Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3508/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Koraljke Glušić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. K. iz Z., Dom za starije osobe T., OIB:…, kojeg zastupa M. A., odvjetnik u Z., protiv tuženika N. Đ. iz Z., OIB:…, koju zastupa V. Š. O., odvjetnica u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženice podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7436/21-17 od 27. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 22. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7436/21-17 od 27. travnja 2023.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Utvrđuje se da je Ugovor o prodaji nekretnine oznaka SZ čestica br. 2805, broj pol.ug. 2315, zk.ul. 2257, knjiga PU T., u naravi jednosobni stan broj 2 površine 36,67 m2 na adresi u Z., …, sklopljen dana 3.11.1994. između tužitelja P. K. kao prodavatelja i tuženice N. Đ. kao kupca disimulirani (prividni) ugovor koji prikriva Ugovor o doživotnom uzdržavanju u smislu čl. 122 ranijeg Zakona o nasljeđivanju.
II. Utvrđuje se da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen dana 3.11.1994. godine između tužitelja P. K. i tuženice N. Đ. pravno valjan te proizvodi pravne učinke temeljem kojega je tužena dužna plaćati smještaj tužitelja u Domu za starije i nemoćne osobe T. u Z., za sve vrijeme njegova boravka.
III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 275,29 EUR (2.074,17 kn) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena tekućom od 27. travnja 2023. do plateža, sve to u roku od 15 dana."
2.Protiv navedene presude žali se tuženica iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle, iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim razlozima na način da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba tuženice je neosnovana.
5.Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti te da nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
6.Također nije počinjena posebno istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude ne proturječi sama sebi niti razlozima obrazloženja, navedeni su svi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni sadržaju isprava i iskazima u prvostupanjskom postupku.
7.Činjenično stanje je također u potpunosti i pravilno utvrđeno, a svi izvedeni dokazi su ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP.
8.Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je Ugovor o prodaji nekretnine oznaka SZ čestica br. 2805, broj pol.ug.2315, zk.ul. 2257, knjiga PU T., u naravi jednosobni stan broj 2 površine 36,67 m2 na adresi u Z., …, sklopljen dana 3.11.1994. između tužitelja P. K. kao prodavatelja i tuženice N. Đ. kao kupca disimulirani (prividni) ugovor koji prikriva Ugovor o doživotnom uzdržavanju, zahtjev na utvrđuje da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen dana 3.11.1994. godine između tužitelja P. K. i tuženice N. Đ. pravno valjan te proizvodi pravne učinke temeljem kojega je tužena dužna plaćati smještaj tužitelja u Domu za starije i nemoćne osobe T. u Z., za sve vrijeme njegova boravka, kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.
9.U postupku koji je prethodio donošenju presude, sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio slijedeće:
-da su tužitelj kao prodavatelj i tužena kao kupac dana 3.11.1994. sklopili Ugovor o prodaji nekretnina, u naravi jednosobni stan oznaka navedenih u ugovoru temeljem kojeg je tužena upisom u zemljišne knjige stekla vlasništvo istog,
-da je Utanačenjem od 22.11.1994. tužena trebala tužitelju osigurati smještaj u Domu umirovljenika u Z. u jednokrevetnoj sobi te plaćati smještaj prema mjesečnim računima, dok je obveza tužitelja bila po osiguranju smještaja iseliti iz stana i predati ga na korištenje tuženoj,
-da se Izjavom od 16.1.1995. tužena obvezala plaćati tužitelju smještaj u Domu umirovljenika u jednokrevetnoj sobi kao i to da je tužena kao obveznik plaćanja vezano uz smještaj tužitelja u Dom zaključila Ugovor o međusobnim pravima i obvezama 11.1.1996. godine, a koji ugovor je zaključen na neodređeno vrijeme,
-da je tužena putem punomoćnika svojim dopisom od 29.10.2019. obavijestila tužitelja da je ona s Domom za starije osobe T. raskinula Ugovor od 11.1.1996., budući je plaćanjem smještaja od 1996. godine do rujna 2019. ispunila svoju ugovornu obvezu daleko preko visine kupoprodajne cijene od 114.000,00 kn odnosno da je ukupno na ime smještaja platila 750.000,00 kn te da bi on trebao njoj vratiti preplaćeni iznos.
10.Polazeći od prethodnog činjeničnog utvrđenja, sud prvog stupnja je prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja jer je zaključio kako volja stranaka nije bila prodaja nekretnine tužitelja tuženici, već uzdržavanje tužitelja od strane tuženice na način da mu tuženica plaća smještaj u domu, a da joj tuženik za tu uslugu da u vlasništvo stan.
11.Pobijana presuda je i po stavu ovog suda pravilna i zakonita.
12.Naime, već i samih iskaza stranaka, pa tako posebno i iz iskaza tuženice proizlazi kako su svaki od njih u tom pravnom poslu imali svoj interes, i to tužitelj smještaj i plaćanje u domu za starije osobe, a tuženica stan u vlasništvo.
13.Da je tome tako potvrđuju i isprava koja je sačinjena u kratkom vremenu nakon sklapanja Kupoprodajnog ugovora 3. studenog 1994., a to je Utanačenje od 22. studenog 1994. prema kojem se tuženica obvezuje tužitelju osigurati smještaj u Domu umirovljenika u Z. u jednokrevetnoj sobi i plaćati smještaj prema mjesečnim računima, dok se tužitelj obvezuje tuženici predati stan. Nastavno na navedeno, tuženica je 11. siječnja 1996. s Centrom za društvene brige o starijim osobama T. (dalje Ustanova) sklopila Ugovor o međusobnim pravima i obvezama kojim se ta ustanova obvezala primiti na smještaj tužitelja, dok je tuženica ugovor potpisala kao obveznica plaćanja smještaja tužitelju.
14.Dakle, iz navedenog je razvidno da je tuženica preuzela obvezu plaćanja smještaja tužitelju na neodređeno vrijeme (što znači do njegove smrti) i da nema govora o nikakvom vremenskom ograničenju plaćanja smještaja do visine naznačene kupoprodajne cijene stana, kako to neosnovano tvrdi tuženica.
15.Da je tako kao što ona tvrdi, stranke bi sigurno tu činjenicu navele u Ugovoru o prodaji stana, što bi onda značilo da će se kupoprodajna cijena stana isplatiti na način da se do njezine visine plaća tužitelju smještaj u Ustanovi.
16.Kako takvo što nigdje nije navedeno, to su neosnovane tvrdnje tuženice da volja stranaka nije bila sklapanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Pritom nije od odlučnog utjecaja da li bi se radilo o Ugovoru o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, obzirom na činjenicu da je vlasništvo stana na tuženicu već preneseno u zemljišnoj knjizi za života tužitelja. Odlučno je to da volja stranaka nije bila kupoprodaja stana, kako to tvrdi tuženica.
17.Također je neodlučno to što tužitelj ne raspolaže znanjem o pravnoj definiciji ugovora o doživotnom uzdržavanju jer je on itekako dobro znao koji je njegov interes, a to je plaćanje smještaja u Ustanovi, a svoj interes znala je i tužena, a to je stjecanje vlasništva na stanu tužitelja.
18.Prema tome, sadržajno je prema svemu tome nedvojbeno da volja stranaka nije bila kupoprodaja, već uzdržavanje tužitelja od strane tuženice na način da mu plaća smještaj u Ustanovi do njegove smrti.
19.Neutemeljeno tuženica u žalbi preocjenjuje iskaz svjedoka P. Š., brata tuženice jer iz njegovog iskaza, glede činjenica koje su relevantne za predmet spora proizlazi kako mu u odnosu na kupoprodajni ugovor nije poznato ništa više osim onog što je pročitao iz njegovog sadržaja, da o tome nije razgovarao sa sestrom, ovdje tuženicom, da mu je poznato kako se tuženica obvezala za tužitelja plaćati smještaj u Ustanovi, da mu je i pored toga novčano pomagala, iz čega bi slijedilo upravo ono što zaključuje i sud prvog stupnja, a to je da je volja stranaka bila uzdržavanje tužitelja.
20.Nelogično je opravdanje svjedoka u odnosu na okolnost da je nakon što je plaćanjem smještaja bila već iscrpljen iznos kupoprodajne cijene time da su oni bili prepošteni.
21.Upravo suprotno je životno i uvjerljivo, a to je činjenica da je plaćanje smještaja do smrti tužitelja bila njihova prava volja.
22.Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 66 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01.- dalje ZOO/91) prema kojoj prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. To je slučaj kad ugovorne strane sklapaju ugovor sa svrhom kako bi kod trećih izazvale dojam da je između njih ugovor sklopljen, ali su zapravo suglasne da ne žele nikakav ugovor. Druga je situacija ona iz st. 2. istog članka ZOO/91 kada ugovorne strane sklope jedan ugovor kojeg ističu prema vani (simulirani ugovor) sa svrhom prikrivanja nekog drugog ugovora kojeg stvarno žele (disimulirani ugovor), a što je slučaj u konkretnoj pravnoj stvari.
23.Odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna i zakonita kako u osnovi, tako i u visini. Tuženica odluku o troškovima parničnog postupka niti ne osporava određenim žalbenim razlozima, već samo posljedično, obzirom na pobijanje odluke o glavnom zahtjevu.
24.Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženice kao neosnovan te odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 22. listopada 2024.
Predsjednica vijeća:
Gordana Bošković Majerović, v.r.
