REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-171/2018-103

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sucu pojedincu Olji Krčar Mišić uz sudjelovanje zapisničara Nikoline Špišić, u kaznenom predmetu protiv optuženog TN zbog kaznenog djela iz članka 278. stavka 1. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/11, 56/15, 61/15 – dalje u tekstu KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, sada Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, broj: K-DO-3673/17 od 30. siječnja 2018., nakon održane javne rasprave 22. listopada 2024., u prisutnosti savjetnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu KN, optuženog TN, uz branitelja odvjetnika Krešimira Pejića, 24. listopada 2024. objavio je, a 22. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

I/ Na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – u nastavku ZKP/08) stavlja se izvan snage presuda o kaznenom nalogu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 6. veljače 2018. godine, broj K-171/18.

II/ Na temelju članka 455. ZKP/08

optuženi TN, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin T i K, rođene TN, rođen **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, ugostitelj, sa završenom SSS, nezaposlen, bez primanja, oženjen, supruga zaposlena s mjesečnim primanjima oko 8.000,00 kuna u protuvrijednosti eura, otac dvoje punoljetne djece, sin pokojan, vlasnik kuće na adresi prebivališta, ukupne površine od prilike 130 m2 i dvorišta, neodlikovan, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak, nalazi se na slobodi,

k r i v  j e

što je

- 10. siječnja 2017. u 18,16 sati u [adresa], nakon što je na neutvrđen način pribavio neoriginalnu iskaznicu znaka pristupačnosti, serijskog broja SA 31306, navodnu izdanu od Ureda državne uprave u Varaždinskoj županiji, kojom se dokazuje pravo na korištenje parkirnog mjesta rezerviranog za vozila kojima se prevoze osobe s invaliditetom, iako svjestan da je navedena iskaznica neoriginalna i da ju nije izdao Ured državne uprave u Varaždinskoj županiji, na parkirno mjesto rezervirano za vozila kojima se prevoze osobe s invaliditetom parkirao osobno vozilo marke "BMW", serije 3, bijele boje, registarskih oznaka [registarska oznaka] te je s unutrašnje strane prednjeg vjetrobranskog stakla predmetnog vozila istaknuo neoriginalnu iskaznicu znaka pristupačnosti serijskog broja SA 31306,

- d a k l e, lažnu ispravu nabavio radi uporabe i uporabio kao pravu, a kazneno djelo je počinjeno glede javne isprave,

- čime je počinio kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenjem isprave – opisano u članku 278. stavku 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 278. stavak 3. KZ/11.

Optuženi TN se na temelju čl. 278. stavka 3. KZ/11

o s u đ u j e s e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 7 (SEDAM) MJESECI

Na temelju čl. 56 KZ/11 optuženom TN

i z r i č e s e

UVJETNA  OSUDA

te se izrečena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

III/ Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od optuženog TN oduzima se plastificirani znak pristupačnosti za invalide, a koji je od optuženika oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta VIII Policijske postaje PUZ-a od 10. siječnja 2017., broj 1087123. Navedeni predmet će se po pravomoćnosti presude uništiti.

IV/ Na temelju članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 optuženi TN se obvezuje na plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 Eura, a koji trošak je optužena dužna platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

O b r a z l o ž e n j e

1. Uvodno označenom optužnicom, Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu optužilo je TN za učin kaznenog djela protiv krivotvorenja – krivotvorenjem isprave iz članka 278. stavka 1. i 3. KZ/11.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnice, TN je naveo da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret u ovom kaznenom postupku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je uz suglasnost stranaka pročitao materijalnu dokumentaciju u spisu i to izvješće na listu 2 spisa, fotografije list 3-9 spisa, službena zabilješka o dojavi list 9 spisa, izvješće u dijelu koji počinje riječima ''dolaskom na adresu u [adresa]', te završava riječima ''koji je u razgovoru izjavio'', te 3. odlomak koji počinje riječima '' TN' pa do kraja teksta list 9 spisa, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta i zapisnik list 10-11 spisa, podaci iz evidencije Ureda državne uprave u varaždinskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko- pravne poslove, Odjel za obrtništvo, trgovinu, promet i turizam od 30. studenog 2017. list 16-17 spisa, izvod iz katastarskog plana i prijepis posjedovnog lista list 66-68 spisa, izvješće I Postaje prometne policije PUZ-a od 2. travnja 2019. list 71 spisa, izvješće o privremenoj nesposobnosti list 94 spisa.

Po članku 431. stavka 1 točke 8. ZKP/08 pročitani su iskazi svjedoka, i to iskaz svjedoka AN na zapisniku od 30. studenog 2018., iskaz svjedoka ĆN na zapisniku od 30. studenog 2018., iskaz svjedoka RN na zapisniku od 20. ožujka 2019., iskaz svjedoka PN na zapisniku od 2. srpnja 2020., iskaz svjedoka HN na zapisniku od 2. srpnja 2020. te iskaz svjedoka JN na zapisniku od 28. studenog 2022. godine (list 158. spisa). Naime, ovi su svjedoci ispitani na raspravi, u prisutnosti stranaka te je sud utvrdio da su ispunjeni uvjeti za čitanjem zapisnika o ispitivanju ovih svjedok, to tim više što je branitelj na pitanje suda naveo kako u trenutku iznošenja prijedloga za saslušanjem ovih svjedoka nema dodatnih pitanja za iste, a niti dodatnih okolnosti na koje ove svjedoke predlaže saslušati. Dakle, i branitelj i optuženik imali su mogućnost ispitati ove svjedoke na sve okolnosti koje su im relevantne, svjedoci su ispitani na raspravi, a s obzirom na protek vremena od događaja izvjesno je da novih detalja se više ne bi mogli niti prisjetiti.

Prije kraja dokaznog postupka pročitan je izvod iz kaznene evidencije za optuženika te je potom optuženi TN iznio svoju obranu.

4. U svojoj obrani na raspravi optuženi TN naveo je da će iznijeti svoju obranu, no da ne želi odgovarati na pitanja suda i optužbe, već samo na pitanja svoga branitelja.

Pa je tako optuženi TN naveo da se ne smatram krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Naveo je kako se on u to vrijeme puno kretao po Hrvatskoj. Naime, naveo je kako je njegova supruga vlasnik OPG-a u sklopu kojega je i on radio, odnosno pomagao. Tada su imali u vlasništvu jedno teretno vozilo Citroen Berlingo koje je korišteno upravo za potrebe tog OPG-a. Naveo je kako je on za potrebe posla planirao dan-dva nakon ovog inkriminiranog događaja ići na Otok Pag. S obzirom na taj planirani put i činjenicu da mu je za Citroen Berlingo istekla registracija, tada je bio u procesu registriranja toga vozila, odnosno prethodno je obavio tehnički pregled vozila te mu je samo još bio potreban žig po koji se u to vrijeme moralo ići u policiju u [adresa]. Toga dana je sjedio u kafiću u kvartu, pa s obzirom da nije želio s tim neregistriranim vozilom sudjelovati u prometu, zamolio je društvo s kojim je tada bio na piću da mu netko od njih posudi vozilo da se odveze do [adresa]. Tada mu se ponudila osoba za koju ne zna točno kako se zove, no zna da ga zovu A ili Ć, a misli da se radi o osobi romske nacionalnosti te mu je taj A pozajmio automobil s kojim je onda otišao na policiju u [adresa]. Sjećam se da je bio kraj radnog vremena, 18,50 sati te je ušao s [adresa] na parking PUZ-a u [adresa] i cijeli parking je bio slobodan. On se tada zaustavio na parkirnom mjestu koje je bilo na najbližoj poziciji do ulaska u policijsku postaju. Tada nije vidio da bi se radilo o parkiranom mjestu za osobe s invaliditetom, a to sve stoga jer je bila već noć i on je bio u žurbi da stignem na vrijeme u policijski postaju. Da je vidio da je parkirno mjesto za invalide, stao bi na neko drugo mjesto jer je sve bilo slobodno. Također je naveo i kako nije znao da bi u tom vozilu bila oznaka za invalide, a kamo li da bi se radilo o krivotvorini. Naime, opisao je kako je ispod „šajbe“ bio fascikl i to je jedino vidio. Ta oznaka za invalide nalazila se iznad fascikla, ali je skroz bila gurnuta u šajbu, pa je samo jedan manji dio virio van, odnosno nije se radilo o dozvoli koja bi bila istaknuta na automobilu na vidljivom mjestu. Kada je obavio sve što je trebao na policiji izašao je na parking te je uočio da mu se jedan policajac kreće oko vozila i da ga mobitelom fotografira. Taj policajac ga je tražio da mu preda tu iskaznicu iz vozila, no on na to nije pristao pa je iskaznicu sam uzeo policijski službenik time da je optuženik ponovio kako on nije niti znao da bi iskaznica bila u autu. Naveo je kako e taj automobil bio od tog R koji mu je auto posudio i da on ne može odgovarati za to što je ta osoba tada imala u autu, mogao je imati i oružje ili bilo što drugo za što on nije znao i ne može odgovarati.

5. Dakle, uzevši u obzir navode iz obrane optuženika, utvrđeno je kako nije bilo sporno da je optuženik inkriminiranog dana na inkriminiranom mjestu koristio i parkirao vozilo marke "BMW", serije 3, bijele boje, registarskih oznaka [registarska oznaka] u kojem se nalazila iskaznicu znaka pristupačnosti, nesporno je i kako on u to vrijeme nije ispunjavao uvjete za parkiranje vozila na mjestu predviđenom za osobe s invaliditetom i da je tog dana upravo parkirao vozilo na mjesto označeno za osobe s invaliditetom.

Ono što je optuženik osporavao jest svijest da bi se u tom vozilu kojim je upravljao nalazila inkriminirana mu iskaznica znaka pristupačnosti, niti da bi ta iskaznica bila krivotvorena.

6.1. U odnosu na sporne činjenice u postupku je iskazivao svjedok ĐN, policijski službenik zaposlen u I Postaji prometne policije Zagreb na adresi [adresa]. Isti svjedok je u iskazu naveo da je tog dana išao na posao te da je, krećući se parkiralištem ispred zgrade policije, uočio u prolazu osobno vozilo parkirano na parkirališnom mjestu za invalide te je uočio da je na konkretnom vozilu bio stavljen znak da se radi o osobi kojoj je dopušteno parkirati na mjestu predviđenom za invalide, a što je uočio kroz vjetrobransko staklo vozila. Naveo je kako je bilo očito da se radi o krivotvorenoj ispravi invalidske iskaznice. Naime, u okviru poslova kojima se bavi je i problematika zlouporabe invalidskih iskaznica te je on prošao određenu edukaciju vezanu za uočavanje takvih iskaznica te je bilo vidljivo da navedena iskaznica ne sadrži serijski broj i ostala obilježja koja uobičajeno takve iskaznice imaju, a nije sadržavala niti zaštitu dokumenata. Naveo je kako mu je to djelovalo kao loša kopija takve iskaznice, a kako se radi o javnoj ispravi, izvršio je fotografiranje isprave te je pozvao policijskog službenika za obradu prekršaja zbog sumnje na počinjenje prekršaja iz ZSPC-a vezano za nepropisno parkiranje. Tada je nepozvan pristupio optuženi TN koji je otključao vozilo, dok je svjedok utvrdio njegov identitet. Optuženik je dragovoljno izručio tu ispravu nalik na invalidsku iskaznicu koja je prethodno bila ispod vjetrobranskog stakla. Kada ju je svjedok primio u ruke uvjerio se da se radi o krivotvorini jer na poleđini iste se nije nalazila fotografija osobe kojoj bi takva iskaznica bila izdana. Optuženi TN je zadržan do dolaska policijskih djelatnika koji su bili nadležni za dalje postupanje, konkretno policijskih službenika VIII Policijske postaje. Nadalje, svjedok je naveo kako pregledao i video nadzor postavljen na zgradi MUP-a koji pokriva parkiralište iz koje snimke je uočio da je optuženik upravljao tim vozilom, parkirao se na mjesto predviđeno za osobe s invaliditetom, i da je bio sam u vozilu. O tome je sastavio izvješće i time je njegovo postupanje bilo završeno. Navedena iskaznica je bila istaknuta s unutrašnje strane prednjeg vjetrobranskog stakla tog vozila, a što je vidljivo na fotografijama koje je snimio. Na poseban upit suca naveo je da je na objektu istaknut znak da je objekt i okolni prostor pod video nadzorom. Na daljnji upit suca odgovorio je da on nije vršio pretragu vozila, već je optuženik sam otključao vozilo i dobrovoljno predao navedene iskaznicu. Istaknuo je kako je s obzirom na posao koji obavlja educiran o tome što je dragovoljno izručenje predmeta, a vezano za zakonitost dokaza, pri čemu je istaknuo da u slučaju da se nije radilo o dragovoljnoj predaji predmeta, da bi u tom slučaju vozilo bilo zapečaćeno i dalje bi se također postupalo sukladno ZKP-u. Dodao je kako je je predmetne zgode s njim u društvu bio kolega RN, koji je zaposlen u istoj postaji. Nema saznanja o tome tko je od kolega iz VIII Policijske postaje PUZ-a sastavio zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta i potvrdu.

6.2. Nadalje, u svojstvu svjedoka je ispitan ĆN koji je naveo da je on sastavio potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta s lista 10 spisa i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta s lista 11 spisa. Naveo je kako je on u tom događaju djelovao kao dežurni kriminalistički službenik vezano za postupanje prema opuženom TN, a kojeg su kolege PN i HN doveli u postaju. Naveo je kako je on obavio kratki razgovor s optuženikom, a koji je onda potpisao potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta. Naveo je i kako on nije bio taj koji je faktično oduzeo od optuženika navedeni predmet opisan u tim ispravama, već je samo popunio navedenu dokumentaciju. Nije bio na mjestu događaja. Naveo je i kako optuženik nije odbijao potpisati potvrdu, već da je bio suradljiv.

6.3. Nadalje, iz iskaza svjedoka proizlazi RN da je on djelatnik I Postaje prometne policije PUZ-a, i da je tada bio u smjeni te je pozvan da pristupi upravo na navedeno parkiralište. Po predočavanju dijela iskaza AN sa listova 52- 53 spisa, a u kojem je ovaj svjedok naveo da je prolazio parkiralištem te da je u prolazu uočio osobno vozilo parkirano na mjestu predviđenom za invalide, a kroz vjetrobransko staklo tog vozila oznaku - znak iz kojeg proizlazi da bi se radilo o dopuštenju parkiranja na takvom mjestu, te nakon što je svjedoku predočeno da je svjedok AN naveo da je ovaj svjedok FN tada bio s njim u društvu, svjedok FN je odgovorio da je on bio u službenom vozilu s drugim kolegom, da se sada ne sjećam točno kojim, a kada su pozvani preko sredstava veze da pristupe upravo na to mjesto. Po dolasku na to mjesto, zatekli su AN. Svjedok FN je naveo da se više ne može precizno sjetiti svih okolnosti tog događaja, no ono što je siguran jest da je došao optuženik, odnosno vozač tog vozila. Svjedok FN naveo je i kako je optuženika kolega AN zatražio osobne dokumente i da je on s njime dalje komunicirao, dok je svjedok FN za to vrijeme stajao pored njega. Nadalje, opisao je i kao je optuženi SN na zahtjev kolege AN istome dao sve osobne dokumente koje ga je ovaj tražio, kao i znak pristupačnosti koji se nalazio ispod vjetrobranskog stakla. Nakon toga je optuženik sa svjedokom FN ušao u zgradu MUP-a gdje mu je FN na porti ispisao obavijest o počinjenom prekršaju, i uručio mu ga. Kolega AN je u međuvremenu pozvao kolege iz temeljne policije i tu je postupanje ovog svjedoka završilo. Naveo je i kako on nije pregledavao snimku video nadzora navedenog parkirališta. Nije mu poznato dali je na zgradi MUP-a istaknut znak da su objekt i okolni prostor pod video nadzorom. Svjedok FN je na upit ponovno potvrdio da je kolegi AN bilo sve predano pa tako i znak pristupačnosti, odnosno da kolega AN to nije sam uzeo iz vozila.

6.4. U svojstvu svjedoka ispitan je i PN, a koji je naveo da je zaposlen u VIII. Policijskoj postaji PUZ-a kao policijski službenik. Poznato mu je zbog čega je pozvan na sud i to vezano uz intervenciju od 10. siječnja 2017. u Zagrebu u Heinzelovoj ulici broj 98. Sjeća se da je njega i kolegu HN šef smjene uputio na intervenciju na naprijed navedenu adresu, a povodom sumnje u uporabu krivotvorenih isprava od strane jedne osobe. Sjeća se i da je dojava pristigla od šefa sektora I. Postaje prometne policije. Koliko se sjeća to je bilo negdje na početku smjene, dakle iza 18,00 sati. Kada su stigli na mjesto događaja zatekli su tražitelja intervencije, gospodina AN te optuženika, time da im je rečeno da je optuženik imao u vozilu i koristio neoriginalnu iskaznicu znaka pristupačnosti za osobe s invaliditetom te da je vozilo parkirao na parkirnom mjestu rezerviranom za osobe s invaliditetom. Rečeno im je i da je iskaznica bila istaknuta s unutarnje strane prednjeg vjetrobranskog stakla vozila kojeg je koristio. Po dolasku ovog svjedoka na mjesto događaja, kolega AN je već oduzeo predmetni znak od optuženika te ga je predao njima, kao i optuženika, nakon čega su ga oni odvezli u VIII. Policijsku postaju na daljnju kriminalističku obradu povodom počinjenja djela. Na posebno pitanje suca odgovorio je da se ne može sjetiti koliko je osoba bilo u trenutku njihovog dolaska na mjesto događaja, misli da je zasigurno bio još jedan policajac iz prometne policije. Ne sjeća se marke i tipa vozila u kojem je zatečena neoriginalna iskaznica. Navodi i kako oni nisu vršili fotografiranje vozila.

6.5. Svjedok HN naveo je u iskazu da se on, s obzirom na protek vremena i velik broj drugih intervencija u kojima je sudjelovao, vrlo malo sjeća tog događaja, a posebno detalja. Koliko se sjeća kolega PN i on su smo preko UKV veze bili pozvani na intervenciju koju je zatražio šef sektora I. Postaje prometne policije, AN i to vezano uz uporabu neoriginalne iskaznice znaka pristupačnosti u Heizelovoj ulici broj 98. Kolega PN i on su izašli na mjesto događaja i preuzeli dokumentaciju koja je oduzeta od osumnjičene osobe i istu odnijeli u policijsku postaju i predali na daljnju obradu kriminalističkoj službi. Na posebno pitanje suca odgovorio je da se sada ne sjeća da li su oni preuzeli i optuženika tom prilikom, vjeruje da jesu. Na posebno pitanje branitelja odgovorio je da su oni najprije došli na parking u [adresa], ali koliko se sjeća potom su išli u ured AN time da u to sad nije siguran.

6.6. Sud je pročitao materijalnu dokumentaciju, i to izvješća I Postaje prometne policije Zagreb, PUZ-a od 10. siječnja 2017. iz kojeg proizlazi da je TN, a čiji identitet je utvrđen uvidom u njegovu osobnu iskaznicu, serijskog broja [serijski broj], u 18,55 sati, došao do parkiranog osobnog vozila registarske oznake [registarska oznaka], koje je prethodno u 18,16 parkirao na mjestu rezerviranom za parkiranje vozila osoba s invaliditetom, na parkiralištu [adresa] u [adresa]. Policijski službenici su po dolasku optuženika prvotno provjerili da li isti ispunjava uvjete po članku 40. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te je od njega zatraženo da preda na uvid gore navedeni znak pristupačnosti, a za koji se u izvješću navodi da je isti znak pristupačnosti bi ona vidljivom mjestu, na instrument tabli ispred upravljača. U izvješću se navodi da je optuženik predao na uvid osobnu iskaznicu, prometnu dozvolu od vozila ZG1535FI i taj znak pristupačnosti.

U prilogu navedenog izvješća se nalaze fotografije od inkriminiranog dana na kojima se nalazi osobno vozilo marke BMW, registarske oznake [registarska oznaka], te je pregledom priloženih fotografija utvrđeno da je s unutrašnje strane prednjeg vjetrobranskog stakla predmetnog vozila istaknut znak pristupačnosti kojom se dokazuje pravo na korištenje parkirnog mjesta rezerviranog za vozila kojima se prevoze osobe s invaliditetom.

Iz potvrde i zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta od 10. siječnja 2017. te uvidom u privremeno oduzeti znak pristupačnosti utvrđeno je da je od TN **.**.2017. privremeno oduzet neoriginalni plastificirani znak pristupačnosti za invalide na kojem je navedeno da je izdan od Ureda državne uprave u Varaždinskoj županiji, serijskog broja SA 31306-FI.

Iz dopisa Ureda državne uprave u Varaždinskoj županiji, Odjela za obrtništvo, trgovinu, promet i turizam od 30. studenog 2017. proizlazi da je predmetni Odjel izvršio uvid u svoje upisnike i utvrdio da TN nije podnio zahtjev za izdavanje znaka pristupačnosti niti postoje podaci da je od strane tog tijela izdan znak pristupačnosti pod serijskim brojem SA 31306-FI.

7. Analiza i ocjena dokaza

Sud je iskaz svjedoka ĐN cijenio kao istinit jer je svjedok detaljno, i u skladu s iskazima ostalih svjedoka i materijalnom dokumentacijom u spisu, i to osobito izvješćem o postupanju, potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta i fotografijama, iskazivao o svim okolnostima zaticanja optuženika na mjesto događaja, mjestu na kojem je bila zataknula krivotvorena isprava i načina na koji mu je optuženik tu iskaznicu predao.

Sud je cijenio kao istinit i iskaz svjedoka ĆN, a koji je također životno logično i uvjerljivo opisa svoje postupanje kao policijskog službenika u inkriminiranom događaju. Iskaz ovog svjedoka također je sukladan iskazima ostalih policijskih službenika, u dijelu u kojem je svjedok imao saznanja, a sukladan je i materijalnoj dokumentaciji u spisu, dakle potvrdi i zapisniku o privremenom obuzimanju predmeta.

Sud je cijenio iskaze svjedoka RN, PN i HN kao istinite jer su dani životno i logično, odnosno svjedoci su opisali svoju ulogu i postupanje inkriminiranog dana, u skladu sa svojim sjećanjem, dok je njihov iskaz sukladan ostalim dokazima izvedenim na raspravi.

Materijalnu dokumentaciju u spisu sud je cijenio kao istinitu i vjerodostojnu jer je sukladna iskazima svjedoka te sud nije utvrdio niti jednu okolnost koja bi dovodila u pitanje vjerodostojnost navedene dokumentacije.

Obranu optuženog TN sud nije cijenio kao istinitu u dijelu u kojem je optuženik sporio svijest da bi imao krivotvorenu ispravu u vozilu, zatim u dijelu u kojem je sporio svijest o nevjerodostojnosti navedene dokumentacije te u dijelu u kojem je negirao da bi svojevoljno predao tu ispravu policijskim službenicima. Takvu obranu sud je cijenio kao obranu usmjerenu prema otklanjanju kaznene odgovornosti optuženika od sebe.

8. Činjenični zaključak

Dakle, uzimajući u obzir navedenu materijalnu dokazu te bitno dosljedne i uvjerljive iskaze svjedoka, utvrđeno je kako je optuženik počinio kazneno djelo krivotvorenjem isprave iz članka 278. stavka 1. i 3. KZ/11 za koje je i oglašen krivim, odnosno da je 10. siječnja 2017. u 18,16 sati u [adresa], nakon što je na neutvrđen način pribavio neoriginalnu iskaznicu znaka pristupačnosti, serijskog broja SA 31306, navodnu izdanu od Ureda državne uprave u Varaždinskoj županiji, kojom se dokazuje pravo na korištenje parkirnog mjesta rezerviranog za vozila kojima se prevoze osobe s invaliditetom, iako svjestan da je navedena iskaznica neoriginalna i da ju nije izdao Ured državne uprave u Varaždinskoj županiji, na parkirno mjesto rezervirano za vozila kojima se prevoze osobe s invaliditetom parkirao osobno vozilo marke "BMW", serije 3, bijele boje, registarskih oznaka [registarska oznaka] te je s unutrašnje strane prednjeg vjetrobranskog stakla predmetnog vozila istaknuo neoriginalnu iskaznicu znaka pristupačnosti serijskog broja SA 31306 FI.

Naime, da je optuženik nabavio te bio svjestan da se u vozilu koji koristi nalazi neistinita isprava proizlazi iz svih činjenica ovog kaznenog djela utvrđenih provedenim dokazima na raspravi. Prvotno, navedena isprava bila je zataknuta na vidljivom mjestu u vozilu, a što je nedvojbeno proizlazi kako iz iskaza svjedoka ĐN, tako i iz fotografija koje su sačinjene povodom pronalaske te isprave od strane ovog svjedoka. Nadalje, optuženi TN znao je i bio je svjestan da on ne udovoljava uvjetima navedene iskaznice te je bio svjestan da on nikada nije zatražio izdavanje takve isprave, niti mu je ista izdana. Unatoč tome, optuženik je došao na parkiralište gdje je parkirao vozilo i to upravo na mjestu rezerviranom za vozila kojima se voze osobe s invaliditetom. Nije uvjerljiv navod iz obrane optuženika da mu je vozilo dala neka treća osoba, za koju on ne zna identitet, izuzev nadimka. Naime, nije niti logično, niti životno da bi optuženiku neka treća osoba, koju on uopće ne poznaje po imenu i prezimenu, ustupila na korištenje takvo vozilo, a niti je logično da optuženik, a kada je osumnjičen za ovo kazneno djelo ne bi policijskim službenicima ukazao na tu treću osobu radi provođenja kriminalističkog istraživanja i dokazivanja svoj nevinosti, a niti sam potražio podatke o identitetu te osobe, i to svih ovih godina koliko je ovaj postupak trajao. Naime, kome je onda optuženik to vozilo vratio i zašto pritom od te osobe nije zatražio podatke ili pojašnjenje. Pritom je potrebno napomenuti da je optuženik osobno potpisao potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, kojom je potvrdio da je krivotvorena isprava oduzeta upravo od njega, a pritom je policijskom službeniku predao i dokumente vozila kojim se koristio. Nadalje, nelogična je i tvrdnja da optuženik prilikom parkiranja nije uočio da bi se parkirao na mjestu predviđenom za osobe s invaliditetom. Naime, doista je neživotno da on ne bi bio svjestan te iskaznice, i onda se baš slučajno parkirao baš na takvom parkirnom mjestu.

Da je optuženik znao i bio svjestan da se radi o neistinitoj ispravi nesporno proizlazi iz činjenice da je optuženik bio svjestan da na njegovo ime nikada nije izdana takva isprava, kao i da isprava već po svom izgledu nije odgovarala izvornicima takvih isprava.

Da se nesporno radilo o krivotvorenoj ispravi utvrđeno je dopisom Ureda državne uprave u Varaždinskoj županiji, Odjela za obrtništvo, trgovinu, promet i turizam od 30. studenog 2017. iz kojeg proizlazi da optuženi TN nije podnio zahtjev za izdavanje znaka pristupačnosti niti postoje podaci da je od strane tog tijela izdan znak pristupačnosti pod serijskim brojem SA 31306-FI.

9. Pravna utvrđenja

Kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. i 3. KZ/11 čini onaj tko izradi lažnu ispravu ili preinači pravu s ciljem da se takva isprava uporabi kao prava ili tko takvu ispravu nabavi radi uporabe ili je uporabi kao pravu ili na drugi način učini dostupnom drugome radi uporabe, a djelo je počinjeno glede javne isprave, oporuke, mjenice, čeka, platne kartice ili drugog bezgotovinskog instrumenta plaćanja ili javne ili službene knjige koja se mora voditi na temelju zakona.

Prema članku 87. KZ/11 isprava je svaki predmet koji sadrži zapis, znak ili sliku koji je podoban ili određen da služi kao dokaz neke činjenice koja ima vrijednost za pravne odnose, dok je sukladno članku 11. Zakona o povlasticama u prometu inkriminirana isprava znaka pristupačnosti javna isprava.

U postupku je nesporno utvrđeno da je optuženik lažnu ispravu nabavio radi uporabe i uporabio kao pravu, a da je kazneno djelo počinjeno glede javne isprave.

10. Razlozi o krivnji

Ovo kazneno djelo optuženik je počinio s oblikom krivnje izravnom namjerom prvog stupnja. Dakle, isti je bio svjestan svog djela, odnosno svjestan da se radi o krivotvorenoj ispravi te je istu i želio uporabiti kao takvu, odnosno postupao je s izravnom namjerom nabavljanja radi uporabe krivotvorene javne isprave i njezinom uporabio kao prave.

Pritom je važno napomenuti i da je optuženik u svom postupanju bio ubrojiv jer njegova ubrojivost tijekom cijelog postupka nije dovedena u pitanje.

Svijest o protupravnosti nije osporena, a nije utvrđeno niti postojanje ispričavajućeg razloga.

11 Zaključak o postojanju kaznenog djela

Slijedom svega prethodno navedenog, sud je nesporno utvrdio da je optuženi TN počinio kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavku 1. i 3. KZ/11, a zbog kojeg ga je i oglasio krivim.

12. Obrazloženje sankcije

Odlučujući o izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije optuženom TN za počinjeno kazneno djelo ovaj sud je imajući u vidu okvir za izricanje kazne za ovo kazneno djelo uzeo u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti utvrđene na strani optuženika, prijašnji život optuženika, njegovu raniju kaznenu neosuđivanost, kao i težinu i društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela.

Olakotnom okolnosti na strani optuženog TN cijenjeno je da je isti prethodno kazneno neosuđivan, kao i da se protiv optuženika ne vodi niti jedan kazneni postupak, a što ukazuje da je optuženik osoba koja inače nije slona činjenu kaznenih djela te da je njegovo postupanje kako prije, tako i nakon počinjenja ovog kaznenog djela bilo usklađeno sa zakonskim i društveno prihvaćenim normama. Također, olakotnim je cijenjeno da je prošlo više od sedam godina od počinjenja djela, a u kojem razdoblju se optuženik nije javljao niti kao počinitelj novih kaznenih djela. Ujedno, optuženiku je cijenjeno da se radi o obiteljskom čovjeku, kojem je dijete preminulo, dakle radi se osobi koja je u životu proživjela veliku životnu tragediju.

Posebno otegotnih okolnosti na strani optuženika sud nije našao.

Uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti te činjenicu da je za kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. i 3. KZ/11 zapriječena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina, ovaj sud je optuženog TN osudio kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci s rokom kušnje od dvije godine. Naime, sud je ocijenio da se s obzirom na protek vremena kao i prethodno navedene olakotne okolnosti koje su na strani optuženika utvrđene, i uvjetnom osudom može postići svrha kažnjavanja propisana zakonom. Također, utvrđeno je i da će se ovako izrečenom uvjetnom osudom postići i generalna prevencija propisana Kaznenim zakonom, dok je optuženik upozoren da ukoliko u roku kušnje počini novo kazneno djelo da mu uvjetna osuda može biti opozvana.

13. Obrazloženje odluke o oduzimanju predmeta

Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od optuženog TN oduzet je plastificirani znak pristupačnosti za invalide, a koji je od optuženika prethodno privremeno oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta VIII Policijske postaje PUZ-a od 10. siječnja 2017., broj 1087123. Za navedeni predmet odlučeno je da će se po pravomoćnosti presude uništiti.

Naime, radi se o krivotvorenoj ispravi, a za koju je nesporno utvrđeno da je bila uporabljena za počinjenje ovog kaznenog djela pa ju je stoga sud prema odredbama članka 27. stavka 2. KZ/11 oduzeo od optuženika i naložio uništenje te isprave.

14. Obrazloženje troška

Nadalje, optuženog TN sud je obvezao na snašanje troškova ovog kaznenog postupka i to u paušalnom iznosu od 300,00 Eura. Trošak paušala odmjeren je uzevši u obzir trajanje ovog kaznenog postupka i brojnost provedenih radnji kako na sudu, tako i u postupku pred državnim odvjetnikom. Troškove postupka optuženik je dužan platiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude. S obzirom da optuženi TN osoba srednje životne dobi, da je radno sposoban, da mu supruga ostvaruje primanja i da je vlasnik nekretnine, ovaj sud je mišljenja kako plaćanje troškova u dosuđenom iznosu neće ugroziti njegovu egzistenciju, kao niti egzistenciju njegove obitelji.

U Zagrebu 22. listopada 2024.

Sudac:

Olja Krčar Mišić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku i branitelja radi ulaganja odgovora, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu,

- optuženi TN,

- branitelj,

- VIII Policijske postaje PUZ-po pravomoćnosti presude