REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-672/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Srđan Simić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Opća bolnica Pula – Ospedale Generale di Pola, OIB 16089706543, Pula, Santoriova ulica 24A, koju zastupa punomoćnik Tea Tončić, odvjetnica u Puli, radi isplate razlike plaće, odlučujući o prijedlozima stranaka za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-2807/2022-2 od 26. rujna 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-249/2019-34 od 1. srpnja 2022., u sjednici održanoj 22. listopada 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.
II. Tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
III. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R- 2807/2022-2 od 26. rujna 2023., u dijelu u kojem je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-249/2019-34 od 1. srpnja 2022., podnijela prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Postavlja tri pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu i to:
„1. Kako se pravilno računa redovan mjesečni fond radnih sati primjenom Zaključka 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora?
2. Da li redovan mjesečni fond sati mora biti jednak za sve radnike sukladno Zaključku 153?
3. Da li se državni blagdani mogu smatrati radnim danima u smislu Zaključka 153., a sve obzirom na odredbu iz čl. 1. st. 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH (NN br.110/19), vezano za odredbu iz čl. 9. st 3. Zakona o radu?“.
2. Tužiteljica ističe da su joj povrijeđena i temeljna ljudska prava i to pravo na jednakost pred zakonom i pravo na djelotvorno pravno sredstvo, a koje povrede su nastale tek pred drugostupanjskim sudom.
3. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R- 2807/2022-2 od 26. rujna 2023., u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-249/2019-34 od 1. srpnja 2022., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP postavivši četiri pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu i to:
„1. Legitimno očekivanje stranaka u postupku je i primjena odredaba KU kao i Dodataka KU na način kako one glase i u periodu u kojem su na snazi i u primjeni. Ako je Dodatkom III KU utvrđeno da se za sate odrađene u prekovremenom radu plaćaju dodaci od 01. travnja 2020. godine pa nadalje i ne utvrđuje retroaktivnu primjenu, neovisno o tumačenju i zauzetom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (koje je suprotno ugovornoj volji stranaka i doneseno prije zaključenja Dodatka III KU), da li sud primjenjuje Dodatak III KU i utvrđuje da se dodaci na plaću sa sate odrađene u prekovremenom radu plaćaju od 01. travnja 2020. godine, dakle ne prije tog datuma, ili primjenjuje shvaćanje VS RH koje je doneseno prije stupanja na snagu opisanih ugovornih odredbi?
2. Može li pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zamijeniti ugovornu volju stranaka koja je utvrđena drugačije od shvaćanja VS RH i zauzeta u odredbama KU i u Zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredaba KU koji su obvezni za ugovorne strane?
3. Može li se pravno shvaćanje Vrhovnog suda primjenjivati retroaktivno na raniji period, iako je prava volja ugovornih stranaka utvrđena KU i Zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredaba KU koji se na te odredbe odnose, te konačno u Dodatku III KU koji je u primjeni od 01.04.2020. godine, izražena drugačije od shvaćanja Vrhovnog suda?
4. Da li je došlo do povrede postupovnog prava koja ugrožava pravnu sigurnost, uz povredu prava stranke na pravičan sudski postupak koji uključuje pravo na obrazloženu sudsku presudu, kada je drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi tuženika propustio uzeti u obzir sve relevantne činjenice i pravne propise koji su mjerodavni za ocjenu žalbenih razloga i za ocjenu ispravnosti prvostupanjske presude (plaćanje dodataka na sate prekovremenog rada u skladu sa odredbama KU i Dodatkom III KU), a osobito kada obrazloženje odluke ne sadrži ocjenu svih žalbenih navoda pa tako niti onih od osobitog značaja (primjena plaćanja dodataka na sate u prekovremenom radu u skladu sa odredbama KU i Dodatkom III KU od 01.04.2020.), niti jasne razloge iz kojih bi se moglo provjeriti na kojim utvrđenjima i kojim pozitivnim pravnom propisima je ista utemeljena?“.
4. Odgovori na prijedloge za dopuštenje revizije nisu podneseni.
5. Tužiteljičin prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten, dok tuženikov prijedlog nije dopušten.
6. Predmet spora je isplata razlike plaće u razdoblju od kolovoza 2014. do prosinca 2019.
7. Tuženik u odnosu na postavljena pravna pitanja nije jasno naznačio razloge važnosti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP valjalo odlučiti kao u toč. III. izreke ovog rješenja.
8. Tužiteljica postavljenim pravnim pitanjima problematizira zaključak br. 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 143/13 i 96/15 - dalje: KU/13) odnosno sadržaja zaključka donesenog na 5. sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 29/18, 16/19, 35/19, 78/19 i 92/19 - dalje: KU/18) a koji je sadržajno identičan kao Zaključak br. 153. za tumačenje KU/13.
9. Pobijana odluka u preinačenom dijelu, kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva, je u skladu sa izraženim stajalištem ustaljene prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-683/22, Rev-50/21, Rev-290/21 i dr.) prema kojem od donošenja zaključka Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora 153 tj. od 21. prosinca 2015. se redovni mjesečni fond radnih sati računa kao umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati. Dakle, blagdani i neradni dani se uračunavaju u redovni mjesečni fond radnih sati. Radnik za rad u dane blagdana i neradnih dana ima pravo na plaću koja je uvećana za 150%.
10. Budući da tužiteljičina postavljena pravna pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
11. Tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i to pravo na jednakost svih pred zakonom i na djelotvorno pravno sredstvo. Naime, tužiteljičina usporedba dva radnika u zdravstvu od kojih je jedan radio, a drugi nije radio na dane blagdana i neradnih dana, ne predstavlja povredu prava na jednakost svih pred zakonom, jer svi zdravstveni radnici koji rade na dane blagdana i neradnih dana su u jednakoj pravnoj poziciji i primaju naknadu plaće, sukladno Kolektivno ugovoru i obvezujućim zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora. Nema niti povrede prava na djelotvorno pravno sredstvo, jer je pobijanim dijelom odluke odlučeno u skladu s ustaljenom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
12. Zbog navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao u toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 22. listopada 2024.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
