REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-750/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Županijska Lučka uprava Opatija – Lovran – Mošćenička Draga, Opatija, Ulica Viktora Cara Emina 3, OIB: 22998256158, kojeg zastupa punomoćnik Petar Petrinić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika OTP Leasing d.d., Zagreb, Petrovaradinska 1, OIB: 23780250353, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Topić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Eterović, Šarac i Topić j.t.d. iz Zagreba, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-3288/2022-2 od 12. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. Povrv-108/2020 od 11. ožujka 2022., u sjednici održanoj 22. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika i preinačuje presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-3288/22-2 od 12. travnja 2023. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. Povrv-108/2020 od 11. ožujka 2022. u pobijanim dijelovima pod toč. I. i
III. izreke, te se sudi:
„I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenje o ovrsi javnog bilježnika Jožice Matko-Ruždjak, Zagreb, Kneza Višeslava 2, poslovni broj Ovrv-698/2019 od 11. prosinca 2019. kojim je tuženiku OTP Leasing d.d., Zagreb, Petrovaradinska 1, OIB: 23780250353, naloženo u roku od osam dana platiti tužitelju ŽUPANIJSKA LUČKA UPRAVA OPATIJA – LOVRAN – MOŠĆENIČKA DRAGA, Opatija, Ulica Viktora Cara Emina 3, OIB: 22998256158, iznos od 800,00 kn (slovima: osamsto kuna) s zateznim kamatama koje teku od 9. siječnja 2019. do isplate kao i naknaditi ovršne troškove u iznosu od 352,50 kn (slovima: tristopedesetdvije kune i pedeset lipa) sa zateznim kamatama koje teku od 11. prosinca 2019. do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište posebno uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te se zahtjev tužitelja odbija.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznos od 725,00 kn kao neosnovan.“
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove revizijskog postupka u iznosu od 138,27 eur, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jožice Matko – Ruždjak br. Ovrv-698/2019 od 11. prosinca 2019. kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 800,00 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 9. siječnja 2019. do isplate, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 352,50 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 11. prosinca 2019. do isplate, po stopi kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. I.). Ukinut je djelomično platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi naveden u toč. I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.659,20 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, te je tom dijelu zahtjev tužitelja odbijen (toč. II.). Naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 725,00 kn (toč. III.), te je odbijen zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi daljnje troškove u iznosu od 1.775,00 kn (toč. IV.).
2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u toč. I. i III.
3. Rješenjem ovoga suda br. Revd-3631/23-2 od 20. prosinca 2023. tuženiku je dopušteno izjavljivanje revizije radi sljedećeg pravnog pitanja:
„Je li tuženik (kao vlasnik vozila) obveznik plaćanja dnevne parkirališne karte, odnosno je li pasivno legitimiran u sporu radi naplate dnevne parkirališne karte, s obzirom na to da su vozila za koja su izdane dnevne parkirališne karte dana u leasing primateljima leasinga, a primatelji leasinga upisani su u javnu evidenciju MUP-a i prometne dozvole kao korisnici vozila?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovaj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbe Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, kao i da se tužitelju nadoknade troškovi postupka.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP (revizija po dopuštenju), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. U konkretnom slučaju nije sporno da se potraživanje tužitelja odnosi na pet dnevnih parkirnih karti za parkiranje vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] (21. rujan 2018.), [registarska oznaka] (5. rujan 2018.), [registarska oznaka] (27. rujan 2018.), [registarska oznaka] (27. kolovoz 2018.) i [registarska oznaka] (22. rujan 2018.) na parkirnom mjestu kojim upravlja tužitelj. Nije sporno niti da je tuženik upisan kao vlasnik gore navedenih vozila u evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova, kao i su navedena vozila dana u leasing primateljima leasinga.
9. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja pozivajući se na čl. 5. i 8. Općih uvjeta organiziranja i naplate parkiranja u Luci Opatija. Naime, iz tih odredbi proizlazi da je vozač, odnosno vlasnik vozila sklopio s Lučkom upravom ugovor o korištenju parkirališta. Isto tako, nižestupanjski sudovi smatraju tuženika korisnikom u smislu čl. 8. st. 7. i 9. Općih uvjeta.
10. Drugostupanjski sud smatra da sama činjenica da su predmeta vozila dana u leasing nema utjecaja na odgovornost tuženika kao vlasnika predmetnih vozila, budući je riječ o isključivo internom odnosu vlasnika vozila i korisnika leasinga. Dalje se navodi da je tuženik davanjem vozila u leasing dopustio drugoj osobi da korištenjem vozila stvara i određene pravne učinke koji njega obvezuju. Stoga odredba čl. 60. st. 4. Zakona o leasingu („Narodne novine“ br. 141/13 – dalje: ZL), prema mišljenju drugostupanjskog suda, nije od važnosti u ovom slučaju, jer ta odredba uređuje prava i obveze koje se tiču subjekta leasinga, a ne trećih, pa se na temelju predmetne odredbe tuženik može regresno naplatiti od korisnika leasinga.
11. Navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno. Naime, odredbom čl. 60. st. 4. ZL izričito je propisano da ako drukčije nije ugovoreno, pristojbe i druga davanja koja su u neposrednoj vezi s korištenjem objekta leasinga snosi primatelj leasinga.
12. Prema shvaćanju revizijskog suda korištenje objekta leasinga od strane primatelja leasinga i troškovi koji tom prilikom nastaju terete primatelja ili korisnika leasinga, a ne tuženika kao vlasnika objekta leasinga. Drugačije shvaćanje dovelo bi do apsurdne situacije da bi primatelji leasinga mogli nepropisno parkirati, objektom leasinga stvarati troškove za tuženika kao vlasnika objekta leasinga, a davatelj leasinga bi morao pokretati regresne parnice. Pritom valja naglasiti da se u prometnoj dozvoli vozila koje se daje u leasing, osim vlasnika vozila – u konkretnom slučaju tuženik, navode i primatelji leasinga.
13. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi da tuženik kao vlasnik vozila nije obveznik plaćanja dnevne parkirališne karte, odnosno da nije pasivno legitimiran u sporu radi naplate dnevne parkirališne karte, budući su vozila za koja su izdane dnevne parkirališne karte dana u leasing primateljima leasinga, koji su upisani u javnu evidenciju MUP-a i prometne dozvole kao korisnici vozila. Dakle, pasivno legimirani u ovakvim postupcima su primatelji leasinga kao korisnici objekta leasinga.
14. Radi navedenog valjalo je prihvatiti reviziju tuženika i preinačiti pobijanu presudu primjenom odredbe čl. 391. st. 7. ZPP, te odbiti zahtjev tužitelja, kao zahtjev za naknadu troškova postupka, a kako je to navedeno u toč. I. izreke ove presude.
15. Temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP valjalo je obvezati tužitelja na naknadu troškova sastava prijedloga za dopuštenje revizije i revizije, za svaku radnju po 50 eura, zajedno s PDV-om ukupno 125,00, kao i trošak sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 13,27 eura, a što sveukupno daje dosuđeni iznos od 138,27 eura.
Zagreb, 22. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
