REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-126/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Hrstiću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženice Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž-1376/2021-2 od 4. travnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-1563/2019-26 od 29. listopada 2021., u sjednici održanoj 22. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska odluka kojom je tuženica obvezana isplatiti tužiteljici iznose od 4.123,21 kn i 17.921,12 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to specificirano u toč. I. i II. izreke, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 10.470,00 kn (toč. III. izreke).
2. Rješenjem ovog suda broj Revd 2786/2022-2 od 29. kolovoza 2023. dopuštena je revizija tuženice u odnosu na pravno pitanje:
"Može li sud inzistirati na primjeni utvrđenja iz kolektivnog spora na pojedinačni postupak i donijeti presudu bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka u situaciji kad je tuženik predložio provođenje dokaza upravo na okolnost različitih ključnih činjenica?"
3. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud ukine obje nižestupanjske odluke, uz naknadu troškova revizije.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija tuženice nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenih iznosa s osnova ništetnih odredbi Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli.
7. Nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev smatrajući da u ovom slučaju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, broj Pž-7129/2013 od 14. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., imaju izravni učinak na razrješenje predmetnog spora. Stoga zaključuju da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora 30. siječnja 2007., tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koji sadržavaju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u dijelu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Sudovi su odbili dokazni prijedlog tuženice za ispitivanjem predloženog svjedoka. Pozivaju se na odredbe čl. 81. i dr. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 - dalje: ZZP).
8. Povodom revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP).
9. Tuženica naznačenim pitanjem u osnovi osporava pravilnost primjene materijalnog prava i zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora (o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, iako na tu okolnost nije proveden dokaz saslušanjem svjedokinje koju je tuženica predložila. Naime, tuženica smatra da je takvim postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđeno njezino pravo na procesnu ravnopravnost.
10. Za odgovoriti je da je sud, u pojedinačnom postupku u kojemu potrošač zahtijeva restituciju zbog nepošteno ugovorenih i posljedično ništetnih ugovornih odredbi, dužan utvrđivati pretpostavke nepoštenosti tih ugovornih odredbi ako je tuženica predložila dokaze na okolnost da se s tužiteljicom pojedinačno pregovaralo u smislu razjašnjenja svih okolnosti predmetnog ugovora o kreditu, a posebice u dijelu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.
11. U ovom postupku tuženica je predložila dokaz na okolnost "… da su tužiteljici bili objašnjeni prava i obveze iz ugovora o kreditu pa tako i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Također i na okolnost načina pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu."
12. Ovdje je u tom smislu ukazati na shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izneseno u odluci broj U-III-1593/2021 i dr. od 29, studenoga 2023. u kojoj je, među ostalim, navedeno da Ustavni sud konzistentno ponavlja:
- da je svaka stranka dužna obrazložiti dokazni prijedlog navodeći na koje odlučne okolnosti se određeni dokaz predlaže i zašto je važan za postupak,
- ako se dokazni prijedlog odnosio na to da se sasluša zaposlenik banke koji nije sklopio s potrošačem ugovor (ovdje je priložena pisana izjava ZMM), taj svjedok o odlučnim okolnostima ne može imati relevantna saznanja i takav je dokaz neprikladan za utvrđivanje odlučnih činjenica,
- ako se dokazni prijedlog odnosio na to da se sasluša zaposlenik banke koji je sklopio s potrošačem ugovor (ovdje BM), primjereno se mora obrazložiti taj dokazni prijedlog jer obveza suda saslušati zaposlenika banke odnosi se samo na obavijesti koje bi po svom sadržaju sudu bile dostatne za nedvojben zaključak da se potrošačev "pristanak na sklapanje ugovora mogao smatrati informiranim", što ovdje nije slučaj,
- da se isto odnosi na situaciju ako banka nije sudu obrazložila da je predloženi zaposlenik banke prije sklapanja ugovora potrošaču rastumačio sve parametre promjene kamatne stope, način njihove promjene i utjecaj njihovog kretanja na novčanu obvezu potrošača.
13. S obzirom na navedeno, predloženi dokaz i po mišljenju ovog vijeća nije trebao biti izveden. To jer tako općenito obrazložen dokazni prijedlog ukazuje da njegov sadržaj nije mogao utjecati na ishod i pravičnost postupka u cjelini kako to navodi i nižestupanjski sud. Načelo procesne ravnopravnosti koje podrazumijeva postojanje razumne mogućnosti obiju stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima tako da niti jednu stranku ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, u ovom slučaju nije povrijeđeno jer je odluka suda utemeljena na zaključku da tužiteljici nisu dane odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama predmetnog ugovora o kreditu, a tuženici je o toj okolnosti omogućeno dokazivanje u ovom pojedinačnom postupku ali odgovarajućim dokaznim prijedlozima.
14. Tuženica je mogla tvrditi da joj sud mora omogućiti dokazivanje da se u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu na drugi način date odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, što nije učinila. Na navedeni način odgovoreno je na postavljeno pravno pitanje.
15. Slijedom navedenog, budući je nižestupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je odbiti reviziju tuženice i na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 22. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
