REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-545/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Rožman, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rožman & Oredić iz Karlovca, protiv tuženice MD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednice pok. RD, koju zastupa punomoćnik Nenad Buvinić, odvjetnik u Umagu, radi utvrđenja nevaljanosti oporuke, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku br. Gž-1550/22-2 od 6. srpnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu br. P-278/22-77 od 7. srpnja 2022., u sjednici održanoj 22. listopada 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku br. Gž-1550/22-2 od 6. srpnja 2023., te se predmet vraća na ponovno suđenje istom sudu.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se utvrdi da je pisana oporuka oporučitelja ĆD sastavljena 17. veljače 2012. u Karlovcu, u prisustvu dva svjedoka, proglašena po javnom bilježniku Zdravki Bišćanin u Dugoj Resi 13. rujna 2013. ništava i pravno nevaljana (toč. I.). Naloženo je tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 8.000,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 7. srpnja 2022. do isplate (toč. II.).
2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Rješenjem ovoga suda br. Revd-3505/23-2 od 8. studenoga 2023. tužitelju je dopušteno izjavljivanje revizije radi sljedećeg pravnog pitanja:
„Smije li drugostupanjski sud, prilikom odlučivanja o žalbi, nakon prve ukidne odluke i upute dane prvostupanjskom sudu, prilikom ponovnog odlučivanja, odstupiti od pravnog shvaćanja i uputa danih u ranijoj ukidnoj odluci, odnosno predstavlja li takvo odstupanje povredu prava na pošteno suđenje, zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) i člankom 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06, 2/10) i povredu prava na djelotvorni pravni lijek, zajamčeni člankom 13.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06, 2/10)?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovaj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbe Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) predlažući da se revizija prihvati, te donesene odluka sukladno odredbi čl. 391. st. 7. ZPP, kao i da se tužitelju nadoknade cjelokupni troškovi postupka.
5. Tuženica u odgovoru na reviziju poriče sve navode tužitelja, poriče da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, kao i da bi tužitelju bila povrijeđena temeljna ljudska prava.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP (revizija po dopuštenju), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. U konkretnom slučaju Županijski sud u Osijeku donio je prvu ukidnu odluku br. Gž- 3504/19-2 od 21. svibnja 2020. Tom odluku bila je prihvaćena žalba tužitelja, ukinuta je bila prvostupanjska presuda, te je izraženo sljedeće pravno shvaćanje:
„...da je u slučaju spora o valjanosti oporuke teret dokaza da sporna oporuka ispunjava sve zakonom propisane pretpostavke za valjanost na osobi koja se pozvala na oporuku kao pravnu osnovu nasljeđivanja, dakle u ovom slučaju na tuženici.“
9. Osim toga, u uputi danoj prvostupanjskom sudu izričito je navedeno da se u nastavku postupka prvostupanjski sud izvesti dokaze kako je to predložio tužitelj, te utvrditi je li oporučitelj potpisao spornu oporuku. Pri tome je ponovljeno da je teret dokaza da je oporuka valjano potpisana na tuženici.
10. U ponovljenom postupku, a nakon što je prvostupanjski sud ponovno odbio tužbeni zahtjev tužitelja drugostupanjski sud ističe da je sud prvoga stupnja proveo sve dokaze koje je predložio tužitelj, da je te dokaze ocijenio i obrazložio, te da tužitelj nije dokazao odlučnu činjenicu o kojoj ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, a to je da na oporuci nije potpis oporučitelja i da oporuka nije odraz prave volje oporučitelja. U pobijanoj drugostupanjskoj odluci odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.
11. Tužitelj u reviziji ističe da obzirom na shvaćanje drugostupanjskog suda u ranijoj ukidnoj odluci da je teret dokaza na tuženici, a ne na tužitelju, da tužitelj nije tražio nadvještačenje po liječničkim vještacima, niti neposredno saslušanje tih vještaka na glavnoj raspravi, već se složio sa čitanjem njihovih nalaza.
12. U situaciji kada je drugostupanjski sud u ranijoj ukidnoj odluci izričito naveo da je na tuženici teret dokaza da je oporuka valjano potpisana, neovisno o tome je li takav pravni stav pravilan ili ne, te kada je prvostupanjski sud usprkos takvom stavu drugostupanjskog suda u novoj odluci prebacio teret dokaza na tužitelja, bez da je tijekom glavne rasprave upozorio tužitelja na promijenjeni pravni stav, odnosno na drugačije shvaćanje u odnosu na drugostupanjski sud, tada je tužitelju povrijeđeno pravo na pošteno suđenje i pravo na djelotvoran pravni lijek zajamčeni Ustavom Republike Hrvatske i to čl. 29. („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) i čl. 6. st. 1. i čl. 13.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06 i 2/10 – dalje: Konvencija).
13. Naime, u slučaju kada prvostupanjski sud zauzima drugačije shvaćanje od drugostupanjskog suda glede pravila o teretu dokazivanja, tada je prvostupanjski sud bio dužan to jasno ukazati tužitelju, koji je onda u takvoj situaciji imao mogućnost eventualno predlagati daljnje dokaze, nadvještačenje, neposredno saslušanje vještaka i ostalo. Takvo postupanje bi bilo u skladu s načelom otvorenog pravosuđenja. U situaciji kada to prvostupanjski sud nije učinio, kada je tužitelj opravdano smatrao da je pravilno shvaćanje drugostupanjskog suda u ukidnoj odluci glede pravila o teretu dokazivanja, te kada tužitelj nije koristio svoja procesna ovlaštenja glede predlaganja daljnjih dokaza, to je revizija tužitelja osnovana, pa je valjalo ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu zbog povrede temeljnih ljudskih prava i sloboda, a kako je to već navedeno u ovom obrazloženju.
14. Stoga je primjenom odredbe čl. 391. st. 7. ZPP valjalo ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu.
15. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će otkloniti počinjene povrede, te donijeti novu zakonitu odluku glede merituma spora.
16. Odluka o troškovima revizijskog postupka donijeti će se u konačnoj odluci, sve primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 22. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
