Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4740/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Koraljke Glušić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. R. iz P., OIB:…, zastupan po punomoćnici G. P.-T., odvjetnici u O., protiv tuženika Republike Hrvatske, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u G., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu, poslovni broj P-20/2022-20 od 19. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 22. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu, poslovni broj P-20/2022-20 od 19. rujna 2023. pod t. I i II izreke.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Utvrđuje se da je J. R., P., OIB:…, vlasnik nekretnina i to: - dijelova kčbr. 693 šuma površine 55 j 970 čhv, upisane u zk.ul.br. 835 k.o. P. koji po Geodetskom elaboratu ovl.ing. Geo. Z. P. od 17.05.2023. godine (koji je sastavni dio ove presude) nose oznake kao: kčbr. 693/2 šuma, bujadnica površine 1 ha 22 a 84 m2, kčbr. 693/4 šuma, bujadnica površine 6 a 90 m2 upisane u zk.ul.br. 835 k.o. P., - dijelova kčbr. 1314 šuma površine 62 j 1401 čhv, upisane u zk.ul.br. 576 k.o. P. koji po Geodetskom elaboratu ovl.ing. Geo. Z. P. od 17.05.2023. godine (koji je sastavni dio ove presude) nose oznake kao: kčbr. 1314/2 šuma, krč površine 34 a 74 m2, kčbr. 1314/3 šuma, krč površine 57 a 22 m2, upisane u zk.ul.br. 576 k.o. P., što mu je tužena dužna priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva sa svog imena uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist tužitelja, temeljem ove presude, u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu 2.677,70 eura/20.175,13 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi HNB na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se tužitelj sa preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 159,23 eura/1.199,72 kn1 , kao neosnovanim."

2.Protiv navedene presude žali se tuženik iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle, iz žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP) uz prijedlog da ovaj sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tuženika je neosnovana.

5.Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti te da nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Također nije počinjena posebno istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude ne proturječi sama sebi niti razlozima obrazloženja, navedeni su svi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni sadržaju isprava i iskazima u prvostupanjskom postupku.

6.Činjenično stanje je također u potpunosti i pravilno utvrđeno, a svi izvedeni dokazi su ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP.

7.Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je stekao pravo vlasništva nekretnina pobliže opisanih kao u izreci pobijane presude te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

8.Tužitelj svoj zahtjev temelji na institutu dosjelosti.

9.U postupku koji je prethodio donošenju presude, sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio slijedeće:

-da uvidom u posjedovni list (list 7 spisa) proizlazi kako je tužitelj upisan posjednikom u dijelu čkbr. 693 kao i posjednik u dijelu čkbr. 1314, obje k.o. P., a da je u posjedovnom listu 347 kao posjednik dijela istih nekretnina upisana Republika Hrvatska, odnosno ovdje tužena,

-da novoformirane čkbr. 1314/2 i 693/4 međe sa čkbr. 692/1 i 689, sve k.o. P. koje su u posjedu odnosno vlasništvu tužitelja te je izvjesno da na terenu čine jednu cjelinu, a upravo kao i druga "enklava" odnosno čkbr. 1314/3 i 693/2 koje dakle, na terenu također predstavljaju jedinstvenu cjelinu, a što je sve podudarno sa iskazom i opisom vještaka mjernika na licu mjesta prilikom identifikacije predmeta spora,

-da je iz kopije katastarskog plana koja je sastavni dio parcelacijskog elaborata razvidan predmet spora, odnosno novoformirane čkbr. 693/2, 693/4, 1314/2 i 1314/3 te proizlazi da se doista između posjeda tužitelja koji se nalazi u dvije cjeline nalazi posjed za kojeg je nedvojbeno utvrđeno da ga svojim posjedom smatra svjedokinja R. J. kao i njezin sin R. Đ.,

-da iz smrtnog lista za R. J., djeda tužitelja, proizlazi da je isti rođen 1880. godine, a da je preminuo 1950.,

-da iz Rješenja o nasljeđivanju iza pok. R. B., proizlazi kako su ga naslijedili sinovi R. J., ovdje tužitelj, i R. G., njegov brat s tim što je razvidno da je tužitelj naslijedio od svoga oca na nekretninama na području k.o. P., a njegov brat na području k.o. V..

10.Na temelju prethodnog činjeničnog utvrđenja, sud prvog stupnja je prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev s obrazloženjem da je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno kako su ispunjeni zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti jer da je tužitelj preko svojih pravnih prednika predmetne nekretnine uživao svakako 40 godina prije 6. travnja 1941. te je iste nastavio uživati neprekidno, što čini i danas.

11.Razloge suda prvog stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12.Suprotno žalbenim navodima kojima se osporava istinitost iskaza svjedoka te se njihovi iskazi od strane tuženika preocjenjuju u korist tuženika jer da svjedoci nemaju neposredno saznanje o posjedovanju nekretnina od strane pravnih prednika tužitelja i za razdoblje prije 6. travnja 1941. valja kazati kako su svjedoci iskazivali uvjerljivo i okolnosno te da su kronološki opisivali posjedovanje prijepora iz generacije u generaciju, odnosno od strane obitelji tužitelja.

13.Osim toga tužitelj je upisan i posjednikom dijela utuženih nekretnina te su se prednici tužitelja oduvijek ponašali kao vlasnici prijepora, a tužena im nikada nije osporila pravo vlasništva i posjeda, iako im nije moglo ostati nepoznato da prednici tužitelja, pa i sam tužitelj, posjeduju prijepor kako to ističu saslušani svjedoci R. J., R. Đ. i O. B..

14.Nadalje, suprotno navodima tuženika, valja istaći da je vještak mjernik na licu mjesta, a nakon pokazivanja predmeta spora od strane tužitelja, isti identificirao navodeći da je pokazani predmet spora u dvije cjeline te da se nalazi sjeverno od pristupnog puta, odnosno šumske ceste te se nadovezuje na livade koje su u pojedu tužitelja. Vještak je, dakle, identificirao dio čkbr. 693, dio čkbr. 1314, obje k.o. P. koje se nalaze u dvije cjeline, a između njih da se također nalazi privatni posjed Đ. R. (svjedoka u ovom predmetu).

15.Vještak je također pojasnio kako tužitelj uživa dio čkbr. 689 koja da se nadovezuje na njegovu čkbr. 692/1 te čini sa istom jednu cjelinu. Prema tome, suprotne tvrdnje tuženika nisu osnovane.

16.Nije osnovan žalbeni prigovor kako tužitelj nije postupio sukladno odredbi čl. 186.a st. 10. ZPP jer da nisu izvedeni dokazi koje je u svom očitovanju na zahtjev za mirno rješenje spora podnesen od strane tužitelja predložio tuženik, čime tuženik nije odbio zahtjev za mirno rješenje spora, pa da je u konkretnom slučaju tužbu trebalo odbaciti, budući nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe iz čl. 186.a ZPP.

17.Odredbom čl. 186.a st. 10. ZPP propisano je da Republika Hrvatska i podnositelj zahtjeva mogu nakon podnošenja zahtjeva za mirno rješavanje spora zatražiti od suda da primjenjujući na odgovarajući način odredbe ZPP za osiguranje dokaza izvede dokaze za koje smatra da su nužni radi utvrđivanja činjenica o kojima će ovisiti zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva stranke za mirno rješenje spora.

18.Dakle, ne samo iz gramatičkog tumačenja ove odredbe, već i iz njenog smisla, proizlazi da Republika Hrvatska i podnositelj zahtjeva samo zajednički mogu od suda zatražiti izvođenje dokaza za koje smatraju da su nužni radi utvrđivanja činjenica o kojima će ovisiti zauzimanje stava državnog odvjetništva o osnovanosti zahtjeva.

19.Zakonodavac može propisati podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora kao procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe. Međutim, Zakon ne propisuje način na koji je stranka dužna sudjelovati u takvom postupku, ne traži aktivno sudjelovanje u postupku mirnog rješavanja spora niti propisuje sankciju za pasivnost.

20.Dakle, u postupcima mirenja kao što je u širem smislu i postupak propisan odredbom čl. 186.a st. 10. ZPP, koji postupci su, osim u dijelu koji propisuje obvezu pristupanja mirenju, dobrovoljni, ne može se strankama naložiti kako će postupati u tim postupcima, niti zaključiti da svojim postupanjem ili nepostupanjem snose sankcije, posebno ne u vidu odbacivanja tužbe.

21.Protivan zaključak bi pretjerano teško onemogućavao tužitelju pristup sudu jer bi radi svog zahtjeva morao praktično voditi dva kontradiktorna postupka.

22.Konačno, u ovom postupku, nakon što su u parnici provedeni dokazi za koje je tuženik smatrao da ih je trebalo provesti ranije, u postupku za mirno rješavanje, tuženik nije priznao tužbeni zahtjev već je nastavio voditi postupak koji je završen presudom.

23.Odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i u visini odmjerenog parničnog troška (čl. 155. st. 1. ZPP) pa je istu valjalo potvrditi. Osim toga tuženik ne pobija odluku o troškovima parničnog postupka određenim razlozima, već samo posljedično, obzirom na pobijanje odluke o glavnom zahtjevu.

24.Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 22. listopada 2024.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović, v.r.