Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-320/2024-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća, te Maje Štampar Stipić i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog IO, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona i drugih (“Narodne novine” broj 125/11., 144/12.,56/15, 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog IO, podnesenim protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 9. srpnja 2023., broj K-2/2024-37, u sjednici održanoj 22. listopada 2024., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog IO i branitelja optuženika, odvjetnika Nikole Horvata,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog IO kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Županijski sud u Karlovcu, pobijanom presudom od 9. srpnja 2024. proglasio je krivim optuženog IO, zbog kaznenog djela protiv života i tijela - ubojstvo u pokušaju iz članka 110. KZ/11. u vezi članka 34. KZ/11. i kaznenog djela protiv javnog reda, nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari, iz članka 331. stavku 1. KZ/11., sve u vezi s člankom 51. KZ/11., te mu je za kazneno djelo iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., opisano pod točkom 1. izreke presude, na temelju članka 110. KZ/11. u vezi s člankom 34. KZ/11., uz primjenu članka 49. stavka 1. točka 2. u vezi s člankom 48. stavkom 1. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 331. stavak 1. KZ/11., opisano pod točkom 2. izreke presude, na temelju članka 331. stavka 1. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, pa ga je uz primjenu članka 51. KZ/11. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i deset mjeseci. U navedenu kaznu zatvora na temelju članka 54. KZ/11. uračunato je vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 31. svibnja 2023. pa nadalje.
1.1. Na temelju članka 79. stavka 2. i članka 331. stavka 7. KZ/11., od optuženika je oduzeta automatska puška model M70 AB2, proizvođača „Crvena zastava“, tvorničkog broja [serijski broj oružja], kalibra 7,62x39 mm s pripadajućim okvirom i 24 komada streljiva istog kalibra, automatska puška istog proizvođača modela M70 B1 tvorničkog broja [serijski broj oružja], 10 punih okvira za automatsku pušku sa po 30 metaka u svakom, potom 2 komada streljiva kalibra 45 i 22 komada streljiva 8x57 mm, tromblonski nastavak za vojnu pušku, jedan neispravni spremnik za streljivo vojne puške i tri komada pojačivača trzaja za vojnu pušku.
1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20, 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.) naloženo je optuženiku da podmiri djelomične troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08., u paušalnom iznosu od 500 eura, te trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. ZKP/08., u iznosu od 2.083,38 eura, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni (članak 467. točka 4. u vezi s člankom 471. stavkom 1. ZKP/08.), s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači i optuženiku izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju za svako počinjeno kazneno djelo kao i jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju, odnosno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
2.1. Žalbu je podnio i optuženi IO, po branitelju po službenoj dužnosti Nikoli Horvatu, odvjetniku u Karlovcu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 8. ZKP/08., i bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., zbog povrede kaznenog zakona te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske uvaži žalbu optuženika i preinači pobijanu presudu na način da se promijeni pravna kvalifikacija kaznenog djela i da se optuženik osudi zbog počinjenja kaznenog djela nanošenja teških tjelesnih ozljeda i osudi u skladu s novom pravnom kvalifikacijom, a podredno da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
2.2. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik, s prijedlogom da ovaj sud odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.
3.Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Na temelju članka 475. stavka 1. ZKP/08. o sjednici drugostupanjskog vijeća uredno su izviješteni optuženi IO, branitelj Nikola Horvat jer su to zahtijevali. Obaviješten je i državni odvjetnik. Sjednici su prisustvovali optuženi IO putem video linka iz Kaznionice u Lepoglavi, branitelj optuženika, dok nije pristupio državni odvjetnik koji je bio uredno obaviješten, pa je sjednica održana sukladno odredbi članka 475. stavka 3. ZKP/08.
5. Žalbe državnog odvjetnika i optuženog IO su neosnovane.
6. Nije u pravu optuženik kada navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 8. ZKP/08. jer da je, kako pogrešno navodi, optuženik ispitan na raspravi dana 28. svibnja 2024., bez zahtjeva u smislu članka 417.a stavka 5. ZKP/08. prije završetka dokaznog postupka, iako se očitovao u odnosu na točku 1. optužbe da se ne smatra krivim.
6.1. Naime, upravo uvidom u navedeni zapisnik (list 461-465 spisa) proizlazi kako je optuženik, a nakon što je na toj raspravi ispitana sudsko medicinska vještakinja dr. med. Anita Galić, naveo da želi pojasniti položaj u kojem se nalazio prilikom ispaljenja dva hica, te da će u tom dijelu dopuniti obranu, nakon čega je to i učinio. U članku 417.a stavku 5. ZKP/08. na koji se obrana poziva, propisano je da ukoliko se optuženik očituje u odnosu na sve ili pojedine točke optužbe da se ne smatra krivim, ispitat će se na završetku dokaznog postupka, osim ako on drugačije zahtjeva. Dakle, budući je sam optuženik naveo da želi pojasniti položaj u kojem se nalazio prilikom ispaljenja hitaca iz pištolja, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je postupio u potpunosti u skladu s odredbom članka 417. a stavka 5. ZKP/08., pa nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 8. ZKP/08.
6.2. Nadalje, optuženik u žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. budući da se presuda ne može ispitati jer u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava i samih tih isprava, no osim što citira zakonski tekst članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. uopće ne navodi razloge u čemu bi sa ta znatna proturječnost u razlozima presude sastojala kao i o kojim to odlučnim činjenicama prvostupanjski sud nije dao razloge. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je za svoju odluku dao jasne i valjane razloge, koje je detaljno obrazložio, navodeći dokaze na kojima temelji svoju odluku i ocjenjujući, kako svaki dokaz za sebe tako i dokaze međusobno, te navodeći kojim dokazima vjeruje i zašto, a koje dokaze smatra neuvjerljivim, što je sve detaljno obrazložio.
7. Optuženik smatra kako je sud prvog stupnja povrijedio kazneni zakon na njegovu štetu jer ga je proglasio krivim zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva, dok obrana smatra da se u konkretnom slučaju radi o kaznenom djelu nanošenja teških tjelesnih ozljeda iz članka 118. stavka 1. KZ/11., no takvi žalbeni navodi optuženika predstavljaju žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne povrede kaznenog zakona. Naime, sud prvog stupnja je detaljno i argumentirano, na temelju svih provedenih dokaza obrazložio zašto smatra da je optuženik počinio kazneno djelo iz članka 110. KZ/11. u vezi s člankom 34. KZ/11., a to što obrana smatra da je određene dokaze trebalo drugačije ocijeniti pa i donijeti drugačiji zaključak o tome koje kazneno djelo je inkriminiranog dana optuženik počinio, ne predstavlja žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona.
8. Optuženik smatra da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer da iz iskaza svjedoka, oštećenika i optuženika proizlazi kako je hitna pomoć došla na mjesto događaja punih sat vremena nakon događaja, nakon čega je prošlo još pola sata do 45 minuta da se optuženika doveze do bolnice i pruži mu se adekvatna liječnička skrb. Smatra da nije bilo nikakve hitne i pravovremene liječničke intervencije za oštećenika niti da mu je ista bila potrebna da bi se izbjegla smrt odnosno nastupanje teže posljedice. Također ističe kako je sudskomedicinski vještak u pisanom nalazu i mišljenju od 3. listopada 2023. naveo kako su teške komplikacije, kojima je spriječena opasnost po život oštećenika, spriječene pravovaljanim i kontinuiranim liječničkim intervencijama, dok se u optuženici navodi kako su samo stjecajem sretnih okolnosti i zahvaljujući pravovremenoj liječničkoj pomoći izbjegnute teže posljedice pa i smrt optuženika.
8.1. Navodi u žalbi su samo subjektivna razmatranja optuženika, i nisu takve prirode da bi dovela u sumnju nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka i utvrđeno činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi. Naime, sudskomedicinski vještak u pisanom nalazu i mišljenju ( list 202-204) je izričito naveo kako je smrt oštećenika mogla nastupiti da su projektili pogodili magistralne krvne žile čime bi došlo do iskrvarenja ili da je došlo do komplikacija u obliku infekcija, te da su teške komplikacije kojima je spriječena opasnost po život oštećenika spriječene pravovaljanim i kontinuiranim liječničkim intervencijama. Obzirom na takav nalaz i mišljenje, uz nedvojbeno utvrđene činjenice da je optuženik u dva navrata pucao u oštećenika i to u područje desne nadlaktice te u područje lijeve strane zdjelice, u čijoj blizini se nalaze magistralne krvne žile koje nisu samo pukom srećom bile pogođene projektilom, osnovano je prvostupanjski sud zaključio kako su teže posljedice pa i smrt optuženika izbjegnute samo stjecajem sretnih okolnosti te pravovremenoj liječničkoj intervenciji, a kako je to i valjano obrazložio.
8.2. Daljnji navodi u žalbi te zaključci obrane kako je optuženik pucao u dijelove tijela oštećenika na kojima ne postoji niti jedan vitalni organ nisu točni jer upravo suprotno proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka.
8.3. Također, daljnji žalbeni navodi kako puška iz koje je optuženik pucao nije automatska već da se radi o poluautomatskoj puški iz koje je moguće ispaljivati samo pojedinačne hice, a što je optuženik i učinio u dva navrata da bi od sebe i svjedokinje ĐO otklonio istodobni protupravni napad od strane oštećenika, u potpunosti su neosnovani. Iz nalaza i mišljenja vještaka balističara nedvojbeno proizlazi kako je puška kojom je optuženik inkriminiranog dana ispalio metke u oštećenika automatska puška, a iz opisa događaja oštećenika, svjedokinje SO, te položaja u kojem se nalazio oštećenik u odnosu na optuženika kada je zadobio ozljede, mjestu ozljeđivanja, a što je sve opisao sudskomedicinski vještak, u potpunosti je isključeno postupanje optuženika u cilju nanošenja teških tjelesnih ozljeda oštećeniku u prekoračenju nužne obrane.
8.4. Također nisu osnovani niti daljnji žalbeni navodi u dijelu gdje obrana analizira i ocjenjuje kao nevjerodostojne iskaze oštećenika i svjedokinje SO, budući je prvostupanjski sud dao uvjerljive i logične razloge zašto je njihove iskaze prihvatio kao istinite, a također je obrazložio i zbog čega ne vjeruje iskazu svjedokinje ĐO, a koje obrazloženje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Također daljnji žalbeni navodi optuženika kako je prvo dva metka ispalio u pod i u zrak u svrhu upozorenja oštećeniku jer ga je bilo strah oštećenika, ne dovode u pitanje kaznenu odgovornost optuženika kako je utvrđena po prvostupanjskom sudu.
8.5. Daljnji žalbeni navodi da je optuženik u vrijeme događaja bio trijezan, a oštećenik pod utjecajem alkohola, ne ekskulpiraju optuženika, nego upravo suprotno, govore u prilog tome da je isti bio svjestan svojih postupaka i da je svjesno, u dva navrata pucao prema oštećeniku s automatskim oružjem u cilju da ga usmrti. Daljnji navod, da je oštećenik udario optuženika i davio njegovu izvanbračnu suprugu, ne proizlazi iz provedenih dokaza, već je to opis događaja po oštećeniku koji nema uporište u provedenim dokazima niti dovodi u pitanje odluku prvostupanjskog suda.
8.6. Slijedom navedenog, činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda u potpunosti je pravilno utvrđeno, tako da nije osnovana niti žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
9. Budući žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni i oduzimanju predmeta, bez obzira što se optuženik ne žali na kaznu niti na odluku o oduzimanju predmeta, ovaj drugostupanjski sud je ispitao presudu i u tom dijelu.
9.1. Žalbu zbog odluke o kazni podnio je državni odvjetnik, te je u istoj naveo kako smatra da je u konkretnom slučaju optuženiku potrebno izreći kaznu zatvora u duljem trajanju i to kako za svako počinjeno kazneno djelo tako i jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju. Pri tome ističe kako se u obrazloženju pobijane presude navodi da je kao otegotne okolnosti prvostupanjski sud optuženiku cijenio da je oba kaznena djela počinio s oblikom krivnje izravna namjera, iskazanu upornost koju je iskazao kada je u pravcu oštećenika iz ubojitog oružja kao što je automatska puška ispalio dva hica, dok mu je kao olakotno cijenio da je neosuđivan, da je u izvanbračnoj vezi, iskreno kajanje zbog učinjenog, pa da smatra, imajući u vidu dob optuženika, svrhu kažnjavanja, da će se i primjenom odredaba o ublažavanju kazne u odnosu na optuženika ostvariti svrha kažnjavanja.
9.1.2. Državni odvjetnik, suprotno navedenom smatra da se tako izrečenom kaznom zatvora neće ostvariti svrha kažnjavanja, da je ista preblaga, da je sud precijenio olakotne okolnosti na strani optuženika, a da nije trebao zanemariti niti činjenicu da se kod nas, a i u svijetu čine kaznena djela ubojstva upravo oružjem kojeg počinitelji nezakonito posjeduju.
9.2. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da su kako pojedinačne kazne zatvora koje su optuženiku utvrđene, pa tako i jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen, primjerene svim okolnostima počinjenja ovih kaznenih djela, te da je prvostupanjski sud pravilno cijenio olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika.
10. Prvostupanjski sud je, određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti uzeo u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, jačinu ugrožavanja ili povrede zakonom zaštićenog dobra, pa je pravilno kao olakotne okolnosti cijenio da optuženik do ovog događaja nije dolazio u sukob sa zakonom, da je izrazio žaljenje zbog učinjenoga, dok mu je pravilno ocijenio i otegotne okolnosti, stupanj krivnje i iskazanu upornost. 10.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, utvrđenim pojedinačnim kaznama zatvora te izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od tri godine i deset mjeseci na koju je optuženik osuđen, u potpunosti će se ostvariti svrha kažnjavanja. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno primijenio u odnosu na kazneno djelo iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., koje je dakle ostalo u pokušaju opisano pod točkom 1. izreke presude, odredbe o zakonskom ublažavanju kazne, te je optuženiku utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, dok mu je za kazneno djelo opisano pod točkom 2. izreke, iz članka 331. stavka 1. KZ/11., a koje je optuženik priznao, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci.
10.2. Vezano za žalbeni navod državnog odvjetnika da je prvostupanjski sud prilikom odabira visine kazne zanemario činjenicu da se kaznena djela ubojstva, kako u Republici Hrvatskoj, tako i u svijetu čine upravo oružjem koje počinitelji nezakonito posjeduju, treba navesti da je za kazneno djelo nedozvoljenog držanja oružja optuženik osuđen ovom presudom, a da je notorno da se kaznena djela ubojstva mogu počiniti i oružjem koje počinitelji nezakonito posjeduju, ali i do kojeg su došli i na drugačije načine, tako da ti žalbeni navodi nisu doveli u pitanje odluku prvostupanjskog suda vezano za visinu kazne na koju je optuženik osuđen.
10.3. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio sve okolnosti u smislu članka 47. KZ/11. koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja, a što je sve valjano obrazložio. Stoga će, i po stanovištu drugostupanjskog suda, izrečenom kaznom zatvora u trajanju od 3 godine i 10 mjeseci, u odnosu na optuženika biti postignuta svrha kažnjavanja, specijalna i generalna prevencija, zbog čega su žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni neosnovane.
11. Isto tako, vezano za odluku o oduzimanju predmeta, drugostupanjski sud je u skladu s odredbom članka 478. ZKP/08. preispitao prvostupanjsku presudu i u tom dijelu te smatra kako je odluka prvostupanjskog suda u cijelosti osnovana i zakonita, budući je oduzeta puška modela M70 AB2, serijskog broja [serijski broj oružja], kalibra 7,62x19 mm istom poslužila za počinjenje kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., a ostalo oružje optuženiku je oduzeto jer je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 331. stavka 1. KZ/11.
12. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik i optuženik pobijaju prvostupanjsku presudu, a Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je, u povodu podnesenih žalbi, ispitao prvostupanjsku presudu i u skladu s odredbama članka 476. stavka 1. ZKP/08. te je našao da nije počinjena neka od povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud, prema članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti kao i da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon (članak 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08.), na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 22. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
