P-3491/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu VICI ROŠČIĆ, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Grad Splita, Obala Kneza Branimira 17, Split, OIB:78755598868, zastupan po pun. VR, protiv tuženika OR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po pun. Hana Demari, odvjetnici u [adresa] radi ispraženjenja i predaje, te po protutužbi protutužiteljice OR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po ZR, protiv tuženika Grada Splita Obala Kneza Branimira 17, Split, OIB:78755598868 radi sklapanja ugovora o najmu stana, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. listopada 2024. u prisutnosti, pun. tužitelja VR, dipl. iur., a u odsutnosti tužene, objavljeno istog dana

p r e s u d i o  j e

1. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isprazniti od osoba i stvari stan u [adresa] u zgradi na adresi [adresa], sagrađenoj na čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] vlasništvo (E-22), i to stan na II (drugom katu) katu, označen br.5, u površini od 30,49 m2 koji se sastoji od kuhinje sa blagovaonicom, hodnika, kupatila (koji su smješteni na sjeverozapadnom dijelu građevine) te sobe kao pripatka stanu na jugozapadnom dijelu građevine, te isti slobodan od stvari i osoba predati u isključivi posjed i neometano raspolaganje tužitelju.

2. Obija se protužbeni zahtjev tužene protutužiteljice OR koji glasi: "I. Nadomješta se ugovor o najmu stana koji glasi:

Na temelju članka 42. Pravilnika o davanju stanova u najam (Službeni glasnik Grada Splita, br .29/11, 40/11, 12/15 i 29/16) najmodavac Grad Split OIB 78755598868, zastupan po gradonačelniku DR (u daljnjem tekstu: najmodavac) i Najmoprimac OR OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] (u daljnjem tekstu: najmoprimac) sklapaju sljedeći

UGOVOR O NAJMU STANA NA ODREĐENO VRIJEME

ČL. 1.

Temeljem Ugovora o najmu stana na određeno vrijeme najmoprimac koristi stan u [adresa], koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na čes. zgr. 2062 ZU 16025 k. o. [katastarska općina] – etažno vlasništvo /E-22) i to stan na II: katu, označen brojem 5. površine od 30,49 m2 koji se sastoji od kuhinje sa blagavaonicom, hodnika, kupatila (koji su smješteni na sjeverozapadnom dijelu građevine) te sobe kao pripatka stanu na jugozapadnom dijelu građevine Najmodavac daje najmoprimcu u najam stan koji je predmet ugovora

ČL. 2.

Temeljem čl. 34. stavka 1. Pravilnika o davanju stanova u najam i Uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje visine zaštićene najamnine (NN br. 40/97 i 117/05), najmoprimcu se određuje zaštićena najmanina u iznosu od 63,05 EUR mjesečno.

Čl. 3.

Najamnina se plaća mjesečno i to najkasnije do 15. (petnaestog) u mjesecu putem uplatnica koje će dostavljati najmodavac, neposredno na blagajni najmodavca, poštom i sl. , a ako se ne plaća originalnim uplatnicama, na IBAN ili račun najmodavca [broj bankovnog računa], uz naznaku svrhe uplate ''za najamninu za stanove u vlasnosti Grada'', model HR68, poziv na broj 5835, uz upisivanje OIB [osobni identifikacijski broj]a

Čl. 4.

Najmoprimac je dužan uz najamninu plaćati i ostale troškove koji se plaćaju u svezi sa stanovanjem i to: komunalnu naknadu, čistoću i vodnu naknadu najmodavcu, putem uplatice koju dostavlja najmodavac, a ako se ne plaća originalnim uplatnicama, na IBAN ili račun najmodavca [broj bankovnog računa], uz naznaku svrhe uplate ''za komunalnu naknadu za stanove u vlasnosti Grada'', model HR68, poziv na broj 5770, uz upisivanje OIB [osobni identifikacijski broj]a, a stvarne troškove struje za stubišnu rasvjetu, dizala, utrošak vode i sl. u stambenoj zgradi odnosno upravitelju u skladu sa zakonom i međuvlasničkim ugovorom

Čl. 5

Najmoprimac ima pravo u zgradi koristiti zajedničke dijelove, uređaju i prostorije kao i zemljište koje pripada zgradi

Čl.6.

Najmodavac se obvezuje održavati stan u upotrebljivom stanju te snositi pripadajući suvlasnički dio troškova održavanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrade u kojoj se stan nalazi, hitnih i nužnih popravaka zajedničkih dijelova i uređaja zgrade (sredstva zajedničke pričuve), sve u okviru raspoloživih sredstava najamnine iz čl. 2. ovog ugovoru. Troškovi popravaka izazvani redovitom upotrebom stana kao i troškovi same upotrebe, padaju na teret najmoprimca

Čl. 7.

Najmoprimac može koristiti stan samo za stanovanje, a zajedničke dijelove, uređaje i prostorije u zgradi i zemljište koje služi za upotrebu zgrade u skladu s njihovom namjenom. Najmoprimac je dužan pri korištenju stana postupati pažljivo i čuvati stan i zgradu od kvara i oštećenja. Najmoprimac ne može dati drugoj osobi stan ili dio stana u podnajam ili ga iznajmljivati putnicima ili turistima, bez dopuštenja najmodavca.

Čl. 8.

Najmoprimac ne može u stanu obavljati djelatnost osobnim radom ili sredstvima rada u vlasništvu građana, bez dopuštenja najmodavac. Najmoprimac ne smije obavljati preinake u stanu, zajedničkim prostorijama odnosno dijelovima i uređajima zgrade bez prethodne pisane suglasnosti najmodavca odnosno suvlasnika zgrade

Čl. 9.

Najmoprimac i drugi korisnici stana dužni su omogućiti najmodavcu ili osobi koju on ovlasti na pregled stana i ostalih prostorija kojima se koriste na temelju ovog ugovora, a posebno u slučaju oštećenja ili radi sprečavanja štete, te radi kontrole stana, sukladno ovom ugovoru.

Čl. 10.

Ovaj ugovor sklapa se na vrijeme od 5 (pet) godina, a može se produžiti za isto vrijeme ako najmoprimac 30 (trideset) dana prije isteka ugovorenom vremena podnese zahtjev za produženje ugovora o najmu stana, dokazujući da ispunjava uvjete propisane Pravilnikom o davanju stanova u najam i Zakonom o najmu stanova. Najmoprimac se obvezuje iseliti iz stana u [adresa], ako mu Grad osigura drugi stan slične kvalitete za preseljenje s istim statusom stanovanja, uz poštovanje primjerenog roka za iseljenje

Čl. 11.

Ako se nakon sklapanja ovog ugovora utvrdi postojanje pravomoćne odluke o dodjeli ili pak priznavanju statusa zaštićenog najmoprimca na stanu koji je predmet ovog ugovora u korist treće osobe, ugovor će se smatrati raskinutim danom pravomoćnosti te odluke. U tom slučaju, Grad je dužan u najkraćem mogućem roku osigurati najmoprimcu drugi stan slične kvalitete s istim statusom stanovanja.

Čl. 12.

Ako je u tijeku postupak radi naknade – povrata po zahtjevu prijašnjeg vlasnika ili pak postupak radi utvrđivanja vlasništva Republike Hrvatske u skladu sa Zakonom o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN br. 92/96), ovaj ugovor prestaje danom pravomoćnosti odluke o naknadi – povratu odnosno o vlasništvu RH na stanu, a Grad je dužan u najkraćem mogućem roku osigurati najmoprimcu drugi stan slične kvalitete s istim statusom stanovanja.

Č. 13.

Iznimno, ugovor prestaje važiti prije isteka vremena na koje je sklopljen, ako se ukaže neophodnim rušiti zgradu u kojoj se stan nalazi radi provedbe urbanističke regulacije, a Grad je dužan u najkraćem mogućem roku osigurati najmoprimcu drugi stan slične kvalitete s istim statusom stanovanja.

Čl. 14.

Otkaz, odnosno raskid ovog ugovora najmodavac može dati iz razloga i na način utvrđen odredbama Zakona o najmu stanova i Pravilnika o davanju stanova u najam. Ugovor može prestati u svako doba sporazumom stranaka, Pritom će se ugovorne strane posebno sporazumjeti o načinu i vremenu primopredaje stana.

Čl. 15.

Najmoprimac se obvezuje da će prilikom iseljenja predati najmodavcu stan prazan od osoba i stvari, u stanju u kojem ga je primio, uzimajući u obzir promjene do kojih je došlo redovnom upotrebom stana… Čl. 16. Najmoprimac se obvezuje podmiriti najmodavcu sve eventualne obveze s naslova korištenja stana nastale do dana sklapanja ovog ugovora.

Čl. 17.

Prava i obveze iz ovog ugovora nastaju danom njegovog sklapanja. Na prava i obveze ugovornih strana koje nisu uređene ovim ugovorom primjenjivat će se odredbe Zakona o najmu stanova i Pravilnika o davanju stanova u najam.

Čl. 18.

Ugovorne strane primaju prava i obveze iz ovog ugovora te ga u znak prihvata vlastoručno potpisuju.

NAJMOPRIMAC: NAJMODAVAC: OR Za Grad Split Gradonačenik II. Nalaže se tužitelju – protutuženiku nadoknaditi tuženoj – protutužiteljici pričinjene parnične troškove, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana pravomoćnosti presude do isplate, temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a."

Obrazloženje

1.U tužbi se navodi kako je tužitelj vlasnik stana u [adresa], koji se nalazi u zgradi na adresi [adresa], sagrađenog na čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 16025 K. O. [katastarska općina] – etažno vlasništvo (e-22), i to stana na 2 katu, označenim brojem 5, površine 30,49 m2 koji se sastoji od kuhinje sa blagavaonicom, hodnika, kupatila koje je smješteno na sjeverozapadnom dijelu građevina, te sobe kao pripatka stanu na jugozapadnom dijelu građevine. Tužena da navedeni stan koristi bez valjane pravne osnove, radi čega je predloženo da sud donese presudu kojom će naložiti tuženoj iseljenje iz istog (toč. 1. izreke ove presude).

2.Tužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da predmetni stan koristi od 1970. sa svojom obitelji, iako se ne radi o stanu kako ga definira čl. 2. st. 1. Zakona o najmu stanova, te kroz cijelo vrijeme plaća naknadu za korištenje istog u visini koju je odredio tužitelj, kao i ostale troškove povezane sa stanovanjem. Sve to uz znanje i pristanak tužitelja, koji joj nikada nije ponudio sklapanje ugovora o najmu. Radi razrješenja svog statusa tužena da se obraćala nadležnim službama bezuspješno, a posljednji put putem punomoćnika 10.3.2023. uz zahtjev za sklapanje ugovora o najmu sa slobodno ugovorenom najamninom ili otkupom stana. Tužitelj da je dopisom od 20.1.2023. obavijestio tuženu kako je 30.12.2022. donesen Zaključak Gradonačelnika o utvrđivanu visine naknade za korištenje stana ili stambenog prostora bez valjanog pravnog osnova, kojim je utvrđena mjesečna naknada za korištenje stana bez valjanog osnova u iznosu od 10,00 eur po metru2 stana, te je dopisom od 16.2.2023. pozvao tuženu da iseli iz istog. Tužena navodi kako je s obitelji živjela u sustanarskim odnosima u cjelovitom stanu, dok je soba koja se sada opisuje kao pripadak stanu na jugozapadnom dijelu zgrade korištena zasebno. Stan da su koristile tri obitelji, te da je ugovorom o korištenju stana utvrđeno kako svaki pojedini sustanar jeste nositelj stanarskog prava na svom dijelu stana, i to TR i ĐR, dok je proširenje sustanara BR na prostor iseljenog sustanara MR izvršeno temeljem rješenja Općine Split broj 36/UP-I-172-7 od 9.6.1970. U tom dijelu stana koji je ranije koristio MR da živi tužena od 1970., a prije toga da je taj dio stana koristila majka njenog pok. supruga FR, zajedno sa suprugom tužene, tj. sinom, kćeri i zetom MR. IR da je imala sklopljen ugovor o korištenju stana u sustanarskom odnosu, te da je odselila 1964., a kći i zet MR 1975. IR da je dobila drugi stan. U međuvremenu da je odselila i BR, koja je svoj stambeni prostor prepustila sestri LR i suprugu tužene s obitelji. Nakon iseljenja LR predmetne prostorije da je koristila tužena, njen suprug, djeca i unuci. Pok. suprug tužene da je bio član obiteljskog domaćinstva nositeljice stanarskog prava koja je prenijela posjed dijela stana na njega i njegove članove obitelji, kao i sustanar BR. Tužena smatra da stoga ima pravo na posjed predmetnog stana i da je pošteni posjednik, odnosno da je stan u posjedu njene obitelji 53 godine, da je tijekom godina uredila navedeni prostor, jer u stanju u kojem ga je zatekla nije bio podoban za život, čime je tužitelj bio upoznat, budući su njegovi službenici u više navrata tijekom zadnjih 20 god. dolazili i provjeravali isti. Tužena dakle smatra da pravo na posjed izvodi iz prava svojih prednika, da nije dužna predati tužitelju stvari dok joj ne budu nadoknađeni nužni i korisni troškovi, da nije dužna nadoknaditi tužitelju naknadu radi korištenja stvari jer je kroz cijelo vrijeme izvršavala sve obveze najmoprimca kao da postoji pisani ugovor o najmu, te da stvarno bez obzira ne nepostojanje takvog ugovora, isti izvršava dugi niz godina uz volju, znanje i pristanak obiju strana, pa se smatra da takav ugovor postoji. Tužena se također poziva i na konvencijsko pravo na dom, navodeći kako predmetni stambeni prostor predstavlja jedini doma kojega ima.

Podneskom od 29.11.2023. tužena je podnijela protutužbu kojom traži sklapanje ugovora o najmu, na način kako je to navedeno u toč. 2. izreke ove presude.

3.U postupku su izvedeni dokazi pregledom izvatka iz zemljišne knjige za čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 16025 K. O. [katastarska općina], pismena tužene upućeno tužitelju 10.3.2023. s preporukom, obavijesti Grada Splita upravnog odjela za gradsku imovinu službe za gospodarenje gradske imovine Klasa:371-3/22-01/37 od 20.1.2023., te Klasa:371-01/20- 01/58 od 16.2.2023., pismena tužiteljice od 9.2.2023., 4.1.2019. te dopisa bez datuma (str.23 spisa), izračuna visine mjesečne naknade od upotrebe stana u vlasništvu Grada Splita bez valjanog pravnog osnova službe za gospodarenje gradskom imovinom, odsjeka za gospodarenje imovinom Klasa:371-01/20-01/58 od 21.12.2020., uplatnica- naknada za korištenje stana iz 2021., rješenja Grada Splita upravnog odjela z komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu Klasa UP/I-363-03/19-02/002806 od 21.2.2019., rješenja Hrvatski vod od 1.1.2015., ugovora o korištenju stana (nečitljiv datum), zapisnika o bodovanju stana od 25.10.1988. i 2.6.1988., zaključka upravnog odjela za upravljanje nepokretnom imovinom, izgradnju imovinsko pravne poslove Splitsko dalmatinske županije od 20.6.2024., saslušanjem tužene i svjedokinje ČR.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5.Tužbeni zahtjev tužene protutužiteljice nije osnovan.

6.U postupku je kao sporno trebalo raspraviti i utvrdite je li osnovan tužbeni zahtjev tužitelja na iseljenje tužene, odnosno je li osnovan protutužbeni zahtjev tužene kojim traži zaključenje ugovora o najmu stana s tužiteljem.

7.Pravom vlasničkom ili reivindikacijskom tužbom vlasnik - neposjednik (tužitelj) od posjednika – nevlasnika (tuženika) zahtjeva predaju u posjed predmeta na koje ima pravo vlasništva. Podiže se zbog toga što je vlasniku uskraćena ovlast posjedovati spornu stvar, stoga predmet spora nije utvrđenje prava vlasništva, već povrat predmeta vlasništva u posjed tužitelja.

8.Odredbom čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

9.Odredbom st. 2. istog članka propisano je da vlasnikovo pravo iz stavka 1. ne zastarijeva, ako zakonom nije što drugo otuđeno.

10.Odredbom čl. 162. st. 1. ZV- a propisano je da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtjeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.

11.Dakle, iz prednje citiranih odredaba proizlazi da bi u parnici povodom vindikacijske tužbe tužitelj bio dužan dokazati: 1/ svoje pravo vlasništva na stvari, 2/ da se stvar koju traži nalazi u posjedu tuženika, i 3/ identitet stvari.

12.Nadalje, u reivindikacijskoj tužbi položaj tuženika ima osoba koja posjeduje tužiteljevu stvar, bez obzira radi li se o samostalnom ili nesamostalnom posjedniku ili pomoćniku u posjedovanju.

13.Tužitelj čije je pravno vlasništvo na nekretninama upisano u zemljišnu knjigu ne mora dokazivati pravni temelj stjecanja, jer se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta, a zemljišne knjige, zemljišno knjižni izvadci i slično uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava (čl. 8 st. 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama, „Narodne Novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13), pa je dovoljno da tužitelj dokazna sredstva ograniči na zk izvadak ili predloži uvid u zemljišnu knjigu.

14.U postupku je utvrđeno slijedeće:

- kako je tužitelj upisan kao vlasnik stana na drugom katu, označeno brojem 5, površine 30,49 m2 koji se sastoji od kuhinje sa blagavaonicom, hodnika, kupatila (koji su smješteni na sjeverozapadnom dijelu građevine) te sobe kao pripadka stanu na jugozapadnom dijelu građevine, anagrafske oznake [adresa], sagrađenom na čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 16025 K.O. Split

- kako tužena koristi isti stan za stanovanje

- kako tužena nema status zaštićenog najmoprimca u smislu odredba Zakona o najmu stanova (NN broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20) na predmetnom stanu, niti je imala status stanara u smislu odredba Zakona o stambenim odnosima (NN broj 51/85, 42/86, 37/88, 47/89, 12/90, 22/90, 51/90, 22/92, 58/93, 70/93, 91/96, 99/96 i 91/96)

- kako se tužitelj obratio tuženoj pismenom od 16.2.2023. iz kojeg proizlazi da je javni natječaj za davanje u najam socijalno ugroženim građanima grada Splita bio raspisan u razdoblju od 20.9.2021. do 20.10.2021., temeljem čl. 9. tada važećeg Pravilnika o davanju stanova u najam, te da se tužiteljica nije javila na taj natječaj, pa je s obzirom da koristi predmetni stan bez reguliranog pravnog odnosa s tužiteljem, pozvana na predaju istog

- kako se tužena obraćala tužitelju zahtjevom za priznanja prava na zaštićenu najamninu i za otkup stana u siječnju 2019. i veljači 2023.

- kako je svim korisnicima stanova grada Splita 20.1.2023. upućen dopis kojim se obavještavaju da je Zaključkom Gradonačelnika o utvrđivanu visine naknade za korištenje stana ili stambenog prostora bez valjanog pravnog osnova utvrđena mjesečna naknada od 10,00 eura po m2

- kako se tužena putem svog punomoćnika obratila tužitelju pismenom od 10.3.2023. navodeći da je iznos najma od 10,00 eura po metru2 neprimjeren i previsok, te da se ne može smatrati bespravnim stanarom ako stan koristi uz znanje i pristanak vlasnika, odnosno izvršava sve obveze stanara kao da je zaključen pisani ugovor o najmu, s obzirom da je tužiteljici na taj način ugrožena egzistencija, a što se zahtjeva za iseljenje tiče, poziva se na pravo na dom i nepovredivost doma

- kako je tužitelj rješenjem od 21.12.2020. odredio visinu mjesečne naknade za uporabu stana u njegovom vlasništvu tuženoj kao korisnici bez valjene pravne osnove u iznosu od 457,35 kn mjesečno

- kako je tužitelj rješenjem od 21.2.2019. odredio tuženoj obvezu plaćanja komunalne naknade za predmetni stanu iznosu od 4,71 kn po metru2, u godišnjem iznosu od 143,61 kn

- kako je između ŠR i BR kao sustanara te Poduzeća za izgradnju Splita zaključen ugovor o korištenju7 stana u sustanarskom odnosu za stan koji se nalazi u zgradi [adresa], na 2. katu površine 87 m2, u kojem se navodi da je proširenje sustanara BR na prostor iseljenog sustanara NR izvršeno na temelju rješenja Općine Split broj 36/UP-I-172-7 od 9.6.1970., te da ugovor važi od 9.6.1970.

- kako je sudu dostavljen Zapisnik o bodovanju stana [adresa] u [adresa], od 25.8.1988. gdje se navodi da je nosilac stanarskog prava BR i da je riječ o nacionaliziranom stanu, a kao članovi obiteljskog domaćinstva nositelja stanarskog prava navedeni su OR V, OR, O i Z, a ukupna površina stana označena je s 38,26 m2. Ujedno je navedeno kako je sustanar BR odselila u "Kineski zid" (zgrada u [adresa]).

- kako je sudu dostavljen i zapisnik o bodovanju stana od 2.6.1988. gdje je nositeljem stanarskog prava naznačen suprug tužene TR, a kao korisnici sin D i nevjesta T

- kako tužena ima u vlasništvu poslovni prostor u istoj zgradi u kojoj stanuje površine 26 m2 (prema vlastitom kazivanju).

15.Iz iskaza tužene proizlazi da predmetni stan koristi za stanovanje od 1970., a prije nje da je u istom živjela njena svekrva zajedno sa još dva sustanara, TR i BR ĐR. Cijeli stan da ima površinu nešto veću od 80 m2, te da ga sada koriste ona i unuk bivšeg stanara TR, s time da dijele zajednički ulaz i hodnik. Njena svekrva da je iselila iz predmetnog stana negdje 1968., a stan da je nastavila koristiti njena kćerka AR sa suprugom dvoje djece. Meličići da su na korištenje dobili drugi stan i odselili cca 2 godine nakon što se ona udala za ER. U pogledu korištenja tog stana da nikada nije dobila nikakvu odluku nadležnog tijela nakon iseljenja njene svekrve, ali da njen svojedobno zaposlenica PIS-a kazala da i dalje nastave koristiti stan, da ih nitko neće dirati i da plaćaju stanarinu. Uplatnice da su stizale na ime BR, te da su dijelili stanarinu na dva dijela. Nakon 1990. da su dolazili zaposlenici grada radi pregleda i izmjere stana, te da joj je rečeno da nastavi plaćati stanarinu. Stan koji je njena svekrva dobila od Saveze boraca da je naslijedio njen djever. Inače, predmetni stan da se nalazi u kući čiji su vlasnici prije II Svjetskog rada porijeklom bili talijani, da je bivša komunistička vlast jednostavno useljavanja koga je htjela u tu kuću nakon oduzimanja imovine bivšim vlasnicima. U prizemlju zgrade da je negdje 2004. kupila poslovni prostor površine 26 m2 na natječaju kojeg je objavio tužitelj, s time da je prije toga bila zakupnik istog. Taj prostor da je usmeno darovala starijem sinu i on ga koristi, sada na način da ga privremeno iznajmljuje. Isti sin da je na prvom katu predmetne zgrade dobio stan kao Đ od vojske, drugi sin da je kupio sebi stan, a kćerka da je otkupila svoj stan.

16.Svjedokinja ČR u svom, iskazu navodi da je u opisu poslova referenta za poslove stanovanja [adresa] koje obavlja evidencija gradskih stanova i stanova pod upravljanjem grada Splita, evidencija najma, vođenje i brisanje novih korisnika stanova i dr. Tužena je evidentirana kao korisnica predmetnog stana od 1988. kada je program dozvolio da korisnici bez pravnog osnova mogu biti uvedene u isti. U glavnom, ova svjedokinja u svom iskazu, temeljem poslav kojih obavlja, iznosi činjenice vezano za načine evidentiranja tužiteljice kao korisnice stana bez valjanog pravnog osnova, i visine naknade koju plača, dok joj nisu poznate činjenice koje se odnose na osnov korištenje predmetnog stana, osim podataka da je do kraja 1998. kao evidentirani stanar vođena BR.

17.Tužena je odustala od prijedloga za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedokinje ŽR koja je 5.7.2024. dostavila sudu pismeno iz kojeg proizlazi kako nema nikakvih saznanja niti raspolaže dokazima koji bi se odnosili na predmet spora.

18.Sud nije izvodio ostale dokaze predložene od strane tužene u odgovoru na tužbu i podnesku od 29.11.2023., smatrajući kako isti nisu relevantni za presuđenjem u predmetnoj pravnoj stvari.

19.Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a ovaj sud smatra kako je tužbeni zahtjev tužitelja za iseljenje tužene u cijelosti utemeljen. Naime, iz rezultata raspravljanja proizlazi da tužena predmetni stan koristi bez valjane pravne osnove, s obzirom da tužena nema niti jednu odluku nadležnog tijela odnosno javne vlasti o dodijeli predmetnog stana na korištenje. Iz priležećeg ugovora o korištenju stana u sustanarskom odnosu proizlazi da je predmetni stan dan na korištenje sustanarima ŠR i HR, te da se upravo ĐR proširila na prostor kojega je ranije koristio stanar MR, a ovaj ugovor važi od 9.6.1970. Ugovor se odnosi na površinu cijelog stana od 87 m2, a tužena u svom iskazu navodi kako ga je do 1968. koristila i njena svekrva, koja je te godine dobila stan od Saveza boraca, te time trebalo biti riješeno stambeno pitanje njene obitelji. Tužena nikada nije stekla status stanara predmetnog stana u smislu odredba Zakona o stambenim odnosima, pa time u trenutku stupanja na snagu Zakona o najmu stanova nije imala status najmoprimca, odnosno zaštićenog najmoprimca. Svo vrijeme tužena- protutužiteljica koristi predmetni stan za stanovanje bez valjane pravne osnove, te je pritom irelevantno za presuđenje u predmetnoj pravnoj stvari činjenica da je podmirivala troškove korištenja stana. Na strani tuženika ne postoji nikakva zakonska obveza na sklapanje ugovora o radu s tuženom protutužiteljicom u smislu odredba Zakona o najmu stanova i Pravilnika o davanju stanova u najam (Službeni vlasnik Grada Splita broj 40/21, 75/21), upravo iz razloga što tužena protutužiteljica nema status najmoprimca, odnosno stanara predmetnog stana, a stanovi u vlasništvu tužitelja daju se u najam isključivo temeljem provedenog javnog natječaja i liste prvenstva koja se potom formira. Ovo proizlazi iz odredbe čl. 2. Pravilnika o davanju stanova u najam na koji se poziva tužena protutužiteljica, jer tužena nije socijalno ugrožena osoba, nije zaštićeni najmoprimac, niti je bilo kojim propisom predviđena mogućnost stjecanja pravnog položaja zaštićenog najmoprimca osobe u statusu kakav ima tužena.

20.Tužiteljica se ne može pozivati na status socijalno ugrožene osobe, s obzirom da u istoj zgradi ima u vlasništvu, i to u prizemlju zgrade poslovni prostor površine 26 m2, kojega njen sin daje u najam, kako sama izjavljuje. Iako tvrdi kako je taj poslovni prostor otuđila sinu, sama navodi kako nije sklopljen pisani ugovor, pa sud drži kako je ovaj dio iskaza tužene neuvjerljiv i iskonstruiran za potrebe postupka. Radi se o vrijednoj nekretnini u najužem centru grada čija prodaja omogućava tuženoj rješavanjem stambenog pitanja, odnosno kupnju stana koji površinom premašuje površinu predmetnog stana. Uostalom, da tužena protutužiteljica nije socijalno ugrožena proizlazi i iz njenog dopisa Gradu Splitu iz siječnja 2019., gdje traži otkup predmetnog stana. Nadalje, njen sin ima stan u istoj zgradi u vlasništvu, te su i druga njena djeca stambeno zbrinuta, što sve upućuje na zaključak da tužena cijelo vrijeme koristi predmetni stan bez valjane pravne osnove i nije poduzimala nikakve pravne radnje u cilju reguliranja svog statusa, sve dok tužitelj nije poduzeo pravne radnje radi sređivanja statusa stanova u kojima su stanari bez valjanog osnova, jer joj je tako odgovaralo. Naime, da je tužitelj ranije poduzeo pravne radnje radi rješavanja statusa predmetnog stana, postavilo bi se pitanje osnova korištenja istog od strane tužene, pa je situacija u kojoj tužitelj nije poduzimao nikakve radnje tuženoj odgovarala, jer je nesmetano koristila predmetni stan i uz to plaćala naknadu koja je znatno manja od tržišne.

21.Tužena u odgovoru na tužbu ističu da bi donošenjem usvajajuće odluke bilo povrijeđeno njeno pravo na dom.

22.Sud polazi od čl. 16. st. 2. i 34. st. 1. Ustava RH, te čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne Novine"-Međunarodni ugovori br. 18/97; 6/99-pročišćeni tekst 8/99.;-ispravak, 14/02. i 1/06;).

23.Prema čl.16. Ustava RH svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

24.Odredbom čl. 34. Ustava propisano je da je dom nepovrediv.

25.Odredbom čl. 8. Konvencije propisano je pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života, te da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu s zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nerada ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

26.Svakoj osobi kojoj prijeti rizik od miješenja u njezino pravo na dom, načelno treba biti omogućeno da nadležni sud ocjeni razmjernost i razumnost predložene mjere s obzirom na relevantna načela sadržana u čl. 8. Konvencije. Pri ocjeni razmjernosti i razumnosti predložene mjere treba ispitati je li miješanje javne vlasti u pravu na dom bilo utemeljeno na zakonu i je li imalo legitimiran cilj te je li, s obzirom na osobite okolnosti konkretnog slučaja, bilo nužno u demokratskom društvu. Nužnost u demokratskom društvu pretpostavlja zadovoljenje neodgodive društvene potrebe i razmjernost predložene mjere u odnosu na legitimiran cilj koji se želi postići.

27.Prema izraženim stavovima Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda RH, svakoj osobi izloženoj opasnosti od miješanja u njezino pravo na dom, načelno treba omogućiti da nezavisni sud ocijeni razmjernost i razumnost mjere miješanja u svjetlu mjerodavnih načela sadržanih u čl. 8. Konvencije, neovisno o tome ima li ta osoba ili nema pravo na posjed predmetne nekretnine temeljem domaćeg prava.

28.U konkretnom slučaju, s obzirom da se tužena poziva na odredbu čl. 8. Konvencije, treba utvrditi je li usvajanjem predmetnog tužbenog zahtjeva na iseljenje dolazi do miješanja u prava na dom tužene. S tim u vezi treba utvrditi, prije eventualne provedbe testa opravdanosti, smatra li se predmetna nekretnina domom tužene, te je li se sudska vlast umiješala u ostvarivanje prava tužene na poštivanje njenog doma.

1 0

29.Po ocjeni ovog suda, zahtjev tužitelja za iseljenje tužene ne predstavlja miješanje u pravo na dom, već se radi o zahtjevu utemeljenom na zakonu i usmjerenom na postizanje legitimnog cilja koji se tiče ostvarivanja i zaštite prava vlasništva i preteži nad interesom osoba za zaštitom korištenja tuđe nekretnine koja predstavlja njihov dom, posebno u situaciji kao što je predmetna, kada se radi o samovoljnom zauzimanju i korištenju tuđe imovine, u situaciji kada je bivša socijalističko komunistička vlast omogućila predniku tužiteljice dobivanje, korištenje i kupnju stana, te toleriranje korištenja predmetnog stana od strane tužene bez ikakvog pravnog osnova. Nadalje, članovi obitelji tužene, sva njena djeca i bivši sustanari stekli su prava na otkup društvenih stanova temeljem zakona, ili kupnjom po tržišnim uvjetima. Sama tužena vlasnica je vrijednog poslovnog prostora u najužem centru grada čijom prodajom može realizirati kupnju nekretnine veće površine i kvalitete od predmetnog stana. Uz to, miješanje tužitelja u konkretnom slučaju ima legitiman cilj. Naime, iz odredba Pravilnika o davanju stanova u najam tužitelja proizlazi da se stanovi u vlasništvu, odnosno na upravljanje Grada Splita daju u najam državljanima kojima su socijalno ugroženi, nemaju riješeno stambeno pitanje niti mogućnosti da ga riješe ne drugi način, osobama koje su zaštićeni najmoprimci u objektima grada za koje je doneseno rješenje o uklanjanu zbog dotrajalosti i ugrožene stabilnosti, radi stjecanja pravnog položaja najmoprimca kad je takva obveza propisana zakonom ili utvrđena pravomoćnom sudskom presudom itd. Dakle, iseljenje tužene koja koristi predmetno stan bez valjane pravne osnove i uz to u vlasništvu ima vrijednu nekretninu u istoj zgradi ima legitiman cilj i nužno je za uspostavljanje moralne ravnoteže u uređenom demokratskom društvu, kako ističe tuženik, jer bi se iseljenjem tužene predmetni stan mogao rasporediti osobama koje su socijalno ugrožene, koje na drugi način ne mogu riješiti svoje stambeno pitanje, za koje postoji zakonska obveza stambenog zbrinjavanja, osobe čije rješavanje stambenog pitanja predstavlja interes za zajednicu (npr. zbrinjavanje mladih znanstvenika, umjetnika, osoba koje pridonose zajednici na razne načine…).

30.U konkretnom slučaju tužena nije dokazala da na njenoj strani postoje pretpostavke koje je ovlašćuju na posjedovanje predmetne nekretnine u smislu odredbe čl. 163. ZV-a, jer istu koristi bez valjanog pravnog osnova, budući nema dokaza niti da je njena prednica imala valjanog osnova za korištenje predmetnog stana, jer je isti 1970. dat na korištenje trećim osobama, a ne tuženoj niti njenoj prednici. Nadalje, kako je to više puta spomenuto, tužena nije stekla status nositelja stanarskog prava na predmetnom stanu, niti je utvrđena zaštićenim najmoprimcem, niti spada u krug osoba kojima bi tužitelj prema svojim pravilima dao na korištenje predmetni stan. Po mišljenju ovog suda tužena se ne može pozivati niti na pošteni posjed, jer je znala i morala znati da ne raspolaže nikakvom odlukom temeljem kojeg bi imala pravo korištenja predmetnog stana. Na koncu, pravo na dom ne može apsorbirati samovolju posjednika koji koriste tuđe nekretnine bez valjanog pravnog osnova, jer bi to značilo podržavanje samovolje i korištenja tuđe imovine, odnosno prikazivanje istog kao društveno dopuštenog. U konkretnom slučaju iseljenje tužene iz predmetnog stana ne bi predstavljalo ugrožavanje njene osobne sigurnosti i dobrobiti, posebno iz razloga što ona ima u vlasništvu nekretninu od čije prodaje može riješiti stambeno pitanje, a ukoliko to ne želi, može je prenamijeniti u stambene svrhe, ili od najamnine koju ostvaruje, priuštiti sebi najam nekretnine za stanovanje.

31.Slijedom naprijed izloženog, tužena nije dokazala da svoje prava na posjed izvodi iz prava svojih prednika, jer za to ne postoji niti jedna relevantna odluka nadležnog tijela. Stanarsko pravo prenosilo se odlukom nadležnog tijela a ne samovoljom članova domaćinstva stanara koji je napustio stan, odnosno dobio drugi stan na korištenje. Što se

1 1

nužnih troškova tiče, tužena nije postavila nikakav obvezno pravni zahtjev prema tužitelju. Niti jednu zakonskom odredbom nije propisano da netko "prešutno" stječe status zaštićenog najmoprimca izvršavanjem sadržaja takvog ugovora niz godina, kako pogrešno navodi tužena. Također, ne postoji niti jedan zakonski osnov temeljem kojeg bi sud mogao usvojiti protutužbeni zahtjev tužene.

U Splitu, 22. listopada 2022.

S U D A C

Vica Roščić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis