresi u [adresa], te pokušao otvoriti ogradu, u čemu nije uspio te da je sjeo pokraj ograde, pa da je takvim cjelokupnim opisanim svojim ponašanjem ostvario sva obilježja kaznenog djela neizvršenja sudske odluke, stavljenog mu na teret jednom od uvodno naznačenih optužnica.

14.2. Naime, optuženi u svojoj obrani poriče da bi kršio samostalne mjere opreza koje su mu izrečene prema oštećenoj u drugom postupku koji se vodio protiv njega na ovom sudu zbog kaznenog djela na štetu ovdje oštećene. Isti je u obrani naveo da je taj dan bilo lijepo vrijeme, da je imao vremena i odlučio je otići pješice do kuma, koji ima kuću negdje tri kuće iza Ljubičine i da on nije mogao taj prostor obići jer bi morao do kuma doći preko njive i da je zato tamo morao prolaziti, te da je hodao po cesti, javnoj površini, te da je možda u nekom trenutku i malo zastao i gledao oko sebe putem jer ga dugo nije bilo, ali da nije nikoga vidio pa tako niti u kući Ljubičine kćeri, čuo je zvuk košnje trave, ali nije nikoga vidio, niti je Ljubičin zet vidio njega, te da nije niti koraknuo na njihovo dvorište, kao i da nije znao da se NM preselila. Nasuprot njegovoj obrani, oštećena je u svom iskazu detaljno opisala što se dogodilo tog dana 26. srpnja 2024. godine negdje oko 15,20 sati, navodeći da se nalazila na adresi [adresa] ispred ulaza u obiteljsku kuću, dok se u dvorištu nalazio njen zet BM koji se pripremao za košnju trave, a kćer AM se nalazila u kući. Potom je navela da je tada vidjela kako je na cesti na mostu, a koji se nalazi ispred te kuće na adresi [adresa], zastao RM koji se kretao pješice, a kada je zastao, da se približio i pogledao prema kući, nakon čega je prošao cestom pokraj kuće te je došao na adresu kuće gdje je živjela sve do desetog mjeseca prošle godine, te je vidjela da se tada naginje preko ograde, odnosno, da je pokušava prijeći, ali da ne može sada reći na koji način je pokušao svladati tu ogradu, koja ograda je bila zaključana i zatvorena, a kako nije mogao preskočiti ogradu, da je sjeo na bankinu na cesti koja se nalazi uz ogradu te njene kuće, na kojoj je bankini je sjedio nekih pet do deset minuta, a čim da je vidjela da je RM sjeo na bankinu, da je ona iz straha odmah ušla u kuću njene kćerke i zeta. Navode oštećene potvrdio je i svjedok BM, koji je naveo da je bio na dvorištu ispred svoje kuće, te je vidio da je optuženi došao, bio je pijan te je sjeo u grabu ispred njegovog dvorišta na ulazu u njegovo dvorište na kućnom broju 14, da je tamo sjedio oko 45 minuta, da se on (svjedok) na njega nije obazirao i da je kosio travu, da zna da su njegova djeca htjela ići u dućan, ali da su odustala te da su se zaključali u kuću, kao i da je susjed RM došao do ograde od ulaza u dvorište njegove punice, htio je otvoriti tu ogradu, ali nije mogao jer je istu on (svjedok) osigurao. Nadalje je naveo da kako RM nije mogao otvoriti ogradu, da je odmah sjeo na betonski most ispred toga ulaza, a da se njegova punica NM tada nalazila ispred ulaza u njegovu kuću i vidjela je da RM želi ući u njeno dvorište, te je zbog straha odmah ušla u njegovu kuću, a da je RM nakon pola sata ušao u njegovo dvorište, došao je na oko 5 metara do kuće i tako stajao nekih dvadesetak minuta.

14.3. Dakle, uzimajući u obzir iskaz oštećene, koji je sud cijenio u cijelosti vjerodostojnim i životno logičnim, a koji je potvrđen materijalnom dokumentacijom, odnosno, pročitanom dojavom, te iskazom svjedoka BM, koji svjedok je na životno logičan i uvjerljiv način opisao predmetni događaj, sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženi počinio kazneno djelo opisano u točki 2. izreke presude, te je sud njegovu obranu cijenio nevjerodostojnom, neuvjerljivom i očito usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti, te iskonstruiranom kako bi ista djelovala istinitom, uz napomenu da optuženi očito ne želi preuzeti odgovornost za svoje protupravno ponašanje, već ga nastoji opravdati nelogičnim i neživotnim argumentima, istodobno te svoje argumente pobijajući stalnim vraćanjem na svoje navode da ga je oštećena prijavila policiji kad je sletio autom u jarak, što ista tvrdi da nije učinila, ali u čemu se nedvojbeno nalazi "okidač" za njegovo protupravno postupanje prema oštećenoj, a onda i suprotno sudskoj odluci koja je donijeta radi zaštite oštećene. Opisanim ponašanjem optuženi je prekršio samostalne mjere opreza koje su mu izrečene prema oštećenoj. Optuženi je naveo da je morao tamo proći jer je išao do kuma te bi morao inače ići preko njive, ali sud te njegove navode nije ocijenio vjerodostojnima jer da je isti zaista išao kod svojeg kuma, zašto bi se onda zadržavao na bankini ispred dvorište oštećene i zastao ispred dvorišta, te pokušao otvoriti ogradu kod kućnog broja 16, za koju kuću je znao da oštećena tamo živi, odnosno, mislio je da tamo živi u tom trenutku te je naveo da mu nije jasno zašto on nije obaviješten da je preselila na kućni broj 14. Sud prihvaća da optuženi tom ulicom u nekim situacijama mora proći, ali jedno je proći ulicom, a drugo je zadržavati se ispred dvorišta oštećene i sjediti na mostiću ispred njene kuće, koje ponašanje svakako izlazi iz okvira normalnog prolaženja nekom ulicom, pa su upravo tim opisanim ponašanjem optuženog ostvarena sva bitna obilježja kaznenog djela za koje je isti proglašen krivim.

14.4. Dakle, sud je zaključio da je očito podloga ponašanja optuženog u inkriminiranom periodu njegovo zamjeranje oštećenoj što je jednom prilikom, kad je on sletio automobilom u jarak, grabu, ona pozvala policiju umjesto da mu je pomogla, s time da oštećena poriče da je zvala policiju, a koje njegovo zamjeranje je dovelo do fiksiranosti i do toga da je počinio kaznena djela na štetu oštećene, za koja je pravomoćnim presudama proglašen krivim, da bi sad bio proglašen krivim za kršenje samostalnih mjera opreza izrečenih prema njoj radi njene zaštite u jednom od tih postupaka, koji je u međuvremenu pravomoćno okončan, što jasno ukazuje da je njegovo protupravno ponašanje progrediralo jer ga niti pravomoćna uvjetna osuda nije spriječila u počinjenju novih kaznenih djela prema oštećenoj, a koja se sastoje u kršenju iste sudske odluke u dva navrata, između kojih je prošlo godinu i tri mjeseca, iako je u istoj strogo upozoren na posljedice koje mogu nastupiti, što ukazuje da isti jednostavno ne odustaje od svojeg ponašanja, unatoč tome što se opetovano uvjerava koje ozbiljne posljedice nastupaju zbog takvog njegovog ponašanja. Dakle, optuženi pokušava na potpuno drugačiji način prikazati događaje, umanjujući pri tome svoju ulogu u samim događajima, ali i ozbiljnost cjelokupne situacije, te istodobno ističući kako mu nije jasno kako bi se ona njega bojala kad ga nije bilo godinu dana i da nema logike da bi se ona njega bojala te da se pita zašto se ona njega boji, a on je bio sa svojom suprugom u braku 40 godina, nikad se nisu svađali i nikad nikoga nije ozlijedio pa da mu nije jasno zašto bi se njega netko bojao.

14.5. Vezano za udaljenost ispod koje je zabranjeno optuženom da se približava oštećenoj, a koju je obrana problematizirala navodeći da nije jasno na kojoj se udaljenosti onda optuženi prema iskazu oštećene i svjedoka istoj približio, odnosno, na kojoj udaljenosti je prekršio mjeru opreza, valja istaknuti da je oštećena u svom iskazu na raspravi nakon spajanja postupaka navela da je u odnosu na njen iskaz kod policijskog istražitelja krivo zapisnički konstatirana ta udaljenost jer je udaljenost između njene kuće i kuće njene kćeri 30 metara, dok je udaljenost od ulaza u kuću njene kćeri pa do mjesta gdje je optuženi bio nekih 6 metara, a udaljenost od ulaza njene kuće do mjesta gdje je optuženi bio da je nekih 10 metara. Nasuprot tome svjedok BM je u svom iskazu naveo da koliko može procijeniti udaljenost RM u tom trenutku dok je sjedio na mostu, odnosno, u grabi do njegove punice, da je to bilo oko 45 do 50 metara, te da je isti u jednom trenutku ušao u njegovo dvorište na oko 5 metara do kuće i tako stajao nekih 20-tak minuta te pričao sam sa sobom, nakon čega da ga je zamolio da ode i rekao mu da su zvali policiju, na što da je on nekuda pobjegao, kao i da je udaljenost između mosta ispred kućnog broja 16 i njegove kuće negdje između 45 i 50 metara, dok je udaljenost između mosta ispred njegove kuće i same njegove kuće puno manja, negdje oko 20 metara. Pojasnio je da se radi o ulici gdje je uz cestu graba i onda od te grabe do dvorišta ispred svake kuće postoji mostić preko kojeg ljudi prelaze tu grabu da bi došli u svoje dvorište, a kad govori o grabi, da se zapravo radi o odvodu. Dakle, uzimajući u obzir da je oštećena i u inkriminirano vrijeme, kao i u vrijeme ispitivanja kod policijskog istražitelja, a i na raspravi, bila vrlo uznemirena i pod velikim stresom, što je ista i sama objasnila navodeći da joj nije jasno zašto se optuženi, njen susjed, kojeg poznaje od djetinjstva, tako ponaša prema njoj kroz toliko drugo vrijeme, sasvim je životno i logično da kod iste postoje manje razlike u iskazima pa tako i glede spomenute udaljenosti, dok iz iskaza svjedoka proizlazi da on niti ne zna koje točno mjere opruženi ima prema oštećenoj, osim što zna da ima neke mjere, te isti nije imao nikakvog razloga neistinito iskazivati, već je sasvim logično i životno odgovorio na pitanje o udaljenosti, očito ne znajući da je udaljenost uopće bila bitna, što dodatno ukazuje da je istinito iskazivao jer nikakvog motiva nije imao iako se radi o majci njegove supruge, što je vidljivo iz dijela njegovog iskaza u kojem navodi da se nije na optuženog obazirao i da je kosio travu, da zna da su njegova (svjedokova) djeca htjela ići u dućan, ali da su odustala te da su se zaključali u kuću jer se boje optuženog, što i nije tako čudno budući da je on tamo sjedio pijan i buljio u kuću, a da ga se on (svjedok) inače ne boji, kao i da je optuženi nakon 25 minuta htio pričati s njim, da je počeo nešto govoriti i mahati rukama, ali da ga je on ignorirao, te da je nakon nekog vremena došla i policija. Dakle, nesporno je utvrđeno da je optuženi samostalnu mjeru opreza prekršio jer je pokušao ući u dvorište obiteljske kuće oštećene te je potom sjedio ispred dvorišta obiteljske kuće njene kćeri, odmah na susjednom kućnom broju, tako da je nesporno prekršio mjeru zabrane približavanja na udaljenost manju od 50 (pedeset) metara.

15. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećene kao istinit i vjerodostojan te životno logičan obzirom da je ista iskazujući na raspravi detaljno objasnila što se dogodilo inkriminiranih događaja, pri čemu sud ne vidi nikakvog razloga zašto bi ista neistinito iskazivala, neovisno o tome što optuženi navedeno poriče pogotovo kad se uzme u obzir da je ispitani svjedok potvrdio navode oštećene te je naveo da oštećena sa optuženim već dulje vrijeme ima problema, te da je ista u velikom strahu i uznemirena. Manje razlike u iskazu oštećene kod policijskog istražitelja i na raspravi ni na koji način ne dovode u pitanje vjerodostojnost iskaza, budući je životno logično da se osoba slabije sjeća događaja zbog proteka vremena i zbog stresne životne situacije u kojoj se nalazi, što je i sama navela na raspravi, uz naglasak da je njen iskaz potvrđen iskazom svjedoka BM. Treba uzeti u obzir da problemi oštećene sa optuženim traju dulje vrijeme, te da ista osjeća strah i uznemirenost, te da samo želi da on prestane s takvim ponašanjem, koje sve okolnosti treba u ukupnosti sagledati, što je sud i učinio prilikom ocjene vjerodostojnosti iskaza, vodeći računa i o tome da je životno logično da kod oštećene postoji visok stupanj stresa, a uzimajući u obzir prirodu kaznenog djela za koje je optuženi ranije osuđen, te da se radi o njenom susjedu zrele životne dobi, dakle, o osobi od koje se logično očekuje zrelo i društveno odgovorno ponašanje, koje optuženi svakako nije pokazao. Oštećena je istaknula da je takvo ponašanje optuženog krenulo nakon smrti njenog supruga kada je isti sletio sa autom u grabu te je da on uvjeren da ga je ona prijavila policiji, što nije istina, i da je od tada provocira i da joj ne da mira, da ga se boji i da ne zna što je u stanju učiniti, da se boji za svoju djecu, da on popije i onda tako vozi auto, te da kada je trijezan, da od njega niti riječi za čuti, a da kada se napije da u potpunosti promijeni svoje ponašanje i ćud te stalno provocira. Uzimajući u obzir da je oštećena navela da joj je jako žao što se ovo događa jer su susjedi i praktički su odrasli zajedno te je razlika u godinama između njih svega par mjeseci i zato joj nije jasno zašto joj se sveti, što mu smeta i što mu je učinila i s čime je zaslužila takvo njegovo ponašanje, te da se ona i njena obitelj zbog toga svega boje optuženog, tim više što je isti stalno alkoholiziran, kao i da je bilo toliko događaja sa optuženim da ona više jednostavno ne zna kada se što dogodilo i ne može se sjećati svih detalja, s time da se na samom početku nije bojala jer je mislila da će se smiriti i da će takvo njegovo ponašanje prestati, ali da se sada boji jer to već traje više od dvije godine, očito je da je ista vrlo uznemirena, ali da unatoč tome ista iskreno navodi da sa optuženim problema nema kada je trijezan, već samo kada je alkoholiziran, što pokazuje da ga ista nije neosnovano teretila, niti to želi, jer ga poštuje kao čovjeka i susjeda, ali jednostavno takvu situaciju više ne može izdržati, zbog čega je njegovo ponašanje prijavljivala policiji jer treba zaštitu.

16. Također je sud u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka BM kao istinit i vjerodostojan te životno logičan obzirom da je isti detaljno opisao svoja saznanja o inkriminiranim događajima, a i njegov iskaz je potvrđen iskazom oštećene NM. Iskazi oštećene i svjedoka su međusobno suglasni u svim bitnim okolnostima i životno logični te ih je sud ocijenio istinitima i vjerodostojnima.

17. U cijelosti su prihvaćeni kao istiniti i vjerodostojni pročitani pisani dokazi, čiju vjerodostojnost nitko nije osporavao.

18. U odnosu na pisani i usmeni nalaz i mišljenje vještaka, a koji obrana pobija u dijelu koji se odnosi na kazneno djelo opisano u točki 2. izreke presude, valja napomenuti da je vještačenje provedeno u skladu sa pravilima struke, te je vještak detaljno objasnio sve svoje navode i odgovorio na pitanja obrane, tako da sud smatra da obrana nije uspješno pobila navode vještaka, koji je, uostalom, stručna osoba, te na temelju čijeg stručnog nalaza je sud donio odluku o tome da se optuženom izrekne sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11.

19. Slijedom izloženog, proanaliziravši i ocijenivši sve provedene dokaze, svaki pojedinačno, kao i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je našao nesporno utvrđenim da su se u radnjama optuženog stekla sva objektivna obilježja dva kaznena djela neizvršenja sudske odluke iz članka 311. stavak 3. KZ/11 upravo na način kako mu je to činjeničnim opisom stavljeno na teret, zbog čega ga je ovaj sud i oglasio krivim, a optuženi je postupao s oblikom krivnje koji se u pravu naziva izravna namjera, jer je bio svjestan svojih djela, te je htio radnje počinjenja istih, vršeći i želeći predmetna djela kao takva i kao svoja budući je sa namjerom izvršio radnje kojima je prekršio samostalne mjere opreza prema oštećenoj. Naime, sam optuženi je, s obzirom na svoju životnu dob i životno iskustvo, a i činjenicu ranije osuđivanosti zbog kaznenog djela na štetu oštećene, bio svjestan da svojim postupcima krši samostalne mjere opreza koje su mu izrečene odlukom ovog suda, koje njegovo ponašanje je izazvalo kod oštećene osjećaj straha, uznemirenosti i zabrinutosti, te je upravo optuženi i postupao s namjerom da prekrši samostalne mjere opreza, na taj način ponašajući se protivno izričitoj sudskoj odluci. Također je uzeto u obzir da je optuženi počinio kaznena djela u stanju smanjene ubrojivosti, ali ne i u bitnom/znatnom stupnju.

20. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti, kao i jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenih dobara, pobude iz kojih je počinio kaznena djela, način počinjenja i skrivljene učinke djela, njegov prijašnji život te njegove osobne i imovinske prilike, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenih djela te težinu i društvenu opasnost kaznenih djela.

20.1. Olakotnim je sud cijenio korektno držanje optuženog pred sudom, te njegovu stariju životno dob i tešku životnu situaciju u kojoj se našao uslijed smrti supruge sa kojom je bio u braku 40 godina, a koju životno tešku situaciju je teško psihički podnio, o čemu je govorio u svojoj obrani.

20.2. Otegotnom okolnošću optuženom cijenjena je njegova dosadašnja kaznena osuđivanost. Naime, isti je pravomoćno osuđen presudom ovog suda broj K-1785/21 od 15. prosinca 2021. godine, pravomoćnom istoga dana, za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11 na štetu svoje snahe, na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci uvjetno na 3 (tri) godine, a u kojem roku kušnje je počinio kaznena djela za koja je u ovom postupku nepravomoćno osuđen, odnosno, dva kaznena djela neizvršenja sudske odluke, a koja se sastoje u kršenju samostalnih mjera opreza koje su mu izrečene u drugom postupku koji se vodio protiv njega pred ovim sudom na štetu oštećene susjede NM, a zbog kaznenog djela prijetnje, i to u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem K-1535/2022, u kojem je presudom od 03. srpnja 2024. godine, pravomoćnom 01. kolovoza 2024. godine, pravomoćno osuđen za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 na štetu iste oštećene, susjede NM, na djelomičnu uvjetnu osudu (bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci + uvjetna kazna u trajanju od 6 mjeseci uvjetno na 3 godine). Nadalje, optuženi je i presudom ovog suda broj K-1352/2023 od 11. listopada 2023. godine, pravomoćnom 20. studenog 2023. godine, osuđen za kazneno djelo prijetnje na štetu oštećene NM i kazneno djelo neizvršenja sudske odluke, koje se sastoji u kršenju samostalnih mjera opreza koje su mu u odnosu na oštećenu ČM izrečene u ovosudnom predmetu broj K-1535/22, te je osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, koju je izdržavao od 17. kolovoza 2023. godine do 17. srpnja 2024. godine. Također je otegotnim sud cijenio i činjenicu da je počinio predmetna kaznena djela kršenjem samostalnih mjera opreza na štetu oštećene koja je njegova susjeda, a na koju je isti očito usmjeren te joj zamjera njeno ranije ponašanje, odnosno, zamjera joj da je zvala policiju kad je sletio autom u jarak, što očito ne može zaboraviti budući je nakon već dvije pravomoćne osude za kaznena djela na štetu iste oštećene, sada ponovno nepravomoćno osuđen za kaznena djela kršenja samostalnih mjera opreza izrečenih radi njene zaštite, što ukazuje na očitu fiksiranost optuženog na oštećenu. Otegotnim je cijenio i prekršajnu kažnjavanost, odnosno, činjenicu da je isti u šest navrata pravomoćno prekršajno kažnjen u razdoblju od siječnja 2022. godine do veljače 2023. godine, i to u jednom navratu za prekršaj iz članka 22. stavak 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, u četiri navrata za prekršaje iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama te u jednom navratu za počinjenje prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama u stjecaju sa prekršajem iz Zakona o osobnoj iskaznici te u stjecaju s prekršajem iz Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, s time da je u jednom navratu kažnjen za vožnju u alkoholiziranom stanju (više od 1,5 g/kg) te u jednom navratu za odbijanje alokotestiranja.

20.3. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima su djela počinjena, optuženom utvrdio pojedinačne kazne zatvora, i to u trajanju od 10 (deset) mjeseci za kazneno djelo iz točke 1. izreke presude, te u trajanju od 3 (tri) mjeseca za kazneno djelo iz točke 2. izreke presude, te je primjenom pravila o odmjeravanju kazne za kaznena djela u stjecaju osudio optuženog na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, vodeći računa o pravilima za odmjeravanje kazne za djela počinjena u stjecaju, gdje se jedinstvena kazna sastoji u povišenju najviše pojedinačne utvrđene kazne, ali ne smije doseći zbir pojedinačnih kazni, niti premašiti najveću mjeru kazne dugotrajnog zatvora. Za ovu kaznu na koju je optuženi osuđen, uz sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, sud smatra da je upravo prikladna za ostvarenje opće i specijalne prevencije te da će ista utjecati na optuženog, ali i na sve ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela, da ista ne čine, odnosno, da usklade svoje ponašanje sa društveno priznatim normama, te da će ovakvom kaznom biti zapravo posebno izražena društvena osuda optuženom za počinjena djela i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženog, ali i ostalih potencijalnih počinitelja, da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja, te kojom kaznom će se, po ocjeni ovog suda, postići svrha kažnjavanja, te djelovati na optuženog da shvati neprimjerenost svojeg ponašanja i činjenicu da je takvo ponašanje kažnjivo jer se radi o kršenju zakonskih propisa, te da se isti ubuduće kloni protupravnog ponašanja. Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir životnu dob optuženog, te činjenicu da je kaznena djela počinio u stanju smanjene ubrojivosti, ali ne u bitnome stupnju, kao što je i imao u vidu dosadašnju kaznenu osuđivanost optuženog, koji je presudom ovog suda broj K-1352/2023 proglašen krivim za počinjenje istovrsnog kaznenog djela iz članka 311. stavak 3. KZ/11, počinjenog 17. kolovoza 2023. godine u stjecaju sa kaznenim djelom prijetnje na štetu NM, te je osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora koju je izdržao 17. srpnja 2024. godine, da bi potom 26. srpnja 2024. godine, dakle, deset dana po puštanju na slobodu, ponovno počinio kazneno djelo iz članka 311. stavak 3. KZ/11, za koje je, između ostalog, sada nepravomoćno proglašen krivim. Također je sud uzeo u obzir da je optuženi presudom ovog suda broj K-1535/2022, a koja je donesena u predmetu u kojem su mu izrečene predmetne samostalne mjere opreza, osuđen za kazneno djelo prijetnje na štetu NM, a što sve, zajedno sa još jednom pravomoćnom presudom za kazneno djelo prijetnje na štetu snahe, upućuje na zaključak kako dosadašnje osude očito nisu utjecale na njega da svoje ponašanje uskladi sa opće prihvaćenim društvenim normama i suzdrži se od daljnjeg počinjenja kaznenih djela, već se isti u situaciji u kojoj je bio maksimalno dopušteno vrijeme u istražnom zatvoru u drugom postupku koji se također vodio protiv njega zbog kaznenog djela na štetu iste oštećene pa je pušten na slobodu te su mu određene samostalne mjere opreza, javlja kao počinitelj kaznenog djela neizvršenja sudske odluke, iako je za istovrsno kazneno djelo i ranije pravomoćno osuđen, također na bezuvjetnu kaznu zatvora, što još dodatno naglašava njegovo nepoštivanje zakonskih propisa, te neobaziranje na upozorenja iz sudskih odluka, a što sve upućuje i na izostanak samokontrole, kao i činjenicu da je optuženi ovo ponašanje usvojio kao ustaljeni obrazac ponašanja. Kako ranije izrečene kazne nisu utjecale na njega da shvati neprimjerenost svojeg postupanja obzirom da je i u roku kušnje iz ovosudne presude broj K-1785/2021 počinio nova kaznena djela, sud je ocijenio da ga je potrebno uputiti na izdržavanje kazne zatvora u izrečenom trajanju, a za koju kaznu sud smatra da je primjerena i prikladna za ostvarenje svrhe kažnjavanja, kao i generalne i specijalne prevencije, a izrečenom sigurnosnom mjerom liječenja će se pokušati utjecati na optuženog da shvati postojanje problema ovisnosti o alkoholu i posljedica koje ta ovisnost ima zbog neliječenja i zbog neodržavanja apstinencije.

21. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom je u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunato vrijeme uhićenja od 27. ožujka 2023. godine do 28. ožujka 2023. godine, kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. srpnja 2024. godine pa nadalje, najdulje do pravomoćnosti presude, odnosno, najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, odnosno, najdulje do isteka izrečene kazne zatvora, ali ne dulje od rokova iz članka 133. ZKP/08, budući je navedenom odredbom propisano da se u izrečenu kaznu zatvora uračunava svako oduzimanje slobode vezano za kazneno djelo, kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru.

22. Nadalje, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. PM da se optuženi opisuje kao primarno osjetljiva, psihoorganski izmijenjena, emocionalno nestabilna, pomalo depresivna i impulzivna osoba projektivne obrade realiteta kod koje se potisnut snažan agresivan naboj olako izrazi pod dezinhibicijskim utjecajem alkoholiziranosti, kod koje je zadnjih godina razvidna i ovisnost o alkoholnim pićima s povišenjem tolerancije i uz sekundarna oštećenja duševnog i socijalnog zdravlja, te nedostatnog uvida i kritičnosti, kao i da je optuženi tempore criminis u odnosu na inkriminaciju bio smanjeno ubrojiv, ali ne i u bitnome/znatnijem stupnju, što proizlazi iz odlučujućeg utjecaja i na mentalne i na voljne mu sposobnosti njegove strukturalne psihopatologije i patološke fiksacije do žrtve, te dokazane alkoholiziranosti, a u pretpostavljeno opisanoj psihopatološkoj dinamici nemilog događaja, kao i da se preporučuje izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti, koju mjeru predlaže usmjeriti u penalni sustav kako bi se umanjila opasnost da optuženi zbog utvrđenih okolnosti ne ponovi kakvo slično, pa i teže kazneno djelo, optuženom je temeljem članka 69. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje do proteka izrečene kazne zatvora, te je ocjena ovog suda da će se na taj način otkloniti opasnosti koje bi poticajno mogle djelovati na optuženog na način da počini nova kaznena djela.

23. Iako je optuženi oglašen krivim za učin kaznenih djela, sud je temeljem zakonske odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08 istoga u cijelosti oslobodio dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08, kao i naknade troškova na ime nužnih izdataka i nagrade branitelja po službenoj dužnosti, a obzirom optuženi prima malu mirovinu u iznosu od oko 300,00 eura mjesečno, te nema drugih primanja, a riječ je o osobi starije životne dobi sa zdravstvenim problemima, s time da mu je izrečena bezuvjetna kazna zatvora, pa je ocjena suda da nije u mogućnosti podmiriti troškove kaznenog postupka bez opasnosti po svoje uzdržavanje.

24. Budući je donesena nova presuda, a po uloženom prigovoru na kazneni nalog, sukladno odredbi članka 544. stavak 1. ZKP/08 stavljen je izvan snage kazneni nalog izdan presudom ovog suda broj K-1090/23-4 od 04. listopada 2023. godine.

25. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 22. listopada 2024. godine.

Sudac:

Ivana Milički

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku i branitelja radi ulaganja odgovora, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. OKDO-u Zagreb na broj KO-DO-1290/2024 i KO-DO-773/2023

2. optuženom – [adresa]

3. branitelju optuženog – Zdravko Balenović, odvjetnik

4. oštećenoj – [adresa] - po pravomoćnosti