Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-7159/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku prema mlt. ČB, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 47/90., 55/91., 29/94., 114/22. i 47/23.), odlučujući o žalbi maloljetnika, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama od 22. srpnja 2024., broj: Pp-1772/2023-15, u sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2024.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba mlt. ČB kao neosnovana te se potvrđuje pobijano prvostupanjsko rješenje.
II. Na temelju čl. 227. st. 4. u vezi sa čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), mlt. PB je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 20,00 EUR (dvadeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom odlukom Općinskog suda u Sesvetama od 22. srpnja 2024., broj: Pp-1772/2023-15, prema mlt. ČB je, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, primijenjena odgojna mjera posebne obveze da se uključi u pojedinačni ili skupni rad u savjetovalištu za mlade, a provođenje navedene odgojne mjere povjerava se Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Sesvete.
2. Istim rješenjem, na temelju čl. 86. st. 1. Zakona o sudovima za mladež, odlučeno je da troškovi postupka padaju na teret državnog proračuna.
3. Protiv tog rješenja, žalbu je pravodobno podnio maloljetnik osobno ne naznačujući žalbene osnove, no iz sadržaja žalbe je vidljivo da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o primijenjenoj odgojnoj mjeri, s prijedlogom da se žalba prihvati.
4. Žalba nije osnovana.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijano prvostupanjsko rješenje iz osnova i razloga iz kojih se ono pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih maloljetnik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
6. Mlt. počinitelj prekršaja PB u žalbi navodi kako je navodno vikao i vrijeđao osobu koju on niti ne poznaje, da ne poznaje svjedokinje koje su svjedočile u postupku, da se radi o majci i sestri osobe oštećenika, pa da takve svjedokinje nisu mjerodavne jer su u bliskom srodstvu s njim, da nije točno da se inkriminirane zgode tamo nalazio, te ne želi da mu primijenjena odgojna mjera ometa posao.
7. Međutim, po ocjeni ovog suda, suprotno takvim tvrdnjama žalbe, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.
8. Bezuspješan je pokušaj žalitelja da potpuno neargumentiranim navodima obezvrijedi iskaze svjedokinja UB i SB, koje nemaju razloga lažno svjedočiti i neistinito teretiti mlt. počinitelja prekršaja. Mlt. počinitelj prekršaja navodi kako one nisu mjerodavne jer su u bliskom srodstvu sa sobom koju je on vrijeđao prilikom narušavanja javnog reda i mira, međutim, navedeno nije dovoljno da bi se one smatrale nevjerodostojne, kao svjedokinje budući da one, a niti osoba koju je on vrijeđao tada, nemaju nikakvog motiva za njegovo lažno prijavljivanje, a niti motiva da se prema njemu primijeni jedna od predviđenih prekršajnopravnih sankcija, dok mlt. počinitelj prekršaja nije ponudio nikakve razloge niti motive za takvo što. Obje svjedokinje o bitnim i odlučnim činjenicama iskazuju identično, bez ikakvog proturječja i nedosljednosti, životno i okolnosno. Stoga ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud identične iskaze navedenih svjedokinja osnovano ocijenio vjerodostojnima.
9. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica i prvostupanjski sud je, na temelju provedenog postupka i svih izvedenih dokaza, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
10. Razmotrivši odluku o izrečenoj prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti odlučne za primjenu odgojne mjere posebne obveze uključivanja u pojedinačni ili skupni rad u savjetovalištu za mlade, osnovano smatrajući da će se na taj način postići svrha primjene odgojnih mjera iz čl. 66. Prekršajnog zakona. Naime, prilikom odabira prekršajnopravne sankcije, prvostupanjski sud je ispravno zaključio da je upravo navedena odgojna mjera najprimjerenija za maloljetnika s obzirom na težinu prekršaja te njegov odnos prema djelu. Stoga je, i po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju mlt. ČB nužna savjetodavna pomoć da bi se na istoga na vrijeme utjecalo radi usvajanja i prepoznavanja ispravnih društvenih vrijednosti.
11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (odnosno odgovarajući iznos u eurima sukladno fiksnom tečaju konverzije), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Čl. 227. st. 4. Prekršajnog zakona propisano je da se maloljetnog počinitelja prekršaja može obvezati na plaćanje troškova prekršajnog postupka samo ako ima vlastite prihode ili imovinu. Iz stanja spisa – navoda žalbe, kao i osobnih podataka sa zapisnika o ispitivanju mlt. počinitelja prekršaja (list 20 spisa), proizlazi da mlt. počinitelj prekršaja PB ostvaruje vlastite prihode, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 20,00 EUR-a, dakle u visini neznatno iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
12. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 22. listopada 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 4 otpravaka: za spis, mlt. putem roditelja, nadležni Područni ured Hrvatskog zavoda za socijalni rad i tužitelja.