Poslovni broj: Gž-245/2023-4

 

 

                                                                   

Poslovni broj: Gž-245/2023-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Zlatane Bihar, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Alenke Lešić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. J., OIB ..., Z., ..., zastupane po punomoćniku L. M. M., odvjetnici u Z., protiv tuženika D. B., OIB ..., Z., ..., zastupanog po punomoćniku N. S. I., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4391/2021-20 od 19. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. prosinca 2023.,             

 

 

p r e s u d i o   j e

 

                                         

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice T. J. i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4391/2021-20 od 19. prosinca 2022.

 

Obrazloženje

 

              1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 115.500,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pobliže određenog izrekom presude pa do isplate, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka (točka I. izreke), a tužiteljici je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 9.062,50 kn/1.202,80 Eur (točka II. izreke).

              2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,43/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje ZPP) s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

              3. Na žalbu nije odgovoreno.

              4. Žalba je neosnovana.

              5. Tužiteljica u okviru žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazuje da je prvostupanjski sud odbio njezin tužbeni zahtjev uz obrazloženje da nije dokazala namjeru i vjerojatnost ostvarivanja koristi davanjem suvlasničkog dijela spornog stana u najam, kao niti visinu tužbenog zahtjeva, a da pritom nije odlučio o dokaznom prijedlogu koji je ona iznijela na ročištu za glavnu raspravu održanom 9. studenoga 2015., čime je prvostupanjski sud postupio protivno odredbi članka 292. stavak 4. ZPP.

              5.1. Prema sadržaju zapisnika s ročišta održanog 9. studenoga 2015. (list 12 spisa), tužiteljica je predložila sudu podatke o najamnini približno sličnog stana pribaviti službenim putem od nadležne porezne uprave i Grada Zagreba.

              5.2. U pravu je tužiteljica kada navodi da prvostupanjski sud taj dokaz nije izveo, a niti ga je odbio i u obrazloženju naznačio razlog njegova odbijanja.

              5.3. Iako je odredbom članka 292. stavak 4. ZPP propisana obveza suda da predložene dokaze koje ne smatra važnim za odluku odbije i u rješenju naznači razlog odbijanja, valja reći da takav propust suda može predstavljati samo relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

              5.4. Naime, u situaciji kada izvođenje nekog dokaza nije potrebno niti svrsishodno, kao što u konkretnom slučaju, kada nije dokazana osnova tužbenog zahtjeva, nije bilo potrebno izvoditi dokaze kojima bi se utvrdila njegova visina, onda time što sud nije odbio dokaze koje je tužiteljica predložila na okolnost utvrđenja visine tužbenog zahtjeva i u posebnom rješenju ili pobijanoj presudi naznačio razlog njihova odbijanja, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi članka 292. stavak 4. ZPP, jer neprimjena potonje odredbe u konkretnom slučaju nije bila od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

              6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud ne nalazi da je u postupku pred sudom prvog stupnja ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju sadržajem svoje žalbe ukazuje tužiteljica, kada je sud, primjenjujući na konkretan pravni odnos odredbu članka 1120.  Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. - dalje: ZOO), tužbeni zahtjev odbio uz obrazloženje da nisu ostvarene pretpostavke za naknadu štete, jer da tužiteljica nije dokazala namjeru iznajmljivanja predmetnog stana i vjerojatnost/mogućnost davanja stana u najam.

              6.1. Iako institut uporabe tuđe stvari u svoju korist predstavlja poseban slučaj stjecanja bez osnove i prema izričitoj odredbi članka 1120. ZOO, kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, zbog razloga koje će ovaj sud nastavno obrazložiti, ne radi se o odlučnim činjenicama, pa proturječnost tog dijela obrazloženja u odnosu na materijalno pravo koje je sud na konkretan pravni odnos primijenio ne predstavlja nedostatak zbog kojeg pobijanu presudu ne bi bilo moguće ispitati.

              7. Kako je predmet ovog spora odnos između suvlasnika nekretnine, jer tužiteljica kao suvlasnica u 9/20 dijela predmetne nekretnine zahtjeva od tuženika, kao suvlasnika u preostalih 11/20 dijela te nekretnine, da joj na ime uporabe i korištenja njezinog suvlasničkog dijela u razdoblju od 1. siječnja 2009. do 1. svibnja 2015. plati naknadu u ukupnom iznosu od 115.500,00 kn, ovaj sud smatra da odnos između stranaka nije trebalo razriješiti primjenom odredbe članka 1120. ZOO, već se na konkretni odnos imaju primijeniti odredbe članka 38. stavak 1., članka 42. stavak 1., članka 164. stavak 1. i članka 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. - dalje: ZVDSP).

              8. Naime, prema pravnom shvaćanju koje je zauzeto na sjednici Građanskog odijela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009. pod brojem Su-IV-188/09-7 glede pitanja primjene i tumačenja odredbe članka 1120. ZOO te tumačenja odredaba članka 164. stavak 1. i članka 165. stavak 1. ZVDSP, u slučaju kada je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu osobe od koje se zahtijeva isplata naknade treba primijeniti odredbe članka 164. stavak 1. i članka 165. stavak 1. ZVDSP, prema kojim odredbama je samo nepošteni posjednik dužan naknaditi korist od uporabe tuđe stvari; a tek ako je određena stvar upotrijebljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari) da valja primijeniti odredbu članka 1120. ZOO.

              9. Drugo pravno shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je 1. ožujka 2021. pod poslovnim brojem Su-IV-16/2021-5 i prema tom shvaćanju u odnosima između suvlasnika, kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari, treba primijeniti odredbe članka 164. i 165. ZVDSP i za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika. Pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanje stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.

              10. Prema odredbi članka 38. stavak 1. ZVDSP svaki suvlasnik, osim ako nije što drugo određeno, smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika.

              11. Pored toga, odredbom članka 42. stavak 1. ZVDSP propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.

              12. U smislu citiranih odredbi, sve do podjele nekretnine i utvrđenja koji njezin realni dio pripada svakom suvlasniku, svi suvlasnici nekretnine imaju pravo koristiti cijelu nekretninu, odnosno izvršavati glede cijele nekretnine sve ovlasti.

              13. To znači da bi se o izvršavanju suposjeda cijele nekretnine protivno odredbi članka 38. stavak 1. ZVDSP moglo govoriti samo u slučaju da je tužiteljica, kao suvlasnica, doista imala volju i želju izvršavati suposjed suvlasničke nekretnine, da je tu volju na bilo koji način iskazala tuženiku, a da ju je on u toj njezinoj namjeri osujetio, odnosno da joj je onemogućio izvršavanje njezina suposjeda.

              14. Tužiteljica niti u tužbi niti tijekom postupka ne navodi da je nakon prestanka faktične bračne zajednice imala namjeru izvršavati suposjed predmetne nekretnine, tužbom u ovoj pravnoj stvari nije istodobno sa zahtjevom za isplatu zahtijevala predaju predmetne nekretnine u suposjed, a niti je dokazala da bi na drugi odgovarajući način izrazila volju za njezinim posjedovanjem.

              15. S obzirom na navedeno, tuženik se ne može smatrati nepoštenim posjednikom sporne nekretnine u smislu odredbe članka 165. stavak 1. ZVDSP, zbog čega je i pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 164. i 165. ZVDSP o tužbenom zahtjevu tužiteljice trebalo jednako odlučiti.

              16. Zbog navedenoga, na temelju odredbe članka 368. stavak 2. ZPP, valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

              17. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako u osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP) tako i u visini (članak 155. ZPP).

Sisak, 14. prosinca 2023.