REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-773/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 4, OIB:57509775367, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Buterin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Buterin & partneri u Zagrebu, protiv ovršenika ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi prijedloga protiv ovršenikovog dužnika Anoval Projekt d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 271/14, OIB:10248463755, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Matić Majkovica, odvjetnica u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž Ovr-132/2022-2 od 18. ožujka 2022., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv- 4628/21-7 od 7. veljače 2022., u sjednici održanoj 22. listopada 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija ovrhovoditelja i ukidaju rješenje Županijskog suda u Puli- Pola poslovni broj Gž Ovr-132/2022-2 od 18. ožujka 2022. i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-4628/21-7 od 7. veljače 2022., te se predmet vraća prvostupanjskom sud na ponovni postupak.
II. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je prijedlog ovrhovoditelja za donošenjem rješenja kojim se nalaže ovršenikovom dužniku isplata svih obroka koje je propustio obustaviti i isplatiti temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića Ovrv- 3242/06 od 27. studenoga 2006.
2. Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja, te je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbe.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3209/2022-2 od 12. prosinca 2023. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjskog rješenja zbog slijedećeg pitanja:
„Kada poslodavac ovršenika odbije postupiti po dostavljenom javnobilježničkom rješenju o ovrsi i provesti izvansudsku ovrhu u smislu čl. 284. st.2. Ovršnog zakona, može li ovrhovoditelj predložiti sudu donošenje rješenja analogno čl. 201. Ovršnog zakona, kojim bi se naložilo poslodavcu da isplati ovrhovoditelju sve obroke što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema dostavljenom rješenju o ovrsi?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju ovrhovoditelj je podnio reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je pitanja ovaj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), predlažući da se ukine pobijana nižestupanjska odluka i predmet vrati na ponovni postupak.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Nižestupanjski sudovi odbacili su prijedlog ovrhovoditelja, kojim se nalaže ovršenikovom dužniku isplatiti ovrhovoditelju sve obroke koje je propustio obustaviti i isplatiti mu na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika, ocijenivši da je ovrhovoditelj pokrenuo izvansudsku ovrhu sukladno odredbi čl. 284. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ/12) na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je određena ovrha na stalnom novčanom primanju ili općenito na imovini ovršenika. Naime, sudovi zaključuju da takav ovrhovoditeljev zahtjev nije dopušten prema odredbama OZ/12 obzirom u konkretnom slučaju ne postoji sudska ovrha protiv ovršenika u kojoj bi se do njenog dovršetka mogao postaviti zahtjev iz čl. 201. OZ/12, odnosno zahtjev ovrhovoditelja da sud u ovršnom postupku naloži poslodavcu isplatiti mu sve obroke što ih je propustio obustaviti i isplatiti mu prema rješenju o ovrsi, koji prijedlog se može postaviti do završetka ovršnog postupka.
9. Sukladno odredbi čl. 201. OZ/12 ovrhovoditelj može predložiti da sud u ovršnom postupku rješenjem naloži poslodavcu da mu isplati sve obroke što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi (st. 1.), prijedlog iz st. 1. ovrhovoditelj može podnijeti do završetka ovršnog postupka (st. 2.) te na temelju pravomoćnog rješenja iz st. 1. ovrhovoditelj može tražiti ovrhu protiv poslodavca u istom ovršnom postupku (st. 3.). Poslodavac koji nije postupio prema rješenju o ovrsi ili je propustio postupiti po čl. 200. st. 2. i 3. ovoga Zakona, odgovara za štetu koju je ovrhovoditelj zbog toga pretrpio (st. 4.).
10. Odredbom čl. 284. st. 2. OZ određeno je da na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na stalnom novčanom primanju ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od poslodavca ili drugog isplatitelja stalnoga novčanog primanja da mu isplati iznos kojim će se namiriti njegova tražbina radi čijeg je ostvarenja ovrha određena. Isplatitelj stalnoga novčanog primanja dužan je prigodom postupanja po rješenju o ovrsi voditi računa o pravilima o ograničenju ovrhe na takvim primanjima.
11. Dakle, poslodavac je odgovoran za provedbu rješenja o ovrsi na plaći ovršenika, te takva odgovornost poslodavca znači da je isti dužan prilikom isplate plaće svome radniku, a koji je ujedno ovršenik, uskratiti novčani iznos određen rješenjem o ovrsi i isplatiti taj iznos ovrhovoditelju, te u slučaju da poslodavac ne postupi na navedeni način - biti će odgovoran ovrhovoditelju za svaki iznos koji je propustio naplatiti od radnika kao ovršenika.
12. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda nema prepreke da se u sudskom postupku, povodom prijedloga ovrhovoditelja, naloži poslodavcu da mu isplati sve obroke što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi javnog bilježnika (izvansudska ovrha). Takvo shvaćanje temelji se na tumačenju citiranih odredbi OZ. Naime, odredbe toga zakona (čl. 201. i čl. 284. OZ) ne razlikuju slučajeve u kojima je rješenje o ovrsi donio javni bilježnik (izvansudska ovrha) od ovrhe koju je odredio sud i koja je provedena na temelju odluke suda. Kako, za slučajeve izvansudske ovrhe odredbama Ovršnog zakona nisu propisani izuzeci vezani za dopustivost sudskog postupka kojim će se naložiti ovršenikovom dužniku isplatiti iznose koje je propustio isplatiti prema rješenju o ovrsi javnog bilježnika, to je takav prijedlog dopušten (tako i ovaj sud u odluci Rev-4395/2019 od 1. lipnja 2022.).
13. Dodatni argument ovom shvaćanju je činjenica što OZ i inače ne pravi razliku između sudske i izvansudske ovrhe u pogledu korištenja pravnih sredstava. Tako je odredbom čl. 284. st. 5. OZ određeno da tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu iz čl. 287. tog Zakona protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe. Dok je odredbom čl. 284. st. 4. OZ određeno da je isplatitelj stalnoga novčanog primanja dužan u povodu rješenja o ovrsi iz st. 1. i 2. tog čl. postupati kao u povodu pravomoćnog rješenja o ovrsi koje im je dostavio sud.
14. Prema tome ovršenik i u izvansudskoj ovrsi (pa i ovrhovoditelj) može poduzimati sve radnje koje bi bio ovlašten poduzimati i tijekom sudske ovrhe, te je izričito određeno da je poslodavac dužan postupati kao u povodu pravomoćnog rješenja o ovrsi koje im je dostavio sud, pa je stav ovog suda da okolnost što se provodila izvansudska, a ne sudska ovrha nije procesna zapreka za podnošenje sudu prijedloga da se ovršenikovom dužniku naloži isplata svih obroka što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi (ako se za to ispune zakonski uvjeti).
15. U konkretnom slučaju javni bilježnik je donio rješenje o ovrsi, na temelju vjerodostojne isprave, kojim je ovrha određena općenito na imovini ovršenika. Ovrhovoditelj je pravomoćno rješenje o ovrsi dostavio poslodavcu ovršenika Anoval Projekt d.o.o. radi provođenja ovrhe na plaći ovršenika u skladu sa čl. 284. st. 2. OZ, a po čemu poslodavac ovršenika nije postupio.
16. Polazeći od navedenih utvrđenja te stajališta da je pravomoćno rješenje o ovrsi javnog bilježnika kojim je određena ovrha općenito na imovini ovršenika dostavljeno poslodavcu na provedbu, a koji je dužan postupati po navedenom rješenju kao u povodu pravomoćnog rješenja o ovrsi koje im je dostavio sud, valja zaključiti da nema prepreke da ovrhovoditelj podnese zahtjev sudu radi isplate iznosa koje poslodavac nije zaplijenio u postupku izvansudske ovrhe.
17. Slijedom navedenog, zbog pogrešnog pristupa nižestupanjskih sudova, valjalo je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. st. 2. ZPP reviziju prihvatiti i ukinuti obje nižestupanjske odluke uz naputak prvostupanjskom sudu da ponovno odluči o podnesenom prijedlogu ovrhovoditelja, kao i o troškovima revizijskog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ).
Zagreb, 22. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
