REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1201/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Renate Šantek članice vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VI (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Rastija, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženice Republike Hrvatske (OIB 52634238587), koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, Građansko – upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-1189/2018-2 od 15. srpnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-945/2014-42 od 25. listopada 2018., u sjednici održanoj 22. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaća revizija tužitelja te se preinačuje presuda Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-1189/2018-2 od 15. srpnja 2020. i presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-945/2014-42 od 25. listopada 2018. te sudi:

1. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju neimovinsku štetu u iznosu od 3.000, eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 16. srpnja 2014. pa sve do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se za više zatraženi iznos od 12.528,57 eur, odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

2. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak revizije u iznosu 120,00 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen tužbeni zahtjev za isplatu, na ime naknade neimovinske štete, iznosa od 217.000,00 kn (danas 28.800,85 EUR) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora pa do isplate, kao i sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova u iznosu od 30.343,75 kn (danas 4.027,31 eur) (točka I. izreke) te je naloženo tuženici, na ime troškova postupka, isplatiti tužitelju iznos od 8.250,00 kn (danas 1.094,96 eur), u roku od 15 dana.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd-4070/2020-2 od 30. studenog 2021. dopušteno je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na pravno pitanje:

"Da li naknada štete zbog povrede prava osobnosti uslijed boravka u neadekvatnom zatvorskom smještaju predstavlja poseban oblik naknade štete koji ne podliježe klasičnom utvrđivanju uzročnoposljedične veze između štetne radnje i štete ili predstavlja klasičan oblik odgovornosti za štetu za koju je potrebno da se ispune sve zakonom predviđene pretpostavke?"

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv citirane presude drugostupanjskog suda tužitelj je pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) podnio reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Predložio je prihvatiti reviziju i preinači nižestupanjske presude u smislu revizijskih navoda, podredno ukinuti i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. Potražuje trošak prijedloga za dopuštenje revizije i revizije u ukupnom iznosu 829,52 eur (odnosno tada 6.250,00 kn).

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija tužitelja je djelomično osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet je spora zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 28. 800,85 eur (nekad 217.000,00 kn) za koju tužitelj tvrdi da je trpi zbog povrede prava osobnosti jer mu je bilo prikraćeno njegovo pravo na odgovarajući smještaj u spavaonici Kaznionice Lepoglava u razdoblju od 4. studenog 2011. od 3. travnja 2013. i u Zatvoru u Osijeku u razdoblju od 4. travnja 2013. do 15. siječnja 2014. (iznos od 117.000,00 kn – danas 15, 528,57 eur) kao i iz razloga jer mu je za vrijeme izdržavanja kazne u Kaznionici Lepoglava davana neodgovarajuća medicinska terapija i liječnička skrb (iznos od 100.000,00 kn - danas 13. 272,28 eur).

8.1. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka, obzirom na postavljeno pitanje je samo naknada štete u iznosu od 15, 528,57 eur (117.000,00 kn) radi povrede prava osobnosti radi prikraćivanja odgovarajućeg smještaja za vrijeme izdržavanja kazne u Kaznionici Lepoglava i Zatvora u Osijeku.

9. Prvostupanjski je sud na temelju detaljno provedenog dokaznog postupka utvrdio da je tužitelj u utuženom vremenskom razdoblju izdržavao kaznu zatvora u Kaznionici u Lepoglavi u razdoblju od 4. studenog 2011. do 3. travnja 2013. te u Zatvoru u Osijeku u razdoblju od 4. travnja 2013. do 15. siječnja 2014., dakle u vremenskom razdoblju od 26 mjeseci, u kojem je bio smješten u zatvorske prostorije koje kvadraturom i kubikažom nisu udovoljavale propisanim uvjetima iz čl. 74. st. 3. Zakona o izdržavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 128/99, 55/00, 129/00, 59/01, 67/01, 12/02, 190/03 - pročišćeni tekst, 76/07, 27/08 i 83/09 - dalje: ZIKZ), a što je bilo prvenstveno rezultat iznimnog povećanja broja zatvorenika. Nadalje je sud utvrdio da su tužitelju, kao i ostalim zatvorenicima bili osigurani uvjeti za ostale aktivnosti predviđene u vrijeme izdržavanja kazne zatvora i to za održavanje tjelovježbe, sporta i rekreacije, obavljanjem aktivnosti u raznim sekcijama (glazbenim, informatičke radionice, korištenje knjižnice i čitaonice, praćenje dnevnih novina, TV programa i sl.), a na koji način se i uz ostale aktivnosti npr. omogućavanje i prisustvovanje misama, ublažavala činjenica prenapučenosti i loša kapacitiranost zatvorskog prostora. Činjenicu manjka propisanog prostora u zatvorskim prostorijama sud ocjenjuje kao rezultat neizazvanih okolnosti ali ne i namjere uprava zatvora da se prema izdržavateljima kazne zatvora, pa i prema tužitelju, postupa ponižavajuće ili nečovječno. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da kod izvršavanja kazne zatvora u odnosu na osobu lišene slobode, treba uzeti u obzir kumulativni učinak svih uvjeta u kojima se izvršava kazna zatvora, uz postojeće standardizirane uvjete u vrijeme izdržavanja kazne, prvostupanjski je sud ocijenio da tužitelju nisu bila narušena temeljna ljudska prava utvrđena Ustavom Republike Hrvatske, Međunarodnim ugovorima i Zakonom o izdržavanju kazne zatvora jer su svi aspekti smještaja bili sukladni Preporuci E (9922) i stajalištu Europskog odbora za sprječavanje i mučenje i neljudsko ili ponižavajuće postupanja ili kazne (CPT).

9.1. Stoga je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev jer je ocijenio da tužitelj nije dokazao da bi prilikom izvršenja kazni zatvora prema njemu bilo nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja uz uvažavanje objektivnih poteškoća koje se odnose u manjem dijelu na manjak kvadrature i prostorno soba u kojima je tužitelj boravio za vrijeme boravka u zatvoru te da se manjak kvadrature i prostornost soba ne može tretirati u smislu nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja. Naime, kod nečovječnog postupanja, pri izvršenju kazne zatvora prvostupanjski sud smatra da prema osobi lišenoj slobode, treba uzeti u obzir kumulativni učinak svih uvjeta u kojima se izvršava kazna zatvora, a ne samo kvadraturu i prostornost sobe (za nečovječno postupanje pri izvršenju kazne zatvora, patnja i s njom povezano poniženje, moraju prekoračiti neizbježnu količinu patnje ili poniženja, koja je neizbježno povezana sa zakonitim lišenjem slobode). Prema tome, po ocijeni toga suda, ako se procjenjuju ukupno navedeni standardizirani uvjeti za vrijeme izdržavanja kazne tužitelja, istom nisu bila narušena temeljna ljudska prava utvrđena Ustavom RH, Međunarodnim ugovorima i Zakonu o izdržavanju kazne zatvora i provedenim propisima te nisu bila povrijeđena ni osobna prava, niti ugroženo ljudsko dostojanstvo samom činjenicom nepostojanja objektivne mogućnosti izvršavanja određenih zatvorskih odredbi u pogledu smještajnih kapaciteta u zatvoru.

10. Drugostupanjski je sud je prihvatio sva činjenična utvrđenja i ocjenu prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva te je potvrdio prvostupanjsku presudu.

11. Tužitelj kroz postavljeno pitanje osporava način kako nižestupanjski sudovi ocjenjuju povredu prava osobnosti i naknadu štete zbog te povrede smatrajući da je takva ocjena nižestupanjskih sudova u suprotnosti sa shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci U-III-272/2017.

12. Ustavni je sud Republike Hrvatske u odluci U-III-272/2017 izrazio shvaćanje .."… Ustavni sud ponavlja svoje stajalište da je naknada štete zbog boravka u neadekvatnim uvjetima u zatvoru, odnosno zbog povrede dostojanstva osuđenika iz članka 25. Ustava, poseban oblik naknade štete koji ne podliježe klasičnom utvrđivanju uzročnoposljedične veze između štetne radnje i štete. Neimovinsku štetu ne predstavlja samo pojava fizičkog ili psihičkog bola ili straha ili pak smanjenje životne aktivnosti, nego i svaka povreda osobnosti i dostojanstva prema članku 19. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; v. stajalište Ustavnog suda izraženo u odluci broj: U-III- 1437/2007 od 23. travnja 2008., "Narodne novine" broj 55/08.).", a što ujedno predstavlja odgovor na postavljeno pitanje u ovoj reviziji.

13. Međutim razmatrajući ocjenu nižestupanjskih sudova o osnovanosti tužbenog zahtjeva, a koja je posljedica zaključaka da tužitelj nije dokazao da bi prema njemu prilikom izdržavanja kazne zatvora bilo nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, kroz shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci U-III-272/2017, ovaj sud je ocijenio navedenu ocjenu nižestupanjskih sudova pogrešnom.

14. Zbog svega navedenog, osnovani su revizijski navodi da su tužitelju povrijeđena njegova prava utvrđena odredbama Zakona o izdržavanju kazne zatvora, Ustava Republike Hrvatske i Konvencijom.

15. Kako su u konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi utvrdili sve odlučne činjenice, ali nisu pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva uzeli u obzir shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci U-III-272/2017, kada su zaključili da uvjeti u zatvoru protivni čl. 74. st. 3. ZIKZ već sami po sebi ne predstavljaju povredu dostojanstva tužitelja i predstavljaju osnovu za dosuđenje primjerenog oblika popravljanja neimovinske štete valjalo je preinačiti nižestupanjske presude i dosuditi tužitelju iznos od 3.000,090 eur.

15.1. Uzimajući u obzir Preporuke R (99) i stajališta Europskog odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja iz kojih proizlazi da ponižavanje kao povreda čl. 3. Konvencije može biti rezultat određenih organizacijskih nedostataka pa i nedostataka smještajnog kapaciteta, ali je prilikom ocjene da li uslijed toga došlo do povrede prava - ličnosti potrebno utvrditi ukupnu kvalitetu života u konkretnoj ustanovi koja ovisi i o mogućnosti organizacije različitih aktivnosti i iskoristivih mogućnosti boravka zatvorenika izvan ćelije kako u vremenskom, tako i sadržajnom smislu, dosuđeni iznos, imajući u vidu sve uvijete u kojima je tužitelj izvršavao kaznu zatvora, a koji su svi, osim kvadrature prostorija, bili zadovoljavajući, po ocijeni ovoga suda dosuđen iznos predstavlja pravičnu novčanu naknadu u smislu odredbe čl. 1100. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/2, 155/23.).

15.2. Stoga je na temelju čl. 391. st. 7. ZPP odlučeno kao u toč. I.1. izreke.

16. O troškovima postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP kao u toč. I.2. izreke.

17. Na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u svezi s odredbom čl. 2. ZPP valjalo je obvezati tuženicu na naknadu tužitelju zatraženog troška sastava revizije u iznosu u iznosu od 120,00 eur koji iznos predstavlja ekvivalent uspjeha tužitelja sa tužbenim zahtjevom u odnosu na ukupno zatražen trošak revizije u iznosu 497,71 eur (3.750,00 kn), sukladno Tbr. 10. t. 6. Tarife (točka II. izreke).

18. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je iskazao cijene u eurima, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

Zagreb, 22. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil