REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Kž-238/2024-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Iztoka Krbeca kao predsjednika vijeća te Sene Midžić Putigna i Dorijane Dolenec Kujundžić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Romine Dorani Rudan kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ZČ, zbog kaznenog djela iz čl. 117. st.1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog ZČ, podnesenoj putem branitelja Tomislava Radelića, odvjetnika iz Zagreba protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj K-172/2022 od 26.svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2024. u prisutnosti opunomoćenika privatnog tužitelja OČ, odvjetnika iz [adresa], okrivljenika ZČ i branitelja okrivljenika Tomislava Radelića, odvjetnika iz [adresa]

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika ZČ kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj K-172/2022 od 26.svibnja 2023., je okrivljeni ZČ oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela tjelesnom ozljedom iz čl. 117. st.1. KZ/11, te je temeljem iste zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca.

2. Temeljem odredbe čl.56. KZ/11 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da mu se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo.

3. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/ 14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZKP/08) sud je odredio da je okrivljenik dužan naknaditi trošak kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 200,00 eura, troškove vještaka dr. Ilije Kučinara u iznosu od 159,27 eura, te troškove privatnog tužitelja i troškove njegovog opunomoćenika, a o kojima će biti odlučeno posebnim rješenjem.

4. Protiv ove presude pravodobnu žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Tomislava Radelića, odvjetnika iz Zagreba iz žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Odgovor na žalbu podnio je privatni tužitelj GČ putem opunomoćenika OČ, odvjetnika iz [adresa] u kojem navodi da smatra tu žalbu neosnovanom te predlaže da se potvrdi prvostupanjsku presudu, kao i da se opunomoćenika privatnog tužitelja pozove na drugostupanjsku sjednicu.

6. Obzirom da je u odgovoru na žalbu privatnog tužitelja predloženo da se opunomoćenika pozove na drugostupanjsku sjednicu, ovaj sud je temeljem odredbe čl. 475. st.1. ZKP/08 o sjednici vijeća izvijestio stranke te je istu održao u prisutnosti opunomoćenika privatnog tužitelja OČ, odvjetnika iz [adresa] koji je ostao kod podnesenog odgovora na žalbu, te okrivljenika ZČ i branitelja Tomislava Radelića, odvjetnika iz [adresa] koji su ostali kod podnesene žalbe.

7. Nije osnovana žalba okrivljenika ZČ.

8. Nije osnovana žalba okrivljenika iz žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st.1. toč.11. ZKP/08 obzirom da su u presudi dani jasni i neproturječni razlozi u pogledu svih odlučnih činjenica te u pogledu tih činjenica ne postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza. Žalbenim navodima kojima se ističe da je prvostupanjski sud propustio cijeniti da iz obrane okrivljenika, pa i iz iskaza svjedoka KČ proizlazi da bi okrivljenik u predmetnom događaju postupao u zabludi, te da i nije postojala kod njega namjera da tjelesno ozljedi privatnog tužitelja, kao i da bi sud pogrešno zaključio iz provedenih dokaza da bi okrivljenik zadao privatnom tužitelju udarce u predjelu lijevog dijela prsnog koša, se ne obrazlaže ova bitna povreda odredaba kaznenog postupka već se ističu razlozi za žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Također se i žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona obrazlaže navodima o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju u pogledu postojanja zablude kod okrivljenika o okolnostima koje isključuju protupravnost njegovog postupanja.

10. Ovaj sud je još temeljem odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 po službenoj dužnosti, a povodom žalbe okrivljenika, ispitao pobijanu presudu, te je našao da nisu počinjene povrede kaznenog postupka navedene u točci 1. te zakonske odredbe, niti da bi na štetu okrivljenika bio povrijeđen kazneni zakon.

11. Nije osnovana žalba okrivljenika iz žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koju se obrazlaže prije navedenim žalbenim navodima, a kojima se prvenstveno ističe da je okrivljenikovo postupanje u predmetnom događaju posljedica zablude jer je okrivljenik smatrao da privatni tužitelj kojeg je vidio da ulazi u njegov otključani auto i uzima njegov novčanik pokušavao počiniti na njegovu štetu kazneno djelo krađe, a u čemu ga je namjeravao spriječiti. Također se ističe i da okrivljenik nije postupao u namjeri da ozljedi privatnog tužitelja niti da je dokazano da bi on zadao bilo kakav udarac privatnom tužitelju.

12. Suprotno ovakvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilnom ocjenom svakog dokaza posebno te u njihovoj ukupnosti, a posebice pravilnom ocjenom iskaza privatnog tužitelja GČ, svjedoka KČ, podataka o medicinskoj dokumentaciji te nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine dr. Ilije Kučinara, kao i obrane okrivljenika pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice temeljem kojih je zaključio da je u tijeku postupka dokazano da je okrivljenik ZČ počinio kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117.s t.1. KZ/11 za koje je oglašen krivim prvostupanjskom presudom na način da je u namjeri da ozljedi privatnog tužitelja GČ, osobu visoke životne dobi, zadao mu udarce u predjelu lijevog prsnog koša te ga rukama odgurnuo i bacio na pod uslijed čega je isti zadobio razderotinu čeonog dijela glave lijevo, razderotinu hrpta nosa i oguljotinu obje šake.

13. Obzirom da je pravilno prvostupanjski sud cijenio vjerodostojnima i u bitnoj mjeri suglasnima iskaze privatnog tužitelja GČ te svjedoka KČ, koji su opisali kako okolnosti zbog kojih je oštećenik GČ star u vrijeme predmetnog događaja 77 godina, greškom ušao u vozilo okrivljenika jer je pogrešno smatrao da se radi o vozilu njegovog unuka KČ koji ga je i dovezao, tako i da je okrivljenik na to reagirao ne samo izvlačenjem privatnog tužitelja iz vozila, već i njegovim udaranjem u predjelu lijevog dijela prsnog koša te odgurivanjem i bacanjem na pod. Okrivljenik u svojoj obrani ni ne poriče da bi on odgurnuo privatnog tužitelja, te da je isti pao na pod. Međutim, takvo ponašanje opravdava tvrdnjom da je na opisani način sprječavao krađu iz svog auta te da nije postupao u namjeri da ozlijedi oštećenika. Međutim, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je takva obrana okrivljenika nevjerodostojna, te da nije u skladu sa drugim izvedenim dokazima. Naime, iako je nesporno da je okrivljenik izvukao privatnog tužitelja iz svog vozila bio motiviran njegovim pogrešnim zaključkom da mu privatni tužitelj pokušava ukrasti stvari iz automobila, i ovaj sud nalazi da je tjelesne ozljede koje je zadobio privatni tužitelj mu nije okrivljenik nanio postupajući u takvoj zabludi. Naime, iz iskaza privatnog tužitelja i svjedoka KČ, razvidno je da je okrivljenik prvo privatnog tužitelja , udaljio iz auta, a u kom trenutku je prestala bilo kakva opasnost za njegovu imovinu. Međutim, unatoč tome, okrivljenik privatnog tužitelja, staru i od sebe slabiju osobu fizički napada na način da ga udara u lijevu stranu prsnog koša, odguruje ga, a uslijed čega privatni tužitelj pada i zadobiva tjelesne ozljede, te prema iskazu svjedoka KČ ga još i šuta nogom dok je ovaj na podu i to za vrijeme dok mu se privatni tužitelj ispričava, objašnjava da je pogriješio auto i pokazuje svoju kovertu s novcem. Stoga i ovaj sud nalazi da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda o nevjerodostojnosti obrane okrivljenika jer iz provedenih dokaza je utvrđeno okrivljenik te radnje kaznenog djela za koje je oglašen krivim nije počinio u zabludi, a niti su iste bile usmjerene ka spriječavanju navodnog počinitelja kaznenog djela krađe u počinjenju tog djela.

14. Obzirom da je okrivljenik na opisani način fizički napao bitno stariju i fizički slabiju osobu od sebe, a što je mogao jasno uočiti nakon što je udaljio privatnog tužitelja od auta, neosnovani su žalbeni navodi kojima se ističe da okrivljenik ne bi postupao u namjeri da ozljedi privatnog tužitelja. Također, suprotno žalbenim navodima, iskazi privatnog tužitelja i svjedoka KČ o svim okolnostima predmetnog događaja su i potvrđeni podacima iz medicinske dokumentacije za privatnog tužitelja, a koji je s mjesta događaja dovezen u Opću bolnicu Pula vozilom hitne medicinske pomoći zbog povreda zadobivenih od nepoznate osoba sa više udaraca u glavu te u predjelu prsnog koša, i to sa vidljivim površinskim ozljedama glave, a koje ozljede su i prema nalazu i mišljenju vještaka sudske medicine dr. Ilije Kučinara upravo i mogle nastati na način opisan po tim svjedocima. Štoviše, upravo na neuvjerljivost obrane okrivljenika ukazuje i okolnost da je isti tvrdio da nije primijetio ozljede na žrtvi, a koje su bile prema medicinskoj dokumentaciji dobro vidljive u području glave. Također, žalbenim navodima kojima se dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza svjedoka KČ jer da nije logično da bi taj svjedok, unuk privatnog tužitelja i mlada osoba samo promatrao događaj da se isti odvijao kako ga je opisao ne dovodi se u pitanje pravilnost ocjene prvostupanjskog suda tog iskaza kao vjerodostojnog, a posebice kada se ima u vidu da je taj svjedok opisao da se sve desilo u vrlo kratkom razdoblju i to u trenutku kada je bio udaljen od djeda, te da su i druge osobe prije njega pomogle djedu, koji je imao krvi po glavi i majici da se digne.

15. Dakle, nije osnovana žalba okrivljenika iz žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

16. Obzirom da sukladno odredbi čl. 478. žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjenično stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist okrivljenika sadrži, između ostalog, u sebi i žalbu zbog odluke o kazni i uvjetnoj osudi, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu. I prema nalaženju ovog suda prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kaznene sankcije pravilno utvrdio i u dovoljnoj mjeri cijenio sve okolnosti od značaja za kažnjavanje, te je tako pravilno cijenio okrivljeniku kao olakotne okolnosti da je kazneno neosuđivan, te korektno držanje na raspravi, dok mu otegotnih okolnosti nije našao.

17. Stoga, obzirom na sve prije navedene okolnosti od značaja za kažnjavanje, kao i sve okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje je oglašen krivim, pa i protek vremena od počinjenja ovog kaznenog djela, a u kojem nema podataka da bi okrivljenik počinio nova kaznena djela se kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, a što je minimalna kazna zatvora propisana zakonom, te izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od jedne godine ne ukazuju prestrogo određenima, već primjerenima da se istima postigne svrha kažnjavanja propisana zakonom.

18. Stoga, obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija niti povrede iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 valjalo je odbiti žalbu okrivljenika kao neosnovanu, te potvrditi prvostupanjsku presudu, a kako je to učinjeno temeljem čl. 482. ZKP/08 u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Puli – Pola 22. listopada 2024.

Predsjednik vijeća

Iztok Krbec