REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-716/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po punomoćniku Maru Mihočeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o., Zagreb, protiv tuženika VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ines Margetić, odvjetnici u Zagrebu, radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1542/2019-3 od 21. prosinca 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ps-361/2017-15 od 11. travnja 2019., u sjednici održanoj 22. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska odluka i tuženik je obvezan predati tužitelju u posjed garažu pobliže opisanu kao u toč. I.1. izreke odluke kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 13.938,75 kn/1.849,99 eura i troškove žalbenog postupka u iznosu od 3.906,25 kn/518,45 eura.
2. Rješenjem ovog suda broj Revd 2559/2023-2 od 5. rujna 2023. dopuštena je revizija tuženika u odnosu na pravno pitanje:
"Ograničava li odredba čl. 41. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (dalje: ZZKPP) prava knjižnog vlasnika upisanog u zemljišnu knjigu na temelju odredbi čl. 361., 365., 367. i 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, uključujući i obvezu knjižnog vlasnika na predaju posjeda jedinicama lokalne uprave i samouprave iz čl. 41. ZZKPP?"
3. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22
- dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjsku odluku, uz naknadu troškova revizije.
4. U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio navode iste i predložio reviziju odbiti uz naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija tuženika nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za predaju u posjed nekretnine - garaže, pozivom na odredbu čl. 41. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora ("Narodne novine", broj 125/11, 64/15 i 112/18 - dalje: ZZKPP), prema kojoj Grad Zagreb, gradovi i općine mogu davati u zakup poslovne prostore koji su bili u društvenom vlasništvu s pravom korištenja Grada Zagreba, gradova i općina za koje se vode postupci na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, do pravomoćnog okončanja tih postupaka. Pritom, prema odredbi čl. 2. st. 2. ZZKPP poslovnim prostorom u smislu tog Zakona smatraju se poslovna zgrada, poslovna prostorija, garaža i garažno mjesto.
7. Povodom revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP).
8. Drugostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev uz obrazloženje:
- da je u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] kao suvlasnik k. č. br. [katastarska čestica], stambena zgrada br. 17/A (142 m2), garaža (39 m2), garaža (17 m2) i dvorište (1290 m2), upisan tuženik i to suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-1) - stan u prizemlju koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija površine 95,33 m2 koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 24. kolovoza 2015.,
- da je rješenjem suda broj Z-53544/11 od 31. srpnja 2014. izvršen ispravak kulture, izgrađenosti i površine, istovremeno i brisanje društvenog vlasništva te prijenos posebnih dijelova nekretnine iz knjige položenih ugovora u zemljišnu knjigu uz upis prava vlasništva i to (između ostalog): 1. etaža: stan u prizemlju, površine 95,33 čm, upisan u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], za korist GV (prednika tuženika),
- da bi na spornoj garaži, koja predstavlja samostalni objekt, bilo moguće uspostaviti vlasništvo posebnog dijela u smislu odredbe čl. 71. u vezi s čl. 67. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP),
- da se u odnosu na predmetnu garažu vodi postupak radi utvrđenja prava vlasništva Republike Hrvatske temeljem čl. 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96, 39/99, 92/99 - ispravak, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 i 98/19 - dalje: Zakon o naknadi).
9. Tuženik osporava pravilnost primjene čl. 41. ZZKPP i zaključak suda prema kojem je, kraj činjenice da se o predmetnoj garaži vodi postupak sukladno Zakonu o naknadi, tužitelj aktivno legitimiran na raspolaganje nekretninom do pravomoćnog okončanja tog postupka i prema kojem upis suvlasništva tuženika u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora nije, u odnosu na garažu, proveden sukladno odredbama Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora ("Narodne novine", broj 121/13) jer garaža predstavlja samostalni objekt i ne čini dio etažne cjeline tuženika u odnosu na koju je bio upisan u knjizi položenih ugovora a u odnosu na koju cjelinu je samo trebalo biti provedeno povezivanje.
10. U reviziji tuženik problematizira odnos ZZKPP i ZVDSP, pri čemu međutim, zanemaruje činjenicu da je u ovoj pravnoj stvari potrebno razjasniti odnos između ZVDSP, ZZKPP i Zakona o naknadi.
10.1. To jer prema odredbi čl. 77. Zakona o naknadi Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovini koja je predmet naknade glede kojih zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen, ako zakonom nije drukčije propisano. U toj situaciji Republika Hrvatska postaje vlasnica nekretnine temeljem zakona i to 1. siječnja 1997.
10.2. Ovosudna odluka broj Rev 1033/2021-2 od 28. rujna 2021., donesena povodom revizije po dopuštenju daje odgovore na tamo postavljena pitanja:
"... odgovor na prvopostavljeno pravno pitanje je da Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva nekretnina temeljem čl. 77. Zakona o naknadi temeljem samog zakona u trenutku stupanja na snagu Zakona o naknadi, a što je i ustaljena praksa ovoga suda.
... jedinice lokalne samouprave su ovlaštene davati u zakup i poduzimati druge radnje upravljanja poslovnim prostorom koji je bio u društvenom vlasništvu s pravom korištenja tih teritorijalnih jedinica i nakon što su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva Republike Hrvatske na takvim poslovnim prostorima temeljem čl. 77. Zakona o naknadi i to sve do pravomoćnog okončanja postupka na temelju Zakona o naknadi."
10.3. Dakle, treba razlikovati stjecanje prava vlasništva određene nekretnine od strane Republike Hrvatske temeljem čl. 77. Zakona o naknadi i pravo jedinica lokalne samouprave da poduzimaju radnje upravljanja nekretninom koja je bila u društvenom vlasništvu s pravom korištenja tih jedinica, slijedom čega pozivom na odredbu čl. 41. ZZKPP proizlazi da ni stjecanje prava vlasništva nekretnine od strane Republike Hrvatske ne isključuje pravo jedinice lokalne samouprave, u ovom slučaju Grada Zagreba, na zahtijevanje predaje nekretnine u posjed, sve do pravomoćnosti odluke u postupku po Zakonu o naknadi.
11. Revident se nadalje, neosnovano poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige, iako je njegov upis izvršen brisanjem društvenog vlasništva 2014. godine kada je još uvijek bila na snazi odgoda primjene tog načela (koje je bilo u primjeni od 1. siječnja 1997. do 31. prosinca 2017. za nekretnine koje su bile u društvenom vlasništvu na kojima nije bilo uknjiženo pravo vlasništva do 1. siječnja 1997. - čl. 388. st. 5. ZVDSP). S obzirom na odgodu načela povjerenja u zemljišne knjige tuženik se ne može s uspjehom pozivati na to načelo (u tom smislu Rev 2320/2019-3 od 6. lipnja 2023.).
12. U odnosu na primjenu prijelaznih i završnih odredbi ZVDSP, za navesti je da do njihove primjene dolazi tek u situaciji ako već po nekom drugom osnovu - propisu, nije došlo do pretvorbe društvenog vlasništva a osobito pod uvjetom da nisu u sukobu s pravima koja na bivšim društvenim stvarima pripadaju drugim osobama na temelju propisa o denacionalizaciji (čl. 359. ZVDSP). Kako je u tijeku postupak povrata nekretnine - garaže u skladu sa Zakonom o naknadi, to stoga nema mjesta primjeni odredbi čl. 361. ZVDSP o pretvorbi prava korištenja neizgrađenoga građevinskoga zemljišta ni čl. 365. ZVDSP o upisu vlasništva u koje se pretvorilo pravo korištenja građevinskoga zemljišta u konkretnom slučaju.
12.1. Pozivanje na temelj upisa, pravno sjedinjenje zemljišta i upisane zgrade iz čl. 367. ZVDSP, nije primjenjivo u ovom slučaju jer se u st. 1. određuje sjedinjenje zemljišta na kojem je zgrada izgrađena i te zgrade, a ne spominje se i sjedinjenje zemljišta koje služi redovnoj upotrebi zgrade niti objekata izgrađenih na njemu. Zgrada i zemljište na kojem je izgrađena čine jedno zemljišnoknjižno tijelo, a zemljišne čestice koje služe redovnoj upotrebi zgrade tek treba odrediti, što ovdje nije ni učinjeno (tako i Revt 287/2016-3 od 4. lipnja 2019. i dr.). Isto se odnosi i na odredbu čl. 370. ZVDSP, odnosno temelj upisa - povezivanje etažnoga vlasništva sa suvlasništvom (u tom smislu i Rev 929/2022-2 od 27. rujna 2023.).
13. Slijedom navedenog, odgovor na postavljeno pitanje je da odredba čl. 41. ZZKPP ograničava prava knjižnog vlasnika upisanog u zemljišnu knjigu na temelju odredbi čl. 361., 365., 367. i 370. ZVDSP, uključujući i obvezu knjižnog vlasnika na predaju posjeda jedinicama lokalne uprave i samouprave, koje su ovlaštene poduzimati sve radnje, pa i radnju predaje u posjed, sve do pravomoćnog okončanja postupka na temelju Zakona o naknadi.
14. Kako je drugostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava na konkretni činjenični supstrat prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, valjalo je odbiti reviziju tuženika i na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP, odlučiti kao u toč. I. izreke.
15. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP i tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju jer isti nije bio nužan za rješenje spora.
Zagreb, 22. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
