Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-278/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Bićaniću, odvjetniku u Ogulinu, protiv tuženika ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Anđelka Kamber i Nikolina Kranjčec, odvjetnicama u Zadru, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbama stranaka protiv dijela presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P Ob-112/2023 od 18. travnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 22. listopada 2024. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P Ob-112/2023 od 18. travnja 2024. godine pod točkom I izreke.

II Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se navedena presuda pod točkom II izreke.

III U povodu žalbe tužiteljice preinačuje se navedena presuda pod točkom III izreke u dijelu u kojem je odlučeno da tužiteljica sama snosi svoj trošak postupka i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 2.620,42 eura u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 156,25 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Utvrđuje se da je tužiteljica BG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnica u ½ idealnog dijela stana broj 6, nalazi se na III. katu, šifra HFP 9345 ukupne površine 57,52 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice i WC-a, hodnika i balkona, zajedno sa pripadajućim zajedničkim dijelovima zgrade i zemljištem na kojem je zgrada sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica]. u zgradi u [adresa], sagrađena na katastarskim česticama: [katastarska čestica], upisane u [broj poduloška], z. k. uložak [broj ZK uloška], u knjigu položenih ugovora [adresa], Zemljišnoknjižnog odjela Benkovac,

II Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji glasi: " te se nalaže tuženiku ŠG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju, izda ispravu podobnu za upis njezinog prava vlasništva na ½ idealnog dijela navedene nekretnine, u roku od 15 dana, a koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti."

III Svaka strana snosi svoj trošak."

2. Protiv ove presude pod točkom I izreke žali se tuženik, i to kako proizlazi iz sadržaja žalbe, iz žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima.

3. Protiv ove presude pod točkom II izreke te pod točkom III izreke u dijelu gdje je određeno da sama snosi svoj trošak postupka, žali se tužiteljica, i to kako proizlazi iz sadržaja žalbe iz žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. ZPP s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

4. Žalba tuženika nije osnovana dok je žalba tužiteljice djelomično osnovana.

5. Prvostupanjski sud u bitnom navodi slijedeće:

"Tužiteljica postavljenim stvarnopravnim tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi suvlasnicom ½ dijela stana broj 6 koji se nalazi na III. katu, šifra HFP 9345 ukupne površine 57,52 m ², a sastoji se od tri sobe, kuhinje, kupaonice i WC-a, hodnika i balkona, zajedno sa pripadajućim zajedničkim dijelovima zgrade i zemljištem na kojem je zgrada sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica] u zgradi u [adresa], sagrađena na kat. čest. [katastarska čestica], upisane u pod ul. 174, z. k. ul. [broj ZK uloška], u knjigu položenih ugovora [adresa], Zemljišnoknjižnog odjela Benkovac, s osnova bračne stečevine, te da joj tuženik izda ispravu podobnu za upis njezina prava vlasništva.

Za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini mjerodavni su propisi koji su vrijedili u vrijeme stjecanja predmetne imovine, odnosno po pitanju stjecanja prava vlasništva na utuženoj nekretnini primjenjuje se Obiteljski zakon, Narodne novine broj: 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07, 57/11, 61/11 i 25/13 – dalje ObZ).

Prema odredbi čl. 248. ObZ-a, bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. U ovom slučaju ugovor o darovanju stana tuženiku zasniva se na ZID Zakona o područjima posebne skrbi iz 2008. te se oslanja se na Rješenje od 13. lipnja 1997. kojim je tuženiku dat stan na korištenje, ali i članu njegovog zajedničkog domaćinstva, odnosno ovdje tužiteljici, gdje je svojstvo tužiteljice kao izvanbračne supruge, člana domaćinstva utjecala na mogućnost zadobivanja upravo predmetnog stana, s obzirom na njegovu kvadraturu, pa je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava suvlasništva za ½ dijela stana. Međutim, kako stjecanje prava suvlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini u udjelu od 1/2 dijela predstavlja originarno stjecanje vlasništva, za koje stjecanje ne treba tabularna izjava, to je odbijena, kao neosnovan, njen zahtjev prema tuženiku na ime izdavanja tabularne isprave."

6. Na te navode žalbe valja reći da odgovara da je tuženiku prvotno predmetni stan bio dodijeljen temeljem Rješenja o davanju stana u najam od dana 15. listopada 1996. godine s tim da je iz tog rješenja razvidno da će uz tuženika kao najmoprimca taj stan koristiti i ovdje tužiteljica kao nevjenčana supruga s tim da iz uvodnog dijela Rješenja je razvidno da je to Rješenje doneseno na temelju čl. 4. st. 3. Zakona o davanju u najam stanova na oslobođenom teritoriju (narodne novine broj 73/95 – dalje: Zakon o najmu) dok je iz obrazloženja tog Rješenja razvidno da se stan u najam daje u vezi s činjenicom da je tuženik na području Općine Benkovac obavljao poslove ophodnika uz obvezu da najmanje tri godine provede na radu na teritoriju Općine Benkovac.

7. Iz odredbi tog Zakona o davanju u najam stanova na oslobođenom teritoriju je razvidno, i to iz čl. 1., da se tim Zakonom uređuje davanje u najam stanova na kojima sukladno odredbama tog Zakona prestaje stanarsko pravo u društvenom vlasništvu, državnom vlasništvu, odnosno vlasništvu pravnih osoba koje su to vlasništvo stekle na temelju posebnih propisa, a nalazi se na ranije okupiranom, sada oslobođenom teritoriju RH s tim da po čl. 4. st. 1., stanovi iz čl. 1. tog Zakona daju se u najam prvenstveno osobama koje će na ranije okupiranom, a sada oslobođenom teritoriju obavljati poslove od interesa za sigurnost, obnovu i razvoj, povratak prognanika, izbjeglica i iseljenika te druge poslove od javnog interesa na tom teritoriju uz obvezu tih osoba da najmanje tri godine provedu na radu na tom teritoriju.

8. Međutim, prvostupanjski sud gubi iz vida da je rješenjem Ministarstva razvitka i obnove Republike Hrvatske od 13. lipnja 1997. godine tim rješenjem stavljeno van snage prethodno navedeno Rješenje od 15. listopada 1996. godine te predmetni stan se daje na korištenje tuženiku temeljem čl. 8. st. 5. Zakona o područjima posebne državne skrbi (Narodne novine broj 44/96 – dalje: ZPDS) kao i članovima njegovog zajedničkog domaćinstva ovdje tuženoj, s tim da i iz obrazloženja tog rješenja, a nastavno na u dostavljenom spisu rješenja Županije zadarsko-kninske, Općine Benkovac od 7. ožujka 1997. godine je razvidno da prethodno navedeno Rješenje o davanju u najam od 15. listopada 1997. godine se stavlja van snage iz razloga što taj postupak nije vođen temeljem Zakona o područjima posebne državne skrbi koji je stupio na snagu 13. lipnja 1996. godine.

9. Iz Ugovora o darovanju – priznanju prava vlasništva predmetnog stana tuženiku od 3. prosinca 2008. godine je razvidno da se nekretnina daruje ovdje tuženiku, ne temeljem rješenja o davanju stana u najam od 15. listopada 1996. godine nego temeljem Rješenja od 13. lipnja 1997. godine kako to proizlazi iz točke II toga ugovora s tim da se u čl. 3. navodi da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva nekretnine temeljem čl. 8. Zakona o područjima posebne državne skrbi (Narodne novine broj 44/96, 57/96 i 124/97).

10. Zakon o područjima posebne državne skrbi doživio je veliki broj izmjena i dopuna (Narodne novine broj 44/96, 57/96, 124/97, 78/99, 73/00, 87/00, 127/00, 94/01, 88/02, 42/05, 90/05 i 86/08) a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju od 22. prosinca 2008. godine.

11. Mogućnost darovanja obiteljske kuće ili stana u državnom vlasništvu predviđena je tek ZID Zakona o područjima posebne državne skrbi (Narodne novine broj 86/08) gdje je čl. 8. st. 1. al. 6. dana mogućnost darovanja obiteljske kuće ili stana u državnom vlasništvu, čl. 10. st. 1. je propisano da pravo na stambeno zbrinjavanje iz čl. 8. tog zakona može ostvariti korisnik i članovi njegove obitelji s tim da članovi obitelji koji žive u zajedničkom kućanstvu u smislu tog zakona smatraju se obitelji, dok po st. 2. glede prava na stambeno zbrinjavanje iz čl. 8. toč. 6. toga zakona moglo se je ostvariti, uz druge uvjete, tek ukoliko je korisnik dobio na korištenje stan u državnom vlasništvu na temelju Zakona o davanju u najam stanova na oslobođenom teritoriju (Narodne novine broj 73/95), uz uvjet da se njime koristi i u njemu prebiva najmanje 10 godina od dana donošenja rješenja te nema u vlasništvu drugi stambeni objekt na području Republike Hrvatske, međutim, kao što je prethodno rečeno rješenje o davanju stana u najam od 15. listopada 1996. godine je stavljeno van snage rješenjem o davanju stana na korištenje od 13. lipnja 1997. godine.

12. Pritom iz čl. 11. st. 3. ZID Zakona o područjima posebne državne skrbi (Narodne novine broj 86/08) proizlazi da se korisna površina obiteljske kuće ili stana koji se kupuje ili daruje utvrđuje prema mjerilima Zakona o obnovi.

13. U to vrijeme bio je na snazi Zakon o obnovi (Narodne novine broj 24/96) koji je u čl. 8. propisivao što se smatra članom obitelji korisnika prava s tim da je glede obnove obiteljske kuće ili stana bila propisana minimalna neto površina od 35 m2 za prvog člana te po 10 m2 za svakog slijedećeg člana obitelji, a kao što je to prethodno i rečeno tužiteljica je bila navedena kao član zajedničkog domaćinstva.

14. Dakle, ugovor o darovanju stana – priznanju prava vlasništva zasniva se na ZID Zakona o područjima posebne skrbi iz 2008. godine, a svrha tog zakona je razvidna iz čl. 2. tog zakona jer područja posebne državne skrbi utvrđuju se radi otklanjanja posljedica rata, bržeg povratka prognanih i izbjeglica, poticanja demografskog i gospodarskog napretka, te postizanja što ravnomjernijeg razvitka svih područja Republike Hrvatske, ugovor o darovanju oslanja se na Rješenje od 13. lipnja 1997. godine kojim je tuženiku dat stan na korištenje a i članu njegovog zajedničkog domaćinstva ovdje tužiteljici, u čl. 7. Zakona o područjima posebne državne skrbi (Narodne novine broj 44/96) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja tog rješenja bilo je navedeno da Republika Hrvatska posebnim mjerama će poticati opstanak pučanstva i naseljavanja na područjima posebne državne skrbi u stavku 2. je navedeno čije se naseljavanje potiče, dok u stavku 3. je navedeno da se osobe iz stavka 2. tog članka smatraju naseljenicima, člankom 8. stavak 3. je propisano da se naseljenicima iz stavka 2. tog članka daje na korištenje, između ostalog, i stan, s tim da korisna površina tog stana se utvrđuje prema mjerilima iz Zakona o obnovi a prema broju članova naseljeničke obitelji.

15. Odgovara da je čl. 29. tog zakona propisan i red prvenstva pa se između ostalog navodi da prvenstvo imaju osobe koje obavljaju djelatnost nužnu za obnovu i razvitak područja, čija je djelatnost ključna za pokretanje ukupnog gospodarskog i socijalnog razvitka, ali iz rješenja od 13. lipnja 1997. godine nije razvidno da je tuženik to pravo ostvario na temelju reda prvenstva kao što je, na primjer, bilo razvidno iz rješenja o davanju stana u najam a koje rješenje je stavljeno van snage rješenjem od 13. lipnja 1997. godine pa utoliko nije bilo na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju stana.

16. Odgovara da tek ZID Zakona o područjima posebne državne skrbi (Narodne novine broj 57/11) člankom 5. iza članka 10. dodan je i članak 10.a koji je u stavku 2. propisivao da nekretnina koja je predmet darovanja i kupnje po tom Zakonu je suvlasništvo svih članova obitelji na temelju kojih stječu pravo na veličinu stambenog objekta i neovisno s kojim članom obitelji je zaključen ugovor o darovanju, međutim, a kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud, nije propisana retroaktivna primjena u odnosu na ugovor o darovanju koji je sklopljen 2008. godine (tako i presuda ovog suda poslovni broj Gž Ob-1172/16 od 21. veljače 2017. godine).

17. Međutim, te izmjene i dopune Zakona o područjima posebne državne skrbi, pa makar tužiteljica svoj tužbeni zahtjev ne zasniva na njemu, ukazuju na intenciju zakonodavca da se prizna suvlasništvo svim članovima obitelji na temelju kojih se stječe pravo na veličinu stambenog objekta.

18. Po mišljenju ovog suda radi se o imovini koja je stečena za vrijeme trajanja braka koja predstavlja bračnu stečevinu, makar ona u smislu odredbe čl. 248. OBZ nije stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ali u konkretnoj situaciji bilo bi nerazumno i pretjerano formalistički onemogućiti tužiteljicu u stjecanju suvlasništva utužene nekretnine u situaciji kada je upravo zbog njezinog statusa člana obitelji korisnika prava tuženik umjesto stana minimalne neto površine od 35 m2 dobio stan od 57,52 m2, a niti je tuženiku stan dat na temelju nekih njegovih osobnih svojstava (na primjer invaliditeta), nego je tuženiku dat u vlasništvo sukladno svrsi ZID Zakona o područjima posebne skrbi iz 2018. godine, i to čl. 2., a to je radi otklanjanja posljedica rata, bržeg povratka prognanika i izbjeglica, poticanja demografskog i gospodarskog napretka, te postizanja što ravnomjernijeg razvitka svih područja Republike Hrvatske.

19. Ovaj sud ukazuje na više puta izraženo stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske po kojem … kategoričnost objektivnog prava nikako ne znači da se pravna pravila smiju primjenjivati na konkretne životne situacije toliko nefleksibilno, mehanički i slijepo da postaje nemoguće uvažiti imperative razumnosti i pravičnosti.

20. Stoga je neosnovano pozivanje tuženika u žalbi na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske jer se radi o drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

21. Suprotno navodima žalbe tužiteljice pravilno je prvostupanjski sud odlučio kao pod točkom II izreke pri čemu na navode žalbe valja uputiti na pravno stajalište zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. lipnja 2009. godine po kojem obveza izdavanja tabularne isprave postoji u slučaju kad ta obveza proizlazi iz pravnog posla ili zakona, a kad je presudom utvrđeno da je pravo vlasništva stečeno na temelju zakona, ne postoji obveza tuženika na izdavanje tabularne isprave.

22. Međutim, pogrešna je odluka o trošku prvostupanjskog suda da i tužiteljica treba snositi svoj trošak postupka obzirom da tužiteljica nije uspjela samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva u povodu kojeg nije nastao nikakav poseban trošak.

23. Stoga je tužiteljici temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 – dalje: Tarifa) trebalo priznati za sastav tužbe, dva obrazložena podneska i pristup na četiri ročišta po 100 bodova, za podnesak od 12. rujna 2020. i 10. veljače 2022. po 25 bodova, za jednu žalbu 125 bodova i za ročište za objavu presude 50 bodova što ukupno čini 925 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura čini 1.850,00 eura a kad se tome doda PDV od 462,50 eura, to čini 2.312,50 eura.

24. Sukladno Tbr. 36. Tarife valjalo je tužiteljici i priznati za pribavu tri izvatka iz zemljišnih knjiga te drugih tijela za svaki po 25 bodova što čini 150 bodova kao i dokumentirane troškove sudskih i upravnih pristojbi za pribavu uvjerenja u ukupnom iznosu od 10,60 eura kao i plaćenu sudsku pristojbu za tužbu i presudu od 147,32 eura što onda ukupno čini iznos od 2.620,42 eura, a koji je dosuđen primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP.

25. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I do III).

26. Kako je tužiteljica odbijena sa žalbom glede točke II presude dok je njezina žalba uvažena u odnosu na odluku o trošku, to temeljem Tbr. 10. toč. 4. Tarife za trošak postupka u povodu pravnog lijeka odlučeno je kao u izreci pod točkom IV.

U Zagrebu, 22. listopada 2024. godine

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić