REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-759/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus, kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ive Kancijanić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LE iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), kojeg zastupa punomoćnik Ivica Matas, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika: 1. LED (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i 2. IED (OIB: [osobni identifikacijski broj]), oboje iz [adresa], 6 [adresa], koje zastupa punomoćnik Krešimir Lušić, odvjetnik u Šibeniku, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika podnesenih osobno i putem punomoćnika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pn- 25/2022 od 06. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaćaju se žalbe tuženika kao osnovane, te se preinačuje u pobijanom dijelu (toč. I., III. i IV.) presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pn-25/2022 od 06. ožujka 2024. te se sudi:

"Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja slijedećeg sadržaja:

1. Nalaže se tuženicima ad. 1. RED, OIB: [osobni identifikacijski broj], 6 [obrt] [adresa] ([adresa]) i ad. 2. IED, OIB: [osobni identifikacijski broj], 6 [obrt], [adresa] ([adresa]) da na ime pravične novčane naknade solidarno isplate tužitelju LE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 1.990,84 eura / 15.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe (14. ožujka 2022.) pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. pa do isplate sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženicima o svom trošku objaviti ovu presudu u Jutarnjem listu i Slobodnoj Dalmaciji, te na portalima Indeks.hr, Šibenski portal te ŠibenikIn u roku od 15 dana od dana donošenja presude."

II. Tužitelju se nalaže da isplati tuženicima na ime troškova postupka iznos od 1.375,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja presude (22. listopad 2024.), pa do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana dok se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju da tuženicima naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 425,31 eura, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 87,19 eura njihov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom, u toč. I. izreke, naloženo tuženicima da tužitelju na ime pravične novčane naknade solidarno isplate iznos od 1.990,84 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe (14. ožujka 2022.) pa do isplate, a u toč. II. izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev da se naloži tuženicima da tužitelju na ime pravične novčane naknade solidarno isplate iznos od 4.645,30 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe (14. ožujka 2022.) pa do isplate. Istom je presudom, u toč. III. izreke, naloženo tuženicima o svom trošku objaviti ovu presudu u Jutarnjem listu i Slobodnoj Dalmaciji, te na portalima Indeks.hr, Šibenski portal te ŠibenikIn u roku od 15 dana od dana donošenja presude. Konačno, u toč. IV. izreke, naloženo je tuženicima da solidarno plate tužitelju na ime troškova postupka iznos od 375,00 eura , zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja presude, odnosno od 06. ožujka 2024. pa do isplate.

2. Protiv te odluke pravovremene i dopuštene žalbe podnose tuženici putem svog punomoćnika i osobno.

2.1. Punomoćnik tuženika podnosi žalbu protiv točaka I., III. i IV. pobijane presude, iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi, u bitnome, navode da je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nezakonita, budući da predstavlja rezultat bitne povrede odredaba parničnog postupka obzirom da ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, te je rezultat nesuglasja između izvedenih dokaza i zaključaka donesenih u presudi. Ukazuje da prvostupanjski sud u pobijanoj odluci, točnije točki 22. obrazloženja navodi da u ovom slučaju obrazlaže i ocjenjuje one dijelove knjige i izjave tuženika u kojima se izravno spominje osoba tužitelja, a na koje upire i sam tužitelj, radi ocjene da li su takove izjave podobne opravdano povrijediti pravo tužitelja na čast i ugled; pa od svih u tužbi navedenih i stranicama označenih dijelova knjige prvostupanjski sud nalazi (točka 30.2. obrazloženja) da je neprimjereno da tuženi navode da se tužitelj "služi rječnikom seoskog kočijaša te da njegova djela izazivaju duboki prijezir i ukazuju na jad i bijedu lika koji se služi takvim metodama….". Ističe da je nesporno da tužitelj u svojim javnim nastupima koristi prostote, psuje i vrijeđa redom suce, javne službenike, svoje političke oponente, a o čemu su tuženici u knjizi, te u dokaznom postupku u ovom predmetu dostavili više dokaza, pa navedenom tvrdnjom tuženici zacijelo nisu izrekli nikakvu neistinu.

2.2. Napominje da je prethodno ponašanje tužitelja propisano kao jedan od kriterija prilikom uspostavljanja ravnoteže između slobode izražavanja zaštićeno i pravo na poštovanje prava osobnosti na čast i ugled, sadržano u čl. 10., odnosno čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06, 13/17, dalje: Konvencija), a čemu prvostupanjski sud samo deklarativno pristupa, bez konkretne primjene u ovom slučaju jer da je do te primjene došlo zasigurno ne bi ustanovio bilo kakvu povredu časti i ugleda na strani tužitelja. Ističe da javne osobe koje se neizbježno i svjesno izlažu javnom preispitivanju i stoga moraju pokazati posebno visok stupanj tolerancije, i kao takav mora imati i viši stupanj tolerancije na javnu kritiku nego prosječni građanin, međutim to načelo nije primijenjeno u konkretnom postupku. Ukazuje da prvostupanjski sud uzročno-posljedičnu vezu između objave knjige i povrede ugleda i časti tužitelja utvrđuje isključivo na temelju iskaza tužitelja ili svjedoka koji su obiteljski povezani ili poslovno ovisni o tužitelju, što je nedopustivo budući da zbog navedene povezanosti ti iskazi nisu i ne mogu biti objektivni. Smatra netočnim i utvrđenje prvostupanjskog suda da tuženi tijekom postupka, u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), nisu ponudili dokaze kojima bi se ekskulpirali od krivnje, budući da nikakve krivnje niti protupravnosti nema i ne može biti u tome da se objave podaci o određenim postupcima u kojima su tuženi sudjelovali. Pobija i odluku o parničnom trošku, obzirom da je nezakonita odluka o glavnoj stvari.

2.3. Žalbeni je prijedlog da se "preinače točke I., III. I IV. presude te odbije tužbeni zahtjev tužitelja i istom naloži plaćanje troškova parničnog postupka tuženicima", odnosno da se presuda ukine u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovno raspravljanje prvostupanjskom sudu.

2.4. U žalbi i dopuni žalbe koju tuženici podnose osobno, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnome, pojašnjavaju citate iz predmetne knjige navedene u presudi i dostavljaju dva drugostupanjska rješenja Upravnog odjela za zaštitu okoliša, prostorno uređenje, gradnju i komunalne poslove Šibensko-Kninske županije koja potvrđuju nezakonitu gradnju zidova. Žalbeni je prijedlog da se "preinači prvostupanjska presuda, podredno, da se ista ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak".

3. Sa tim je žalbama postupljeno u smislu odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP).

4. Odgovor na te žalbe nije dostavljen.

5. Žalbe tuženika su osnovane.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete nastale mu objavom knjige tuženika "Balada o nenadležnosti, Priručnik za zakonsku borbu protiv samovolje i korupcije u lokalnoj samoupravi i protiv nenadležnosti državnih tijela RH", sadržajem koje knjige tužitelj smatra da mu je povrijeđeno pravo osobnosti neistinitim tvrdnjama o tužitelju danim isključivo s ciljem da naškode časti i ugledu tužitelja, koja knjiga je nakon tiskanja i objave u javnim medijima postala dostupna širem krugu ljudi.

7. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio taj tužbeni zahtjev tužitelja te je naložio tuženicima da tužitelju naknade iznos od 1.990,84 eura (15.000,00 kuna) sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe, dok je u preostalom dijelu u iznosu od 4.645,3 eura (35.000,00 kuna) tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan, utvrdivši kako je tužitelj bio ozbiljno uznemiren i pod jakim dojmom zbog događaja koji su uslijedili objavom knjige, što da je utjecalo i na njegov rad te opravdano moglo utjecati i na kroničnu mu bolest, te da posljedice tako očitovane u duševnoj i fizičkoj mu boli predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na utvrđenje za to pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a. ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23).

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tuženika, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. ZPP-a) ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo radi čega je pobijanu presudu valjalo djelomično preinačiti.

9. Prije svega, valja istaknuti da osporena presuda, u smislu ocjene osnovanosti žalbenog razloga ostvarenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, niti u izreci, a niti u obrazloženju ne sadrži takve nedostatke zbog kojih se pravilnost odluke ne bi mogla ispitati, jer je izreka dovoljno jasna i određena, a u obrazloženju presude prvostupanjski sud navodi valjane razloge za svoje stajalište o osnovanosti postavljenih zahtjeva.

10. Međutim, prvostupanjski je sud dijelom pogrešno primijenio materijalno pravo radi čega je pobijanu presudu valjalo preinačiti.

11. U ovoj pravnoj stvari između stranaka nije sporno da su tuženici objavili knjigu naslova "Balada o nenadležnosti, Priručnik za zakonsku borbu protiv samovolje i korupcije u lokalnoj samoupravi i protiv nenadležnosti državnih tijela RH", u kojoj isti sadržajno opisuju postupke koje su oni vodili i još uvijek vode protiv Općine Primošten i ovdje tužitelja, njenog općinskog načelnika, vezano za svoju nekretninu.

12. Sporno je čine li sadržaj knjige i (ne)istinite činjenične tvrdnje i uvrede koje su rezultirale stvaranjem negativne slike o tužitelju te jesu li one mogle naškoditi njegovoj časti i ugledu, a time je sporna odgovornost tuženika za štetu, te visina štete.

13. Odredbom čl. 1045. st. ZOO-a propisano je da je onaj tko drugome prouzroči štetu dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a predmnijeva se obična nepažnja. Dakle, kada štetnik odgovara po načelu pretpostavljene krivnje, oštećenik mora dokazati štetnu radnju, uzročnu vezu između štetne radnje i nastale štete s time da se krivnja, a predmnijeva se krivnja u stupnju obične nepažnje pretpostavlja, a teret dokaza o nepostojanju krivnje je na štetniku koji mora dokazati da nije kriv za nastanak štetnog događaja i štete.

14. Zaštićena prava osobnosti su nabrojena u odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a, i to pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

14.1. Odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok je u st. 2. navedenoga članka propisano da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

15. Sa činjeničnog aspekta prvostupanjski sud ocjenjuje odlučnim utvrđenje jesu li objavljene tvrdnje i navodi o tužitelju istiniti ili su neistiniti i kao takvi podobni povrijediti tužiteljev ugled, čast i dostojanstvo te jesu li utemeljeni na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i je li poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti te da li su iznesene u dobroj vjeri i javnom interesu ili su prekoračene granice slobode izražavanja koja je uz pravo na javnu kritiku jedna od temeljnih građanskih sloboda.

16. Prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda s obzirom na mjerodavne odredbe sadržane u čl. 1100. ZOO-a te čl. 219. i 221.a ZPP-a na tužitelju leži teret dokazivanja opstojnosti svih kumulativno utvrđenih pretpostavki, a to su postojanje štetnika, štete, štetne radnje, protupravnosti i kauzaliteta, koje na strani štetnika konstituiraju odgovornost za naknadu nastale štete. Izostanak bilo kojeg od navedenih uvjeta čini tužbeni zahtjev neosnovanim.

17. S tim u vezi šteta u konkretnom slučaju mora biti prouzročena upravo objavom spornih tvrdnji iz knjige tuženika, koje moraju biti objektivno podobne prouzročiti štetu, što znači da kod oštećenika uzrokuju poniženje, prezir od drugih, promjenu odnosa sredine prema njemu i slično. Valja napomenuti da je Ustavni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka (na primjer odluka broj: U-III-1084/2014 i recentna broj: UIII- 3422/2019) prihvatio načelna stajališta ESLJP-a o pravu na slobodu mišljenja i izražavanja iz čl. 38. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14 - dalje Ustav) koja odredba glasi: "Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli."

17.1. Sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Pravo na slobodu izražavanja odnosi se ne samo na "informacije" ili "ideje" koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju nikakvu reakciju, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju. To zahtijevaju pluralizam, tolerancija i slobodoumlje bez kojih nema "demokratskog društva". Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanima zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni. Ta ograničenja moraju biti strogo tumačena, a potreba za njima mora biti uvjerljivo utvrđena (predmet ESLJP-a Guja protiv Moldavije broj 14277/04, § 69., presuda od 12. veljače 2008. i Bédat protiv Švicarske broj 56925/08, § 48., presuda od 29. ožujka 2016.).

17.2. Drugim riječima, pravo na slobodu izražavanja nije apsolutno pravo. Tako čl. 10. Konvencije, kao ni čl. 38. Ustava, ne jamči neograničenu slobodu izražavanja pa sloboda izražavanja može biti ograničena ako je to nužno u demokratskom društvu.

17.3. Test nužnosti u demokratskom društvu zahtjeva da sud pred kojim se nađe "zahtjev" za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju, te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge (predmet IE Oy i L Oy protiv Finske, broj 931/13, presuda od 27. lipnja 2017.). Ograničenje prava na slobodu izražavanja mora se razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem su one dane. (Europapress holding d.o.o. protiv Hrvatske, broj 25333/06, § 54., presuda od 22. listopada 2009.).

17.4. Pri ocjenjivanju razmjernosti miješanja treba razlikovati izjave o činjenicama od vrijednosnih sudova. Dok se postojanje činjenica može dokazati, istinitost vrijednosnih sudova nije dokaziva, stoga ne bi trebalo zahtijevati od tuženika da dokaže istinitost vrijednosnog suda. Kada se radi o vrijednosnim sudovima, razmjernost ograničenja slobode izražavanja može ovisiti o tome postoji li dostatna činjenična osnova koja te sudove podržava, u suprotnom se ti sudovi mogu smatrati pretjeranima. Kako bi se moglo razlikovati radi li se o izjavi o činjenicama ili o vrijednosnom sudu nužno je uzeti u obzir okolnosti svakog slučaja i "opći ton" izjave o kojoj se radi, imajući u vidu da će tvrdnje o temama od javnog interesa u pravilu biti vrijednosni sudovi, a ne izjave o činjenicama (Morice protiv Francuske [Vv], br. 29369/10, § 126., presuda od 23. travnja 2015.).

17.5. U okolnostima u kojima sporne izjave utječe na ugled, čast, dostojanstvo ili prava drugih, taj je "sukob" potrebno rješavati vaganjem relevantnih čimbenika koji se odnose na dvije zaštićene vrijednosti: s jedne strane, pravo na slobodu izražavanja, i s druge strane, pravo na poštovanje osobnog života drugih (predmet Von Hannover protiv Njemačke /br. 2/, br. 40660/08 i 60641/08, §§ 104. - 107., presuda od 7. veljače 2012.;)

17.6. Riječ je o pravima koja zaslužuju jednaku zaštitu te je zadatak sudova postići pravičnu ravnotežu tih prava. U slučajevima koji zahtijevaju vaganje između tih dviju vrijednosti ishod za osobu koja tvrdi da joj je nečijim javnim istupom povrijeđeno dostojanstvo, čast ili ugled, u načelu, treba biti jednak kao da se odlučuje o prigovoru povrede slobode izražavanja misli (Narodni list d.d. protiv Hrvatske, br. 2782/12, § 70., presuda od 8. studenoga 2018.).

18. Nadalje, svaka povreda prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a ne znači bezuvjetno i pravo oštećenika na isplatu pravične novčane naknade. To će pravo oštećenik ostvariti samo ako je ta povreda iznimno teška tako da je kod oštećenika opravdano mogla izazvati osobito intenzivnu duševnu bol zbog povreda ugleda i časti. Stoga je tu vrstu naknade potrebno ograničiti samo na takve iznimno jake napade, koji prema svojem intenzitetu i trajanju uzrokuju jasno manifestiranu povredu časti i ugleda, odnosno, da bi se dosudila naknada štete zbog povrede prava osobnosti jačina povrede i njezin intenzitet trebaju opravdati dosudu naknade štete.

19. U konkretnom slučaju, obzirom da se radi o tužitelju koji je kao općinski načelnik nositelj javnih poslova u demokratskom društvu te isti uvijek mora biti spreman, kako bi ga građani provjeravali i utjecali na njega da javne ovlasti i obveze izvršava na način koji odgovara njihovoj svrsi i da nositelji javnosti opravdaju svoje djelovanje zbog čega su po svojoj funkciji dužni otrpjeti prozivke i kritike ma koliko one bile česte i pretjerane. Drugim riječima od njih se opravdano očekuje da moraju imati viši stupanj tolerancije na javnu kritiku nego prosječni građani. Dakle, tužitelj je, s obzirom na poslove lokalnog značaja koje obavlja, a kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, dužan otrpjeti prozivke tih istih građana koji ostvaruju svoja pojedina prava, odnosno potrebe kao i kritike koje su mu upućene ma koliko one bile česte.

20. Na temelju navedenog za zaključiti je da riječi napisane, odnosno upućene tužitelju u spornoj knjizi od strane tuženika, nisu podobne za uzrokovanje povrede prava osobnosti tužitelja jer on kao nositelj javnih ovlasti mora imati viši stupanj tolerancije na javnu kritiku nego druge osobe. Stoga u konkretnom slučaju kod tužitelja predmetna knjiga nije uzrokovala povredu prava osobnosti, odnosno u konkretnom slučaju nije prekoračena ravnoteža između prava da se u javnosti iznose stavovi i mišljenja o djelovanju tužitelja i prava tužitelja na zaštitu ugleda, časti, dobrog glasa, imena.

21. Tuženici pisanjem i objavom knjige, kada se sagleda u cijelosti, nisu povrijedili pravičnu ravnoteža između prava na javno iznošenje stavova i prava na ugled i čast tužitelja. U konkretnom slučaju radi se o sukobu dva prava koja svaki na svoj način uživaju zaštitu u demokratskim sustavima. To znači da je dopuštena i javna kritika nečijeg rada, makar bila i neugodna. Stoga, kako bi se moglo ocijeniti je li došlo do povrede prava osobnosti tužitelja nužno je bilo uzeti u obzir okolnost konkretnog slučaja, odnosno knjigu u kojoj se slikovno i riječima prenosilo u javnosti koje odluke (akte) i na koji način ih je Općina Primošten kao pravna osoba čiji je tužitelj općinski načelnik donosila.

22. U ponašanju tuženika, objavom knjige, prema ocjeni ovog suda, nema nikakve protupravnosti jer njihovo postupanje nije bilo protivno nekom pravnom pravilu, odnosno isti svojim postupanjem nisu povrijedili pravnu normu nego su se koristili svojim zakonskim pravima/mogućnostima da podnesu razne molbe, zahtjeve, tužbe i prijave radi zaštite svojih prava sve u vezi sa njihovom imovinom koja se nalazi u Općini Primošten te je sukladno tome knjiga rezultat njihovog pozivanja na zakonski okvir RH te njihove sumnje u nezakonito djelovanje Općine Primošten kao jedinice lokalne samouprave i tužitelja kao njenog općinskog načelnika.

23. Suprotno tvrdnjama tužitelja, navodi tuženika koji se odnose na tužitelja u spornoj knjizi su sloboda izražavanja vezana za javnu djelatnost koju tužitelj obavlja pa su i ograničenja slobode govora vezana za javnu djelatnost tužitelja vrlo skučena. U demokratskom je društvu isticanje sumnje u nepravilan i/ili nezakonit rad općina ili njihovih načelnika koristan, pa i nužan, i uz uporabu instrumenata kao što je pisanje knjige o njihovom radu.

24. Posljedično, uslijed neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu štete, neosnovan je i tužbeni zahtjev da se tuženicima naloži da o svom trošku objave presudu u Jutarnjem listu i Slobodnoj Dalmaciji, te na portalima Indeks.hr, Šibenski portal te ŠibenikIn u roku od 15 dana od dana njena donošenja.

25. Iz navedenog proizlazi da je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti valjalo odbiti kao neosnovan, te je pobijanu presudu valjalo preinačiti u toč. I. i III. i u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

26. Obzirom da su uslijed preinake pobijane presude u pogledu glavne stvari i odbijanja tužbenog zahtjeva u cijelosti, tuženici sada u cijelosti uspjeli u ovom postupku, tužitelj im je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan naknaditi trošak parničnog postupka. Tuženicima su u postupku nastali opravdani troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku: za sastavljanje odgovora na tužbu i zastupanje na četiri ročišta od po 100 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura po Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 , dalje: Tarifa) i uvećanje od 10% za zastupanje dvije osobe sukladno Tbr. 40. Tarife te 25% PDV-a, ukupno iznosi 1.375,00 eura pa je na taj način valjalo odlučiti o troškovima postupka.

27. Slijedom svega navedenog, žalbe tuženika valjalo je prihvatiti te preinačiti pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove presude prema odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP-a te čl. 166. st. 2. ZPP-a.

28. Tuženici su uspjeli sa svojom žalbom u cijelosti, pa im je valjalo priznati trošak žalbenog dijela postupka i to za sastav žalbe u iznosu od 312,50 eura te za plaćenu sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 112,81 eura (stranica 423 spisa), odnosno ukupno iznos od 425,31 eura, dok je u iznosu od 87,19 eura njihov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 2. ZPP-a).

U Puli - Pola 22. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Alenka Paus