Poslovni broj: Gž-193/2023-4

 

 

                                                                   

Poslovni broj: Gž-193/2023-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Zlatane Bihar, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Alenke Lešić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. d.d., OIB ..., C., ..., kojeg zastupa punomoćnica D. R. M., odvjetnica u O. društvu K., K. i partneri u R., protiv 1. tuženika V. L., OIB ..., S., ..., 2. tuženice K. L., OIB ..., S., ..., 3. tuženice M. Š., OIB ..., S., ... i 4. tuženice A. B., OIB ..., S., ..., koje zastupa punomoćnik G. L., odvjetnik u R., uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja Republike Hrvatske OIB ..., kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi 1.-4.tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-1531/2019 od 19. listopada 2022., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-1531/2019-39 od 14. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. prosinca 2023.,             

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-1531/2019 od 19. listopada 2022., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-1531/2019-39 od 14. prosinca 2022., te se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je tužitelj stekao pravo vlasništva u cijelosti (1/1 idealna dijela) na nekretninama označenim kao k.č.br. 5843/2 autokamp u S., površine 299 čhv te k.č.br. 5843/3 autokamp u S. površine 272 čhv, obje upisane u zk.ul. 891 k.o. S. te se ovlašćuje da po pravomoćnosti ove presude zatraži uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama sa imena tuženika na ime i u korist J. d.d. u cijelosti (1/1)."

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi 1.-4. tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 15.968,75 kn/2.119,42 Eur, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužitelj stekao pravo vlasništva na nekretninama označenim kao k.č.br. 5843/2 autokamp u S., površine 299 čhv te k.č.br. 5843/3 autokamp u S. površine 272 čhv, obje upisane u zk.ul. 891 k.o. S., pa je istom presudom tužitelj ovlašten da po pravomoćnosti presude zatraži uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama sa imena tuženika na svoje ime i u svoju korist (točka I. izreke). Tuženicima je naloženo da naknade tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 13.500,00 kn/1.791,76 Eur (točka II. izreke), a umješaču u iznosu od 2.000,00 kn/265,44 Eur (točka III. izreke).

 

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu su podnijeli tuženici zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05, 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud prvostupanjsku presudu preinači, a podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuju i trošak sastava žalbe.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Suprotno žalbenim navodima, u postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih je ne bi bilo moguće ispitati. Njezina izreka nije nerazumljiva, ista ne proturječi sebi niti razlozima presude, a u presudi su dani jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama.

 

6. Jednako tako, ovaj sud ne nalazi da bi u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude bile počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj sud, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti.

 

7. Predmet ove pravne stvari je zahtjev za utvrđenje da je tužitelj, na temelju pravnog posla, stekao pravo vlasništva na nekretninama označenim kao k.č.br. 5843/2 autokamp u S., površine 299 čhv te k.č.br. 5843/3  autokamp u S. površine 272 čhv, obje upisane u zk.ul. 891 k.o. S..

 

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

- da su predmetne nekretnine, na temelju rješenja Skupštine općine C. od 24. prosinca 1970., dodijeljene predniku tužitelja radi izgradnje ugostiteljskih objekata,

- da u zemljišnim knjigama nikada nije izvršen upis prava korištenja,

- da te nekretnine u postupku pretvorbe prednika tužitelja nisu procijenjene u kapital društva,

- da je između tužitelja i umješača 17. travnja 2013. sklopljen Sporazum o uređenju međusobnih odnosa, a onda 28. travnja 2014. i izvansudska nagodba, kojima su tužitelju priznata vlasnička prava na predmetnim nekretninama,

- da su u zemljišnim knjigama kao vlasnici predmetnih nekretnina upisani tuženici.

 

9. Na temelju tih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da su predmetne nekretnine, kao građevinsko zemljište na kojemu je pravo korištenja imalo društveno poduzeće, ali koje u postupku pretvorbe nisu procijenjene u temeljni kapital društva, postale vlasništvo Republike Hrvatske u smislu odredbe članka 6. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije ("Narodne novine"  broj 92/10), pa kako je tužitelj iste od vlasnika stekao na temelju pravnog posla, što je dopušten temelj stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe članka 114. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. - dalje: ZVDSP), prihvaćen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina.

 

10. Imajući na umu da je i sam tužitelj u tužbi i tijekom postupka kao pravni temelj stjecanja prava vlasništva na predmetnim nekretninama isticao isključivo pravni posao, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud, prihvaćanjem tužbenog zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva na temelju pravnog posla, pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbe članka 119. i 120. ZVDSP u vezi članka 115. ZVDSP.

 

11. Naime, stjecanje prava vlasništva pravnim poslom spada među derivativne načine stjecanja prava vlasništva. Vlasništvo na nekretnini na temelju valjanog pravnog posla, čiji je cilj prijenos vlasništva, prelazi s dotadašnjeg vlasnika na novog stjecatelja, a stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja. To znači da je, uz vlasništvo prednika i valjani pravni posao, treća posebna pretpostavka stjecanja prava vlasništva na nekretninama zakonom propisani način stjecanja (uknjižba).

 

12. Takvo pravno shvaćanje - po kojem se prema odredbi članka 119. ZVDSP vlasništvo na nekretninama na temelju pravnog posla stječe upisom u zemljišnu knjigu, u kojem slučaju je  pravni posao samo pravni temelj stjecanja prava vlasništva (titulus), dok je način stjecanja prava vlasništva (modus) upis u zemljišne knjige - izrazio je u nizu svojih odluka i Vrhovni sud Republike Hrvatske (primjerice u odlukama Rev-1225/11-2 od 24. rujna 2013. i Rev x-978/17-2 od 2. srpnja 2019.).

 

13. Slijedom navedenoga, izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla (Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa tužitelja i Republike Hrvatske od 17. travnja 2013. te izvansudske nagodbe koja je među njima sklopljena 28. travnja 2014.) nije pravilno, pa je prvostupanjski sud u odnosu na stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 119. ZVDSP kada je utvrdio da je tužitelj vlasništvo predmetnih nekretnina stekao na temelju pravnog posla i posljedično tome prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na tuženike, iako je utvrdio da se tužitelj u zemljišnim knjigama nije upisao kao njihov vlasnik.

 

14. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude i prvostupanjsku presudu preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja.

 

15. Primjenom odredbe članka 166. stavak 2. ZPP, jednom je odlukom valjalo odlučiti o troškovima cijelog postupka.

 

15.1. Kako su tuženici u cijelosti uspjeli u sporu, na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP u vezi članka 155. ZPP, priznat im je trošak zastupanja po punomoćniku-odvjetniku, koji je odmjeren sukladno naznačenoj vrijednosti predmeta spora (11.000,00 kn/1.459,95 Eur) i odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. - dalje: Tarifa).

 

15.2. Na izložen način, priznat je tuženicima trošak sastava odgovora na tužbu (100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife), zastupanja na ročištima 18. ožujka 2019., 3. lipnja 2019., 1. rujna 2020., 26. listopada 2020. i 5. rujna 2022. (za svako po 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife), sastava podneska od 30. siječnja 2020. (25 bodova prema Tbr. 8/3 Tarife) i sastava podnesaka od 31. kolovoza 2020. i 3. ožujka 2021. (za svaki po 100 bodova prema Tbr. 8/1 tarife), što uz 30%-tno uvećanje za zastupanje više osoba (Tbr. 36/1 Tarife), vrijednost boda od 10,00 kn/1,33 Eur te PDV po stopi od 25 % (Tbr. 42 Tarife) iznosi ukupno 13.406,25 kn/1.779,32 Eur.

 

15.3. Uz navedeni trošak zastupanja, tuženicima je priznat i trošak sudske pristoje za odgovor na tužbu u iznosu od 200,00 kn/26,54 Eur, dok im nije priznat trošak pristupa ročištu za objavu presude, obzirom na to da oni tom ročištu nisu pristupili, pa im zatraženi trošak nije ni nastao.

 

15.4. U granicama postavljenog zahtjeva, tuženicima je priznat i trošak sastava žalbe (125 bodova prema Tbr. 10/1 Tarife), što uz pripadajući PDV po stopi od 25 % iznosi 1.562,50 kn/207,38 Eur. Uz navedeni trošak zastupanja u žalbenom postupku, priznat im je i trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 800,00 kn/106,18 Eur.

 

15.5. Slijedom navedenoga, ukupni parnični troškovi tuženika iznose 15.968,75 kn/2.119,42 Eur, slijedom čega je tužitelj pod točkom II. izreke ove presude obvezan naknaditi tuženicima troškove postupka u navedenom iznosu.

 

U Sisku 14. prosinca 2023.