REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-917/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Renate Šantek članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Ljubičić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubičić i Vrdoljak i partneri d.o.o., protiv prvotuženice KČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (kao nasljednice iza pok. TČ, OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Pero Tolić, odvjetnik u Splitu i drugotuženice ĆČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Srđan Brajević, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1658/2020-2 od 8. listopada 2020. kojima je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 3689/2018 od 18. ožujka 2020. u dijelu koji sadržajno predstavlja rješenje o parničnom trošku, u sjednici održanoj 22. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1658/2020-2 od 8. listopada 2020. pod točkom II. presude i rješenja u odnosu na parnični trošak koji se odnosi na prvotuženicu te odluka o troškovima parničnog postupka u odnosu na prvotuženicu koja je sadržana u točki II. presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3689/2018 od 18. ožujka 2020. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu u tom dijelu na ponovno odlučivanje.

II. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije, ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je predniku prvotuženice isplatiti tužitelju iznos od 397.035,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 12. studenog 2007. do isplate, pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju isplatiti drugotuženici parnični trošak u iznosu od 20.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 18. ožujka 2020., dok je određeno da tužitelj i prednik prvotuženice sami snose troškove koji su im nastali.

2. Drugostupanjskom presudom i rješenjem pod točkom I. izreke odbijena je žalba prednika prvotuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke, pod točkom II. izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u odnosu na parnični trošak, a odbačena je dopuna žalbe prednika prvotuženice kao nepravovremena.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1663/2023-2 od 28. studenog 2023., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1663/2023-2 od 28. studenog 2023. zbog sljedećeg pravnog pitanja:

"Je li sud pravilno primijenio odredbu čl. 154. st 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) kada je donio odluku kako svaka stranka snosi svoje troškove u slučaju kada je u cijelosti prihvatio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev?"

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Nije naveo kakvu bi odluku ovaj sud trebao donijeti.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP/2019) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je zahtjev za naknadu parničnog troška u situaciji kada je odbijen glavni tužbeni zahtjev s kojim je uspjela prvotuženica, a prihvaćen je podredni tužbeni zahtjev s kojim je uspio tužitelj.

9. Nižestupanjski sudovi odluku o parničnom trošku temelje na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP s obzirom na to da su stranke uspjele u približno jednakim dijelovima. Drugostupanjski sud to obrazlaže time da tužitelj nije uspio u odnosu na glavni zahtjev, dok je uspio u odnosu na podredni i obrnuto, prvotuženica je uspjela u odnosu na glavni zahtjev, a nije uspjela u odnosu na podredni zahtjev.

10. Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a, stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama, a prema stavku 2. istog članka ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Odredbom čl. 154. st. 4. ZPP je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. ovoga Zakona, dok je stavkom 5. istog članka propisano da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

11. Odredbom čl. 188. st. 1. ZPP propisano je da u jednoj tužbi tužitelj može istaknuti više zahtjeva protiv istog tuženika kad su svi zahtjevi povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom. Ako zahtjevi nisu povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom, oni se mogu istaknuti u jednoj tužbi protiv istog tuženika samo kad je isti sud stvarno nadležan za svaki od tih zahtjeva i kad je za sve zahtjeve određena ista vrsta postupka. Stavkom 2. istog članka je propisano da tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan, dok je stavkom 3. propisano da se zahtjevi mogu, prema stavku 2. ovog članka, istaknuti u jednoj tužbi samo ako je sud stvarno nadležan za svaki od istaknutih zahtjeva i ako je za sve zahtjeve određena ista vrsta postupka.

12. Kod eventualne kumulacije, postoji prvi ("glavni") zahtjev i drugi, podredni, (eventualno kumulirani) za kojeg tužitelj traži da ga sud prihvati tek ako ustanovi da onaj koji je prije njega istaknut nije osnovan, a tužitelj određuje redoslijed prema kojem će sud odlučivati o tim zahtjevima. Takvi zahtjevi nisu u potpunosti samostalni

- toliko da odluka po žalbi protiv prvostupanjske presude o eventualno kumuliranom zahtjevu u ničemu ne zavisi o odluci o prvom ("glavnom") zahtjevu ili obrnuto (tako i u Rev-238/2019 od 3. prosinca 2019.). Stoga tužitelj ne traži da sud prihvati glavni i podredni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev nego traži da se udovolji samo jednome od njih.

13. Prilikom odlučivanja o parničnom trošku potrebno je ocijeniti uspjeh tužitelja u sporu. Budući da u ovom konkretnom slučaju tužitelj nije uspio u odnosu na glavni zahtjev, a uspio je u odnosu na podredni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev, potrebno je utvrditi jesu li u odnosu na glavni (odbijeni) tužbeni zahtjev nastali posebni troškovi, jer ako nisu nastali posebni troškovi, prvotuženik je tužitelju dužan naknaditi parnični trošak u cijelosti. Jednako pravno shvaćanje je izraženo i u odlukama revizijskog suda broj: Rev-451/2022-2 od 3. listopada 2023., Rev-172/08-2 od 15. siječnja 2013. i Rev-1172/2021-2 od 30. kolovoza 2022.

14. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi: Sud nije pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14) odnosno čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 70/19) kada je odredio da svaka stranka snosi svoj trošak, jer kada je sud odbio glavni tužbeni zahtjev, a prihvatio podredni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev, tužitelj je uspio u sporu u cijelosti i pripada mu parnični trošak u cijelosti osim ako u odnosu na glavni (odbijeni) tužbeni zahtjev nije nastao nikakav posebni trošak.

15. Prema shvaćanju izraženom u odluci revizijskog suda broj: Rev 962/2024-2 od 27. kolovoza 2024. i dr. tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, kada je sud jednom odlukom odlučio o oba postavljena zahtjeva, no samo u pogledu onih parničnih radnji koje se odnose na dio tužbenog zahtjeva s kojim je uspio u postupku (a to je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev) i samo za radnje koje su bile potrebne za odluku u tom smislu odnosno pogrešno je pravno shvaćanje da svaka stranka snosi svoje troškove u slučaju kada je u cijelosti prihvaćen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

16. Budući da su nižestupanjski sudovi zauzeli pogrešno pravno shvaćanje u vezi naknade parničnih troškova, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo kada je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

17. S obzirom na to da, zbog pogrešnog pravnog pristupa, nižestupanjski sudovi nisu ocjenjivali jesu li u odnosu na glavni (odbijeni) tužbeni zahtjev nastali posebni troškovi niti su utvrđivali visinu troškova tužitelja za radnje potrebne za odluku o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu, nema uvjeta za preinaku odluke o troškovima postupka, slijedom čega je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a, valjalo ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje (točka I. izreke ovoga rješenja).

18. Odluka o troškovima revizijskog postupka, donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka II. izreke ovoga rješenja).

Zagreb, 22. listopada 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil