REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4148/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Renate Šantek i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ASCOMMERCE d.o.o. iz Višnjevca, OIB 47600897092, kojeg zastupa punomoćnik Dražen Srb, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženice OPĆINE PODSTRANA, Podstrana, OIB 40910925478, koju zastupa punomoćnik Mate Glibota, odvjetnik u Splitu, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja MO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Andrea Bakić, odvjetnici u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja i prijedlogu umješača na strani tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-3895/2022-2 od 19. listopada 2022., ispravljene rješenjem toga suda broj Pž-3895/2022-10 od 2. rujna 2024., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-645/2020 od 10. lipnja 2022., u sjednici održanoj 22. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-3895/2022-2 od 19. listopada 2022., u odnosu na pravno pitanje:

"Je li sud pravilno primijenio odredbu iz čl. 154. st.1. ZPP-a te odredio da je tužitelj dužan naknaditi troškove tuženiku ako o eventualno kumuliranom zahtjevu još nije odlučeno te konačan uspjeh stranaka u parnici nije poznat?".

II. Odbija se dijelom, a dijelom odbacuje prijedlog umješača na strani tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-3895/2022-2 od 19. listopada 2022.

Obrazloženje

1. Tužitelj i umješač na strani tužitelja podnijeli su zasebne prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž- 3895/2022-2 od 19. listopada 2022., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-645/2020 od 10. lipnja 2022., na temelju čl. 385.a st. 1. i čl. 385.a. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, i 80/22 dalje: ZPP), zbog pravnih pitanja za koje smatraju da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito jer je riječ o pravnim pitanjima o kojima nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a praksa viših sudova nije jedinstvena (čl. 385.a st. 1. t. 1. ZPP-a), kao i zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385.a st. 2. ZPP-a) zbog kojih je došlo do povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje u tekstu: Konvencija).

2. Tužitelj je u prijedlogu postavio slijedeća pravna pitanja:

''1. Je li sud pravilno primijenio odredbu iz čl. 154. st.1. ZPP-a te odredio da je tužitelj dužan naknaditi troškove tuženiku ako o eventualno kumuliranom zahtjevu još nije odlučeno te konačan uspjeh stranaka u parnici nije poznat?

2. Je li odluka drugostupanjskog suda potpuna ako je u izreci odluke izostala uputa prvostupanjskom sudu na odlučivanje u pogledu drugog eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva?

3. Je li II-st. sud bio dužan izrekom uputiti I-st. sudu predmet na odlučivanje povodom drugo postavljenog eventualno kumuliranog zahtjeva ili on sam odlučiti i o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu, a u slučaju kad je II-st. sud preinačio odluku I-st. suda na način da je odbio prvi u nizu postavljenih eventualno kumuliranih tužbenih zahtjeva?

4. Postoji li proturječnost presude, odnosno je li II-st. sud počinio povredu odredbi čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a ako je usvojio žalbu tuženika, preinačio I-st. odluku, no u obrazloženju II-st. odluke navodi kako žalba nije osnovana, te da je prvostupanjska odluka pravilna i zakonita ispitavši pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka, kao i na primjenu materijalnog prava?

5. Može li tužitelj preinakom tužbe tražiti utvrđenje prava vlasništva u korist umješača, kao jedinstvenog suparničara i osobe u čiju je korist pravo vlasništva otuđeno na temelju pravomoćne odluke drugostupanjskog suda, a sve uz pristanak umješača?“

3.1. Umješač na strani tužitelja je u prijedlogu postavio pravna pitanja koja glase:

''1. Čini li drugostupanjski sudovi čine bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354. st. 2. t.11. ZPP-a ukoliko je obrazloženje u znatnoj koliziji s izrekom presude odnosno ukoliko se izrekom presude preinačuje prvostupanjska presude, a iz obrazloženje proizlazi da žalba nije osnovana i da je prvostupanjska presuda zakonita ?

2. Gubi li tužitelj automatski materijalno-pravnu aktivnu legitimaciju u situaciji kada u tijeku parničnog postupka, tužitelj koji traži utvrđenje prava vlasništva na stvari, otuđi tu stvar trećoj osobi, odnosno mora li njegov tužbeni zahtjev u tom slučaju biti odbijen ?

3. Može li tužitelj, u situaciji kada u tijeku parničnog postupka, u kojem traži utvrđenje prava vlasništva na stvari, otuđi tu stvar trećoj osobi, preinačiti tužbeni zahtjev i na način da zahtijeva utvrđenje prava vlasništva te stvari u korist trećeg stjecatelja ove stvari uz pristanak trećeg stjecatelja ?

4. Mora li pristanak trećeg stjecatelja na nastavak vođenja parničnog postupka od strane tužitelja biti uređen pravnim poslom ili ovaj pristanak može biti dan i na neki drugi način, kao što je na primjer u parničnom postupku stupanjem u parnicu u svojstvu umješača na strani tužitelja i davanjem očitovanja o suglasnosti sa tužbenim zahtjevom tužitelja i svim njegovim navodima?

5. Postoji li smislu iznijetih pravnih stavova razlika u odnosu na promjenu prava vlasništva na stvari u odnosu na promjenu prava vlasništva ili ovlaštenika na nekom pravu ili tražbini (kao što to čini Visoki Trgovački sud RH u pobijanoj presudi Pž-3895/2022) ili imaju isti status i istu pravnu sudbinu?''.

3.2. U svezi s navedenim pitanjima umješač na strani tužitelja predlaže da mu se prema odredbi članka 385.a st. 1. ZPP-a, dopusti podnošenje revizije u konkretnoj pravnoj stvari jer se radi o postavljenim pitanjima koja su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer pobijana odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse "revizijskih sudova", kao i drugih viših sudova, odnosno u konkretnom slučaju radi se o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda RH nije jedinstvena

3.3. Tvrdeći da je na način na koji je postupio drugostupanjski sud u konkretnom slučaju povrijedio podnositelju ovog prijedloga temeljeno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske iz čl. 14. st. 2. čl. 29. st. 1., čl. 26. i čl. 115. st. 2. Ustava RH, s obzirom na arbitrarnost u odlučivanju. Zbog navedenog, umješač na strani tužitelja smatra kako je ostvaren razlog za dopuštenje podnošenja revizije i temeljem čl. 385.a st. 2. ZPP-a.

4. U prijedlogu tužitelj se pozvao na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-238/2019 od 3. 12. 2019., Rev-2508/2016 od 19. 2 .2020. Rev-759/05 od 28.3.2006. Rev-x-11/2014 od 10.9.2014 Revr-455/2017 od 20.6.2016., odluku Županijskog suda u Rijeci, br. Gž-145/2016 od 27. 4. 2016., dok se umješač na strani tužitelja pozvao na shvaćanje treće sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH (3/20) broj Su-IV-47/2020-7 te odluke: Rev x 560/2018-2, Revt-370/13, Rev 117/2003-2.

5. Odgovori na prijedloge nisu podneseni.

6. Prijedlog tužitelja je dijelom osnovan, dok je prijedlog umješača na strani tužitelja dijelom neosnovan, a dijelom nedopušten.

7. Odredbom čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

8. Postupajući po odredbi čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a ovaj sud je ocijenio da su za pitanje navedeno u izreci ovoga rješenja ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a jer je navedena pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, posebice jer o tom pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (Županijskog suda u Rijeci, br. Gž-145/2016 od 27. 4. 2016.), a protivno je i odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-238/2019 od 3. prosinca 2019.

9. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 389.b. st. 3. ZPP-a o prijedlogu tužitelja riješiti kao u točki I. izreke.

10.1. Prijedlog umješača na strani tužitelja u dijelu koji se temelji na postavljenim pitanjima nije osnovan jer se ne radi o pitanjima koja su važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a. Naime, prvo pitanje nije važno jer se odnosi na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, temeljenoj na tvrdnji o proturječnosti izreke i obrazloženja, a kako se radi o očitoj pogreški u pisanju, koja je i ispravljena rješenjem toga suda broj Pž-3895/2022-10 od 2. rujna 2024., tim više to pitanje ne može biti važno.

10.2. Ostala pravna pitanja umješača na strani tužitelja također nisu važna jer izneseno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nije u protivnosti s pravnim shvaćanjem revizijskog suda Broj: Su-IV-47/2020-7 Zagreb, od 14. rujna 2020. zauzetim trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/20), niti odlukama na koje se umješač pozvao u prijedlogu.

11. Prijedlog umješača je, kako je naprijed navedeno, podnesen i iz razloga navedenih u čl. 385.a st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22.), no kako, slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga suda nije učinio vjerojatnom povredu temeljnog ljudskog prava, konkretno prava na jednakost svih pred zakonom i pravo na pravično suđenje, stoga u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, u tom dijelu nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a ZPP-a.

12. Naime, u prijedlogu ukazuje na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, i to konkretno ustavno prava na pravično suđenje (čl. 29. Ustava) te pravo na pošteno suđenje (čl. 6.1. Europske konvencije) zajamčeno Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

13. Prema načelnom shvaćanju ovoga suda u primjeni stavka 2. članka 385.a ZPP-a, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnog ljudskog prava, niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkciju revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti (što je bila funkcija redovne revizije).

14. Odredba čl. 6. st 1. EKLJP i čl. 29. st 1. Ustava RH sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženici bilo omogućeno izjasniti se o navodima tužitelja, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz sadržaja pobijane presude proizlazi da je sud u pobijanoj presudi odgovorio na sve odlučne navode stranaka, što je učinio ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a, dajući za svoju ocjenu dostatno navedene razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu. U tom su smislu presude sudova dostatno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa stoga sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi na upućuju na zaključak da tuženica nije imala pravično suđenje. Isto se donosi i na temeljno ljudsko pravo jednakosti sviju pred zakonom.

15. U pogledu navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava treba istaći da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

16. Slijedom iznesenog je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1., te čl. 385.a st. 2. u svezi čl. 389.a st. 4. ZPP-a, riješeno kao u izreci u točki II. ovoga rješenja.

Zagreb, 22. listopada 2024.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić