REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

ODJEL ZA MLADEŽ

Zagreb, Ilica - Selska, Ilica 207

Poslovni broj: Kvm-319/2024-7

Kzd-244/2017

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, Odjel za mladež, u vijeću sastavljenom od suca Stanislava Walaszeka, kao predsjednika vijeća, te sutkinja Maje Ivanović i Bernarde Šuman, kao članica vijeća, uz sudjelovanje Tanje Markić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog SM, zbog dva kaznena djela iz članka 172. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje: KZ/11) u svezi sa člankom 51.KZ/11, odlučujući o prijedlogu punomoćnika oštećenika, odvjetnika Maria Mikulića za opoziv uvjetne osude od 06. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

I Na temelju članka 564. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19. i 80/22.,36/24- u daljnjem tekstu: ZKP/08)

osuđenom EM, OIB [osobni identifikacijski broj], bez nadimka, sin S i E rođene Š, rođen **.**.1971. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen sa završenom srednjom strojarskom školom Prvomajska, strojarski tehničar, zaposlen u Asura d.o.o., Velika Gorica, Bani 75a, sa primanjima od oko 650,00 eura, bez imovine, razveden, otac dvoje djece u dobi od 18 i 20 godina, bez čina, odlikovan Spomenicom i za dragovoljca, srednjeg imovnog stanja, protiv kojeg ne vodi se drugi kazneni postupak,

opoziva se uvjetna osuda iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj Kzd-244/2017-115 od 27. veljače 2020. koja je postala pravomoćna 28. svibnja 2020., te se određuje izvršenje jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu,Odjel za mladež broj Kzd- 244/2017-115 od 27. veljače 2020., koja je postala pravomoćna 28. svibnja 2020. okrivljeni SM osuđen je zbog dva kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 2. KZ/11 u svezi sa člankom 51.KZ711, kojem je na temelju članka 51. KZ/11 izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine uz uvjetnu osudu sa vremenom provjeravanja u trajanju od četiri godine, a kojom je presudom naloženo osuđeniku da u roku od 3 godine od pravomoćnosti iste na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 popravi štetu te isplati dug u iznosu od 51.000,00 kuna za svako od dvoje maloljetne djece S i ŠM, kao i posebna obveza naložena na temelju odredbe članka 62. stavka 2.točka 10. ZKP/08, da u suradnji sa probacijom ubuduće ispunjava obvezu plaćanja redovnog uzdržavanja u iznosu od 1.000,00 kuna za svako od dvoje maloljetne djece i to tako da na račun majke i zakonske zastupnice DM (sada Galić) uplati navedene iznose do svakog 15-og u mjesecu. Rok za ispunjenje posebne obveze popravka štete temeljem navedene presude, istekao je 28. svibnja 2023., dok je posebna obveza iz članka 62. stavka 2. točke 10. ZKP/08, vezana i prati vrijeme provjeravanja iz uvjetne osude u trajanju od četiri godine, a uz uvjete da su se ispunile zakonske pretpostavke iz članka 290. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23).

2. Nadalje, presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjel za mladež broj Kvm-520/2023-5 od 1. veljače 2024. rokovi ispunjenja naloženih posebnih obveza, produljeni su za 2 mjeseca te teku od pravomoćnosti iste, a koja odluka je postala pravomoćna 19. ožujka 2024., slijedom čega je rok ispunjenja posebne obveze popravka štete istekao dana 19. svibnja 2024., dok je rok ispunjenja posebne obveze redovnog budućeg uzdržavanja, vezan uz vrijeme provjeravanja iz uvjetne osude od 4 godine, ukoliko postoje zakonske osnove iz članka 290. Obiteljskog zakona. Sukladno odredbi članka 58. stavka 5. KZ/11 osuđenik je u presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu,Odjel za mladež broj Kzd-244/2017-115 od 27. veljače 2020., koja je postala pravomoćna 28. svibnja 2020., upozoren da mu sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako optuženik u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri posebne obveze ili ih teško ili ustrajno krši te da ako se utvrdi da okrivljenik obveze nije izvršio iz opravdanih razloga, sud može obveze zamijeniti drugima, ili mu izreći zaštitni nadzor ili ga može osloboditi obveza ili mu može produljiti rok za izvršenje izrečenih obveza.

3. Povodom prijedloga za opoziv uvjetne osude punomoćnika oštećenika, odvjetnika Maria Mikulića od 06. lipnja 2024., pokrenut je postupak za opoziv uvjetne osude.

4. Dana 30. rujna 2024. održano je ročište u odsutnosti osuđenika koji je uredno zaprimio poziv te probacijske službe i zastupnika optužbe, a u prisutnosti branitelja osuđenika odvjetnika ZM, oštećenika S ŠM, zakonske zastupnice oštećenika DM, punomoćnika oštećenika odvjetnika Maria Mikulića.

5. Ispitana u svojstvu svjedokinje, majka i zakonska zastupnica oštećene djece je iskazala kako je od donošenja pravomoćne presude u predmetu koji se odnosi između ostalog i na uzdržavanje djece S i ŠM, plaćeno ukupno na ime duga 1.438,25 eura, u odnosu na posebne obveze od po 51.000,00 kuna za svako dijete, zatim da su uplate bile vršene višekratno u različitim iznosima te da ne može precizirati da li su uplate bile izvršene na ime posebnih obveza ili su to možda bile uplate i za redovno uzdržavanje, ali svakako je to iznos koji je plaćen od pravomoćne presude, da osuđenik od donošenja prvostupanjske presude nije viđao svoju djecu, koliko je upoznata da je jednom telefonskim putem kontaktirao djecu, nije kupovao stvari za školu, niti su djeca bila prisutna kod njega u njegovom domu te da nikada nije osobno pokretala ovršni postupak protiv optuženika. Nadalje je iskazala da je sin TM punoljetan te da je zaposlen još od vremena donošenja prvostupanjske presude u ovom predmetu, dok je sin MM zaposlen od 1. rujna 2024., dakle da se isti više ne školuju i da obojica rade. Također svjedokinja je iskazala, kako s obzirom da ovo sve traje 11 godina i s obzirom da nije htjela ništa poduzimati, dok su djeca bila maloljetna, sada kada su djeca postala punoljetna i kada rade, smatra da im je bilo uskraćeno pravo na održavanje od oba roditelja te je sve to sama morala prolaziti i sada prvi puta osobno smatra da bi se trebala opozvati uvjetna osuda. Iskazala je kako ima određena saznanja sa ranije provedenih ročišta, da je njezin bivši suprug cijelo vrijeme radio, da je zaposlen u tom securityu te da je bio prema njezinim saznanjima zdrava i radno sposobna osoba, dok joj je poznato da je išao kod liječnika zbog nekih zdravstvenih problema, ali nema saznanja da je to utjecalo na njegovu radnu sposobnost.

5.1. Ispitan u svojstvu svjedoka, oštećenik TM je iskazao kako se zaposlio odmah nakon što je završio školovanje, ne zna da li je to počelo od 2017. godine, radi već duže vrijeme, svjestan je da je njegov otac osuđen zbog kaznenih djela povrede uzdržavanja koje su se odnosile na njega i brata. Oštećenik je nadalje naveo kako otac nikada ništa nije platio na ruke niti na njegov račun, poznato mu je da je vršio neke uplate na mamin račun, ne zna točno koliko je plaćeno zna da je od 5. mjeseca 2024. do danas za njega i brata plaćeno oko 840 eura ukupno. Također da njegov otac nikada ništa nije platio, niti mu je dao neke stvari za školovanje, obuću, odjeću i drugo, da su unazad 3 godine oštećenik i brat znali svaki drugi vikend odlaziti kod oca, gdje bi prespavali i tamo im je otac ponudio hranu i piće, što se dakle dešavalo svaki drugi vikend, a osim toga da im ništa drugo posebno nije dao, a da se taj period od 3 godine, ne zna točno u kojem se razdoblju dešavalo, moguće je da je to bilo od 2015., možda je bilo i kasnije, te misli da je to sve prestalo tijekom 2021. godine, da sada niti on niti brat više ne idu kod oca te da mu je poznato da je njegov otac bio zaposlen, ali jedno vrijeme i nezaposlen, nije mogao precizirati kada je to bilo, a također da mu je otac pričao da je imao nekih psihičkih problema i da se liječio i mislim da je bio u bolnici Vrapče, a to se dogodilo možda prije 5 godina. Na posebno pitanje je iskazao kako je njegov brat MM sada zaposlen, misli da se zaposlio nakon završetka školovanja i da trenutno nema kontakta sa svojim ocem. Naveo je da je sam podnio prijedlog za opoziv uvjetne osude, punoljetan je te želi opoziv uvjetne osude, da je pokrenuo postupak zbog neplaćanja alimentacije, druge postupke nije pokrenuo u smislu ovršne i prisilne naplate kada je bio maloljetan, a sada nakon što je postao punoljetan misli da mu je otac na ime uzdržavanja dužan oko 50.000 kuna. Na kraju navodi kako smatra da ga nije potrebno biti briga ako je protiv njegove majke od strane oca pokrenut postupak radi utvrđivanja bračne stečevine.

5.2. Ispitan u svojstvu svjedoka oštećenik MM je iskazao kako je od nedavno postao punoljetan, tako da je vezano za uzdržavanje naveo da je njegov otac bio dužan majci uplaćivati na njezin račun na iznose uzdržavanja, te da nije upoznat da li je otac nešto uplatio za njegovo uzdržavanje dok njemu otac nikada ništa nije uplatio na račun, niti mu je nešto dao na ruke. Nadalje je naveo da mu nikada otac ništa nije platio na ruke, niti mi je poklonio nešto vrijednije, niti odjeću obuću, školski pribor i drugo, da unazad 5 godina da uopće nije bio kod svoga oca, a prije toga je znao ići kod njega za vikend. Naveo je da nema namjeru dalje školovati se, da je zaposlen od 1. rujna 2024., da mu nije poznato niti je upućen o zdravstvenim problemima svoga oca niti o njegovom radnom statusu, a koliko mu je poznato isti radi kao security. Na posebno pitanje, oštećenik je iskazao kako je njegov otac upućen u to da je on sada punoljetan te koliko mu je poznato njegovoj majci nije isplaćen dug od 51.000,00 kuna na ime njegovog uzdržavanja, niti je njemu to uplaćeno na račun, da misli da otac nikada ništa nije uplatio na ime uzdržavanja njega i brata, a na račun majke, te da on oca nije obavijestio da se zaposlio i da se više ne školuje te želi da se ocu opozove uvjetna osuda zbog neplaćanja alimentacije.

5.3. Branitelj osuđenika, odvjetnik ZM je istaknuo kako je u ovom predmetu protekao rok kušnje te da nema uvjeta za opoziv uvjetne osude.

5.4. Punomoćnik oštećenika, odvjetnik Mario Mikulić se protivio pribavljanju navedene dokumentacije, ističući kako je već u spisu se nalaze podacima o izvršenima uplate od strane osuđenika koje su dostavljeni od strane punomoćnika oštećenika, a isti se također protivio da se pribave podacima o radnoj sposobnosti osuđenika s obzirom da je sam osuđenik tražio dodatni rok za produljenje posebne obveze dok je naveo kako smatra da su dokazni prijedlozi osuđenika navedeni radi odugovlačenja ovog postupka.

6. Na ročištu dana 22. listopada 2024. branitelj osuđenika, odvjetnik ZM je istaknuo kako je u ovom premetu nastupila procesna smetnja zastare te je u tom smislu predložio obustavu postupka, dok je ujedno istaknuo kako je presuda u ovom predmetu postala pravomoćna 28. svibnja 2020., a da je rok za ispunjenje obveze protekao 28. svibnja 2023. i da je stoga protekom roka od godine dana zastara nastupila 28. svibnja 2024., a u tom smislu se pozivao na sudsku praksu koja je izražena u odlukama VSRH broj I Kž-689/2016 od 12. rujna 2017. i ŽS u Puli broj Kž- 260/2017 od 14. kolovoza 2017., a u kojoj se odluci zastara računa od prvotno određenog roka obveze, neovisno što je rok naknadno bio produljen. Branitelj optuženika i optuženik nisu imali primjedbi na izvješće Probacijskog ureda Zagreb II. te je branitelj optuženika istaknuo kako je potrebno voditi računa o odredbi članka 58. stavka 8. KZ/11 u kojem se nakon proteka roka od godine dana, u odnosu na izrečenu posebnu obvezu više ne može opozvati uvjetna osuda, a zbog povrede posebne obveze. Zaključno isti je naveo kako i dalje u konkretnom slučaju postoje procesne smetnje za opoziv zbog postojanja zastare, da je osuđenik u objektivnoj nemogućnosti platiti preostali dio duga za uzdržavanje, da sada više ne postoji obveza uzdržavanja prema djeci, budući su ista punoljetna i rade te da osuđenik svakako ima namjeru u cijelosti podmiriti dug, posebice nakon provedenog parničnog postupka utvrđivanja bračne stečevine.

6.1. Punomoćnik oštećenika, odvjetnik Mario Galić se protivio prijedlogu branitelja osuđenika da se obustavi postupak iz razloga jer je u spisu nesporno kako je rok za ispunjenje posebne obveze u ovom predmetu produljen odlukom ovog suda za 2 mjeseca, a koja je odluka postala pravomoćna 19. ožujka 2024. te je istaknuo kako smatra da u ovom predmetu nije nastupila zastara, a pri tome da su osuđeniku izrečene dvije posebne obveze. Nakon pročitanog izvješća, da u ovom predmetu nije nastupila zastara uzimajući u obzir kako je osuđeniku izrečena uvjetna osuda i to na način da mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 godine sa vremenom provjeravanja od 4 godine kojem su izrečene dvije posebne obveze i da se u tom smislu još uvijek može opozvati uvjetna osuda, a s obzirom proteka roka od godine dana računajući rok kušnje od pravomoćnosti presude, a što bi u konkretnom slučaju bilo 28. svibnja 2025. godine. Na kraju je punomoćnik oštećenika istaknuo kako je osuđeniku već dana prilika produljenjem roka kada je obećao da će vratiti dug, a što isti nije učinio i zbog čega smatra da mu sada neće određivanjem dodatnog roka ispuniti obveze.

6.2. Ispitan na predmetnom ročištu, osuđenik SM je iskazao kako je svjestan da je protiv njega na ovom sudu donesena pravomoćna odluka zbog neuzdržavanja dvoje djece ŠM i MM, koji su u međuvremenu postali punoljetni i za koje misli da su sada punoljetni. Osuđenik je nadalje istaknuo, kako je bio u postupku ovršne naplate koja se i dalje vodi na njegovoj imovini te da ne može precizirati da li se ovrhom naplaćivao dug po presudi od oko 102.000,00 kuna ili se to prisilno naplaćivalo za buduća redovna uzdržavanja te da su mu u probacijskom uredu rekli da mu je još ostao dug od oko otprilike 4.000,00 do 5.000,00 eura. Također, da smatra da je sve ovo drugo što je dugovao djeci, naplaćeno putem ovrhe, a isto se i dalje naplaćuje te da bi zaista svojoj djeci htio platiti ovaj ostatak duga ali je vrlo lošeg imovnog stanja, kreditno je nesposoban te mora tražiti pomoć majke i sestre, svaki mjesec kako bi imao što za jesti. Također, da je u međuvremenu završio tečaj za vatrogasca te se sada nada da će dobiti možda bolje plaćen posao pa bi na taj način mogao podmiriti dug. Ujedno je uz prethodno navedeno, istaknuo kako je jednom prilikom završio u bolnici oko 5 dana te je tada za vrijeme Covida radio lakše poslove, a jednom prilikom je bio na operaciji isto pet dana te potom mjesec i pol dana nakon toga na bolovanju,dok ima probleme sa venama na nogama s tim da trenutno nema dokumentaciju da mu je u tom smislu radna sposobnost ograničena, ali moram o tome voditi računa radi svojeg zdravlja te ima namjeru platiti ovaj drug prema djeci. Nadalje je istaknuo da je tijekom 2013./2014. njegova bivša supruga, prenijela njihovu zajedničku imovinu, na imovinu sadašnjeg supruga VM, dok su njemu ostali svi raniji dugovi te da je zajedno sa suprugom imao knjigovodstveni servis, dok su tijekom razvoda sa strane bivše supruge i njezinog sadašnjeg supruga bili učinjeni veliki dugovi na karticama osuđenika i njegove supruge te se prestao otplaćivati stan, dok je tada završio na psihijatriji zbog psihosomatskih problema vezano za srce, a što je sve trajalo do 2014. godine te se produljilo do 2016., s tim da nije bilo evidentirano jer nije imao zdravstvenu knjižicu pa je išao privatno kod dr. D. Također je istaknuo da u trenutku donošenje odluka o uzdržavanju nije bio likvidan jer je bio u tijeku kazneni postupak te je tada prema svim tim postupcima trebao zarađivati mjesečno oko 25.000,00 kuna, a to nikako nije mogao s obzirom na dugove i probleme sa suprugom i da je između njega i supruge u tijeku postupak za utvrđivanje bračne stečevine gdje će isti pokušati dokazati da je ona odgovorna za sve te dugove te on očekuje prihode nakon okončanja parnice. Uz prethodno, naveo je da je tada sinu ŠM darovao Mazdu 5 u vrijednosti oko 5.000,00 eura po njegovoj procjeni, da mu je odlukom vijeća bio odobren dodatan rok od 2 mjeseca, te je tada moleći prijatelje da mu posude novac pokušao namiriti dug prema djeci, ali mu nisu posudili i da ima namjeru platiti sav dug djeci, u tijeku je ovršna naplata u tijeku i dalje, a on vjeruje da će se promijeniti neke okolnosti te da će moći sam dobrovoljno platiti ostatak duga s obzirom da je u kontinuiranom radnom odnosu od 2017. godine i od tada kontinuirano radi, dok živi u stanu koje je u vlasništvu Croatie osiguranja te misli da će ga od tamo izbaciti, nema druge kredite, već ima neke novčane obveze prema Croatiji osiguranja u iznosu od 150.000,00 eura kao i prema PBZ banci dok sada ne otplaćuje te kredite.

7. Dana 22. listopada 2024. održana je sjednica u nenazočnosti uredno pozvanih zamjenika Općinskog kaznenog državnog odvjetnika u Zagrebu, osuđenika, branitelja osuđenika, oštećenika te punomoćnika oštećenika, na kojoj je izvršen uvid i pročitan spis predmeta, dok je istog dana održano ročište u prisutnosti osuđenika, branitelja osuđenika odvjetnika ZM, oštećenika S ŠM, punomoćnika oštećenika odvjetnika Maria Mikulića, a u odsustvu zamjenika Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu.

8. Iz pročitanog zaključnog izvješća Probacijskog ureda Zagreb II od 03. lipnja 2024. proizlazi da je cilj djelomično realiziran. Naime, Probacijski ured je 24.11.2020. sudu dostavio izvješće o neizvršavanju uvjetne osude s posebnim obvezama, budući da su osuđeniku ovrhom uskraćivana sredstva za namirenje duga-popravak štete počinjene kaznenim djelom, dok posebnu obvezu redovitog mjesečnog uzdržavanja djece, za čije provođenje je nadležan Probacijski ured Zagreb II, osuđenik nije ispunjavao dostavom dokaza. Naime, iz Zaključnog izvješća je razvidno da je osuđenik redovito surađivao sa probacijskom službom, te je pratio prijedloge i upute, ali na način da je dostavljao samo dokaze iz kojih je bilo vidljivo da mu se ovrhom uskraćuju sredstva, koja su dostavljena sudu na zahtjev, dopisom Klasa:730-18/20-03/165, Urbroj:514- 10-04-14/02-24-51 od 22.siječnja 2024., s tim da Probacijski ured nije nadležan za nadzor navedenog. Osuđenik je kao razlog opravdanja neispunjavanja obveze redovitog uzdržavanja iz članka 62. stavak 2. točke 10. ZKP/08, isticao financijsku nemogućnost o čemu je probacijski ured, obavijestio naslovni sud te je dakle utvrđeno kako je već navedeno da je osuđenik primjereno surađivao s probacijskom službom, ali nije dostavljao dokaze o izvršavanju posebne obveze redovitog uzdržavanja za djecu, a za provođenje koje obaveze je nadležan Probacijski ured Zagreb II. Sukladno tome, izvršavanje uvjetne osude s posebnim obvezama je završilo zaključno s danom 28.svibnja 2024. kada je istekao i rok provjeravanja.

9. Nakon razmatranja spisa predmeta i navedenih iskaza osuđenika, oštećenika, zakonske zastupnice oštećenika te pročitane dokumentacije, vijeće je utvrdilo da osuđeni SM nije ispunio posebne obveze izrečene gore citiranom pravomoćnom presudom, a koja je izrečena na temelju članka 62. stavka 2. točke 10. KZ/11 na način da u roku od 3 godine od pravomoćnosti iste, temeljem članka 62.stavak 1.točka 1.KZ/11 popravi štetu te isplati dug u iznosu od 51.000,00 kuna za svako od dvoje maloljetne djece S i ŠM te da u suradnji sa probacijom na temelju odredbe članka 62.stavka 2.točka 10. ZKP/08, ubuduće ispunjava obvezu plaćanja redovnog uzdržavanja u iznosu od 1.000,00 kuna za svako od dvoje maloljetne djece i to tako da na račun majke i zakonske zastupnice DM (sada VM) uplati navedene iznose do svakog 15-og u mjesecu.

10. Osuđeniku su u odnosu na posebnu obvezu popravka štete iz članka 62. stavka 1. točke 1. ZKP/08 ovrhom skidani iznosi, a kako je to vidljivo i iz izvatka tekućeg računa Privredne banke Zagreb za mjesec siječanj do travanj 2024., koji je osuđenik dostavio, međutim iz navedenog proizlazi da dug nije namiren u cijelosti, dok je s namirenjem posebne obveze redovitog uzdržavanja iz članka 62. stavak 2.točka 10. ZKP/08 osuđenik prestao u siječnju 2020., a kako je to navedeno na stranici 13, pasus treći presude Općinskog kaznenog uda u Zagrebu, Odjel za mladež poslovni broj Kzd-244/2017-115. Naime, u predmetnoj presudi je utvrđeno uvidom u spis, kako je osuđenik započeo sa uplatama alimentacije od 25.travnja 2018. do siječnja 2020. nakon čega su uplate prestale.

11. Nadalje, iz pročitane pravomoćne presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kzd-244/2017-115 od 27. veljače 2020. pravomoćne 28. svibnja 2020. nesporno je utvrđeno da je osuđenik SM bio dužan u roku od 3 godine od pravomoćnosti iste, temeljem članka 62. stavak 1. točke 1. KZ/11 popraviti štetu te isplatiti dug u iznosu od 51.000,00 kuna za svako od dvoje maloljetne djece S i ŠM. Isto tako je iz pročitane presude utvrđeno da je osuđeni SM dužan ispuniti posebnu obvezu, na način da ubuduće ispunjava obvezu uzdržavanja maloljetne djece S i ŠM, sukladno pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj:P2-1113/13 od 16.listopada 2014.ovršnom 27.veljače 2015. ispravljenoj Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj:P2-1113/13 od 27.listopada 2014. pravomoćnim 26.studenog 2014. Uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju, na temelju odredbe članka 62.stavka 2.točka 10. ZKP/08, dužan plaćati mjesečno redovnog uzdržavanje, u iznosu od 1.000,00 kuna, za svako od dvoje maloljetne djece i to tako da na račun majke i zakonske zastupnice DM (sada VM) izvrši uplatu do svakog 15-og u mjesecu.

12. Prilikom donošenja presude sud je cijenio okolnosti na strani okrivljenika te je uzeo u obzir da je osuđenik jedno vrijeme bio na kraćem bolovanju, da se istom prisilno naplaćuje na ime popravka štete iznos od oko 180 eura, da nije bio zaposlen od 2013. do 2017. s tim da je od 2017. kontinuirano zaposlen kod poslodavca Klemm sigurnost d.o.o., da ima novčane obveze prema Croatia osiguranju u iznosu od 150.000,00 eura kao i prema PBZ banci, međutim iste sada ne otplaćuje, s tim da osuđenik nije potkrijepio navode odgovarajućom dokumentacijom te je ujedno uzeo u obzir izjavu istog da ima namjeru poduzeti sve potrebne mjere da podmiri predmetno dugovanje, kao i činjenicu da je uvidom u spis utvrđeno da je isti za period od 01.02.2020. do 13.09.2021. isplatio na ime redovitog uzdržavanja prema dopisu zakonske zastupnice oštećenika na listu spisa 591, iznos od 11.824,45 kuna odnosno 1.569,37 eura, a što odgovara navodu iste na ročištu od 30. rujna 2024. s tim da je sud uzeo u obzir i dopis zakonske zastupnice oštećenika, na listu spisa 598 iz kojeg proizlazi da je isti za period od rujna 2021. uplatio i iznos od 5.235,26 kuna, odnosno 694,83 eura. Dakle, osuđenik je na ime redovitog uzdržavanja prema podacima u spisu, uplatio ukupno 2.264,20 eura odnosno 17.059,61 kuna. Sud je nadalje, uzeo u obzir i izjavu istog o tome da ima problema sa venama na nogama, zbog čega mu je radna sposobnost ograničena, međutim s obzirom da isti nema nikakvu dokumentaciju kojom potkrepljuje navode o istom te mu nije utvrđen stupanj radne nesposobnosti od strane liječničkog povjerenstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, ocijenio je navode istog irelevantnima te usmjerenim na izbjegavanje odgovornosti.

13. Sud je u konkretnom slučaju utvrdio da je osuđenik, sada punoljetnom sinu S, koji je tek nedavno postao punoljetan, rođen **.**.2006. i koji se zaposlio 01. rujna 2024. a koja zaposlenost je potvrđena navodima zakonske zastupnice oštećenika, samog oštećenika te brata oštećenika ŠM rođenog **.**.2004. koji je postao punoljetan unazad dvije godine te je također zaposlen, uskratio iste za iznos redovnog uzdržavanja za period od rujna 2021. do punoljetnosti i samog zaposlenja te se pritom ističe kako sud navode osuđenika da je sinu ŠM darovao automobil u vrijednosti od 5.000,00 eura, ne smatra plaćanjem redovitog uzdržavanja, već isključivo darom za punoljetnog sina, a koje darovanje, između ostalog ŠM nije niti spomenuo prilikom iskazivanja te osuđenik također nije potkrijepio svoje navode dostavljanjem ugovora o darovanju predmetnog automobila ili pak druge dokumentacije. Također, navodi o tome da je sva zajednička imovina zakonske zastupnice oštećenika i osuđenika nakon razvoda prenesena na sadašnjeg supruga iste, zbog čega su osuđeniku ostali dugovi su u cijelosti bespredmetni, obzirom da je tijekom postupka utvrđeno kako je isti mogao započeti s plaćanjem dugovanja, prije započinjanja cjelokupnog kaznenog postupka te je ujedno imovinu u odnosu na koju je prethodno bio zemljišnoknjižni vlasnik prebacio na članove obitelji, umjesto da je ostao vlasnik te iz iste prodajom ili pak na druge načine podmirio dugove za zajedničku djecu.

14. U postupku je utvrđeno da se ŠM rođen **.**.2004. te MM rođen **.**.2006. više redovito ne školuju te su ujedno zaposleni, stoga za iste tek od trenutka zaposlenja više ne postoji obveza redovitog uzdržavanja od strane osuđenika, s obzirom da je odredbom članka 290. stavka 1. Obiteljskog zakona propisano da dijete koje se redovito školuje i ispunjava svoje obveze roditelji su dužni uzdržavati i nakon punoljetnosti, a najdulje do navršene dvadeset i šeste godine života djeteta.

15. Dakle, imajući u vidu odredbu članka 290. Obiteljskog zakona te činjenicu da je, a kako to proizlazi iz iskaza samog osuđenika, isti bio svjestan da su oštećenici tek u međuvremenu postali punoljetni, osuđenik nije u cijelosti ispunio obvezu redovitog uzdržavanja, iako je mogao i bio dužan to učiniti, dok ujedno nije u cijelosti ispunio obvezu popravka štete. Navodi istog, kako su mu u probacijskom uredu rekli da mu je ostao dug od oko 4.000,00 do 5.000,00 eur-a su prema mišljenju suda irelevantni, neosnovani i neistiniti s obzirom da isto ne proizlazi iz stanja spisa, a isto tako su i neosnovani navodi istog kako je obveza popravka štete naplaćena putem ovrhe, obzirom da je osuđeniku kako u prvoj presudi tako i u drugoj presudi kojom je produljen rok ispunjenja posebnih obveza za dva mjeseca, decidirano navedeno da je dužan platiti popravak štete u iznosu od 51.000,00 kuna za svako dijete, sukladno odredbi članka 62.stavak 1.točka 1.KZ/11, a temeljem Općinske građanske presude, zbog čega je podnesen zahtjev za izravnu naplatu temeljem ovrhe, dok je temeljem odredbe članka 62. stavak 2. točka 10. KZ/11 dužan doprinositi za redovito uzdržavanje 1.000,00 kuna mjesečno za svako dijete, kako je to ranije navedeno ali uz suradnju sa probacijskim uredom, dakle samoinicijativnim uplatama, na što se isti oglušio iako je bio propisno upozoren na odredbu članka 58.stavak 5.KZ/11 i što je utvrđeno prvenstveno uvidom u sadržaj Zaključnog izvješća Probacijskog ureda Zagreb II.

16. Prema odredbi članka 564. stavka 4. ZKP/08 sud će, ako utvrdi da osuđenik nije udovoljio obvezi koja mu je bila određena presudom, donijeti presudu kojom će opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne, ili odrediti novi rok za udovoljenje obvezi, ili tu obvezu zamijeniti drugom, ili osuđenika osloboditi obveze te je nadalje propisano da će, ako ustanovi da nema osnove za donošenje koje od tih odluka, rješenjem obustaviti postupak za opoziv uvjetne osude.

17. Sukladno prethodno navedenom, a imajući u vidu da je od donošenja pravomoćne sudske odluke Kzd-244/2017-115 od 27. veljače 2020. godine prošlo više od 4 i pol godine, te posebice uzimajući u obzir da je osuđeniku pružena još jedna prilika da ispuni svoje obveze i presudom ovog suda Kvm-520-23-5,Kzd- 244/17 od 01. veljače 2024. godine, koja je postala pravomoćna 19. ožujka 2024. godine, a kojom je osuđeniku rok za ispunjenje posebnih obveza produljen za još dodatnih 2 mjeseca, sud je u postupku nesporno utvrdio da unatoč svemu navedenom, osuđenik nije iz opravdanih razloga još od rujna 2021. nastavio s ispunjenjem posebne obveze redovitog uzdržavanja, već je dostavio sudu izvatke po računu iz Privredne banke za siječanj, veljaču, travanj i ožujak 2024. iz kojih je razvidno da su istom skidani iznosi od oko 180,00 eura, temeljem ovrhe u odnosu na dužnost popravka štete, dok je u cijelosti, a kako je to ranije navedeno zanemario obvezu mjesečnog namirenja preostalih iznosa redovitog uzdržavanja do punoljetnosti i zaposlenja oštećene djece.

18. Uzimajući u obzir prethodno navedeno, ovaj sud smatra da je osuđenik prema svojim životnim mogućnostima i zaposlenju, morao i bio dužan poduzeti dodatne napore i aktivnosti kako bi barem u većem dijelu podmirio oštećenu djecu za inkriminirano razdoblje, dok je ujedno u obrani između ostalog kao opravdanje neispunjenja posebnih obveza naveo da mu je u svrhu podmirenja duga dodijeljen dodatni rok od 2 mjeseca koji nije uspio podmiriti jer mu kako je naveo „prijatelji nisu posudili“ te je kreditno nesposoban te nije nakon dodatnog roka od 2 mjeseca poduzeo sve potrebne radnje za ispunjenje posebne obveze, a nesporno je u postupku utvrđeno da je radno sposoban i da je aktualno zaposlen te se samim time mogao prema mišljenju suda dodatno zaposliti u cilju namirenja duga. Stoga, ovo vijeće smatra da osuđenik svojim ponašanjem niti u dodatnom roku nije pokazao adekvatnu roditeljsku odgovornost te se trebao dodatno angažirati u tom smislu, a isti je prethodno pravomoćnom sudskom odlukom Kzd-244/17, bio propisno upozoren sukladno članku 58. stavku 5. KZ/11 da će mu se u slučaju neopravdanih razloga za neizvršavanje posebnih obveza, u potpunosti ili većoj mjeri uvjetna osuda u tom slučaju može opozvati.

19. Smatra se bitnim napomenuti u odnosu na navode branitelja osuđenika da je u konkretnom slučaju nastupila zastara, pozivajući se na odredbu članka 58. stavak 8 . KZ711, prema kojoj opoziv uvjetne osude nije moguć nakon proteka 1 godine od isteka roka ispunjenja posebne obveze, a kako je u konkretnom slučaju presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjel za mladež broj Kvm-520/2023-5 od 1. veljače 2024. rok ispunjenja naloženih posebnih obveza, produljen za 2 mjeseca koji je počeo teći od pravomoćnosti iste, a koja odluka je postala pravomoćna 19. ožujka 2024., još uvijek nije protekao rok od godine dana u kojem se još uvijek mogla opozvati uvjetna osuda i zbog čega koš uvijek nije nastupila zastara. Isto tako rok ispunjenja posebne obveze redovnog budućeg uzdržavanja, vezan je uz vrijeme provjeravanja iz uvjetne osude od 4 godine, uz uvjete da su se ispunile zakonske pretpostavke iz članka 290. Obiteljskog zakona, a koje su u konkretnom slučaju prestale u odnosu na sina MM koji je postao punoljetan 1. kolovoza 2024. te u odnosu na ŠM koji je postao punoljetan 18. veljače 2022., koji se nisu nastavili redovno školovati, pa se stoga presuda može opozvati najkasnije do

1 0  Poslovni broj:  Kvm-319/2024-7 sada punoljetnom sinu S, koji je tek nedavno postao punoljetan, rođen **.**.2006. i koji se zaposlio 01. rujna 2024. a koja zaposlenost je potvrđena navodima zakonske zastupnice oštećenika, samog oštećenika te brata oštećenika ŠM rođenog **.**.2004. koji je postao punoljetan unazad dvije godine te je također zaposlen, a zbog čega još uvijek nije protekao rok za opoziv uvjetne osude jer je vezan uz rok kušnje od 4 godine, računajući od pravomoćnosti presude od 28. svibnja 2020., dakle najkasnije do 18. svibnja 2025. godine, budući se preuda ne može pozvati nakon proteka roka od jedne godine nakon isteka uvjetne osude, a sukladno članku 58. stavku 8. KZ/11.

20. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 22. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

Stanislav Walaszek

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana po primitku presude. O žalbi odlučuje Županijski sud, žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA:

1. Osuđeni SM, [adresa], Z. [adresa]

2. Oštećenik TM, [adresa]

3.Oštećenik MM, [adresa]

4. Punomoćnik oštećenika, odvjetnik Mario Mikulić, putem e-komunikacije

5. Branitelj osuđenika, odvjetnik ZM, putem e-komunikacije

6. Probacijski ured Zagreb II – nakon pravomoćnosti

7. U spis