REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-6558/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Medić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluke i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ČL zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (N.N. 70/17, 126/19, 84/21, 114/22), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju broj:3.Pp-821/2022-27 od 2. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2024.

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin i pobijana presuda potvrđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom na temelju odredbe članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona okrivljeni ČL je oslobođen od optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, s obrazloženjem da nakon provedenog dokaznog postupka nije bilo dokaza sa potrebnom dokaznom snagom da bi okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, pa je u nedostatku dokaza primjenom pravila „in dubio pro reo“, odnosno u sumnji donesena je odluka kao u izreci.

2. Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Rovinj je pravodobno podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih osnova kako to ističe u žalbi, te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Žalitelj ističe da na temelju iskaza svjedoka NL kao nepristrane osobe je bilo moguće utvrditi da se okrivljenik obratio bratu riječima navedenim u optužnom prijedlogu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („N.N. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona, pritom ovaj Sud nije utvrdio postojanje gore navedenih povreda, a nisu prihvaćeni niti žalbeni navodi žalitelja da se nisu stekli uvjeti za oslobađanje od optužbe okrivljenika iz razloga navedenih u prvostupanjskoj odluci, odnosno nije prihvaćena žalbena osnova žalitelja da činjenično stanje u prvostupanjskom postupku nije u potpunosti i pravilno utvrđeno.

5. Naime, prvostupanjski sud je u postupku ispitao okrivljenika na navode optužnog prijedloga koji je porekao učin prekršaja koji mu se stavlja na teret, te je ispitao svjedoke oštećenog UL, svjedoke NL, RL i IL. Prvostupanjski sud je sve provedene dokaze analizirao, valjano i detaljno obrazložio i ocijenio provedene dokaze i po ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se ne može izvan svake razumne sumnje, a to je stupanj utvrđenja i odlučnih činjenica potrebnih za donošenje osuđujuće odluke, dakle nije bilo moguće s potpunom izvjesnošću utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaj za koji se tereti, pa je stoga pravilno donijeta odluka o oslobađanju od optužbe okrivljenika zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

6. Naime, valja naglasiti da iz iskaza svjedoka ĐL ne proizlazi da bi ponašanje okrivljenika kod njega izazvalo osjećaj straha niti uznemirenost, budući da je prilikom svjedočenja iskazao, da je rekao bratu da makne psa, a iz stanja spisa proizlazi da se radi o malom pinču teškom oko 5 kg, dakle da je rekao bratu da makne psa ili će ga on maknuti, da je tada okrivljenik skočio sa skale na kojima je radio, da je držao u ruci alat, a da mu se čini da je bio čekić i da njemu govori da ako dirne psa da će ga udariti čekićem u glavu, te da je ustuknuo, bacio se natrag i odlučio pozvati policiju, međutim prijetnja se ne može podvesti pod odredbe Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

6.1. Nadalje, prvostupanjski sud je naveo razloge zbog kojih nije prihvatio iskaz svjedoka NL, budući da nije neposredno vidio događaj, a okolnost da je čuo vikanje i riječi „nemoj mi dirati psa jer ću te čekićem po glavi“, a u obrazloženju presude prvostupanjskog suda je navedeno da je svjedok bio ironičan prilikom ispitivanja, svjedokinja RL nije bila prisutna događaju, a svjedokinja IL kćerka okrivljenika je iskazala da je bila u kući i da ne zna što se događalo ispred kuće, da ništa nije čula. Dakle, i po ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud nakon analize i ocjene provedenih dokaza zaključio da nema dokaza sa potrebnom dokaznom snagom da bi se okrivljenika moglo proglasiti krivim zbog prekršaja za koji se tereti optužnim prijedlogom, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

7. Zbog navedenih razloga u smislu odredbe članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 21. listopada 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković v.r.

Mirjana Medić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, oštećenika i tužitelja.